Suđenje za zločine u Oluji

 

Proces na koji se (pre)dugo čekalo

 

Koliko god da se advokati trojice generala trudili da pokažu da među njima 
vlada savršena atmosfera, prije ili kasnije do sukoba će doći. Zločini u 
„Oluji“ desili su se i neko je za njih odgovoran: državni vrh, vojska, vojna 
policija ili civilne vlasti. Spajanje te tri optužnice vjerovatno je jedan od 
najpametnijih poteza koje je Tužilaštvo do sada povuklo

 

D. Kovačević 

  _____  


        

Namjerno ili ne, ali na drugu godišnjicu smrti Slobodana Miloševića, u Haškom 
tribunalu počeo je još jedan veliki i medijima interesantan sudski proces – 
suđenje trojici hrvatskih generala za zločine počinjene 1995. godine u akciji 
„Oluja“. „Suđenju stoljeća“ kako su ga nazvali pojedini hrvatski mediji, nije 
poklonjeno previše pažnje ni u bosanskohercegovačkim ni u srbijanskim medijima, 
iako je trebalo, s obzirom na težinu zločina koji se stavljaju na teret 
optuženima. 

„Udruženi zločinački poduhvat“: Generali Ante Gotovina, Ivan Čermak i Mladen 
Markač optužen su za neke od najtežih krivičnih djela ali ono što je još 
bitnije, u optužnici se pominje famozni „udruženi zločinački poduhvat“. U 
uvodnoj riječi prvog dana suđenja tužilac Alan Tieger rekao je da je Gotovina 
učestvovao, zajedno sa najvišim hrvatskim političkim i vojnim zvaničnicima 
predvođenim predsjednikom Franjom Tuđmanom u udruženom zločinačkom poduhvatu 
čiji cilj je bio da se u akciji „Oluja“ etnički očiste dijelovi Hrvatske koji 
su tada bili pod kontrolom Srba. 
Tom tvrdnjom, koju će Tužilaštvo pokušati da dokaže u narednih sedam do osam 
mjeseci, koliko se pretpostavlja da će trajati njihovo izvođenje dokaza, iz 
korijena bi se mogla promijeniti percepcija te vojne operacije ali i cijelog 
rata u hrvatskoj javnosti. 
Uz pomoć 134 svjedoka, koliko Tužilaštvo planira da dovede, pokušaće da, osim 
postojanja udruženog zločinačkog poduhvata, dokažu i tvrdnje o pretjeranom 
granatiranju čiji cilj je bio izazivanje panike i protjerivanje Srba a kasnijim 
paljenjem i razaranjem srpskih kuća trebalo je spriječiti njihov povratak. 
U akciji „Oluja“ ubijeno je više od 350 civila, a prema podacima UN, od 22.213 
kuća na tom području, 17.270 ih je potpuno ili djelimično spaljeno.
Teza Tužilaštva je jasna, zločini su se desili (što ni odbrana ne spori), nisu 
bili slučajni već organizovani i niko za njih nije odgovarao. Iz toga, tužilac 
Tieger izvlači zaključak da je za zločine znao tadašnji najviši vojni i 
politički vrh Hrvatske koji je sve i isplanirao. S obzirom na to da Tuđman nije 
dostupan zakonu, bar ne ovozemaljskom, za zadovoljenje pravde, smatra 
Tužilaštvo, poslužiće i čovjek koji je komandovao akcijom.
Naravno, jedna je stvar tvrditi a nešto sasvim drugo jeste biti u stanju to i 
dokazati. Proces protiv Gotovine, Čermaka i Markača tek je počeo, protekla su 
samo tri dana, saslušan je jedan svjedok optužbe i bilo bi prilično neozbiljno 
iznositi bilo kakve prognoze o eventualnom ishodu ali ipak treba napomenuti 
neke, očigledne, stvari koje bi mogle uticati na suđenje. Ako ste optuženi pred 
Haškim tribunalom, ovo bi bilo idealno vrijeme da vam počne suđenje, jer, 
sportskim rječnikom rečeno, Tužilaštvo nije u najboljoj formi. Nakon što su 
najveći dio resursa preusmjerili na suđenje Slobodanu Miloševiću, koje nije 
završilo presudom, bar ne ovozemaljskom, institucija Tužilaštva ostala je bez 
dva ključna čovjeka: glavnog tužioca i njegovog zamjenika. Novi glavni tužilac 
Serge Brammertz nije se pošteno ni uselio u novu kancelariju a već ga je 
sačekao, danas, najveći i najkomplikovaniji proces koji se vodi u Hagu. Naruku 
im ide pauza do sedmog aprila tokom koje bi trebalo još jednom da pretresu svoj 
slučaj.

Sukob interesa: Ako im je neka utjeha, ni odbrana, uprkos prividnoj harmoniji, 
ne djeluje previše ubjedljivo. Izjava Gotovininog advokata Grega Kehoa da je 
njegov klijent zaslužan za kraj rata u Hrvatskoj i BiH bila bi smiješna da nije 
riječ o suđenju za neke od najstrašnijih zločina. Od svih ljudi u sudnici, 
Kehoe je taj koji bi morao da zna da njegovi teatralni ispadi neće donijeti 
ništa dobro Gotovini. Kao bivši član tima Tužilaštva, o Kehou se nedavno 
raspravljalo, odnosno vijećalo da li je u sukobu interesa kao pravni zastupnik 
odbrane ili nije. S obzirom na to da su mišljenja u vezi s tim i danas 
podijeljena, on i ne uživa previše simpatija kod Raspravnog vijeća. 
Predsjedavajući Raspravnog vijeća sudija Alpons Orie mu je to, indirektno, i 
stavio do znanja drugog dana suđenja.
Iako su advokati Čermaka i Markača odlučili da svoje uvodne riječi ostave za 
početak iznošenja dokaza odbrane, Kehoe i drugi Gotovinin advokat Luka Mišetić, 
svoj slučaj iznijeli su odmah sutradan. Prema tvrdnjama analitičara, to bi 
mogao biti mudar potez iz dva razloga: odmah odgovoriti na napade i ne čekati 
nekoliko mjeseci da Raspravno vijeće već formira određeno mišljenje te 
distanciranje od druge dvojice optuženih.
Prema onome što je rečeno, već sada se mogu naslutiti neke teze odbrane trojice 
generala, prije svih Gotovinine odbrane: Knin je predao civlinim vlastima; 
nakon „Oluje“ otišao na godišnji odmor pa u BiH; nije bio odgovoran za vojnu 
policiju; Srbi su unaprijed vježbali evakuaciju; nije bilo pretjerane upotrebe 
artiljerije; UN nije bio neutralan i nije bilo zločinačkog poduhvata.
Iz navedenog se naslućuje ono čega se u Hrvatskoj najviše i plaše: sukoba među 
odbranama, odnosno branjenja svog klijenta na način da se krivica prebacuje na 
drugu dvojicu. Koliko god da se advokati trojice generala trudili da pokažu da 
među njima vlada savršena atmosfera, prije ili kasnije do sukoba će doći. 
Zločini u „Oluji“ su se desili i neko je za njih odgovoran: državni vrh, 
vojska, vojna policija ili civilne vlasti. Gotovina je u predmetno vrijeme bio 
komandant dijela operacije „Oluja“, Čermak pomoćnik ministra odbrane i najviše 
rangirani zvaničnik vojske na tom području a Markač je bio predstavnik civilnih 
vlasti – komandant specijalne policije MUP-a. Spajanje te tri optužnice 
vjerovatno je jedan od najpametnijih poteza koje je Tužilaštvo do sada povuklo. 
Neko od njih trojice na kraju će ponijeti najveći dio krivice a jedini način da 
sva trojica budu oslobođeni jeste da odbrana ubijedi sudije da je tog avgusta 
1995. godine 350 civila stradalo i 17.000 kuća srušeno u razornom zemljotresu. 

Od ishoda zavisi imidž Hrvatske: Druga stvar koja trenutno brine hrvatsku Vladu 
jeste koliko će odbrana generala da našteti državi. Konkretno, u uvodnoj riječi 
Gotovinini advokati su, objašnjavajući da on nikako ne može da bude odgovoran 
za zločine u Kninu, napomenuli da je Gotovina u to vrijeme bio u BiH, u 
Mrkonjić Gradu i Bihaću, gdje je učestvovao u vojnim operacijama. Ako znamo da 
Hrvatska godinama pokušava da dokaže da njene regularne trupe nikada nisu 
učestvovale u sukobima u BiH onda je jasna zabrinutost Zagreba.
Međutim, vladi Ive Sanadera na nečemu se mora odati priznanje. Za razliku od 
Banjaluke i Beograda koji su optužene Srbe ispratili sa „riječima podrške“ i 
otiskom stopala na zadnjici, Hrvatska je i finansijski i logistički pomogla 
trojici optuženih, svjesna da od ishoda suđenja zavisi i imidž Hrvatske u 
svijetu. U ovogodišnjem budžetu Hrvatske pod stavkom „zastupanje pred 
međunarodnim sudovima“ odvojen je 41 milion kuna (oko 11 miliona maraka) za 
finansiranje odbrana Gotovine, Čermaka i Markača.
Osim samog procesa, ono što upada u oči jeste naglašeno navijačko izvještavanje 
hrvatskih medija. To samo po sebi ne bi predstavljalo problem da nije tekstova 
koji graniče sa glupošću, poput članka koji, nakon drugog dana i uvodne riječi 
odbrane, navodi mogućnost odbacivanja optužnice. Da bi se nešto takvo i desilo, 
odbrana mora da ponudi puno više od teatralne predstave za javnost. Jer, uvodna 
izlaganja, i Tužilaštva i odbrane, to u suštini i jesu, ne samo u ovom 
predmetu, već i u svim ostalim predmetima. Da je riječ, kojim slučajem, o prvom 
suđenju pred Tribunalom, možda bi i mogli da shvatimo takvo razmišljanje, ali 
ICTY postoji već dvanaest godina.
Ako je za utjehu onima sa slabijim želucom, kako suđenje bude odmicalo i 
interes medija će opadati. A prema sadašnjem planu, prvostepena presuda trojici 
generala, ako ne dođe do odbacivanja optužnice, trebalo bi da bude izrečena 
krajem naredne godine.

 

http://www.novireporter.com/look/reporter/nr_article.tpl?IdLanguage=11&IdPublication=2&NrIssue=262&NrSection=7&NrArticle=3244

Одговори путем е-поште