Jednonacionalni počasni plotun Datum: 27.04.2010 18:22 Autor: Dušanka Majkić
Ispaljujući jednonacionalni počasni plotun na sahrani generala Rasima Delića, optuženog u Hagu na tri godine za ratni zločin, bošnjačke patriote i pravovjernici zadali su još jedan udarac dejtonskoj Bosni i Hercegovini. Koncept na kome počiva zemlja tako je potkopan u temeljima da brojni dušebrižnici, koji sve češće njeguju uvele ljiljane, nisu pokazali ni nagovještaj žaljenja za žrtve Delićevih zločina. Kako i priliči situaciji, pored veterana u ratnim uniformama, sahrani je prisustvovao i nekadašnji komandant Petog korpusa Atif Dudaković. Kao kaskader iz partizanskih filmova, Dudaković je nadahnuto poručio da "da politika nije završila rat - Armija BiH bi izašla kao pobjednik". I naravno, ponovo se vratio u svoju ratnu prošlost strahujući da ga budućnost može odvesti u mrak zatvorske ćelije za zločine koje je počinio. Istina, sahrani Delića nedostajala je plejada istinskih "patriota" poput Prazine, Delalića i naravno udarne igle Armije BiH, Sirijca Imada Al Husina, poznatijeg kao Abu Hamza, pa da farsa bude kompletna. Svi su oni, naime, branili Bosnu ovakvu kakvu je zamišlja sarajevski radikalni politički establišment na čelu sa Harisom Silajdžićem. I više od toga, preminuli general Rasim Delić je obezbijedio Abu Hamzi da formiranjem odreda "El Mudžahedin" legalizuje svoje prisustvo u Bosni i Hercegovini tokom rata i da zajedno sa istomišljenicima iz prijateljskog Alžira, Sirije, Saudijske Arabije, Malezije i Bahreina brani zemlju od agresora, Srba i Hrvata. Apsurd, naravno. Ali koga je briga za apsurd ako je u pitanju borba za multietničko-jednonacionalnu zemlju u kojoj Srbi i Hrvati treba da skidaju prašinu sa slika Bošnjaka, nacionalnih patriota i da ćute uzaludno očekujući mrvicu sažaljenja za sve grijehe koje su počinili u proteklom vremenu. Na marginama brojnih afera, među kojima je i posljednja sa prodajom viškova naoružanja o kojoj će se tek čuti, ministar odbrane Selmo Cikotić se, organizujući sahranu i dajući svu potrebnu logistiku za nju, još jednom prisjetio poznate uloge u prošlom ratu: komandanta ARBiH za operativnu zonu "Zapad". Ulogu ministra odbrane teško i mukotrpno stvaranih Oružanih snaga BiH je na trenutak zaboravio. Samo nekoliko dana nakon "nadahnutog" govora na sahrani Rasima Delića, ministar Selmo Cikotić se izblamirao na Sudu BiH kada je svjedočio o ratnim dešavanjima u Bugojnu. Otkrivajući više od onoga što treba, a manje od onoga što zna, Sud BiH je naprasno prekinuo njegovo svjedočenje (!?) i dodijelio mu pravnog savjetnika kako ne bi zabrljao do te mjere da braneći druge osumnjiči sebe. Prijedlog srpskih parlamentaraca u vezi s pokretanjem procedure za njegovu smjenu ministar Cikotić uz ironičan smiješak je prokomentarisao, znajući da o njegovoj sudbini ne odlučuju institucije države, nego stranački bošnjački lideri. Zašto bi se ministar Cikotić, kao prethodno i ministar Sven Alkalaj, uznemiravao kada je sve dobio u ćevabdžinici na Baščaršiji, a ne u parlamentu BiH na Marijin dvoru. Tako su radili i njegovi prethodnici, tako će raditi i njegovi nasljednici. Svi oni koji su prisustvovali sahrani ratnog zločinca Rasima Delića pokazali su da ne priznaju zakone zemlje, da ne mare za žrtve druga dva konstitutivna naroda i konačno da imaju viziju Bosne i Hercegovine u kojoj će postojati samo jedna jedina neupitna istina. Postalo je degutantno stalno ih podsjećati na činjenicu da Ustav BiH poznaje dva entiteta i tri konstitutivna naroda. Za njih Srbi, kao žrtve, jednostavno ne postoje. Bilo bi manje zlo da su brojni skandali koji se, poput ovog, dešavaju u posljednje vrijeme, pitanje izborne strategije bošnjačkih stranaka i njihovih lidera, ali očigledno da nije tako. Radi se o mentalnom sklopu koji se manifestuje sa mnogo više netrpeljivosti, zlobe, mržnje, pa i straha od normalnog da bi se to vezalo za politički marketing. To je neprirodna gadljivost i prezir na sve što ima veze sa Republikom Srpskom i Srbima kao narodom. A za to nema lijeka. Zato u Republici Srpskoj ne treba imati iluzija da se na tom planu nešto može brzo promijeniti. Sasvim je izvjesno da će se sarajevski radikalni krugovi, da bi ostali u političkom životu, i nadalje držati svoje neprikosnovene istine o ratu, instrumentalizujući institucije države kad god im to zatreba. Bez izuzetka i bilo gdje. U Sarajevu, Londonu, Mostaru..... To će činiti i ubuduće, tim prije što "revizori" iz Kancelarije visokog predstavnika samo gledaju šta se dešava preko ograde u Republici Srpskoj, ali ne i u sarajevskom dvorištu. Oni nastavljaju da bezuspješno i uporno ljuljaju nedonošče koje očigledno ima problem s odrastanjem već petnaest godina. Hoće li ikada prohodati, za sada se ne zna. http://www.nezavisne.com/kolumne/vijesti/58828/Jednonacionalni-pocasni-plotun.html
_______________________________________________ SIM mailing list SIM@antic.org http://lists.antic.org/mailman/listinfo/sim
