Title: Message
Ko je bio i sta je radio Dragan Malesevic Tapi

“Uvek sam isao po ivici”

U jednom od svojih poslednjih intervjua, neposredno nakon sto je napustio Beograd i preselio za Svajcarsku, Dragan Malesevic Tapi govorio je o konstantnim pretnjama.

“U ovom gradu svi gledaju da se dokopaju love i smatram da ce trulez jos dugo vladati. Neke, nekad opozicione politicare pomagao sam na razne nacine. Mnogi su sate provodili u mojoj kuci, ali oni su sada, kada su se docepali vlasti, umislili da su bolji od drugih. Za samo godinu dana promenili su nacin misljenja. Niko od njih nije mi dao novi broj mobilnog. Oni misle da ce tu biti zauvek. Oni koji se sepure, opet ce jednog dana biti manji od makovog zrna, a mnogi od njih ce morati u zatvor za ono sto su za kratko vreme pokrali”, govorio je Tapi, cesto prozivajuci ekstraprofitere, nazivajuci ih “seoskim jajarama”.

Januara 2002. godine, u svom poslednjem intervjuu pisanim medijima, poverio se da mu preti srpska SDB, te da zna ko je ubio Arkana (inace njegovog starog druga sa kojim je drzao diskoteku “Amadeus”) i sve ostale, i da mu je jasno da su mu dani odbrojani. “Planiraju i mene da ubiju do proleca!”, govorio je. Pricao je i da je vec dugo bio predmet “obrade” ljudi s vrha tajnih sluzbi, te da je vec jednom izbegao “konacno resenje”. “Izvrsenje su licno tata (Milosevic) i mama (Markovic) poverili Vlajku Stojiljkovicu, govoreci da sam spijun. Medjutim, jedan od sefova policije me je obavestio sta mi se sprema i izneo mi detalje plana po kojem ce izvrsenje nastupiti u osam sati uvece kada budem izlazio iz restorana u kojem sam imao zakazan sastanak. Taj prijatelj mi je to dugovao, a verujem i da se plasio osvete, ukoliko prezivim.

“Druga likvidacija trebalo je da nastupi”, govorio je Tapi, “neposredno nakon ubistva Slavka Curuvije”. “Znam da je trebalo da budem ubijen 6. juna 1999. godine. Jedna poznata folk pevacica koja je bila sa jednim od vodecih ljudi SDB pricala je da sam posle Curuvije ja na redu. Preziveo sam, a dvojicu mojih nesudjenih atentatora sluzba je likvidirala prilicno bucno, usred bela dana. Osoba koja je uvek bila tampon-zona izmedju sluzbe i te ekipe osudjena je kasnije na 11 godina zatvora zbog ubistva u jednom poznatom beogradskom restoranu. Otisao sam u Crnu Goru, tamo se sakrio, a tamo nisu mogli da me traze, jer su znali da kad sam dole, da sam mnogo jak, cak i opasan za njih”. Nakon tri meseca, Tapi se vratio u Beograd, jer su se, po njegovim recima, “u medjuvremenu nagomilale prece likvidacije”. Tapi je rekao novinarima: “Mnogi kriminalci koji su za tu drzavu odradili ruzne prljave poslove poceli su da se sire i da u pola glasa prete, pa je trebalo njih pobiti. Kad god je Vlajko Stojiljkovic pitao dokle su stigli s mojom likvidacijom, odgovorili bi: ‘Malo je otezano zato sto ga Milo Djukanovic stiti’, sto nije bilo tacno”, izjavio je Tapi, dodajuci da je svestan da ga povremeno i dalje prisluskuju. “Prisluskuju me ovi iz DOS-a. DB je 2001. godine za Arandjelovdan pustio u rad prislusnu stanicu koja moze da prisluskuje mobilne telefone. Tacno 6. oktobra 2000. godine ta stanica je sklonjena u jedno prigradsko naselje. Ona sada sluzi kao centar jedne stranke. U zvanicnom SDB samo nekoliko ljudi zna za njen rad. Znam i tacnu lokaciju. To sto ja znam, zna jos puno ljudi. A taj, koji vodi tu operaciju, zna da ja znam i stalno mi salje poruke da nove parlamentarne izbore necu docekati ziv”.

Iako je u vise uzastopnih nastupa na Televiziji “Pink”, u emisijama potpuno zabavnog karaktera, Tapi pricao o pretnjama, niko ga, cini se, nije ozbiljno shvatao. Smatralo se da je to proizvod njegovih prethodnih istupanja, uostalom, od svog prvog istupanja iznosio je neverovatno sumanute price. Bilo je u nasim medijima natpisa u kojima bi ga direktno pitali da li je agent KGB-a ili CIA. On bi odgovarao:” I americka stampa me je dovodila u vezu sa Dzonom Gotijem, a ja sam samo stanovao u istim hotelima na Bahamima kao i neki clanovi americke mafije”. Na pitanje, sta je radio na Bahamima, odgovorio je jednom prilikom, kako je tamo otisao da kupi hotel, drugi put bi pricao da je ucestvovao u drzavnom udaru 1975. godine u Porto Prensu, gde je, neduzno okrivljen, cekao streljanje u zoru, i da ga je samo cudo spasilo. Godinama kasnije, kada su ga pitali da li bi se bavio politikom, rekao je: “Samo u slucaju na nacin da izvrsim drzavni udar”. Duhovit slikar, prevarant ili samo veliki cinik?

“Uvek sam isao po ivici”, odgovarao bi on. Često je bio privodjen, ali nikada protiv njega nije podneta ozbiljnija krivicna prijava. Lista neverovatnih akcija o kojima je sam Tapi pricao bila je poduza. Kada bi ga priupitali da li je ucestvovao u Berluskonijevoj kampanji, odgovarao je: “Pomagao sam kumu koji je blizak Berluskoniju”. Uostalom, hvalio se kako je kumovao 51 put, i da je on nas najskuplji slikar, cije se slike nalaze u domovima najbogatijih ljudi sveta. Njegova slika “Osamnaest rupa” je u spavacoj sobi Dzordza Busa Juniora.

Pricao je o masonima i sebi kao masonu, govoreci ono sto skoro niko nije verovao: “Imam dozvolu da koristim 13.000 strogo cuvanih spisa u Nacionalnoj biblioteci u Parizu, koji su vekovima vlasnistvo reda i nisu za siru upotrebu”. Nakon skrivanja u Svajcarskoj vratio se u Beograd. Nije se pojavljivao u medijima. Ziveo je na poslednjem spratu zgrade nadomak Slavije u svom stanu na dva nivoa sa suprugom koju poznaje od prvog razreda gimnazije i s cerkom.

Tapi je rodjen 22. januara 1949. godine u Beogradu. Odrastao je u Hilandarskoj ulici. Otac mu je bio novinar i urednik casopisa za zeleznicare i cesto mu je govorio kako od njega nikada nista nece biti. Bio je od malena neverovatno spretnih prstiju, koji su mu kasnije pomogli u falsifikovanju karata za bioskop, voznih karata... Zbog brojnih izostanaka sa casova izbacen je iz sedam gimnazija. Maturirao je u Sestoj beogradskoj gimnaziji. Diplomirao je 1973. godine na Ekonomskom fakultetu, spoljnu trgovinu.

Slikanjem je aktivno poceo da se bavi 1987. godine i za samo nekoliko godina postao je svetski poznat predstavnik pravca hiperrealizam, a njegova dela su sirom sveta prodavana za ogromne sume novca. Izlagao je u muzejima i galerijama Tokija, Njujorka, Brisela, Moskve, Minhena...

BLIC

Reply via email to