Title: Message

Ratni komandanti o tragediji na Sutjesci

"Šest decenija Bitke na Sutjesci", 19.6.

Gospođa Radmila Tonković napisala je dirljivu ratnu priču o borbama na Sutjesci u Drugom svetskom ratu i u nekoj osnovnoj ili srednjoj školi dobila bi odličnu ocenu, ali iz etike bi dobila slabu, jer je u priči iznela podatke koji osporavaju ocene ratnih komandanata koji su učestvovali u tragediji na Sutjesci.

Kada je početkom juna 1943. godine Vrhovni štab doneo odluku, piše g-đa Tanković, "da se Prva proleterska..". ("Šest decenija Bitke na Sutjesci", "Politika", 19. 6. 03), Vrhovni štab nije doneo nikakvu odluku, jer nije znao da su opkoljeni sve dok ga nije obavestio general Koča Popović, 17. maja u 9,15 časova, dva dana nakon početka stezanja obruča, "da to nije ispad ili kršenje sporazuma, nego dobro pripremljena ofanziva" ("Beleške uz ratovanje").

Tvrdnju generala Popovića da se Vrhovni štab dogovorio sa Nemcima o zajedničkoj borbi protiv četnika potvrđuje gen. Ljubodrag Đurić, koji o blokadi na Sutjesci piše: "Vrhovni štab se, ocenivši da ne može ka Srbiji i da nema sporazuma sa Nemcima, odlučio..". ("Sećanje na ljude i događaje"), a to znači da su pregovori za Nemce bili strategijsko maskiranje, dok ne zatvore obruč oko partizanskih jedinica.

Vojska koja se nađe u blokadi bez pomoći spolja ne može se osloboditi već joj preostaju dva iznuđena rešenja: predaja ili uništenje. U takvoj situaciji nastala je panika, Vrhovni štab verovatno se razbežao, jer je general Popović o vrhovnom komandantu rekao: "Mislim da se u jednom trenutku osetio gotovo izgubljenim. Dok smo se mi probijali sa Sutjeske, on je zalutao i poslao mi pisamce: Kočo, ja sam ovde sam, pošalji mi malo rakije i duvana (A. Nenadović "Razgovori sa Kočom").

Vojska u blokadi ne izvršava nikakav borbeni zadatak, već doslovno spasava goli život i na Sutjesci, od njih 18.000, između polovine i trećine nije spasilo život. U taj broj spadaju i ranjenici koji su ostavljeni i vrhovni komandant to potvrđuje: "Ali, skoro trećina naših boraca, što poginulih, što ranjenih, ostala je na bojištu" ("Autobiografija"). O ostavljanju ranjenika general Popović piše: "Oni koji nisu prezdravili, poginuli su na Sutjesci" ("Beleške uz ratovanje").

Oni koji su preživeli pakao Sutjeske zavideli su mrtvima, jer gen. Kosta Nađ piše: "Zagledao sam im lica: siva od patnje, ostarela, upale oči. Još strašnije su izgledali Banijci: borci u ritama, bosi, bauljaju u hodu, oči potamnele, ali se ne daju, neću da klonu. Neko od drugova mi je rekao: Vrhovni štab je tu, odmah iza njih u kanjonu" ("Ratni susreti sa Titom"). O moralu boraca, nakon saznanja da su ranjenici ostavljeni, opširnije piše general Đurić.

I na kraju, vrhovni komandant optužio je gen. Popovića za bekstvo sa Sutjeske, dva dana bio smenjen i piše: "Ono što me zabolelo, promenilo me i kada se nije potvrdilo", smena sa položaja ("Beleške uz ratovanje").

Dimitrije Ristevski,
Beograd

 
http://www.politika.co.yu/

Reply via email to