|
TRAKTAT O “SRPSKIM
SKORPIJAMA”
(analiza br. 2) by
Emil VLAJKI
Nedavno je Sonja Biserko (S. B.) koja je, pored Natase Kandic, najveci
borac za ljudska prava u Srbiji, svijetu, univerzumu i crnim rupama, priredila
zbirku tekstova “Srebrenica, od poricanja do priznanja” (ed. Svedocanstva, 22,
Helsinski komitet za ljudska prava, Beograd, 2005). Objavljivanje knjige su
pomogli Vlada SAD (!) i njemacka fondacija Heinrich Böll koja, u ime “ljudskih
prava”, djeluje uglavnom tamo gdje su SAD (para)vojno intervenirale i/ili gdje
imaju posebne interese. Knjiga ima 800 stranica, a autor ovih redaka ce, po vec
najavljenoj metodologiji, analizirati samo one priloge koji imaju za osnovu
cinjenice koje se mogu provjeriti iz razlicitih izvora, dok se komentarima i
lamantacijama nece baviti. Orvelovo doba je karakteristicno
po tome sto se namjerna laz zamotava u ogroman broj bezvrjednih informacija,
tako da jedino oni koji imaju strpljenja, znanja i postenja mogu upornoscu doci
do izvornih lazi. Drugim rijecima, kome danas od
obicnih gradjana pada na pamet da cita djelo od 800 stranica? Ali ce zato
prosjecan gradjanin pomisliti: ‘Ako je vec napisano 800 stranica, onda mora, da
je to o cemu se pise ipak istina’! Autor ovih redaka ce pokazati da
je inflacija bezvrjednih informacija o Srebrenici prisutna i u drugim djelima
slicne vrste, na primjer, u izvjestaju parlamentarne komisije Francuske o
Srebrenici koji ima 2000 stranica!!! Iako smo rekli, da se necemo
baviti inflatornim tekstovima, priredjivac ove knjige, S. B., ipak zasluzuje
nekoliko redaka. -S. B. ZNA da je “srebrenicki
masakr” Srba nad muslimanima izvrsen i da je to namonstruozniji zlocin pocinjen
tokom jugoslavenskih ratova 1991-99. Po njoj, nakon holokosta nad Jevrejima
postoji prvenstveno genocid u Ruandi (milion ubijenih) i “srebrenicki genocid”
pocinjen od strane “srpskih skorpija” (Vojske Republike Srpske) koji su to
radili ‘na ocigled cijelog svijeta i likvidirale blizu 10.000 muških civila, ne
birajuci ni godine ni uzrast’!!! *S obzirom na
navode, S. B. je cak kriticnija od zvnicne optuznice koja govori od 6-8 000
pobijenih muskaraca i mladica (u slijedecem prilogu cemo dati preciznije
podatke), a ne 10 000 muskih civila ‘bez obzira na godine i uzrast’ sto
ukljucuje, dakle, muske bebe, djecu, itd. *B. S., isto
tako, ne pravi razliku izmedju ‘muskaraca’ i ‘muskih civila’, posto su i oni,
cak najzlonamjerniji, priznali da se medju navodno pobijenim muskim muslimanima
nalazio poprilican broj zarobljenih vojnika regularne (Izetbegoviceve) ‘armije
BiH’ koji su godinama vrsili zlocine nad srpskim stanovnistvom oko Srebrenice.
Mutatis mutandi, po S. B. nitko nije imao pravo hvatati i hapsiti naciste i
njemacke vojnike, jer cim bi odbacili uniformu, automatski bi se pretvarali u
civile! *Pored ovih
“nepreciznosti”, S. B. ne brinu oko 300 americkih (para) vojnih intervencija u
svijetu nakon Drugog svjetskog rata i milijune poginulih uslijed tih
intervencija: oko milijun u Indoneziji, tri milijuna u Vijetnamu, po
UNICEFU preko milijun nastradale djece u Iraku kao direktna poslijedica
americkog bombardiranja te zemlje i nametnutog embargoa,
itd. Ne, po S. B., tek
je Srebrenica “isprovocirala ozbiljne moralne dileme svuda u svetu, osim
u Srbiji”!!! (kurziv je moj,
E. V.; mozemo jedino zamisliti na sto bi Srbija na moralnom planu izgledala, bez S. B., N. K., M. V. i
inih!) *Za razliku od
“neosvijescene Srbije”, S. B. odaje priznanje Republici Srpskoj: “Cak
je i vlada Republike Srpske
pod pritiskom pripremila vlastiti izveštaj o zlocinu u Srebrenici. Takode pod
medunarodnim pritiskom, priznala je cak i broj ubijenih i, makar formalno,
izvinila se”. Za
neobavijestene, Rep. Srpska je dio bosansko-hercegovackog protektorata
uspostavljenog od strane ‘medjunarodne zajednice’, gdje namjesnik ima pravo da
bezuslovno smjenjuje sve
legalno izabrane pojedince i organe, da ukida i uspostavlja zakone, i da salje
vojne kaznene ekspedicije (uglavnom snage “humanitarnog” NATO-a gdje mu se
svidi). Prvoizabrana
komisija Rep. Srpske je vec bila napravila PRVI IZVJESTAJ (1992.) koji je dovodio u
pitanje “srebrenicki masakr”, ali je taj izvjestaj, dakako, bio anatemiran.
Nakon toga je namjesnik stavio revolver na celo vlastima Rep. Srpske, sto je
rezultiralo ‘DRUGIM izvjestajem’ kojeg S. B. spominje, gdje su bosanski Srbi
priznali i ono sto se od njih nije ni trazilo. *I sada dolazimo
do onog najljepseg sto jedino “moze sluziti na cast” priredjivacu ovako
“znacajnog” djela i glavnom sponzoru istog, t.j. SAD-u. S. B., naime
objavljuje, bez
ikakve ograde i/ili kritike, a, vidjeli smo, u pohvalnom smislu te
rijeci, CJELOKUPAN ‘Drugi
izvjestaj’ komisije Republike Srpske pod naslovom: ‘Izvještaj Komisije a za
istraživanje dogadaja u i oko Srebrenice od 10. do 19. jula 1995 - Banja Luka,
jun 2004’ (kod knjige S. B., str. 784. i dalje). A, cini se,
najznacajnija knjiga (istaknuta na prvom mjestu) koja daje “teorijski osnov”
srpskog “genocidnog ponasanja” prema muslimanima je: – KNJIGA: Naser
ORIC: “SREBRENICA svjedoci i optužuje” Dakle, najveci krvnik srpskog
naroda od 1992- 95., koji je je svoju zlocinacku bazu imao upravo u Srebrenici,
oznacen je od strane samih Srba i prihvacen od S. B. kao osoba koja je u stanju
da meritorno pruzi “dokaze” o navodnom “srpskom masakru” “10 000 muslimanskih
muskih civila svih doba i uzrasta”!!! Da su casni autori ovog ‘DRUGOG
izvjestaja’ imali vise inspiracije, oni bi, pored ORICA, uvrstili u literaturu i
PAVELICA, koji bi zasigurno svojim spisima pruzio jos bolju teorijsku osnovu o
“srpskoj genocidnosti”. Iz svega
izlozenog, postoji vjerovatnost da bi S. B. i ovakvo prosirenje teorijske osnove
“srpske genocidnosti” prihvatila i pohvalila. Emil Vlajki (nastavak analiza slijedi) |
