Glas javnosti,
 
PISMA

Katastrofalan uticaj propagande

Partizanski filmovi i sve druge vrste komunističke propagande (štampa, radio, televizija, udžbenici) na mnoge je izvršila katastrofalan uticaj. Na taj način laž je pretvorena u istinu, a istina u laž. To jedino nisu uspeli kod onih koji razmišljaju svojom glavom i koji su imali prilike da istinu pročitaju iz objektivnih izvora i da je čuju od očevidaca događaja iz građanskog rata 1941-1945.

Truman odlikovao Dražu

Borba protiv okupatora, saradnja sa okupatorom, zločin protiv naroda. To su uglavnom teme koje paravojne grupe, tzv. "partizani", ističu kada govore i pišu o legalnoj Jugoslovenskoj vojsci u otadžbini, kasnije nazvanoj ravnogorci i četnici.

Borbe koje su partizani, navodno, vodili protiv okupatora svode se na sedam nemačkih ofanziva iz kojih su partizani i njihov vođa, austrijski podnarednik, izašli tobože kao pobednici. Već se iz samog naziva vidi da su to bile Nemačke, a ne partizanske ofanzive i to dovoljno govori o karakteru tih borbi. One bi imale nekakvu vrednost da su partizani pokrenuli ofanzivu (napad) na nemačke snage.

Ali, ovde je reč o tome da su partizani bili dobro sakriveni u najvećim nepristupačnim bosanskim planinama, a kad su ih Nemci otkrili, opkolili i bombardovali, morali su da beže i da se spasavaju. I to bežanje oni su kasnije nazvali pobedom. Da su želeli da se bore protiv Nemaca, zar nije logično da napadnu Nemce, tamo gde su se oni nalazili u gradovima!

Naravno da im tako nešto nije ni padalo na pamet, već su se trudili da budu što dalje od njih, tamo gde nije bilo nijednog nemačkog vojnika. Jer im cilj nije bio oslobođenje, već preuzimanje vlasti u pogodnom trenutku.

Stalno ponavljaju da je ministar vojske general Dragoljub Mihailović sarađivao sa Nemcima. Dakle, ono što su oni radili pripisuju drugoj strani. Komunisti nikad ne pominju poznate martovske pregovore, koje su članovi Glavnog štaba J. B. Tita Koča Popović i Petar Velebit vodili sa nemačkim komandantom za Hrvatsku u Zagrebu marta 1943. godine.

Naime, postojala je informacija da će se engleske snage iskrcati u Dalmaciji. Partizani su računali da će Englezi u tom slučaju podržati pokret generala Mihailovića, te su brže-bolje ponudili udruživanje sa Nemcima kako bi zaustavili savezničke snage. Uostalom, da je general Dragoljub Mihailović sarađivao sa Nemcima, zar bi ga predsednik SAD posthumno odlikovao 1948. godine. Nije valjda da Amerikanci nisu znali koga odlikuju.

Ubijeno 10.000 Beograđana

Kada je reč o zločinima, neka komunisti i partizani pokažu bar jedan grad u Srbiji u kome nisu počinili stravične zločine. Fudbalski teren Borca iz Čačka leži na masovnoj grobnici srpskih građana civila. U Beogradu su komunisti od oktobra 1944. do kraja rata ubili više od deset hiljada Beograđana.

A kada govore o zločinima pripadnika ravnogorskog pokreta "zaboravljaju" jedan svoj izum. Svedoci iz tog vremena govore, a to se moglo pročitati i u knjigama, da su se komunisti prilikom vršenja zločina prerušavali u četnike. Na taj način su izazivali revolt protiv četnika i podsticali rođake žrtava da pristupaju u redove partizana. Za vreme rata ustaše su ubile 310 pravoslavnih sveštenika, a komunisti 430.

Dakle, veći su zločinci od ustaša! Pitanje je sada: da li bi neko mogao da rehabilituje ove komunističke zločince! Odgovor je: oni su sami sebe rehabilitovali, proglasili za narodne heroje, prigrabili sve moguće privilegije, oteli kuće žrtava zločina, a narod im i danas plaća ogromne penzije.

Prota Dragan Terzić
Beograd



Yahoo! Groups Links

Одговори путем е-поште