MR­TVE SKRI­VAO BE­O­GRAD

VELj­KO LA­LIĆ  19.06.2005, 18:07:15

SVA­KA žrtva ima ime i pre­zi­me. Osim kod nas. Na­ma je u Pr­vom svet­skom
ra­tu tre­bao Ar­či­bald Rajs da sta­vi tač­ku na zlo­čin, Dru­gi svet­ski
rat je pro­šao a da ne zna­mo ni ko­li­ko je lju­di po­gi­nu­lo. To nam se
opet de­si­lo, pri­ča za "No­vo­sti" ge­ne­ral Zo­ran Stan­ko­vić,
do­ne­dav­ni na­čel­nik Voj­no­me­di­cin­ske aka­de­mi­je u Be­o­gra­du i
je­dan od naj­po­zna­ti­jih srp­skih pa­to­lo­ga.
Za sve smo sa­mi naj­vi­še kri­vi - re­šen je da za me­di­je pr­vi put
pot­pu­no otvo­re­no o sve­mu raz­go­va­ra Stan­ko­vić. - Ni­je ču­do, kad
na­ma sad pri­ča­ju da je sra­mo­ta što smo bi­li u voj­sci, dok
sta­re­ši­ne ko­je su bežale sa ra­ti­šta i osta­vlja­le svo­je voj­ni­ke
po­sta­ju ge­ne­ra­li u mi­ni­star­stvu od­bra­ne. To je na­ša država.

O ko­me pri­ča­te? I oni mo­ra­ju da ima­ju ime i pre­zi­me?
- Ge­ne­ral Mi­lan Ku­ka­no­vić. Da­nas je na­čel­nik Sek­to­ra za
ma­te­ri­jal­ne re­sur­se. Osta­vio je svo­je voj­ni­ke u Slo­ve­ni­ji i
po­be­gao pre­ko Za­gre­ba i Ma­đar­ske za Be­o­grad - Stan­ko­vić nam
po­ka­zu­je da vi­še ne­ma na­me­ru da bi­lo šta skri­va.
Nje­go­va pri­ča po­či­nje ta­mo gde je sve po­če­lo. Slo­ve­ni­ja. Maj
1991. go­di­ne. Od­la­zi po mr­tve voj­ni­ke, dok mno­gi beže u su­prot­nom
sme­ru.
Čim smo po­če­li da do­vo­zi­mo voj­ni­ke i iz­ve­šta­je do­sta­vlja­mo
Voj­nom su­du, sti­gao je od­go­vor da ni­su za­in­te­re­so­va­ni i da te­la
ša­lje­mo di­rekt­no u ka­pe­lu. Vra­ti­li su nam sve ob­duk­ci­o­ne
za­pi­se. Bio je to moj pr­vi šok.

UBI­LA NAS TA PO­LI­TI­KA
STAN­KO­VIĆ je, ipak, na­sta­vio da ra­di, da bi u sep­tem­bru i In­sti­tut
za sud­sku me­di­ci­nu re­kao da vi­še ne­će da pri­ma te­la po­gi­nu­lih.
Po­zvao je ge­ne­ra­la Žu­ni­ća, ta­da na­čel­ni­ka po­li­tič­ke upra­ve, i
sa­mo zbog tog čo­ve­ka na­sta­vi­lo se ma­kar s po­pi­som na­stra­da­lih
bo­ra­ca.
- Ka­ko se bližio Vu­ko­var bio je sve ve­ći broj žrtava. Pet­sto do še­sto
voj­ni­ka već je na­stra­da­lo u is­toč­noj Sla­vo­ni­ji, ka­da se de­sio
Vu­ko­var. Voj­ni sud u Be­o­gra­du ko­nač­no je po­kre­nuo is­tra­gu. Vi­še
od hi­lja­du ci­vi­la i voj­ni­ka po­gi­nu­lo je u tom gra­du. Sle­di
Go­spić, Me­dač­ki džep... Ka­ko Hag ta­kve slu­ča­je­ve osta­vlja do­ma­ćem
pra­vo­su­đu, kad su­di i za mno­go ma­nje zlo­či­ne? Ka­ko ne re­a­gu­je
kad Me­sić ski­da ka­zne osu­đe­ni­ma za Go­spić?
Ge­ne­ral Stan­ko­vić, ipak, ne žali se na Hag. Jer, nje­mu je u Be­o­gra­du
za­bra­nje­no da ra­di u Hr­vat­skoj. Ali, ta­da je "pu­kla" Bo­sna.
Sto­ti­ne ubi­je­nih mu­sli­ma­na u Zvor­ni­ku. Stan­ko­vić na­la­ze
pre­da­je i Ha­škom tri­bu­na­lu. Od­la­zi u Si­je­ko­vac, kla­nje lju­di.
Sa­ra­je­vo, Do­bro­vo­ljač­ka uli­ca. Ubi­jen je na­čel­nik sa­ni­tet­ske
službe pu­kov­nik Bu­da Ra­du­lo­vić u sa­ni­tet­skom vo­zi­lu.
Za­bra­nje­no svim me­đu­na­rod­nim kon­ven­ci­ja­ma.
- Voj­ska se po­vu­kla, a na­ma je po­no­vo za­bra­njen rad - is­ti­če dr
Stan­ko­vić. - Zva­li su me u no­vem­bru. No­va ubi­stva oko Zvor­ni­ka i
Glo­đan­ska br­da. Iz voj­ske kažu možemo da ide­mo sa­mo kao
do­bro­volj­ci, Bez oba­ve­za uko­li­ko na­stra­da­mo, Oti­šli smo...
Ske­la­ne, Kra­vi­ca, pa Zvor­nik po­no­vo, Fe­ko­vi­ći, Rat­ko­vi­ći,
Sa­ra­je­vo u ne­ko­li­ko na­vra­ta, pa Her­ce­go­vi­na: Ne­ve­si­nje,
Bi­le­ća, u me­đu­vre­me­nu tu­zlan­ska ko­lo­na, Brč­ko, Pri­boj, pa pre­ma
Kni­nu, Mr­ko­njić Grad, Ku­pres i na kra­ju i Sre­bre­ni­ca. Či­ta­va
Bo­sna u kr­vi. Ge­ne­ral nam po­ka­zu­je knji­gu "Mr­tvi več­na opo­me­na
živima".
Nje­go­vi za­pi­sni­ci s ob­duk­ci­ja. Spi­sko­vi ci­vil­nih žrtava. Ma­lo
je i 400 stra­na. Sve po ime­nu i pre­zi­me­nu. Snim­ci po­bi­je­nih lju­di.
Gla­va Pe­tra Ma­ki­ća, iz se­la Ko­pa­ni­ce. Na­bi­je­na gra­bu­lja­ma na
ula­zu u ku­ću. Sni­mio voj­nik UN­PRO­FOR-a. Go­ran Vu­čić. Ubi­jen 30.
5.1993. u se­lu Lu­po­vac. U koži tr­bu­ha šilj­kom ucr­tan po­lu­me­sec sa
zve­zdom. I mno­go ta­kvih fo­to­gra­fi­ja. Mno­go ta­kvih sud­bi­na.
Kad sve to tre­ba istražiti, do­ku­men­to­va­ti, kao pro­blem - tu je
zva­nič­ni Be­o­grad.
- Uvek država blo­ki­ra. Kad su "Olu­ja" i "Blje­sak" Mi­lo­še­vić se
ob­ra­ču­na­va s Mla­di­ćem i Ka­ra­dži­ćem. Kre­ni, sta­ni, vra­ti se.
Ubi­la nas je ta po­li­ti­ka - ve­li naš po­zna­ti ge­ne­ral.
Kaže ka­ko je pi­sao ta­da pr­vom čo­ve­ku "Po­li­ti­ke" da ob­ja­vi pi­smo
u ko­jem mo­li da se na­ba­ve pla­stič­ne vre­će. Da se, bar, mr­tvi
po­ku­pe.
Zo­ve ga Ha­dži An­tić i kaže "Pri­čao sam s ge­ne­ra­lom Pe­ri­ši­ćem".
- Je­be mi se za Pe­ri­ši­ća. Za me­ne su sa­da bit­ni lju­di ko­ji su
stra­da­li - od­go­va­ra mu Stan­ko­vić.
- Pa, zna­te bi­li smo na sa­stan­ku kod Mi­lo­še­vi­ća, i pret­nja sa
za­pa­da je da ako išta uči­ni­mo bi­će­mo srav­nje­ni sa ze­mljom -
uve­ra­vao ga je di­rek­tor "Po­li­ti­ke".
- Re­ci­te to na­ro­du, pa nek on ću­ti ako ho­će - uz­vra­tio je
Stan­ko­vić.

SKRI­VA­NjE ZBOG - CR­NO­GO­RA­CA?
U to vre­me po­sto­ji Ko­mi­tet za pri­ku­plja­nje po­da­ta­ka o
po­vre­da­ma me­đu­na­rod­nog hu­ma­ni­tar­nog pra­va (skra­će­no rat­nih
zlo­či­na). Pri­ku­plje­no je vi­še od 200.000 do­ku­me­na­ta, ali Ko­mi­tet
je uki­nut 2001. go­di­ne. Sva gra­đa sklo­nje­na je u bun­ke­re.
- Po­ku­ša­li smo da to sa­ču­va­mo. Mo­li­li i sa­ve­znu vla­du i
pre­mi­je­ra Đin­đi­ća. Svi su obe­ća­va­li, ali, na­vod­no, Cr­no­gor­ci
ni­su ima­li in­te­res - ot­kri­va biv­ši na­čel­nik VMA.
Ko­mi­tet je us­peo da sa­či­ni ne­ko­li­ko iz­ve­šta­ja i po­ša­lje ih u
Hag. Zbog to­ga je Na­ser Orić uop­šte u Ha­gu, po­bio je vi­še od 1.000
Sr­ba u oko­li­ni Sre­bre­ni­ce.
- Na­ša eki­pa je od­ra­di­la Mr­ko­njić grad. U dve grob­ni­ce 181 te­lo,
žena, voj­ni­ka. Tri­de­set šest oso­ba bi­lo je sta­ri­je od 60 go­di­na.
To su ura­di­le re­gu­lar­ne je­di­ni­ce hr­vat­ske voj­ske, pa u
iz­ve­šta­ju na­pi­šem da su di­rekt­no od­go­vor­ni hr­vat­ski pred­sed­nik
Fra­njo Tuđ­man i na­čel­nik ge­ne­ral­šta­ba Zvo­ni­mir Čer­ven­ko, jer je
u tom slu­ča­ju na­red­ba mo­gla da do­đe sa­mo s vr­ha. Kad je iz­ve­štaj
sti­gao pred sa­ve­znu vla­du, Ni­ko­la Ša­i­no­vić usta­ne i kaže: "Ka­kve
su to glu­po­sti, mo­gu da se sta­ve ne­ki ma­nji po či­nu, a ne Tuđ­man".
Ko­mi­tet je, po­seb­no pod­vla­či Stan­ko­vić, uki­nut ka­da je
za­vr­ša­vao knji­gu o Rač­ku. Na pro­jek­tu su ra­di­li vi­so­ki
funk­ci­o­ner Državne bez­bed­no­sti, za­me­nik jav­nog tužioca i glav­ni
ured­nik jed­ne re­vi­je.
- Iz­ne­na­da, Ko­mi­tet se uki­da, me­ne raz­re­ša­va­ju dužnosti, a čo­vek
ko­ji je tre­bao da pi­še knji­gu od­la­zi kod vi­so­kog državnog
funk­ci­o­ne­ra ko­ji mu kaže da ni­šta ne ob­ja­vlju­je, jer će bi­ti
uhap­šen, a ma­te­ri­jal za­ple­njen - kaže Stan­ko­vić.
Is­pa­da da je Hag ma­nji pro­blem od sa­mog Be­o­gra­da?
- Je­ste. Ja sam bio na sa­stan­ku 1992. go­di­ne ka­da su nas oba­ve­sti­li
da će bi­ti for­mi­ran Tri­bu­nal za rat­ne zlo­či­ne u biv­šoj
Ju­go­sla­vi­ji. Od po­čet­ka smo se pot­ce­nji­vač­ki po­na­ša­li, bio je
to ja­ko ni­zak ni­vo de­le­ga­ci­je. Ka­sni­je na VMA, dok sam
pri­ka­zi­vao žrtve ra­ta, je­dan Ka­na­đa­nin spa­va. Na kra­ju, ja mu se
iz­vi­nim što sam re­me­tio nje­gov mir i tu se po­sva­đa­mo, da bi
ge­ne­ral Mi­lo­še­vić u službenoj za­be­le­šci za me­ne na­pi­sao:
"Uklo­ni­ti ga sa svih sa­sta­na­ka s pred­stav­ni­ci­ma Me­đu­na­rod­ne
za­jed­ni­ce".

OSVE­TA KLIN­CA IZ GROB­NI­CE
U to vre­me Stan­ko­vić drži vi­še pre­da­va­nja o žrtvama ra­ta u
bri­tan­skom par­la­men­tu, Kra­ljev­skom in­sti­tu­tu, u dva na­vra­ta i na
Kem­bri­džu. Tro­ško­ve pla­ća­ju En­gle­zi, jer mu je u Be­o­gra­du
sa­op­šte­no "da ne­ma­ju pa­ra za ta­kve stva­ri".
- Ha­ški tri­bu­nal je svu­da iz­la­zio s tužiocem i istražnim su­di­jom,
Kad sam ja ob­ra­đi­vao te­la bio sam sam. Ja pri­čam o žrtvama ra­ta, ali
ne­mam iz­ja­ve sve­do­ka, kom­plet­nu do­ku­men­ta­ci­ju za sud. Po­što
ni­smo išli sa su­di­jom i tužiocem, ve­ći deo tih pri­ča ni­je prav­no
ute­me­ljen. Jed­no­stav­no, ni­ko ni­je hteo da ide...
U Be­o­gra­du o rat­nim zlo­či­ni­ma pri­ča­ju lju­di ko­ji ni­kad ni­su
bi­li ni bli­zu ra­ta, na­sta­vlja ge­ne­ral Zo­ran Stan­ko­vić.
- Oni ne raz­u­me­ju si­tu­a­ci­ju - kaže. - Ne zna­ju ka­ko je kad si
stal­no pod va­trom, kad gle­daš sva ta zver­stva. U Ske­la­ni­ma mi je­dan
de­čak uđe u grob­ni­cu. Poč­ne da pre­tu­ra po te­li­ma. Oću da ga ote­ram,
a on me­ni: "Tu su mi otac, maj­ka, se­stra i brat". Ka­sni­je tog istog
klin­ca vi­dim u uni­for­mi, sta­vio auto­mat i ide da osve­ti po­ro­di­cu.
Ge­ne­ral kaže da je to naj­ve­ći pro­blem sa Sre­bre­ni­com:
- Mi su­di­mo po­sle­di­ca­ma. Ne i uzro­ci­ma. Daj­te da vi­di­mo šta je to
bi­lo. Zlo­čin. To je si­gur­no. Ali, da li je ge­no­cid, osve­ta ili ne­što
tre­će? To du­gu­je­mo žrtvama. Ni­kad ne pri­čam o Sr­bi­ma, već o žrtvama
ra­ta. Nji­ma du­gu­je­mo - isti­nu.


ZNA­MO SA­MO MLA­DIĆ I JA
NAJ­VE­ĆU rat­nu do­ku­men­ta­ci­ju iz ra­ta u Bo­sni ima ge­ne­ral Rat­ko
Mla­dić, ali ne­će ni­kom da je pre­da. To za "No­vo­sti" kaže ge­ne­ral
Zo­ran Stan­ko­vić, ko­ji i o Mla­di­ću ne­ke stva­ri go­vo­ri pr­vi put.
- Po­sled­nji put sam ga vi­deo 1999. go­di­ne. Kod nje­ga ku­ći - pri­ča.
Bio je pot­pu­no slo­mljen. Naj­vi­še zbog smr­ti kćer­ke ali i zbog sve­ga
što se oko nje­ga de­ša­va­lo. Za­i­sta ne mo­gu da shva­tim ka­ko mu le­đa
okre­ću oni ko­ji su mu se ne­kad naj­vi­še kla­nja­li.
Za Mla­di­ća kažu da ima dva li­ca. Jed­no je "ča­stan voj­nik, hra­bar,
po­šten, ko­ji je vo­leo voj­sku i ona nje­ga". Ono dru­go je - prek,
ego­cen­tri­čan, is­klju­čiv.
- Bio je uvek u pr­vim bor­be­nim re­do­vi­ma. Za­to je i ra­njen u vrat -
ob­ja­šnja­va Stan­ko­vić. - Upo­znao sam ga 1992. u Sa­ra­je­vu. Sve je
pra­šta­lo. Upo­zna­li smo se, i on se­de u auto i pra­vac u grad.
Po­sle smr­ti ćer­ke vi­še ni­je bio isti. Stan­ko­vić kaže da je "Ana bi­la
jed­no iz­u­zet­no de­te, ve­o­ma bi­stro, od­li­čan stu­dent me­di­ci­ne".
- Taj­nu o nje­noj smr­ti zna­mo sa­mo on i ja. Vi­deo sam taj bol na li­cu,
bio sam tu kad je tražio njen pra­men ko­se.
Da li se taj­na od­no­si i na sa­mo­u­bi­stvo?
- Ni­kad ni­je vo­đen istražni po­stu­pak. To je uči­nje­no Mla­di­ću. Šta
je bi­lo u mr­tvač­ni­ci to je pro­fe­si­o­nal­na taj­na, ko­ju će­mo
za­u­vek zna­ti sa­mo ja i ge­ne­ral Mla­dić.

http://www.novosti.co.yu/







 
Yahoo! Groups Links

<*> To visit your group on the web, go to:
    http://groups.yahoo.com/group/SrpskaInformativnaMreza/

<*> To unsubscribe from this group, send an email to:
    [EMAIL PROTECTED]

<*> Your use of Yahoo! Groups is subject to:
    http://docs.yahoo.com/info/terms/
 



Одговори путем е-поште