MRTVE SKRIVAO BEOGRAD VELjKO LALIĆ 19.06.2005, 18:07:15
SVAKA žrtva ima ime i prezime. Osim kod nas. Nama je u Prvom svetskom ratu trebao Arčibald Rajs da stavi tačku na zločin, Drugi svetski rat je prošao a da ne znamo ni koliko je ljudi poginulo. To nam se opet desilo, priča za "Novosti" general Zoran Stanković, donedavni načelnik Vojnomedicinske akademije u Beogradu i jedan od najpoznatijih srpskih patologa. Za sve smo sami najviše krivi - rešen je da za medije prvi put potpuno otvoreno o svemu razgovara Stanković. - Nije čudo, kad nama sad pričaju da je sramota što smo bili u vojsci, dok starešine koje su bežale sa ratišta i ostavljale svoje vojnike postaju generali u ministarstvu odbrane. To je naša država. O kome pričate? I oni moraju da imaju ime i prezime? - General Milan Kukanović. Danas je načelnik Sektora za materijalne resurse. Ostavio je svoje vojnike u Sloveniji i pobegao preko Zagreba i Mađarske za Beograd - Stanković nam pokazuje da više nema nameru da bilo šta skriva. Njegova priča počinje tamo gde je sve počelo. Slovenija. Maj 1991. godine. Odlazi po mrtve vojnike, dok mnogi beže u suprotnom smeru. Čim smo počeli da dovozimo vojnike i izveštaje dostavljamo Vojnom sudu, stigao je odgovor da nisu zainteresovani i da tela šaljemo direktno u kapelu. Vratili su nam sve obdukcione zapise. Bio je to moj prvi šok. UBILA NAS TA POLITIKA STANKOVIĆ je, ipak, nastavio da radi, da bi u septembru i Institut za sudsku medicinu rekao da više neće da prima tela poginulih. Pozvao je generala Žunića, tada načelnika političke uprave, i samo zbog tog čoveka nastavilo se makar s popisom nastradalih boraca. - Kako se bližio Vukovar bio je sve veći broj žrtava. Petsto do šesto vojnika već je nastradalo u istočnoj Slavoniji, kada se desio Vukovar. Vojni sud u Beogradu konačno je pokrenuo istragu. Više od hiljadu civila i vojnika poginulo je u tom gradu. Sledi Gospić, Medački džep... Kako Hag takve slučajeve ostavlja domaćem pravosuđu, kad sudi i za mnogo manje zločine? Kako ne reaguje kad Mesić skida kazne osuđenima za Gospić? General Stanković, ipak, ne žali se na Hag. Jer, njemu je u Beogradu zabranjeno da radi u Hrvatskoj. Ali, tada je "pukla" Bosna. Stotine ubijenih muslimana u Zvorniku. Stanković nalaze predaje i Haškom tribunalu. Odlazi u Sijekovac, klanje ljudi. Sarajevo, Dobrovoljačka ulica. Ubijen je načelnik sanitetske službe pukovnik Buda Radulović u sanitetskom vozilu. Zabranjeno svim međunarodnim konvencijama. - Vojska se povukla, a nama je ponovo zabranjen rad - ističe dr Stanković. - Zvali su me u novembru. Nova ubistva oko Zvornika i Glođanska brda. Iz vojske kažu možemo da idemo samo kao dobrovoljci, Bez obaveza ukoliko nastradamo, Otišli smo... Skelane, Kravica, pa Zvornik ponovo, Fekovići, Ratkovići, Sarajevo u nekoliko navrata, pa Hercegovina: Nevesinje, Bileća, u međuvremenu tuzlanska kolona, Brčko, Priboj, pa prema Kninu, Mrkonjić Grad, Kupres i na kraju i Srebrenica. Čitava Bosna u krvi. General nam pokazuje knjigu "Mrtvi večna opomena živima". Njegovi zapisnici s obdukcija. Spiskovi civilnih žrtava. Malo je i 400 strana. Sve po imenu i prezimenu. Snimci pobijenih ljudi. Glava Petra Makića, iz sela Kopanice. Nabijena grabuljama na ulazu u kuću. Snimio vojnik UNPROFOR-a. Goran Vučić. Ubijen 30. 5.1993. u selu Lupovac. U koži trbuha šiljkom ucrtan polumesec sa zvezdom. I mnogo takvih fotografija. Mnogo takvih sudbina. Kad sve to treba istražiti, dokumentovati, kao problem - tu je zvanični Beograd. - Uvek država blokira. Kad su "Oluja" i "Bljesak" Milošević se obračunava s Mladićem i Karadžićem. Kreni, stani, vrati se. Ubila nas je ta politika - veli naš poznati general. Kaže kako je pisao tada prvom čoveku "Politike" da objavi pismo u kojem moli da se nabave plastične vreće. Da se, bar, mrtvi pokupe. Zove ga Hadži Antić i kaže "Pričao sam s generalom Perišićem". - Jebe mi se za Perišića. Za mene su sada bitni ljudi koji su stradali - odgovara mu Stanković. - Pa, znate bili smo na sastanku kod Miloševića, i pretnja sa zapada je da ako išta učinimo bićemo sravnjeni sa zemljom - uveravao ga je direktor "Politike". - Recite to narodu, pa nek on ćuti ako hoće - uzvratio je Stanković. SKRIVANjE ZBOG - CRNOGORACA? U to vreme postoji Komitet za prikupljanje podataka o povredama međunarodnog humanitarnog prava (skraćeno ratnih zločina). Prikupljeno je više od 200.000 dokumenata, ali Komitet je ukinut 2001. godine. Sva građa sklonjena je u bunkere. - Pokušali smo da to sačuvamo. Molili i saveznu vladu i premijera Đinđića. Svi su obećavali, ali, navodno, Crnogorci nisu imali interes - otkriva bivši načelnik VMA. Komitet je uspeo da sačini nekoliko izveštaja i pošalje ih u Hag. Zbog toga je Naser Orić uopšte u Hagu, pobio je više od 1.000 Srba u okolini Srebrenice. - Naša ekipa je odradila Mrkonjić grad. U dve grobnice 181 telo, žena, vojnika. Trideset šest osoba bilo je starije od 60 godina. To su uradile regularne jedinice hrvatske vojske, pa u izveštaju napišem da su direktno odgovorni hrvatski predsednik Franjo Tuđman i načelnik generalštaba Zvonimir Červenko, jer je u tom slučaju naredba mogla da dođe samo s vrha. Kad je izveštaj stigao pred saveznu vladu, Nikola Šainović ustane i kaže: "Kakve su to gluposti, mogu da se stave neki manji po činu, a ne Tuđman". Komitet je, posebno podvlači Stanković, ukinut kada je završavao knjigu o Račku. Na projektu su radili visoki funkcioner Državne bezbednosti, zamenik javnog tužioca i glavni urednik jedne revije. - Iznenada, Komitet se ukida, mene razrešavaju dužnosti, a čovek koji je trebao da piše knjigu odlazi kod visokog državnog funkcionera koji mu kaže da ništa ne objavljuje, jer će biti uhapšen, a materijal zaplenjen - kaže Stanković. Ispada da je Hag manji problem od samog Beograda? - Jeste. Ja sam bio na sastanku 1992. godine kada su nas obavestili da će biti formiran Tribunal za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji. Od početka smo se potcenjivački ponašali, bio je to jako nizak nivo delegacije. Kasnije na VMA, dok sam prikazivao žrtve rata, jedan Kanađanin spava. Na kraju, ja mu se izvinim što sam remetio njegov mir i tu se posvađamo, da bi general Milošević u službenoj zabelešci za mene napisao: "Ukloniti ga sa svih sastanaka s predstavnicima Međunarodne zajednice". OSVETA KLINCA IZ GROBNICE U to vreme Stanković drži više predavanja o žrtvama rata u britanskom parlamentu, Kraljevskom institutu, u dva navrata i na Kembridžu. Troškove plaćaju Englezi, jer mu je u Beogradu saopšteno "da nemaju para za takve stvari". - Haški tribunal je svuda izlazio s tužiocem i istražnim sudijom, Kad sam ja obrađivao tela bio sam sam. Ja pričam o žrtvama rata, ali nemam izjave svedoka, kompletnu dokumentaciju za sud. Pošto nismo išli sa sudijom i tužiocem, veći deo tih priča nije pravno utemeljen. Jednostavno, niko nije hteo da ide... U Beogradu o ratnim zločinima pričaju ljudi koji nikad nisu bili ni blizu rata, nastavlja general Zoran Stanković. - Oni ne razumeju situaciju - kaže. - Ne znaju kako je kad si stalno pod vatrom, kad gledaš sva ta zverstva. U Skelanima mi jedan dečak uđe u grobnicu. Počne da pretura po telima. Oću da ga oteram, a on meni: "Tu su mi otac, majka, sestra i brat". Kasnije tog istog klinca vidim u uniformi, stavio automat i ide da osveti porodicu. General kaže da je to najveći problem sa Srebrenicom: - Mi sudimo posledicama. Ne i uzrocima. Dajte da vidimo šta je to bilo. Zločin. To je sigurno. Ali, da li je genocid, osveta ili nešto treće? To dugujemo žrtvama. Nikad ne pričam o Srbima, već o žrtvama rata. Njima dugujemo - istinu. ZNAMO SAMO MLADIĆ I JA NAJVEĆU ratnu dokumentaciju iz rata u Bosni ima general Ratko Mladić, ali neće nikom da je preda. To za "Novosti" kaže general Zoran Stanković, koji i o Mladiću neke stvari govori prvi put. - Poslednji put sam ga video 1999. godine. Kod njega kući - priča. Bio je potpuno slomljen. Najviše zbog smrti kćerke ali i zbog svega što se oko njega dešavalo. Zaista ne mogu da shvatim kako mu leđa okreću oni koji su mu se nekad najviše klanjali. Za Mladića kažu da ima dva lica. Jedno je "častan vojnik, hrabar, pošten, koji je voleo vojsku i ona njega". Ono drugo je - prek, egocentričan, isključiv. - Bio je uvek u prvim borbenim redovima. Zato je i ranjen u vrat - objašnjava Stanković. - Upoznao sam ga 1992. u Sarajevu. Sve je praštalo. Upoznali smo se, i on sede u auto i pravac u grad. Posle smrti ćerke više nije bio isti. Stanković kaže da je "Ana bila jedno izuzetno dete, veoma bistro, odličan student medicine". - Tajnu o njenoj smrti znamo samo on i ja. Video sam taj bol na licu, bio sam tu kad je tražio njen pramen kose. Da li se tajna odnosi i na samoubistvo? - Nikad nije vođen istražni postupak. To je učinjeno Mladiću. Šta je bilo u mrtvačnici to je profesionalna tajna, koju ćemo zauvek znati samo ja i general Mladić. http://www.novosti.co.yu/ Yahoo! Groups Links <*> To visit your group on the web, go to: http://groups.yahoo.com/group/SrpskaInformativnaMreza/ <*> To unsubscribe from this group, send an email to: [EMAIL PROTECTED] <*> Your use of Yahoo! Groups is subject to: http://docs.yahoo.com/info/terms/