www.lopusina.com

Dzordz Bogdanic, srpski lobista iz Njujorka, o izvestaju Medjunarodne grupe
za istrazivanje Srebrenice, koji radi desetak profesora i u kome se otvoreno
sumnja u zvanicnu verziju dogadjaja od pre deset godina, kaze:

N: Izvestaji o Srebrenici - falsifikat!


Bosanski izvestaji o masakru Bosnjaka u Srebrenici su montirani i
napravljeni pre nego sto je zavrsena istraga o borbama u ovom gradu. Uz to,
ti izvestaji su politicki pristrasni i zato falsifikovani, jer se u njemu
pominju neprovereni i znatno uvecani brojevi stradalih.

To je teza koju pokusava da dokaze nezavisna, Medjunarodna grupa za
istrazivanje Srebrenice, koja radi u Njujorku, Londonu i Beogradu, a koja,
kako smo saznali od Dzordza Bogdanica, clana ovog tima, treba do 11. jula da
okonca svoj rad i objavi pravu istinu o Srebrenici. Nas sagovornik, americki
novinar i filmski producent Bogdanic, otkriva da ce njihov izvestaj biti
"senzacionalan", odnosno da ce promeniti dosadasnju "sliku o Srebrenici".

- Istrazivacka grupa za Srebrenicu je stvorena pre oko tri godine. clanovi
grupe su 13 analiticara i eksperata za Balkan - iz SAD, Kanade, Velike
Britanije i Srbije, koji su mnogo ranije posumnjali u zvanicne, bosanske I
medjunarodne izvestaje o Srebrenici. Tada smo odlucili da napravimo
objektivni izvestaj o dogadjajima u tom gradu, jer smo i sami bili, na
osnovu dokaza, uvereni da su glavne trvdnje o masakru naduvane i
prezentirane javnosti iz politickih i ideoloskih, a ne naucnih razloga. Ja
sam, licno, dosao do saznanja da su sarajevske vlasti manipulisale brojem
zrtava - tako sto su Srebrenici pripisivale sve zrtve rata u BiH.

o Na osnovu cega iznosite takvu tvrdnju?

- Mnogi mladi muslimani, a rec je o 3.000 vojnika, koji su pobegli sa 28-om
divizijom Armije BiH prema srpskoj granici, bili su ubijeni u borbi izmedju
muslimanskih frakcija. Bosanska vlada ih je proglasila nestalim osobama.
Kasnije su te "nestale osobe" uracunate u zrtve borbi u Srebrenici. Tu
prevaru bosanske vlade pratila je jaka propaganda u BiH i svetu. Ja sam
uspeo, medjutim, da dodjem do zvanicnih podataka NATO i OUN o Srebrenici i
da raskrinkam ovu prevaru.

o Na cemu ste Vi licno radili u ovom izvestaju Medjunarodne grupe za
Srebrenicu?

- Uradio sam prvo poglavlje o dogadjajima koji su bili uvod u ono sto se
zbilo u Srebrenici 1995. Taj deo analize sam nazvao "Preludij Srebrenica",
dok sam poglavlje o slabostima Izvestaja OUN iz 1999. nazvao "Defektni
raport".

o Kakva je bila uloga u ovom istrazivackom timu ostalih analiticara, posebno
profesora Hermana i profesora Mendela?

- Profesor Ed Herman treba ovih dana da napise zakljucke naseg izvestaja o
Srebrenici. Kao analiticar, dr Herman je napravio prikaz kako su americke
informativne agencije, pod uticajem bosanskog lobija u SAD, lazno
izvestavale o Srebrenici. Profesor Majkl Mendel, sa Jork univerziteta u
Torontu, pisao je o nacinu na koji su dokumenti Tribunala u Hagu korisceni
da bi se opravdale optuzbe za genocid, koje su bile podignute mnogo pre nego
sto je uradjeno bilo kakvo ozbiljno istrazivanje o borbama za osvajanje
Srebrenice. Kolumnista Dzordz Zamueli je otkrio kako je lazno svedocenje
Drazena Erdemovica, Momira Nikolica i drugih haskih svedoka korisceno ne
samo da se opravdaju bosanske i haske tvrdnje o genocidu, vec i kako su ovi
lazni svedoci za to bili "placeni" nagodbama sa tuziocima Tribunala.

o Sa kim ste sve iz NATO i UN razgovarali i ko vam je davao podatke?

- Nasa istrazivacka grupa je imala najvise koristi od svedocenja zvanicnika
UN, kao sto su general Filip Morijon, zatim Filip Korvin, koordinator UN za
gradjanske poslove, Karlos Branko, pomocnik direktora UNMO, Sedrik gradj
Tornberi, bivsi pomocnik generalnog sekretara UN, i Hjubert Vejland, visoki
komesar UN za ljudska prava, zatim Carls Bojd, nekadasnji komandant NATO, i
potpukovnik Dzon Srej, vojni analiticar. Fil Korvin, koji je bio najvisi
civilni funkcioner u Bosni u vreme osvajanja Srebrenice, napisao je
predgovor za nas izvestaj. Uostalom, i svedocenja muslimanskih vodja u Hagu
bila su veoma vazna za nas izvestaj, jer oni potvrdjuju cinjenicu da je
veliki broj vojnika njihove 28-me divizije, kojima je naredjeno da prave
vojne provokacije protiv bosanskih Srba, u stvari pobegao, umesto da se bori
kada su Srbi krenuli da osvoje grad. General Halilovic je priznao da
Srebrenica nikad nije bila demilitarizovana, kao sto je to trazio sporazum
UN o sigurnim zonama.

o sta je rekao general Morijon?

- General Morijon je potvrdio da genocida nije bilo, jer se u Srebrenici
vodio rat. I da su sve zrtve, i muslimanske, ali i srpske, ratne zrtve. Od
1992. do 1995, dakle - pre masakra u Srebrenici, vise od hiljadu srpskih
civila pobijeno je od strane muslimana prilikom devastiranja okolnih sela.
Ne treba zaboraviti da je i sam koncept "zona bezbednosti" u BiH bio velika
medjunarodna prevara. Naime, kako su zone bezbednosti trebalo da budu
razoruzane, to nije uradjeno uz precutan pristanak UN, da bi ih muslimani
koristili, u Srebrenici i drugim gradovima, za napade na okolna srpska sela.
Muslimanski komandant Naser Oric je, u prolece 1994, ponosno pokazivao
izvestacima sa Zapada snimke obezglavljenih Srba. Od 9.300 Srba, koliko ih
je zivelo na tim prostorima, preostalo ih je manje od 900. Svedoceci pred
Tribunalom 2004, general Filip Morijon, vojni komandant UN u Bosni 1992. i
1993, izneo je svoje ubedjenje da je napad na Srebrenicu bio "direktna
reakcija" na masakre Srba od strana Nasera Orica i njegovih snaga.

o Mozete li otkriti, pre objaviljivanja izvestaja, jos neke cinjenice do
kojih je dosla Medjunarodna grupa za istrazivanje Srebrenice?

        - Filip Korvin, koordinator za civilne poslove UN i autor "Sumnjivog
mandata", dela u kome objasnjava kakav je bio njegov licni doprinos
poslednje godine rata, potvrdio nam je da je Srebrenica, pre 11. jula 1995,
nije imala 46.000 stanovnika, pa prema tome nije imala ni 7.300 ljudi pod
oruzjem i civila koji su ostali sa vojskom, kako tvrde Bosanci. Srbi su
pomogli da se organizuje operacija sigurnog prolaska do Tuzle za nekoliko
hiljada stanovnika Srebrenice, koji su se opredelili da krenu iz susednih
Potocara, gde su bili rasporedjeni u autobuse. Do prve nedelje avgusta 1995,
35.632 osobe su registrovane kod Svetske zdravstvene organizacije i bosanske
vlade kao raseljene, prezivele iz Srebrenice. Da je cilj Srba bio genocid,
ne bi bilo sigurnog prolaza za civilno stanovnistvo. Prema njegovim podacima
sa lica mesta, na dan napada u Sreberenici je bilo samo 700 muslimanskih
vojnika. I da su mnogi civili stradali u obracunu muslimanskih frakcija,
koje su se sukobile oko toga ko hoce, a ko nece da se bori protiv Srba i da
brani grad.

o Ima li jos slicnih tvrdnji?

- Karlos Martins Branko, portugalski vojni zvanicnik, nam je posvedocio da
je broj zrtava od 7.300 failsifikovan, da bi bio koriscen za propagandne
svrhe. On je 1998. napisao da "postoji malo sumnje da je najmanje 2.028
bosanskih muslimana poginulo u borbi sa bolje uvezbanom i bolje komandovanom
Vojskom RS u tri godine zestokog ratovanja". Toliko je tela, naime,
ekshumirano od strane eksperata Haskog tribunala u ovom regionu do 2001.
Mnoga tela, kaze Branko, nalazila su se u zoni grada, i pre pada Srebrenice
11. jula 1995.

o I kako se doslo do cifre od 8.000 zrtava u Srebrenici?

- Procenu od 8.000 zrtava u Srebrenici prvo je izneo Medjunarodni crveni
krst. Taj podatak je bio zasnovan na grubim procenama da je armija bosanskih
Srba zarobila 3.000 muslimana, a da je 5.000 muslimana prijavljeno kao
"nestali". Ti "nestali" muslimani su dosli u Tuzlu, a mnogi su i ubijeni u
borbama, ali su u Crvenom krstu prikazani kao "pogubljeni". Ovo je krunski
dokaz za politicko i pristrasno koriscenje ove medjunarodne humanitarne
organizacije, koja je pristala da bude uvucena u veliku obmanu svetske
javnosti. Posle je ta cifra korigovana na 7.300 navodno pogubljenih
muslimana. Upravo to mi i demantujemo. Uostalom, Dzonatan Ruper, bivsi
novinar BBC-a, koji je bio na licu mesta, a kroz niz zvanicnih izvestaja
tokom vise godina istrazivao je dogadjaje koji su sledili posle osvajanja
Srebrenice, direktno mi je rekao: "Pretpostavka da su srpske snage ubile
sedam do osam hiljada ljudi nikada nije bila moguca". A prema profesoru
Mandelu, tvrdnje Tribunala o genocidu koji se dogodio u Srebrenici nisu
potkrepljene cinjenicama. ^ak i zakljucak iz sudnice da su "snage bosanskih
Srba ubile nekoliko hiljada bosanskih muslimana, a da je konacan broj
verovatno izmedju 7.000 i 8.000 ", nije potkrepljen dokazima.

        o Da li su, kao sto se moze cuti, lideri u Sarajevu zrtvovali
Srebrenicu, kako bi izazvali intervenciju NATO na muslimanskoj strani?

        - Da, to je povtrdio Ibran Mustavic, lider SDA, kada je rekao:
"Scenario za izdaju Srebrenice bio je svesno pripremljen. Da sam ja dobio
naredbu da napadnem srpsku vojsku iz demilitarizovane zone, bez razmisljanja
bih to odbio i trazio bih od osobe koja je to naredila da odvede svoju
porodicu u Srebrenicu, pa bih joj dao pusku i dozvolio da izvede napad iz
demilitarizovane zone. Znao sam da su ti sramni, proracunati potezi vodili
moj narod u katastrofu. Naredba je dosla iz Sarajeva!"

         o Zasto su Amerikanci prihvatili bosansku pricu o genocidu u
Srebrenici?

- Postoje tri cinjenice o masakru u Srebrenici o kojima u SAD dosad nije
raspravljano. Prva je da je masakr odgovarao politickim potrebama Klintonove
administracije, bosanskih muslimana i Hrvata. Druga je da su, i pre i posle
11. jula 1995, u Srebrenici postojale zrtave ratovanja, kojima se, radi
obmanjivanja medjunarodne zajednice, manipulisalo. I trece, broj od 7.300
pogubljenih ljudi u Srebrenici je problematican, jer je zasnovan na netacnim
podacima i na ratnoj propagandi. Kada je prvi problem u pitanju, mogu da
kazem da je Klinton podrzao bosanske lazi o Srebrenici jer je tada bio pod
politickim pritiskom medija i kongresmena Boba Dola, da pokrene energicniju
akciju u protiv Srba. Devetog jula 1995, dva dana pre no sto su bosanski
Srbi osvojili grad, Alija Izetbegovic je pozvao Klintona da spreci
'terorizam i genocid' u Srebrenici. I da pronadje opravdanje za agresivniju
politiku SAD. Klintonovi zvanicnici su zato pojurili na mesto dogadjaja u
Srebrenici da potvrde i objave tvrdnje o masakru, kao sto je i Vilijam Voker
uradio kasnije u Racku, 1999.

o sta mislite o rezoluciji koju je Kongres nedavno doneo o Srebrenici?

- Sudeci po skorasnjoj, politicki iskosenoj rezoluciji Kongresa SAD, deset
godina koje su prosle od kraja rata u Bosni nisu bile dovoljne da se taj
sukob stavi u odgovarajuci istorijski kontekst. Rezolucija posebno naglasava
i ozbiljno naduvava zloupotrebe pojedinih komandanata bosanskih Srba, ali
istovremeno ignorise brutalne, velike vojne operacije Bosnjaka protiv srpske
populacije, pre i posle Srebrenice, i to bas u podrucjima pod zastitom UN.
Uz to SAD precutkuju progone Srba u Zapadnoj Slavoniji i Krajini. Ova
brutalna etnicka ciscenje su sprovodile hrvatske snage, koje su bile
naoruzane i logisticki podrzane od strane SAD. Dakle, rezolucija Kongresa
SAD je doneta da bi se opravdala upotreba americkih snaga protiv Srba, a ne
da bi se otkrila istina o ratu u bivsoj Jugoslaviji i o stradanju srpskog
naroda.

Marko Lopusina

---------------------------------

Antrfile  13

NN: Prof. Edvard Herman, Univerzitet u PEnsilvaniji:

N: Strategija ponizavanja Srba



- Mnogobrojni zvanicnici UN, NATO, EU i medjunarodne zajednice poslednjih
godina nezvanicno su stavljali primedbe da se masakr u Srebrenici peterano
koristi u politicke svrhe, a da pricu o 7.300 zrtava ne prate i dokazi.
Zvanicni prikaz dogadjaja u Srebrenici osporili su i zvanicnici NATO i UN
koji su bili u Bosni na mestu dogadjaja. Pre svih, ^arls Bojd, bivsi
komandant NATO, zapravo obavestajni direktor NATO u BiH. Zatim, Karlos
Martins Branko, koji je ispitivao vojne posmatrace OUN u Srebrenici. Zbog
toga je mnogo puta nezvanicno izrazena bojazan da je Srebrenica, na jedan
politikanski nacin, pretvorena u simbol kontinuiranog ponizavanja Srba i
potcinjavanja Srbije. Na nama je da otkrijemo istinu o Srebrenici i pokazemo
zasto medjunarodna zajednica pristaje na politicke prevare. Kada bude gotov,
nas izvestaj ce imati oko 250 strana, a bice poslat svim institucijama i
celnicima medjunarodne zajednice - kaze za NT profesor Edvard Herman.



Antrfile  16

N: Naucnici, profesori, analiticari



Grupu za istrazivanje o Srebrenici vodi profesor Edvard Herman, sa
Univerziteta u Pensilvaniji. Herman je, sa Filom Hamondom, autor serije
eseja pod nazivom "Degradirana sposobnost: Mediji i kosovska kriza".

Dzordz Bogdanic je unuk Dzordja Bogdanica, knjigovode hotela Palas u
Beogradu, a rodjen je u SAD 1948. godine. Po profesiji je slobodni novinar,
politicki analiticar, komentator lista Cikago tribjun i drugih listova u
SAD. Pocetkom devedesetih radio je u Cikagu za «srpsku stvar». Autor je i
producent filma "Jugoslavija, rat koji se mogao izbeci", u kojem je pokazao
pravu ulogu CIA u ratovimau na Balkanu. Njegov brat Volter Bogdanic je,
takodje, novinar, i dobitnik dve Pulicerove nagrade.

Ostali clanovi istrazivacke grupe su Dzordz Zamueli, kolumnista Njujork
Presa, Dajana Dzonston, autor "Krstaski rat budala: Jugoslavija, NATO i
obmane Zapada", zatim Majkl Mendel, profesor medjunarodnog prava, Fil
Hemond, pisac, istrazivaci Dejvid Piterson iz SAD, Tim Fenton iz Londona,
Dzordz Pamfri iz Nemacke, dr Milan Bulajic, bivsi direktor Muzeja genocida,
i beogradska profesorka Vera Vratusa.




 
Yahoo! Groups Links

<*> To visit your group on the web, go to:
    http://groups.yahoo.com/group/SrpskaInformativnaMreza/

<*> To unsubscribe from this group, send an email to:
    [EMAIL PROTECTED]

<*> Your use of Yahoo! Groups is subject to:
    http://docs.yahoo.com/info/terms/
 


Одговори путем е-поште