dw.com 
<https://www.dw.com/sr/ultimatum-opozicije-ma%C4%8D-sa-dve-o%C5%A1trice/a-47904201?maca=ser-serbian_all-2277-rdf>
  


Ultimatum opozicije – mač sa dve oštrice | DW | 14.03.2019


Deutsche Welle (www.dw.com)

7-9 minutes

  _____  

Opozicioni Savez za Srbiju postavio je ultimatum vlastima: odlazak režima i 
slobodni izbori na svim nivoima. DW analizira: da li je taj riskantan potez 
opozicije znak njihove snage ili nemoći?

Opozicioni Savez za Srbiju (SZS) saopštava da je izneo politički ultimatum 
režimu Aleksandra Vučića, i da je postavio rok od 30 dana za odlazak sadašnjeg 
režima i slobodne izbore na svim nivoima.

„Zahtevamo momentalne ostavke predsednika Srbije Aleksandra Vučića, predsednice 
Vlade Ane Brnabić i predsednice Narodne skupštine Maje Gojković. Tražimo izbore 
na svim nivoima koji će se održati nakon šest do devet meseci u kojima bi 
mediji bili slobodni i ispunjeni ostali zajednički zahtevi opozicije za fer i 
poštene izbore“, stoji između ostalog u tom proglasu.

Ukoliko se ti zahtevi ne ispune, SZS najavljuje veliki narodni protest u 
Beogradu 13. aprila, na koji će biti pozvani građani iz cele Srbije..

Odmeriti očekivanja

Iako je u prvom trenutku delovalo da je vest prepisana sa nekog od satiričnih 
portala, u SZS zaista misle ozbiljno. Nakon višemesečnih protesta u oko 90 
srpskih gradova, čelnici SZS očito su se našli na prekretnici i sada 
najverovatnije pokušavaju da izvrše neku vrstu novog pritiska na vlast.

A koliko su se vlasti uznemirile zbog tog ultimatuma svedoči i praktično 
odsustvo reakcija iz vladajuće koalicije? To, naravno, može da znači i određeni 
strah od daljih poteza opozicije, ali, bar kako trenutno stvari stoje, 
atmosfera u društvu nije toliko kritična po srpske vlasti.

 

Protesti „1 od 5 miliona“

U opozicionim krugovima postoje dežurni optimisti koji već vide kraj ovog 
režima, ali, kako za DW kaže Dragan Popović, direktor Centra za praktičnu 
politiku, u ovom trenutku potrebno je imati realna očekivanja.

„Vidim ovo kao jedan iznuđeni potez nakon serije građanskih protesta. Prosto su 
na neki način morali da radikalizuju svoje zahteve nakon višemesečnih 
protesta“, ističe Popović i dodaje: „S druge strane je delimično i rizičan 
potez, jer postavlja dosta visoke zahteve i podiže očekivanja. Mislim da niko 
ne očekuje da je realno da čelnici režima podnesu ostavke za mesec dana“, 
ocenjuje Popović.

Vlast je spokojna?

Reakcija vlasti je bar za sada uzdržana i čini se da je njihova taktika da se 
čitav taj proglas i zahtevi opozicije što duže medijski i politički ignorišu. 
Politički analitičar Dragomir Anđelković smatra da vlast svakako nema nameru da 
ispuni opozicione zahteve i da vrh vlasti podnese ostavke.

„Na taj način bi sebi pucali u oba kolena i ušli hendikepirani u izbornu trku 
kao neko ko je priznao da nešto nije u redu. S druge strane, priznali bi da 
dosadašnji izbori nisu bili regularni ako bi prihvatili takav zahtev da se sada 
održe demokratski i pošteni izbori“, napominje Anđelković za DW.

Reakcija vlasti će, kao i do sada, biti radvnodušno ignorisanje tih zahteva, a 
ako taj pritisak postane u nekom trenutku veliki, probaće da to razvodne nekim 
drugim temama, primećuje Dragan Popović. „Probaće najpre to da ignorišu, a ako 
to ne bude moglo, pokušaće na druge načine da te zahteve učine ili nevidljivim 
ili nerelevantnim“.

Nejaki za visoke zahteve

Tek će se verovatno videti šta su bili pravi motivi te opozicione grupacije da 
istakne pomenute zahteve, ali u svakom slučaju legitimno je razmatrati ima li 
SZS dovoljno političke snage i podrške u narodu da ispostavlja ovakve 
ultimatume?

 

Aleksandar Vučić u kampanji „Budućnost Srbije“

Reč je, naime, o samo jednoj opozicionoj grupaciji, koja višemesečene proteste 
protiv vlasti nije uspela da kapitalizuje kroz poboljšanje svog rejtinga. Stoga 
i Dragomir Anđelković kaže „kako oni nemaju tu snagu, ali da su toga i sami 
svesni. Nije im, dakle, cilj ultimatum kao takav već da se nametnu kao 
najsnažniji opozicioni element i istisnu neke druge opozicione igrače. Tako bi 
se za neku narednu borbu sa vlastima pozicionirali kao jedina opoziciona snaga 
koja može da ispuni zahteve jedno dela opozicionog biračkog tela“.

Nema nikakve sumnje da oni nemaju tu snagu, nastavlja Dragan Popović, jer 
govorimo o podršci između 10 i 15 posto u biračkom telu. „Daleko su oni od toga 
da mogu iza sebe da stave svu energiju građanskih protesta, i da izvrše toliki 
pritisak i ugroze vlast Aleksandra Vučića“, procenjuje direktor Centra za 
praktičnu politiku.

Protest, šetnja, razilaženje – šta dalje?

Pretnja velikim protestom u Beogradu 13. aprila ukoliko se ne ispune zahtevi 
SZS takođe predstavlja mač sa dve oštrice. Nezadovoljstvo građana jeste veliko, 
ali ono se i dalje na neki način odvija izvan stroge mobilizacije iza 
političkih partija. Zato Dragomir Anđelković podseća na neke primere velikih 
opozicionih protesta pre 2012. godine i dolaska Srpske napredne stranke na 
vlast, koji su okupili veliki broj ljudi, ali nisu uzdrmali tadašnje vlasti.

Dragan Popović primećuje da domet tog protesta zavisi pre svega od toga šta oni 
koji će doći na taj protest od njega očekuju. „Ako građani očekuju previše, 
bojim se da će biti razočarani i da može doći do nekog gubitka energije. Ali, 
ako se postave realna očekivanja da je ovo samo jedan korak ka rušenju režima, 
onda to može imati solidan efekat“, navodi Popović.

Opozicija je najavom tog protesta na sebe preuzela još jedan rizik, a to je 
neizvesnost oko daljih koraka ukoliko se tog dana skupi određeni broj ljudi, 
prošetaju Beogradom kao i na dosadašnjim protestima, i nakon toga raziđu.

 

Na sve spremni tabloidi

„Imali smo, kao što rekoh, takve slučajeve i jednostavno će se nakon toga 
promovisati neka druga priča, i nastavi se neka vrsta nove igre. U politici je 
to tako, ukoliko se to okupljanje završi na taj način, verovatno će se naći 
neki novi trenutak i ponovo pozvati na okupljanje građana“, smatra Anđelković.

Na to pitanje u srpskoj politici ne bi mogli da odgovore ni najbolji stratezi, 
ističe Dragan Popović, i zato „mislim da se taj protest ne sme najavljivati kao 
neki Dan D, ili novi 5. oktobar. To bi trebalo da bude jedna jasna poruka 
vlastima, ali bez nerealnih očekivanja“, skreće pažnju Popović.

Uvek spremni tabloidi

Narednih mesec dana svakako bi trebalo očekivati žestoku reakciju medija 
bliskih vlastima. Čelnici SZS su već proglašeni državnim neprijateljima i 
najava velikog protesta samo će podstaći tabloidne teorije da je reč o 
radikalizaciji opozicionog otpora za koji je zeleno svetlo dao Zapad. Taj 
narativ da Zapad preko haosa na ulicama želi da sruši Vučića prisutan je od 
samog početka građanskih protesta, a sada će biti samo dodatno pojačan..

„Mnogo više će sve zavisti od poteza vlasti, koliko god to paradoksalno 
zvučalo, ali mislim da se ljudi kako god bilo neće tako lako skloniti sa 
ulica“, ocenjuje Dragan Popović.

Opozicija će verovatno uraditi sve što može kako bi taj skup bio što 
ozbiljniji, dodaje Dragomir Anđelković. „Vlast će s druge strane pojačati svoju 
kampanju širom Srbije. Imaćemo, dakle, tu političku borbu na dva koloseka i 
nadam se da to neće izazvati neke veće tenzije u društvu osim nekih pojačanih 
verbalnih sukoba“, očekuje Anđelković.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android <https://app.adjust.com/ltndb9> 

 

Одговори путем е-поште