Informativna sluzba
                            Srpske pravoslavne crkve
                            17. jun 2001.

                        UPOKOJIO SE U GOSPODU EPISKOP SUMADIJSKI DR SAVA
VUKOVIC

                            Danas se, posle krace I teske bolesti upokojio u
Gospodu
Episkop sumadijski dr Sava (u svetu Svetoyar Vukovic).

                            Rodjen je u Senti 13. aprila 1930. Osnovnu skolu
i nizu
realnu gimnaziju zavrsio je Senti, Bogosloviju Svetog Save u manastiru
                            Rakovici 1950, a Bogoslovski fakultet u Beogradu
1954.
Akademsku godinu 1957/58. proveo je na postdiplomskim studijama na
                            Starokatolickom bogoslovskom fakultetu
Univerziteta u Bernu
radeci, u isto vreme, na izradi svoje doktorske disertacije Tipik
                            arhiepiskopa Nikodima. Mentor mu je bio profesor
dr Lazar
Mirkovic. Po povratku iz Svajcarske postavljen je 1958. za suplenta
                            Bogoslovije Svetog Save u Beogradu. Doktorirao
je na
Bogoslovskom fakultetu u Beogradu 15. maja 1961.

                            Patrijarh srpski German ga je zamonasio u
manastiru
Vavedenju u Beogradu 3. novembra 1959, a sutradan, 4. decembra
                            rukopolozio u cin jerodjakona. Izabran je za
vikarnog
episkopa moravickog 20. maja 1961. U cin prezvitera rukopolozio ga je
                            patrijarh German 3. juna iste godine i proizveo
u cin
protosindjela. U cin arhimandrita prozveo ga je 24. juna mitropolit
                            zagrebacki Damaskin. Za episkopa moravickog
hirotonisali su
ga u beogradskoj Sabornoj crkvi 23. jula 1961. patrijarh srpski
                            German, episkop backi Nikanor i episkop banatski
Visarion.
Kao vikarni episkop predavao je na Bogoslovskom fakultetu u
                            Beogradu Liturgiku sa istorijom umetnosti od
1961. do 1967.

                            Za episkopa istocnoamerickog i kanadskog izabran
je 1. juna
1967. i na ovom polozaju ostao je sve do 13. septembra 1977. Za
                            episkopa sumadijskog izabran je 21. maja 1977. i
na ovom
polozaju se i danas nalazi.

                            Kao episkop sumadijski predstavljao je Srpsku
pravoslavnu
crkvu u komisiji za pripremu Svetog i velikog sabora pravoslavne
                            crkve u Zenevi (1979-1991 ) i u dijalogu sa
rimokatolickom
crkvom (1980-1991 ).

                            Po odlukama Svetog arhijerejskog sabora ili
Sinoda
administrirao je sledecim eparhijama: Istocnoamerickom i kanadskom
                            (1977-1978), Zickom (1978), Banatskom
(1980-1985),
Temisvarskom (1980-1996), Srednjezapadno-americkom (1986-1988),
                            Zapadnoamerickom (1986-1988) i Backom
(1988-1990). Episkop
dr Sava poceo je da se bavi naucnim radom vec kao apsolvent
                            teologije iz oblasti istorije Srpske pravoslavne
crkve,
koristeci arhivski materijal Drzavnog arhiva u Beogradu, a kasnije
                            Patrijarsijske arhive u Sremskim Karlovcima i
Beogradu,
Srpske pravoslavne crkve u SAD (Libertivil) i Ruske mitropolije u
                            Njujorku. Radove je objavljivao u nasim i
stranim casopisima
i listovima.

                            Delo Istorij aSrpsk epravoslavne crkve U Americi
i Kanadi od
1891-1941. napisao je na osnovu arhivske gradje koju je koristio
                            iz domacih i stranih arhiva. Knjigu Srpski
jerarsi od
devetog do dvadesetog veka napisao je uzimajuci u obzir sve raspolozive
                            izvore. Sa svojim komentarima izdao je i knjigu
Pisma
patrijarha Georgija Brankovica.

                            Kao episkop moravicki bio je pokretac izlazenja
casopisa, na
srpskom i engleskomj eziku, Srpsk apravoslavna crkva - njena
                            proslost i sadasnjost (Serbian orthodox
Church-Its Pastand
Present) i novina Srpske patrijarsije Pravoslavlje, ciji je odgovorni
                            urednik bio od prvog do sedmog broja, odnosno do
odlaska na
novu duznost u SAD. Glavni urednik Glasnika, sluzbenog lista
                            Srpske pravoslavne crkve bio je od juna 1966. do
jula1967.

                            Po dolasku u Ameriku, 1. januara 1968, pokrenuo
je casopis
Istocno-americke i kanadske eparhije Staza pravoslavlja, koji je
                            kasnije postao zvanicnim organom cele Srpske
pravoslavne
crkve u SAD i Kanadi. Danas izlazi u vidu novina.

                            Povodom 750 godina samostalnosti Srpske
pravoslavne crkve
(1219-1969) uredio je spomenicu pod naslovom Sedam i po
                            stoleca Srpske crkve, na srpskom i engleskom
jeziku
(Klivlend, Ohajo). Dve godine docnije uredio je Kalendar Srpske
                            pravoslavne crkve U Americi i Kanadi za 1971.
godinu.

                            Po dolasku u Sumadijsku eparhiju, pokrenuo je
eparhijski
list Kalenic (1978), koji i danas izlazi sest puta godisnje. Pod istim
                            imenom osnovao je Izdavacku eparhijsku ustanovu,
koja je za
ovih 19 godina izdala preko 100 naslova, medju kojima se nalazi i
                            12 Mineja, prvi put stampanih na nasim
prostorima.

                            Kao administrator Eparhija banatske i backe
obnovio je
nekadasnje casopise ovih eparhija: Banatski vesnik (1981) u Vrscu
                            nakon pedeset godina pauze i Beseda (1989) u
Novom Sadu,
posle devedeset godina neizlazenja.

                            Godinama je glavni i odgovorni urednik Kalendara
"Crkva" a
uredio je i spomenicu posvecenu patrijarhu Arseniju III Carnojevicu i
                            Velikoj seobi 1690. Odredjen je za urednika i
spomenice
povodom godisnjice spaljivanja mostiju svetog Save. Sem toga,
                            predsednik je organizacionog odbora naucnog
skupa "Zivot i
delo mitropolita Mihaila", pod pokroviteljstvom Srpske akademije
                            nauka i umetnosti.

                            Godine 1999. izabran je za dopisnog clana Srpske
akademije
nauka i umetnosti. Iste godine, objavljena je knjiga Grobna mesta
                            srpskih patrijaraha.Sveti arhijerejski sinod ga
je izabrao
za predsednika Uredjivackog odbora Enciklopedije Srpske pravoslavne
                            crkve, za koju odrednice pisu teolozi, kao i
poznati
naucnici iz drugih oblasti.

                            Sveti arhijerejski sabor Srpske pravoslavne
crkve ga je na
svom ovogodisnjem redovnom zasedanju, povodom
                            cetrdesetogodisnjeg samopregornog i uspesnog
arhijerejskog
sluzenja svetosavskoj Crkvi svojoj, odlikovao Ordenom Svetog
                            Save prvog stepena.

                            Blazenopocivsi epikop Sava Vukovic, po
rezultatima rada
spada u najplodnije arhijereje Srpske pravoslavne crkve u njena dva
                            poslednja stoleca. Ipak, uvek je isticao da sve
sto je radio
- radio je ne na svoju vec na slavu Boziju.

                            Datum sahrane bice odredjen naknadno.





STOP NOVOM SVETSKOM PORETKU

==^================================================================
EASY UNSUBSCRIBE click here: http://topica.com/u/?bUrBE8.bVKZIq
Or send an email To: [EMAIL PROTECTED]
This email was sent to: archive@jab.org

T O P I C A -- Register now to manage your mail!
http://www.topica.com/partner/tag02/register
==^================================================================

Одговори путем е-поште