RAZGOVOR SA DR MILANOM ŠAHOVIĆEM,
   PROFESOROM MEĐUNARODNOG PRAVA
 

  Izručenje osumnjičenih
        je međunarodna
               obaveza
 
 Pravno je nesporno to što je Savet bezbednosti
 osnovao haški tribunal. - Rezolucija 1244
 pokušala da reši situaciju nastalu posle NATO
 bombardovanja
 

 Prvo pojavljivanje Slobodana Miloševića, bivšeg
 predsednika Srbije i Jugoslavije, pred sudijama
 haškog tribunala i njegova izjava da taj sud ne
 priznaje zato što ga je osnovao Savet bezbednosti,
 a ne Generalna skupština Ujedinjenih nacija, kao i
 to da je ovaj sud instrument NATO-a osnovan da bi
 sudio srpskom narodu, još više je podstakla
 višegodišnju polemiku o prirodi haškog suda.
 
 Da li je haški tribunal legalan, pitali smo dr Milana
 Šahovića, profesora međunarodnog prava, bivšeg
 člana Komisije za međunarodno pravo UN.
 
 - Međunarodni krivični sud za ratne zločine
 počinjene na teritoriji bivše SFRJ osnovao je Savet
 bezbednosti Ujedinjenih nacija, jer je on jedini organ
 međunarodne zajednice koji je bio ovlašćen to da
 uradi. Generalna skupština, po svojoj strukturi,
 ovlašćenjima koje ima i po Povelji UN, pravno ne
 može da deluje kao organ koji osniva posebne
 organe kao što je haški tribunal. Sedma glava
 Povelja UN ovlašćuje Savet bezbednosti da donosi
 opšte obavezne odluke. Prema tome, pravno je
 nesporno u potpunosti, to što je Savet bezbednosti
 osnovao tribunal, naročito zbog toga što Savet
 bezbednosti kao organ ima dužnost da deluje
 konkretno, preduzimajući kolektivne mere - kaže dr
 Šahović.
 
 - Generalna skupština UN mogla je da sazove
 međunarodnu konferenciju na kojoj bi se
 raspravljalo o osnivanju jednog ovakvog suda.
 Međutim, u slučaju osnivanja haškog tribunula radilo
 se o hitnoj potrebi da se deluje u pravcu prekida
 povreda humanitarnog prava, suzbijanja ratnih
 zločina, zločina protiv čovečnosti i povreda zakona i
 metoda vođenja rata na prostoru bivše SFRJ.
 Haški tribunal je morao hitno da se osnuje. Nije bilo
 drugog izlaza, pre svega zbog pasivnosti naše
 vlade i ostalih vlada uključenih u ovaj sukob, jer
 nijedna od njih nije ispunjavala svoje međunarodne
 obaveze - dodaje dr Šahović.
 
 Činjenica je da jedan broj domaćih pravnika i dalje
 polazi od toga da je Ustav SRJ stariji od
 međunarodnih pravnih obaveza. Međutim, profesor
 Šahović kaže da Statut haškog tribunala predstavlja
 međunarodni pravni akt koji smo mi prihvatili i koje
 bi i naš pravosudni sistem morao da sprovodi, ali,
 na žalost, izgleda da dobar broj pravnika još uvek
 nije spreman to da prihvat:
 
 - Političari su to iskoristili, pre svega vođe sadašnje
 opozicije. Oni i dalje govore da je haški tribunal
 politički instrument velikih sila, pre svih SAD, ali to
 su politički montirani argumenti čiji je cilj da se
 napravi politička afera i onemogući saradnja naše
 zemlje sa haškim tribunalom - upozorava dr
 Šahović.
 
 Milošević je izručen haškom tribunalu, a pred nama
 je sada pitanje: Kako ćemo dalje sarađivati sa ovim
 sudom, s obzirom na pravno zamešateljstvo koje je
 nastalo povodom pokušaja da se najpre donese
 zakon, a onda i uredba o saradnji sa Hagom?
 
 - Do "transfera", kako se u međunarodnoj
 terminologiji kaže, moralo je da dođe jer je to bila
 posledica sprovođenja jedne međunarodne
 obaveze direktne prirode. Ako se pogleda
 rezolucija kojom je osnovan Haški tribunal, onda se
 u tački četiri vidi da se od svih država traži da
 prihvate Statut i sprovode njegove odredbe. Znači,
 to nije preporučeno, nije ostavljeno zemljama na
 volju, već je na osnovu Povelje Ujedinjenih nacija
 Savet bezbednosti doneo obaveznu odluku koje su
 države trebale odmah da sprovedu. Kod nas to nije
 usvojeno odmah, ali je Đinđićeva vlada to učinila u
 trenutku kada smo došli u ćorsokak. On je
 iskoristio Ustav Srbije, član 135. koji je u stvari
 Miloševićeva klauzula kojom je on obezbedio da ne
 sprovodi odluke federacije onda kada to nije u
 interesu Srbije. Đinđić je to iskoristio polazeći od
 toga da nije bilo u interesu Srbije dalje
 odugovlačenje, kaže Šahović.
 
 Negativno raspoloženje prema Zapadu svakako je
 posledica i nelegitimnog bombardovanja Jugoslavije
 koje su sprovele NATO snage. Svi domaći eksperti
 za međunarodno pravo slažu se da je za ovakvu
 akciju - neposrednu primenu sile - bila neophodna
 rezolucija Saveta bezbednosti.
 
 - Siguran sam da i oni koji su izvršili agresiju znaju
 da je do nje došlo nezakonitim putem. Time što je
 preuzeto vazdušno bombardovanje, bez odobrenja
 Saveta bezbednosti, prekršena je azbuka
 međunarodnog prava. Razume se, oni su izvršili
 intervenciju pravdajući je različitim razlozima,
 posebno neprimerenim represivnim merama protiv
 albanske većine, ali ona će ostati sporna. SRJ je s
 pravom tužila članice NATO-a koje su učestvovale u
 bombardovanju zbog povrede pravila, zabrane,
 pretnje ili upotrebe sile, kao akata agresije i
 genocida, kako piše u našoj tužbi, koja je podneta
 Međunarodnom sudu pravde u Hagu. Taj sud
 postoji na osnovu Povelje Ujedinjenih nacija i on je
 ovlašćen da rešava pravne sporove između država.
 O ovome će se dugo diskutovati, a da li će biti
 doneta presuda, videćemo. Uvek na kraju politika o
 svemu odlučuje. Međutim, ako se držimo prava, ne
 možemo da kažemo da je Rezolucija 1244
 legalizovala bombardovanje. Ona je samo pokušala
 da reši situaciju posle bombardovanja, jer se
 međunarodno pravo stvara na bazi faktičkih
 situacija - napominje dr Milan Šahović.
 
 Ljiljana Milisavljević
 
 
 
 
NSP Lista isprobava demokratiju u praksi
==^================================================================
EASY UNSUBSCRIBE click here: http://topica.com/u/?bUrBE8.bVKZIq
Or send an email To: [EMAIL PROTECTED]
This email was sent to: archive@jab.org

T O P I C A -- Register now to manage your mail!
http://www.topica.com/partner/tag02/register
==^================================================================

Одговори путем е-поште