http://www.glas-javnosti.co.yu/danas/srpski/F02012801.shtml

Glas javnosti, 29.januar, 2002.
feljton:

Ratni dobosi 1991 - 1995 (9)

                Masakr srpskih porodica u Sijekovcu

                                                             Pise: Mira
Beham

                Posle atentata Srbi su poceli u gradu da podizu
barikade. Tri meseca kasnije
                Rasim Delalic je postao komandant Starog grada i junak
TV Sarajevo o kome su
                cak ispevane i pesme.

                Drugi dogadaj odigrao se 17. marta 1992. i predstavljao
je prvo krvoprolice u, jos
                nezapocetom, bosanskom ratu. Te noci pripadnici
muslimanske Patriotske lige,
                ilegalnih borbenih snaga Alije Izetbegovica, masakrirali
su pet srpskih porodica u
                Sijekovcu kod Bosanskog Broda. Ovaj ratni zlocin "od pre
rata" kasnije je u
                bosanskim medijima slavljen kao prvi uspesan otpor
"cetnicima".

                - Alija Izetbegovic: Uz uporno neznanje bosanski
"predsednik" predstavlja se kao
                zastupnik i branilac multikulturnog i tolerantnog
bosanskog drustva. Ali, Alija
                Izetbegovic nije bio niti je mogao da bude bosanski
"predsednik", jer bosanskim
                ustavom ta funkcija nije ni predvidena. On je bio
predsednik bosanskog drzavnog
                Predsednistva od sedam, po Ustavu, sasvim ravnopravnih
clanova, koji
                predsednika Predsednistva biraju medu sobom na mandat od
godinu dana, uz
                mogucnost jednog reizbora. Posto ustav ni u slucaju rata
ne predvida treci
                mandat, Alija Izetbegovic je, nema sumnje, uzurpirao
funkciju i time postao,
                prema ustavnim odredbama, nelegitiman "drzavni
poglavar".

                Tvrdnji da je Izetbegovic multikulturalista protivreci
vec okolnost da je on
                predsednik nacionalisticke partije Muslimana SDA
(Stranke demokratske akcije)
                koja jasno zastupa nacionalne, dakle muslimanske
interese. Kako bi se sprecila
                dominacija jedne nacionalne stranke u Bosni, postojalo
je visenacionalno
                predsednistvo i pomenuti princip rotacije na njegovom
celu. Posto Izetbegovic
                nije postovao te mere za obezbedivanje politicke
ravnopravnosti, moze se reci da
                su on i njegova stranka imali dominantnu ulogu u
politickom zivotu Bosne otkako
                je stupio na duznost u decembru 1990. godine.
Mnogobrojnim samovoljnim
                promenama zakona i unutrasnjim cistkama Izetbegovic je u
meduvremenu
                ucvrstio tu vlast.

                Ako se uzmu u obzir i Izetbegovicevi politicki motivi i
ciljevi, ta dominacija
                dobija prilicno na znacaju za krvavi raspad Bosne. Vec
neposredno posle Drugog
                svetskog rata, kao clan tajne organizacije "Mladi
muslimani" koja je radila na
                verskom budenju svih koji imaju muslimansko ime,
Izetbegovic je u
                medunarodnim islamskim krugovima stekao glas kao hrabar
borac za islamsku
                stvar. I on je misionarski radio za nju. Njegovim
najznacajnijim delom smatra se
                "Islamska deklaracija", nastala izmedu 1966. i 1967. i
posvecena palima za islam.
                U tom delu je zapisao i sledece: "Citav muslimanski svet
nalazi se u stanju vrenja i
                promena (...). Epoha pasivnosti i mirovanja prosla je
zauvek".

                U krajnjoj liniji za Izetbegovica je neizbezno
preuzimanje vlasti od strane islama,
                jer: "Nema mira ni koegzistencije izmedu islamske vere i
neislamskih drustvenih i
                politickih institucija. (...) Islam jasno iskljucuje
pravo i mogucnost delovanja bilo
                koje strane ideologije na svom podrucju". Prema
misljenju islamista, ocigledna je
                slicnost Izetbegoviceve deklaracije s drugim
fundamentalistickim spisima,
                recimo onim egipatskog islamskog revolucionara Said
al-Kurba (Sayyid al-Qutb).

                Alija Izetbegovic, prema vlastitom kazivanju, veliki
simpatizer revolucionarnog
                iranskog ajatolaha Homeinija, u posttitoistickoj
Jugoslaviji bio je osuden na
                kaznu zatvora zbog osnovnih teza svoje deklaracije, koje
su prema misljenju
                suda, imale antidrzavni karakter, i pre isteka kazne,
1989. godine pusten je iz
                zatvora. Ocenivsi da je konacno doslo pravo vreme, on u
prolece 1990. osniva
                prvu nacionalno orijentisanu stranku u visenacionalnoj
Bosni i Hercegovini,
                Stranku demokratske akcije, SDA, koja se proglasila za
stranku svih
                jugoslovenskih muslimana, i postaje njen predsednik.

                U isto vreme, prvi put je objavljena u Jugoslaviji do
tada zabranjena "Islamska
                deklaracija", a stampano je i njeno novo izdanje na
engleskom. Dok je SDA u
                visenacionalnoj Bosni organizovala partijske mitinge na
kojima je bilo i po 200
                hiljada ucesnika i na kojima su isticani nacionalni i
verski simboli, tek u leto
                1990. osnovana je i nacionalno orijentisana partija
bosanskih Srba - Srpska
                demokratska stranka, SDS. Na njenom osnivackom kongresu
pojavio se i Alija
                Izetbegovic i pozdravni govor poceo recima: "Dobro nam
dosli, braco Srbi. Malo
                kasnite, ali nikad nije kasno!"

                U daljem razvoju dogadaja nije prezao od politike podele
i provokacija kao sto je
                to bio slucaj 1991. godine kada je rekao: "Ako sada nema
fundamentalizma, to ne
                znaci da ga nece biti. U slobodnoj i suverenoj BiH nece
ga biti, ali ako nekome
                padne na pamet da je porodi, onda ne da ce biti
fundamentalizma, vec ce biti
                takvog terorizma kojem se nece znati kraj. Desetine
hiljada mladih Muslimana
                nece dozvoliti da ostanu bez svoje domovine i spremni su
da je brane
                terorizmom strasnih razmera".

                Zalaganje Alije Izetbegovica za centralisticku,
nezavisnu Bosnu i Hercegovinu,
                kao i njegov misionarski zar i strukturu stanovnistva u
Bosni (muslimani su
                predstavljali relativnu vecinu), izazvali su otpor
bosanskih Srba koji su zeleli da
                sprece dominaciju nad sobom i da ustavom jos vise
osiguraju ravnopravnost
                naroda. Medutim, Izetbegovic je nepokolebljivo sledio
svoj kurs. U martu 1992.
                predstavnici tri bosanska naroda potpisali su takozvani
Lisabonski sporazum
                kojim je bila predvidena kantonizacija Bosne i
Hercegovine, dakle njena
                decentralizacija. Posle razgovora s bivsim americkim
ambasadorom u Beogradu
                Vorenom Zimermanom, Izetbegovic je povukao potpis sto je
sirom otvorilo
                vrata ratu.

                Medunarodni mediji uporno i glasno su poricali, i dalje
poricu, suodgovornost
                Izetbegovica za krvoprolice u Bosni. U seriji koju su
1995. producirali BBC i vise
                evropskih televizijskih stanica i koja je sirom Evrope
emitovana pod naslovom
                "Smrt Jugoslavije" (The Deaath of Yugoslavia), voda
bosanskih Srba, Radovan
                Karadzic, prikazan je kako na jednoj sednici bosanske
skupstine preti poslanicima
                muslimanima i Aliji Izetbegovicu - ukoliko ne popuste,
doci ce do krvavog rata u
                kojem ce nestati muslimani. Indikativno je da nije
prikazano kako Alija
                Izetbegovic na istoj toj sednici preti Srbima da ce za
suverenitet Bosne i
                Hercegovine zrtvovati mir, ali ne i mir za suverenitet.

                Kada je poceo rat u Bosni i Hercegovini medunarodna
stampa je prikazala Aliju
                Izetbegovica i njegovu "multikulturalnu" Bosnu kao
nenaoruzanu i neocekivano
                napadnutu zrtvu srpske agresije. Medutim, Alija
Izetbegovic i njegova SDA i te
                kako su se vojno pripremili za oruzani sukob. Zamenik
ministra odbrane BiH,
                Munib Bisic, otkrio je u septembru 1992. kako je nastala
tajna muslimanska
                vojska "Patriotska liga": "Negde u aprilu 1991. godine
razgovarao sam s ljudima
                koji su bili svesni da je rat i BiH neizbezan. (...) Kad
sam stupio u kontakt sa
                Suletom (ilegalno ime Sulejmana Vranja) napravili smo
jedno uputstvo o
                organizovanju i delovanju na terenu.

                Oslanjali smo se uglavnom na ljude iz SDA, obilazili smo
teren i trazili
                istomisljenike. U maju 1991. Sule i ljudi iz Sarajeva
nazvali su organizaciju
                ,Patriotska liga'. Od septembra 1991. biljezimo
masovniji dolazak bivsih oficira
                JNA. Sve se to radi konspirativno i na osnovu preporuke
poverljivih ljudi.
                Dolaskom oficira omasovljen je glavni stab Patriotske
lige.

NSP Lista isprobava demokratiju u praksi

==^================================================================
This email was sent to: archive@jab.org

EASY UNSUBSCRIBE click here: http://topica.com/u/?bUrBE8.bVKZIq
Or send an email to: [EMAIL PROTECTED]

T O P I C A -- Register now to manage your mail!
http://www.topica.com/partner/tag02/register
==^================================================================

Одговори путем е-поште