Zakukuljena logika Miroslava Đorđevića
 
Jalovina?
 
Da li je Miroslav Đorđević ona ličnost iz srpskog rasejanja, koja bi mogla pomoći da dođe do konačnog ujedinjenja, kako Srba u dijaspori tako i do prirodnog "uvezivanja" Matice sa njenom "decom" koja su se otisnula u svet? Da bi se na takvo pitanje moglo pravilno odgovoriti, nužno je da se sagleda aktivnost Majkla Đorđevića i njegovog KSU u dugim godinama koje su iza nas. Mada je malo Srba koji bi imali da nešto prigovore Đorđevićevim rečima u donjem tekstu, pošto je jasno da većina normalnih ljudi shvata da bez uključivanja srpske dijaspore u "krvotok" Srbije neće biti pomaka ni na političkom niti ekonomskom planu, ipak bi trebalo videti da se tu slučajno ne radi o jalovoj retorici, na kakvu su Srbi, nažalost, navikli, pogotovo od onih ljudi iz svog roda od kojih najviše očekuju.
 
KSU i Savet Dijaspore
 
Sigurno je da bi bilo neophodno, da se što pre obezbede uslovi da naši ljudi mogu da glasaju u onim zemljama sveta u kojima trenutno borave; za početak barem u konzulatima, ako ne i putem interneta. Iako se Miroslav Đorđević na rečima (povremeno) zalaže za olakšavanje i uprošćavanje načina kojim bi se već postojeće pravo glasa Srba u rasejanju moglo jednostavnije i daleko efikasnije realizovati, svakako da nas zbunjuje takvo iznenadno (opetovano) udaranje u "talambase", koje ubrzo sasvim utihne (zamre). Izgleda da je nama Srbima, umesto da se srčano borimo za dobrobit nacije, najlakše da upremo prstom na "glavnog krivca", u datom slučaju - Vladu Srbije. Setimo se onoga što je Savet Dijaspore, u kome se nalazila i gospodja Vujić (jedan od čelnika KSU i potpredsednik pomenutog Saveta), započeo pre dve godine, pokrenuvši veliku halabuku u medijima Srbije, kada se, tada je izgledalo, odlučno tražilo stavljanje na dnevni red vlade tog gorućeg pitanja, ne samo našeg rasejanja već i svekolikog srpstva. Naravno, sve se završilo onom narodnom: "tresla se gora rodio se miš!" Gde su tada bili Miroslav Đorđević i KSU? Činjenica je da im niko nije mogao zabraniti, da putem srpskih informativnih glasila, nastave pritisak na vlasti u Srbiji, koji bi, na kraju, ipak morao doneti plod. Umesto toga, Savet dijaspore (Jasmina Vujić a time i KSU), rešili su da "spuste loptu", unapred dajući signal Vladi Srbije da mogu da se ponašaju na isti način kao i u Miloševićevo vreme, to jeste, prećutno su se složili da se pitanje ozbiljnog regulisanja prava glasa dijaspore stavi ad acta.
 
Osovina Milošević - američki "biznismeni"
 
Pre gotovo šest godina, u Beogradu je osnovano Veće za demokratske promene u Srbiji, sa gospodinom Đorđevićem na čelu. U takvoj borbi za "demokratiju" u Matici, na određen način učestvovali su i druga dva srpska "velika" biznismena, Milan Panić i Boris Vukobrat. Tom prilikom lansirana je i "spasonosna formula" za izlazak Srbije iz ekonomskog kolapsa, a to je - nestranačka vlada, sačinjena od "vrhunskih eksperata", koja će biti realizovana nakon "oktobarske revolucije" 2000. Svojevremeno, sećamo se, lično je Slobodan Milošević doveo Milana Panića u Srbiju. Ispostavilo se na kraju, da Panića nije baš mnogo zanimala politika, iako je to, navodno, bio glavni motiv njegovog dolaska, već poslovi oko farmaceutske kuće "Galenika", koja je ubrzo dovedena do prosjačkog štapa. U svemu tome, Vukobrat, a posebno Đorđević, trudili su se da ostanu po strani, da bi mogli na vreme da obrnu "ćurak" i podignu "dimnu zavesu" za Panićev bezbedan povratak u USA srpsko-demokratsku "bazu". Njihov dojučerašnji "prijatelj", Slobodan Milošević, pušten je niz vodu. Takav srpski "lobi", za koga i danas gospodin Đorđević tvrdi da je "efikasan", uspeo je da na račun ojadjenje Srbije "ubaci" u svoju kasu, u poslednjoj deceniji prošlog veka, više stotina miliona dolara (moguće je da se radi i o milijardama, jer prava razmera takve "biznismenske" pljačke nikada neće biti do kraja razotkrivena).
 
Aktivna pasivnost
 
Naravno, da bi pravi mutljag oko "demokratskog" poslovanja pomenute "trojke" ostao pod velom tajne, Đorđević plasiira priču o silnim milijardama koje srpska dijaspora sipa u "bure bez dna", smešteno u njihovoj "voljenoj" Otadžbini. Svakako, takva njegova laž prilično lako prolazi kod Srba u Matici, jer su im se Đorđević i KSU (za koga malo Srba u Americi uopšte zna), nekako umilili i prirasli za srce. Naivni Srbi na Balkanu, nikada ne bi mogli da razumeju, da je moguće da su provereni srpski "patrioti" i moćni poslovni ljudi, spremni na sitnosopstvenički, maklerski poriv, u kome čovek ne zna ni za oca ni brata, a kamoli za pripadnost i dug svome nacionu. Nedavno, pod parolom: "Udruženi za Srbiju - matica i dijaspora", Sofija Škorić, predsednik kanadskog ogranka KSU, ni ne trepnuvši, izjavila je: "Mi smo resili da aktivno ucestvujemo u sudbini ove zemlje!" Koji je razlog takvog iznenadnog "buđenja"? Proradila im savest!? Ne, takvi ljudi teško da imaju savest, jer im je glavni orijentir u životu - profit!
 
Quid pro quo
 
Krajem 1995. godine, Đorđević piše svoj čuveni "esej", pod naslovom SERBIA TODAY AND TOMORROW: GOALS AND OPPORTUNITIES ili, tačnije, neko je to vešto napisao u Đorđevićevo ime. Tu on, na samom početku, bez imalo obzira citira Solženjicina, koji nas upozorava "da onaj ko čeka da mu istorija nešto donese na poklon, najčešće rizikuje da takva iščekivanja na kraju budu uzaludna". Ipak, Đorđević, koji je na Zapadu naučio da je "vreme novac", nikako nije gubio vreme, već je 1999. godine "trknuo" do Sent Andreje i tamo, zajedno sa princom Karađorđevićem i neizbežnom Soroš fondacijom "humanih pijavica". Čovek koji patetično tvrdi da je "Srbija njegova majka", odlazi u Mađarsku i ne samo da učestvuje u ujedinjavanju tadašnje srpske opozicije, već otvoreno kaže "da će takva opzicija dobiti onoliko novca koliko bude zaslužila - "kvid pro kvo". Dakle, na osnovu izjava samog Đorđevića, jasno je da je DOS morao da igra onako kako Đorđević i "društvo" sviraju. Nakon svega, samo nam se nameće pitanje: kako se moglo desiti da problem prava glasa Srba u rasejanju, i posle preuzimanja vlasti u Srbiji od strane sentandrejskih "štićenika", ostane do dan danas nerešen?
 
Majklova šargarepa
 
Može se primetiti da Đorđevićevo ponašanje sliči onim stavovima kakve prema Srbiji zauzima Stejt Department. On "šargarepno-štapski" kaže: "Ako dijaspora dobije prava, Srbija će dobiti novac!", a istovremeno čini sve što je u njegovoj moći, svakako, skriveno od očiju javnosti, da se pravo glasanja naših ljudi u rasejanju nikada ne reši na razuman način. To bi bilo protivno njegovim "poslovnim" ambicijama. Uostalom, kada nije to pitanje postavio ili, tačnije, nije naredio onima koje je on doveo na vlast 2000. godine, da donesu odluku u zajedničkom interesu srpskog iseljeništva i matice, sasvim je jasno da ga nikada neće ni postaviti u budućnosti, sem za povremeno dizanje prašine u kojoj se neće videti veliko zlo koje nam on lično donosi. Njegova osiona, pa i bezobrazna tvrdnja, da je "izgubio" mnogo para "braneći" Srbiju, zaista je nešto preko čega nijedan častan Srbin, bio on u matici ili rasejanju, ne bi nikako smeo tek tako olako da pređe.
 
Američko-evropski kongres
 
Kada je Miroslav Đođević video da se na evropskom tlu zameće ozbiljna klica srpskog ujedinjenja, oličena u USDE-u, odmah je instinktivno reagovao, pokušavajući da svoje lične interese zaštiti, i krenuo u organizovanje nekakvog Kongresa Srba Evrope. Za takav "razbijački" posao izabrao je Simu Mraovića, lovca na dr. titule i mama-tatino mezimče, Milu Alečković. Na njegovu nesreću, ali na sreću Srba u rasejanju, ta dva Đorđevićeva "pulena", zahvaljujući vlastitoj nesposobnosti, a donekle i mentalnoj ograničenosti, ubrzo su bila "pročitana" i gotovo sasvim izopštena iz one ljudske grupacije, koju kolokvijalno zovemo "pošten svet". Naravno, u takvom razmoždavanju Srba Evrope, učešće su morali da uzmu i određeni delovi srpske vlasti, oni koje je Đorđević pre tri godine ustoličio u Srbiji. Naravno, uzalud. Miroslava je to debelo zabrinulo. Strah ga je da tikva "ludaja", koju je on pažljivo gajio godinama, sada ne pukne i pokaže ono zlo seme, poniklo u nezasitim zenicama Đorđevića i sličnih njemu. To je i glavni razlog zbog koga "naš" Majki oformljuje novu "instituciju", pod nazivom "Udruženi za Srbiju", za Đorđevićevu "majku", u čijim pohabanim skutima on još uvek pronalazi po koju mrvicu "hleba nasušnog". Nadajmo se, ne zadugo... Uz sve to, Majkl bi da se "ubaci" na mesto ministra Srba za dijasporu... He, he, lukavo nema šta, ali i vrlo prozirno za sve one koji su pažljivo patili "razvojni put" tog srpskog "patriote"...
 
 
Dušan Vukotić
 
 
 
Miroslav Majkl Đorđević, srpski biznismen iz Amerike

Ako dijaspora dobije prava,
Srbija će dobiti novac

Srbi u rasejanju traže pravo glasa, da im se vrati oduzeta imovina i dodeli državljanstvo

Miroslav Majkl Đorđević, srpski biznismen iz dijaspore koji živi u Americi i prvi predsednik Kongresa srpskog ujedinjenja, predvodio je delegaciju privrednika iz sveta na privrednom forumu o sugestijama novoj Vladi u organizaciji srpsko-američkog centra pod parolom "Udružane za Srbiju - matica i dijaspora", koji je prošle nedelje održan u Beogradu.

Bilo je nekoliko inicijativa dijaspore da se poveže sa maticom i sve su propale. Vi ste je ponovo pokrenuli.
- Očekivali smo izbore u martu i zaključili da nam je ponovo potreban organizovan napor da nas političari čuju, jer su između izbora gluvi, a pred izbore dobro slušaju. Došli smo na razgovor sa Vojislavom Koštunicom da vidimo da li još stoji na istim pozicijama, jer je Demokratska stranka Srbije jedina koja je dala predlog da se urede odnosi između dijaspore i matice. Kad smo došli, čuli smo za izbore i na brzinu smo se organizovali u organizaciju Udruženi za Srbiju. To nije ništa drugo nego lobi za prava dijaspore - pravo glasa, državljanstvo, povratak imovine i druga. Dobili smo podršku od svih partija, ali najviše od DSS-a, drugi su se snebivali na zahtev da se osnuje ministarstvo za dijasporu.

Da li je dijaspora finasijski pomogla DSS?
- Ne, nismo bar organizovano prikupljali novac, možda je neko pojedinačno davao, ne znam.

Imate li bar grube podatke o tome koliko ljudi očekuje pravo glasa i kolika je oduzeta imovina koja treba da se vrati?
- Teško je to reći, Srba u rasejanju ima oko tri miliona. Problem nije pravo glasa, koliko način na koji to treba sprovesti. Srbin iz Los Anđelesa neće da potroši 2.500 dolara da bi došao na Dorćol da glasa. To su gluposti. Poljaci su to rešili tako što se glasa u konzulatu ili poštom, a to se može obaviti i preko Interneta. Bivša vlast je zamaglila to pitanje i izmislila da je to komplikovano organizovati. Oni, ustvari nisu imali želju da se to dopusti.

Vratite, pa tražite

Šta bi trebalo promeniti da bi dijaspora uložila u novac u Privredu Srbije?
-Privatizacija nije pravilno postavljena. Prvo je trebalo ljudima vratiti oduzetu imovinu kao što su to rešile i sve druge zemlje. To je moralni akt. Neočekuju Srbi i ne zavise od te imovine, ali neka država ponudi makar dolar za nju. Kad se stvore uslovi, dijaspora može i treba da bude glavni investitor u srpsku privredu.

S Dorćola u svet

Miroslav Đorđević, rođeni beograđanin sa Dorćola napustio je zemlju 1955. godine, nakon završetka prve godine Pravnog fakulteta.
- Uvideo sam da ne mogu da živim u vremenu komunističkog zuluma. Moj otac je bio generalštabni oficir Jugoslovenske vojske, nije podržavao Narodnu oslobodilačku vojsku i napustio je zemlju. Otišao sam kod njega, a karijeru sam napravio kao bankar i poslujući preko finansijskih institucija koje ulažu u infrastrukturu - kaže Đorđević.

Možda se doskorašnja vlada plašila da će od toga imati političku štetu, jer je značajan broj ljudi izbegao i njihova ideologija je najbliža radikalima.
- To su priče koje je neko kreirao. Radikali se upotrebljavaju kao babaroga. U svim demokratskim zemljama ljudi glasaju kako hoće, Francuzi za Le Pena, Austrijanci za Hajdera. Ne možete da kažete dobićete pravo glasa ako glasate za demokrate ili građansku partiju koju predvodi gospodin Svilanović i koji se, izgleda, najviše protivio. Srpska dijaspora je demokratski, prozapadno orjentisana, nema šanse da radikali ili bilo koja ekstremna partija dobiju veliki broj glasova.

Da li Vi imate političkih ambicija u Srbiji?
- Uvek provejava da Miroslav Đorđević ima političkih ambicija. Pa dobro, ako ih ima Marko i Janko da li to znači da Miroslav Đorđević, kao građanin Srbije, nema pravo na političku ambiciju. Je li to propast sveta, a ako ima Vojislav Šešelj, to je u redu. To je neprincipijelno. Moja stranka je Srbija, sve što sam radio radio sam za nju, ništa nisam uzeo već sam davao, davao, davao ...

Šta ste dali?
- Organizovao sam Kongres srpskog ujedinjenja koji je bio najznačajniji za odbranu srpskih interesa. Za vreme rata sam zanemario svoj biznis i preko prijatelja u republikanskoj partiji Amerike branio Srbiju. Da ne govorim koliko sam para zbog toga izgubio. Osnovao sam zadužbinu "Studenica" koja svake godine školuje 60 studenata i fond za troškove 20 ljudi koji pripremaju doktorat. Američka dijaspora je odigrala ključnu ulogu da Amerika pomogne obaranje Miloševića i na izborima pobedi DOS. Da se to nije desilo Amerika je planirala da izoluje Srbiju, Crna Gora je već imala ambasadu, a verovatno bi se odvojilo i Kosovo. Amerikanci koji su pre izbora za predsednika hteli da očiste Klintonovu brljotinu na Balkanu, a ona je inače bila katastrofalna, nisu verovali da opozicija može da se ujedini. Senator Vojinović i ja smo rekli da može i organizovali Sent Andrejski sabor koji je bio ključan za ujedinjenje opozicije.

Da li ćete učestvovati u privatizaciji srpskih preduzeća?
- Neću. Iskustva ljudi iz dijaspore su loša. Ne postoje uslovi. U zimu se ne seje seme, ako to uradite ono će propasti. Novac je kao seme. Milan Mandarić, ja i nekoliko poslovnih ljudi osnovali smo banku u Americi sa ciljem da ona funkcioniše u Srbiji kada se smeni Milošević. Nameravali smo da od Beograda napravimo finansijski centar Balkana. Ta banka je trebalo da, preko nekoliko manjih, koje bi se otvorile u više gradova Srbije, finansira razvoj malih i srednjih preduzeća. Ideju je odbila Centralna banka i guverner Mlađan Dinkić - bez obrazloženja. Rekli su mi da to ne dozvoljavaju Miloševićevi zakoni. Sramno je da su mi pomenuli te zakone, a od sličnih sam pobegao iz Srbije 1955. godine.

Одговори путем е-поште