NACIONAL
Broj 294 -- 05.07.2001
Robert Bajrusi
Snimke: Nacionalova dokumentacija
Vladi nagovjestene nove optuznice
Generali Gotovina, Ademi i Markac na jesen moraju u Haag
S optuznicom protiv Gotovine, Ademija i Markaca su upoznati i najvisi
duznosnici Vlade, ali na Racanov nagovor u Haagu su odgadali zahtjev za
izrucenjem kako se ne bi dodatno destabilizirala koalicijska vlada Ivice
Racana
Prema pouzdanim podacima kojima raspolaze Nacional, nakon sto je
Slobodan Milosevic, glavni krivac za genocid i brojne zlocine pocinjene
u proteklom desetljecu na Balkanu, smjesten u zatvor Schweningen, u
narednih nekoliko tjedana Haaski sud maksimalno ce se fokusirati prema
Zagrebu i zatraziti izrucenje trojice umirovljenih generala optuzenih za
ratne
zlocine: Ante Gotovine, Rahima Ademija te dugogodisnjeg zapovjednika
MUP-ovih specijalaca Mladena Markaca. Optuznica protiv Gotovine, Ademija
i Markaca pripremljena je jos prije nekoliko mjeseci i s njom su
upoznati i najvisi duznosnici Racanove vlade, medutim upravo na nagovor
hrvatskog premijera u Haagu su otezali s njezinim aktiviranjem.
Pohranjene optuznice
Haag je prihvatio stajaliste hrvatske Vlade kako bi podizanje optuznice
prije uhicenja Milosevica, Mladica, Karadzica, Martica i Sljivancanina
dovelo Racanov kabinet pred politicku krizu u kojoj bi profitirali samo
desnicari
Naime, visemjesecno odgadanje trazenja izrucenja dvojice vojnih i
jednog policijskog generala vodeno je samo kako se ne bi dodatno
destabilizirala koalicijska vlada Ivice Racana. Haag je prihvatio
stajaliste hrvatske administracije kako bi podizanje optuznice prije
uhicenja najpoznatijih srpskih zlocinaca Milosevica, Mladica, Karadzica,
Martica i Sljivancanina, dovelo Racanov kabinet u neizdrziv polozaj, a
Hrvatsku pred politicku krizu nesagledivih razmjera u kojoj bi
profitirali samo desnicari. Zato su optuznice za ratne zlocine koje su
pocinile hrvatske oruzane postrojbe u Domovinskom ratu nekoliko mjeseci
stajale pohranjene medu dokumentima glavne haaske tuziteljice Carle Del
Ponte jer se cekalo hapsenje Slobodana Milosevica.
Sada kada je Milosevic u zatvoru, hrvatska vlada vise ne raspolaze
niti jednim argumentom kojim moze dalje odgadati izrucenje Gotovine,
Markaca i Ademija Haaskom tribunalu za ratne zlocine. Kvazidrzavotvorne
teze o Haagu koji proganja iskljucivo Hrvate postaju deplasirane ako se
uzme u obzir cistka provedena posljednjih dana medu Srbima koje Tribunal
tereti za zlocine protiv covjecnosti. U takvim okolnostima - potvrdeno
je Nacionalu iz nekoliko razlicitih izvora - u Haagu je donesena
definitivna odluka o urucivanju sluzbenog zahtjeva Republici Hrvatskoj
za izrucenje Ante Gotovine, Rahima Ademija i Mladena Markaca. Haaski se
zahtjev moze ocekivati uskoro, vec na jesen, i na njega Racan i
suradnici nece imati nikakvog utjecaja, jednostavno ce morati odluciti
hoce li biti kooperativni i osumnjiceni trojac ekspedirati u Nizozemsku
ili ce u strahu od desnih ekstremista pokusati onemoguciti izrucenje,
sto bi Hrvatsku dovelo u potpunu medunarodnu izolaciju. Sa svoje strane
Haaski sud je napravio dva ustupka, Carla Del Ponte je osobno zajamcila
hrvatskoj Vladi da ce se do jeseni suzdrzati sa zahtjevom za izrucenje,
a navodno se odustalo od jos dvojice generala koji su se nalazili medu
potencijalnim okrivljenicima. To su Janko Bobetko, koji je star i tesko
bolestan te samo rijetki vjeruju da bi podnio dugotrajno sudenje, te
Ivan Cermak, koji se sastao s istraziteljima i dao iskaz o zlocinima u
vrijeme dok je bio prvi vojnik kninskog podrucja. Cermak je dostavio
dokumente koji potvrduju da se suprotstavljao bezakonju, pljackama i
likvidacijama preostalih Srba i izgleda da ga Haag ne namjerava teretiti
za zlocine pocinjene u danima nakon "Oluje".
Gotovina, Ademi i Markac u hrvatskoj javnosti vec godinama uzivaju
status neupitnih heroja Domovinskog rata. Mladen Markac je jedini
general u policijskim redovima i visegodisnji voda specijalaca cije
junastvo i profesionalnost nisu dovedeni u pitanje sve dok iz
Medunarodnog suda za ratne zlocine nije obznanjeno da su i njihovi
pripadnici vjerojatno pocinili pojedine zlocine u "Bljesku" i "Oluji".
Smanjena karizma
Rahima Ademija su jos 1991. mediji predstavljali kao casnika cije
su topnicke vjestine spasile Sibenik od agresije JNA. Ali njegova se
karizma znatno smanjila dvije godine kasnije, kada su stigla prva
izvjesca medunarodnih promatraca o zlocinima hrvatskih postrojbi u
akciji Medacki dzep u rujnu 1993. godine. Iako je operaciju u kojoj je
do temelja razoreno 11 srpskih sela i likvidirano vise od 80 Srba, medu
kojima 29 civila, planirao Janko Bobetko, a vodio Mirko Norac, formalni
zapovjednik citavog podrucja i potpisnik velikog broja dokumenata bio je
Ademi, kojega se jos Tudmanov rezim odrekao smijenivsi ga sa zapovjednog
polozaja mjesec dana nakon Medackog dzepa.
Gotovini najteze
Sto se tice preostale dvojice, kao sto u Haagu nisu zainteresirani
za Bobetka, iz vec spomenutih razloga, nisu zainteresirani ni za Norca:
njemu se vec sudi zbog likvidacija srpskih civila u Gospicu krajem 1991.
godine. No ako bi sud u Rijeci oslobodio Mirka Norca, gotovo je neupitno
da ce tada Haaski sud u ekspresnom roku podici tuzbu za ratne zlocine
protiv sinjskog alkarskog vojvode. Tako izlazi da je hrvatsko pravosude
glavni Norcev jamac od deportacije u Haag.
U najtezoj se situaciji, po svemu sudeci, ipak nalazi Ante Gotovina,
nekadasnji pripadnik legije stranaca i Glavni inspektor HV-a, kojega je
kao jednog od dvanaestorice potpisnika "generalskog pisma" prosle jeseni
u mirovinu poslao predsjednik Stipe Mesic. Haaski sud tereti Gotovinu na
temelju zapovjedne odgovornosti kao zapovjednika sektora Jug za zlocine
pripadnika Hrvatske vojske u vojnoj akciji "Oluja". Dokumenti na koje se
oslanja Haasko tuziteljstvo u najvecoj mjeri proizlaze iz izvjestaja
Hrvatskog helsinskog odbora objavljenog u travnju 1999. u kojem se
navodi kako je za vrijeme "Oluje" i u narednih nekoliko mjeseci
likvidirano 410 srpskih civila, ali i planski onemogucen povratak
izbjeglih Srba sustavnim razaranjem 22.000 kuca i stambenih objekata
diljem tzv. "Krajine". Najveci broj zlocina nad civilima zabiljezen je
upravo u sektoru Jug kojim je zapovijedao Ante Gotovina, jedan od
omiljenih generala Franje Tudmana i Gojka Suska, a na ciju je adresu
stavljena jos jedna optuzba, zbog navodne prekomjerne upotrebe topnistva
u napadu na Knin. Prema njoj HV je prvog dana "Oluje" na sjediste srpske
paradrzave ispalio nekoliko tisuca projektila, sto je prema misljenju
Unproforaca tada stacioniranih u Kninu bilo bez vojnicke logike i ocito
usmjereno na zastrasivanje civilnog stanovnistva i poticanje na masovni
bijeg. Sudeci prema malobrojnim ostecenjima u gradu ovu tocku optuznice
bit ce tesko dokazati.
No za razliku od teza o pretjeranom bombardiranju Knina, Gotovina ce
se najteze obraniti od optuzbi kako je odgovoran za zlocine koje su
njegovi vojnici pocinili nakon zavrsetka "Oluje". Prema nekim
informacijama, Haag raspolaze svjedocima koji tvrde da su, nakon sto su
se rijetki marticevci povukli sa svojih polozaja, u sela na tom podrucju
ulazili pripadnici HV-a i MUP-a i jedno za drugim temeljito unistavali,
a tih je dana poubijan i velik broj civila, mahom starih i bolesnih
osoba. Razmjeri razaranja lako su vidljivi i danas, sest godina nakon
"Oluje", a bez obzira na sporu obnovu zivota u nekim mjestima vecina
krajeva izgleda poput spaljene zemlje.
Demantirane optuzbe
Takav dojam posebno se stjece kada se napuste glavne ceste i zade
u manja sela, koja su potpuno spaljena, a na cijim zidovima i danas
stoje brojni grafiti s imenima postrojbi ciji su vojnici sve to uradili.
Haag tereti Gotovinu kao glavnog krivca za ove, zasigurno najmasovnije
zlocine koje su hrvatski vojnici pocinili u Domovinskom ratu.
U nekoliko intervjua bivsi narednik u Legiji stranaca Gotovina je
demantirao optuzbe o zlocinima postrojbi pod njegovim zapovjednistvom,
uz kratku opasku kako je za eventualne zlocine odgovorna kasnija civilna
vlast. Jednakim je tonom govorio i o HHO-ovom izvjestaju tvrdeci da su
to sve neautenticni podaci, a Haaski sud i medunarodnu zajednicu je
optuzio za reviziju povijesti i pokusaje da se Domovinski rat prikaze
kao gradanski. Iako je rezolutno odbacivao mogucnost da se dobrovoljno
odazove pozivu na susret s haaskim istraziteljima, ako je suditi po
najavama iz Haaga, Ante Gotovina ce vrlo skoro morati objasniti kako je
doslo do zlocina na podrucju ciji je on bio zapovjednik.
Medacki dzep
Iako je u vrijeme "Oluje" umirovljeni general Rahim Ademi bio
jedan od najblizih suradnika Ante Gotovine i organizator topnickih
napada, njega Haasko tuziteljstvo optuzuje za akciju Medacki dzep, koja
se odvijala izmedu 9. i 10. rujna 1993. u okolici Gospica. Akciju
oslobadanja Medackog dzepa Hrvatska vojska i specijalne postrojbe MUP-a
pocele su 9. rujna 1993. u 6 sati. Nakon snazne artiljerijske pripreme
zapoceo je pjesacki napad iz tri pravca i srpske su postrojbe vrlo brzo
bile potpuno razbijene, tako da su za samo nekoliko sati HV i MUP
zauzeli Divoselo, Donje selo, Citluk i jos osam okolnih sela. Od
oslobadanja Medaka, jakog cetnickog uporista, te Gracaca, a time
vjerojatno i citave Like, hrvatske je snage odvratio snazan pritisak
medunarodne zajednice, zbog cega je Franjo Tudman zapovjedio prestanak
svih ofenzivnih djelovanja. U organizaciji UN-a organiziran je sastanak
sukobljenih strana, na kojem je odluceno da se HV u roku od sest dana
mora povuci na pocetne polozaje, dok su se pobunjeni Srbi obvezali da
njihove oruzane postrojbe vise nece biti stacionirane u okolici Gospica
i iz njih napadati grad. Medutim, niti jedna od neprijateljskih strana
nije postivala dogovoreno, Srbi su i dalje bombardirali Gospic, dok su
pojedine postrojbe HV-a svojim postupcima navele duznosnike Ujedinjenih
naroda da operaciju Medacki dzep decidirano proglase "sveobuhvatnom
politikom spaljene zemlje".
Hrvatski grijeh
U izvjestaju o istrazi u Medackom dzepu iz prosinca 1994.
ekspertna skupina UN-a predlozila je da se dvojica hrvatskih casnika -
Rahim Ademi i Mirko Norac - optuze za ratni zlocin zbog razaranja 11
sela i unistenja 500 kuca i imanja. Tom prilikom nisu poimenicno
navedeni Norac i Ademi, vec se govorilo o zapovjednicima 9. gardijske
brigade i operativne zone Gospic, a u vrijeme hrvatske ofenzive to su
bili upravo njih dvojica. Premda je u akciji ubijeno osamdesetak Srba,
medunarodni eksperti su zakljucili da nema niti jednog dokaza da su
hrvatske snage pocinile zlocine nad srpskim vojnicima ili civilima, tako
da se optuzba za ratni zlocin temeljila na osvetnickoj devastaciji
cjelokupnog, nakratko oslobodenog podrucja. Grijeh hrvatskih snaga bio
je jos veci nakon saznanja da je vecina razaranja izvrsena prilikom
povlacenja, cak nekoliko dana nakon sto je pod pokroviteljstvom UN-a
potpisano primirje i dogovor o obustavi neprijateljstava. Paradoks ovog
slucaja je taj jer je akciju Medacki dzep organizirao Janko Bobetko,
koji ju je u knjizi "Sve moje bitke" upotrijebio kao dokaz vlastite
strateske genijalnosti, dok je nositelj akcije bio zapovjednik 9.
gardijske brigade Mirko Norac. U stvari, Norac je pravo na vodstvo
oduzeo od zapovjednika Zbornog podrucja Gospic Ademija, iako je ovaj
formacijski bio najvisi casnik na terenu, pa je kao takav sada pred
vratima Haaskog suda. Otezavajuca okolnost za Ademija su i brojne karte
vojnih polozaja, na kojima se redom nalaze njegovi potpisi, a primjerice
Bobetkovi niti na jednoj. Da su HDZ-ove vlasti bile svjesne blamaze do
koje je doslo u Medackom dzepu, vidjelo se nepunih mjesec dana nakon
pocetka operacije, kada su na sastanku odrzanom pocetkom listopada u
Ministarstvu obrane Gojko Susak i Janko Bobetko osobno suspendirali
Rahima Ademija i jednog od voda akcije Milu Kosovica. Godinu dana nakon
sastanka u ministarstvu eksperti UN-a jasno su stavili do znanja kako
medunarodna zajednica Norca i Ademija drzi ratnim zlocincima i ocekuje
ih u Haagu. Ademijeva sudbina je poznata, a Norca od Tribunala, kako je
spomenuto, stiti rijecko sudenje i mogucnost da ga osudi hrvatsko
pravosude, jer u ce protivnom haaska lista gotovo sigurno biti prosirena
i njegovim imenom.
Popularni zapovjednik
Treci s haaske liste, general MUP-a Mladen Markac, u ratu u
Hrvatskoj bio je jedan od najangaziranijih visokih casnika. Kao
dugogodisnji zapovjednik specijalaca sudjelovao je u organizaciji svih
oslobodilackih operacija za koje je zainteresiran Haag: Medackom dzepu,
"Bljesku" i "Oluji". Isprepletenost sudbina hrvatskih generala koje
trazi Haasko tuziteljstvo dokazuje jos jedan naoko sitan detalj: kada su
Bobetko i Susak suspendirali Ademija, jedan od sudionika sastanka bio je
i Mladen Markac, koji nije, iako su njegovi specijalci odradili lavovski
dio posla, odgovarao za njihove postupke. Naprotiv, njegova se
popularnost povecavala sa svakom novom akcijom koju su odradili
policijski komandosi. U "Bljesku" su podnijeli znatan teret probijanja
srpskih linija i kasnijeg ciscenja terena od zaostalih marticevaca, a
kulminaciju slave dozivjeli su nakon "Oluje", u kojoj su gotovo
samostalno oslobodili velik dio Like. Tih dana Markac zasigurno nije
pretpostavljao da ce ga sest godina kasnije Haaski sud sumnjiciti kao
jednog od glavnih krivaca za likvidacije i palez pocinjene u kolovozu
1995. godine.
Takve pretpostavke potvrdio je u sijecnju ove godine Goran Granic
kada je izjavio da je Vlada poslala detaljne podatke o 12 umirovljenih
MUP-ovaca Medunarodnom sudu za ratne zlocine. Medu njima nalazilo se i
ime Mladena Markaca, tada vec bivseg sefa hrvatskih specijalaca, koje se
tereti za likvidacije srpskih civila i razaranje njihove imovine na ruti
Gospic-Medak-Gracac.
Zahtjevi za izrucenje
Rijec je o ogromnom podrucju koje se nalazilo pod zapovjednikom
juznog sektora generalom Gotovinom, pri cemu su u kasnijim analizama
upravo Lika i kninsko podrucje apostrofirani kao regije u kojima su
pocinjeni najveci zlocini hrvatskih snaga. I dok su veca mjesta poput
Gracaca ostala vise-manje cijela, niz sela i zaselaka, pa cak i mjesta
poput Donjeg Lapca, doslovno su sravnjena sa zemljom, za sto haasko
tuziteljstvo sumnjici Markaceve ljude. Vjerojatno nesvjesno dio dokaza
dao im je sam Markac jer nakon "Oluje" nije bilo lista u zemlji u kojem
nije detaljno navodio trase kojima su se probijali specijalci MUP-a,
dajuci tako argumente svima koji ga terete za postupke pojedinih
specijalaca. Istrazitelji onda nisu imali tezak posao, trebalo je samo
proci istim rutama, prebrojiti mrtve i pogledati sto je spaljeno, a
potom svu odgovornost pripisati zapovjedniku policijskih specijalaca.
Dokazi kojima raspolaze Tribunal u Haagu protiv trojice hrvatskih
generala temelje se, kao i u slucaju Tihomira Blaskica, na njihovoj
zapovjednoj odgovornosti i navodno su izuzetno cvrsti. Stoga se najave o
skorom sluzbenom zahtjevu za izrucenjem Gotovine, Ademija i Markaca u
Haag ovaj put doimaju vjerodostojnima, a Racanova vlada vise nema
argumente kojim bi dalje mogla odgadati trazenja koja dolaze iz ureda
Carle Del Ponte. Nakon sto domaci pravosudni organi nisu procesuirali
veliku vecinu navodnih ratnih zlocinaca, Haaski sud je, izgleda, odlucio
ubrzati proces privodenja odgovornih pred lice pravde.
Srpska Informativna Mreza
[EMAIL PROTECTED]
http://www.antic.org/
