Medija centar, Beograd www.yumediacenter.com email: [EMAIL PROTECTED]
Medija Centar, Makedonska 5, 11000 Beograd, Jugoslavija, Tel: (381 11) 3343-225, Faks: (381 11) 3343-420.


MLAK POCETAK SRPSKO-ALBANSKOG DIJALOGA U BECU (15. 10. 2003.)
Sastanak u Becu bio je lose pripremljen i bez predstavnika relevantnih kosovskih institucija, kaze Dusan Janjic.
Sastanak koji je 14. oktobra odrzan u Becu najavljen je u pozivnom pismu specijalnog predstavnika Harija Holkerija kao istorijski, jer njime zapocinje proces koji ce Kosovo dovesti do konacnog statusa.

Sudeci po prvim izjavama posle sastanka, sa ovom ocenom slozio se jedino Ibrahim Rugova. Bice da je ovaj citat iz pozivnog pisma posluzio Rugovi kao prva odbrana od unutaralbanskih kritika da je "izdajica albanske stvari".

Predstavnici Beograda u svojim ocenama ukazuju da bledi sastanak u Becu nije pokopao njihovo poverenje u dijalog, mada su dan pre ovog skupa bili blizu tome da naprave gresku i ne odu u Bec. Za Beograd je vazno da, uz punu svest o sopstvenoj odgovornosti za promenu stanja na Kosovu, nastavi da saradjuje s medjunarodnom zajednicom. To ga obavezuje i da drugima, posebno specijalnom predstavniku i EU, ukaze na to da bi morali da ucine sve da ubuduce deluju u skladu sa odgovornoscu koju imaju za omogucavanje dijaloga na Kosovu.

U Becu nije bilo direktnih razgovora. Zapravo, razgovora uopste nije ni bilo. Svaka strana je iznela svoje misljenje, a prihvaceno je ono sto je ranije dogovoreno: da se nastavi rad u okviru radnih grupa za probleme komunikacija, energetike, povratka raseljenih lica i nestalih osoba. Bilo je ocito da sam sastanak nije dobro pripremljen. Kontakt grupa, EU i specijalni predstavnik nisu uspostavili efikasan kontakt sa albanskim vodjama. Cinjenica da su dvojica od trojice vodecih albanskih lidera odbila da dodju u Bec, i da su na dan sastanka organizovane demonstracije Albanaca u Pristini protiv dijaloga s Beogradom, namece bar dva pitanja: da li se unutar albanskog pokreta razvija dinamika koja izmice kontroli, i kako ce Hari Holkeri nastaviti svoj mandat ako je popustio vec u prvom susretu sa radikalnijim zahtevima albanskih vodja. Posebno zabrinjava to sto je Holkeri dozvolio sebi da iz delegacije iskljuci ministre srpske i turske nacionalnosti, sto je svojevrsna kapitulacija pred sopstvenom nesposobnoscu da ostvari politicki uticaj i saradnju s premijerom Bajramom Redzepijem i njegovim partijskim sefom Tacijem. To je ujedno i javno odustajanje od ideje multieticnosti Kosova i stajanje na stranu volje pojedinih alabanskih vodja.

Holkeri se tako ogresio i o samu prirodu dnevnog reda beckog sastanka. Naime, problemi koji su bili na dnevnom redu nalagali su ucesce izvrsne vlasti Kosova (premijera i ministara) koje u Becu nije bilo. Predsednik Skupstine Kosova koji jeste bio u Becu nije za ovaj sastanak dobio autorizaciju Parlamenta, dok su Rugovina predsednicka ovlascenja, po ustavnom okviru za privremenu samoupravu, vise protokolarna nego sustinska, tako da na zapocetim razgovorima zapravo nije bilo predstavnika relevantnih kosovskih institucija.

Iako mlak, sastanak u Becu je ipak vazan dogadjaj, pre svega po tome sto je potvrdio da bez razgovora nema resenja. Paznju ubuduce treba usmeriti na to da se potezi koji podsticu sukobe, a kojih je - posebno u delovanju specijalnih predstavnika i pojedinih albanskih vodja - bilo i previse, budu zamenjeni politikom resavanja sukoba.

Dr Dusan Janjic je koordinator Foruma za etnicke odnose.

 

Reply via email to