Medija centar, Beograd www.yumediacenter.com email: [EMAIL PROTECTED] Medija Centar,
Makedonska 5, 11000 Beograd, Jugoslavija, Tel: (381 11) 3343-225, Faks:
(381 11) 3343-420.
MLAK POCETAK SRPSKO-ALBANSKOG
DIJALOGA U BECU (15. 10.
2003.) |
Sastanak u Becu bio je lose pripremljen i bez
predstavnika relevantnih kosovskih institucija, kaze
Dusan Janjic. |
Sastanak koji je 14. oktobra odrzan
u Becu najavljen je u pozivnom pismu specijalnog
predstavnika Harija Holkerija kao istorijski, jer njime
zapocinje proces koji ce Kosovo dovesti do konacnog
statusa.
Sudeci po prvim izjavama posle
sastanka, sa ovom ocenom slozio se jedino Ibrahim
Rugova. Bice da je ovaj citat iz pozivnog pisma posluzio
Rugovi kao prva odbrana od unutaralbanskih kritika da je
"izdajica albanske stvari".
Predstavnici
Beograda u svojim ocenama ukazuju da bledi sastanak u
Becu nije pokopao njihovo poverenje u dijalog, mada su
dan pre ovog skupa bili blizu tome da naprave gresku i
ne odu u Bec. Za Beograd je vazno da, uz punu svest o
sopstvenoj odgovornosti za promenu stanja na Kosovu,
nastavi da saradjuje s medjunarodnom zajednicom. To ga
obavezuje i da drugima, posebno specijalnom predstavniku
i EU, ukaze na to da bi morali da ucine sve da ubuduce
deluju u skladu sa odgovornoscu koju imaju za
omogucavanje dijaloga na Kosovu.
U Becu nije bilo
direktnih razgovora. Zapravo, razgovora uopste nije ni
bilo. Svaka strana je iznela svoje misljenje, a
prihvaceno je ono sto je ranije dogovoreno: da se
nastavi rad u okviru radnih grupa za probleme
komunikacija, energetike, povratka raseljenih lica i
nestalih osoba. Bilo je ocito da sam sastanak nije dobro
pripremljen. Kontakt grupa, EU i specijalni predstavnik
nisu uspostavili efikasan kontakt sa albanskim vodjama.
Cinjenica da su dvojica od trojice vodecih albanskih
lidera odbila da dodju u Bec, i da su na dan sastanka
organizovane demonstracije Albanaca u Pristini protiv
dijaloga s Beogradom, namece bar dva pitanja: da li se
unutar albanskog pokreta razvija dinamika koja izmice
kontroli, i kako ce Hari Holkeri nastaviti svoj mandat
ako je popustio vec u prvom susretu sa radikalnijim
zahtevima albanskih vodja. Posebno zabrinjava to sto je
Holkeri dozvolio sebi da iz delegacije iskljuci ministre
srpske i turske nacionalnosti, sto je svojevrsna
kapitulacija pred sopstvenom nesposobnoscu da ostvari
politicki uticaj i saradnju s premijerom Bajramom
Redzepijem i njegovim partijskim sefom Tacijem. To je
ujedno i javno odustajanje od ideje multieticnosti
Kosova i stajanje na stranu volje pojedinih alabanskih
vodja.
Holkeri se tako ogresio i o samu prirodu
dnevnog reda beckog sastanka. Naime, problemi koji su
bili na dnevnom redu nalagali su ucesce izvrsne vlasti
Kosova (premijera i ministara) koje u Becu nije bilo.
Predsednik Skupstine Kosova koji jeste bio u Becu nije
za ovaj sastanak dobio autorizaciju Parlamenta, dok su
Rugovina predsednicka ovlascenja, po ustavnom okviru za
privremenu samoupravu, vise protokolarna nego sustinska,
tako da na zapocetim razgovorima zapravo nije bilo
predstavnika relevantnih kosovskih institucija.
Iako mlak, sastanak u Becu je ipak vazan
dogadjaj, pre svega po tome sto je potvrdio da bez
razgovora nema resenja. Paznju ubuduce treba usmeriti na
to da se potezi koji podsticu sukobe, a kojih je -
posebno u delovanju specijalnih predstavnika i pojedinih
albanskih vodja - bilo i previse, budu zamenjeni
politikom resavanja sukoba.
Dr Dusan Janjic je
koordinator Foruma za etnicke odnose.
| |
| |