ČETVOROČLANE PORODICE
Šarena laža potrošačke korpe
Za četiri duše po ovoj „logoraškoj” šoping-listi „propisano” je 300 grama limuna, četiri kilograma bresaka, četiri jogurta.., a za kupovinu čarapa porodica može potrošiti 51 dinar!
˛Cilj Vlade Srbije da prosečna plata
u Republici bude dovoljna za minimalnu potrošačku korpu, premašen je za 0,26
procentnih poena. Ovim citatom ministar trgovine, turizma i usluga Slobodan
Milosavljević nedavno je rezimirao kretanje kupovne moći u Srbiji za mesec
avgust, po kojem je prosečna plata (11.680 dinara) zaista malo više nego
dovoljna da se pokrije projektovani minimalac četvoročlane porodice, koji iznosi
10.691 dinar. Nema laži, nema prevare, sve cifre slažu se u paru. Zašto, onda,
80 procenata populacije živi bedno? Odgovor na to i druga pitanja, leži u
nerealnom inventaru famozne potrošačke korpe.
Pozabavićemo se zato
isključivo sastavom minimalne korpe, iako i ona prosečna nije dovoljna da jutrom
u ogledalu vidimo Evropljanina 21. veka. Žive li ljudi koji prave taj listing u
manastiru, ili pak misle da Srbijom hodaju Diogeni? Po njima, za četiri duše
mesečno je dovoljno 300 grama limuna, 2,4 kilograma banana, 4 kilograma bresaka,
20 lubenica i tegla mešane marmelade. I to je sve od voća. Dodajmo tome 20
litara mleka, četiri jogurta, dva kilograma sira i 90 jaja, i eto nama bolesnih
mališana. Najsmešnije/tužnije je što su za sve ove artikle uzete najniže pijačne
cene ikada. Znači li to da je Vlada Srbije izumela vremeplov, a da nam nije
rekla, čime je uspela da pokupuje sve voće u danima kada im kraj sezone obori
cenu? Sve i da jesu, zaboraviše ljudi da kratkotrajnog mleka često nema u
radnjama, hleb nije svugde 20 dinara, a porcija od pola kilograma graška
dovoljna je za jednog deliju, ne porodicu. Predviđene količine mesa, mesnih
prerađevina i povrća više su nego nedovoljne!
Kao u zemlji Oz Listu prosečne potrošačke korpe ne navodimo jer je i ona bedna. Tamo je, kao u zemlji Oz, telefon 219 dinara, ima se litar vode i piva više, cigare koštaju 25 dinara, pojavljuje se i „nivea” krema, čak i opravke električnih aparata, za 116 dinara – valjda ako vam crkne „tetris”. Za pantalone, sako i košulju dovoljno je 188 dinara mesečno, za suknju, džemper i bluzu 110. Pitamo čelnike i ovo: kakvi to frižideri koštaju 14.000 dinara, a televizori s ekranom od 56 santimetara 13.000? Dakle, ne samo što je nerealna, paradigma potrošačke korpe predstavlja dno-dna kvaliteta! Uostalom, reper za automobil i dalje je „jugo 55”, kočija s motorom za koju nam treba 22,7 prosečne plate. |
Kafenisanje takođe nije na listi prioriteta. Domaćice bi morale da se
zadovolje sa 600 grama, te s 200 grama začina C, 100 grama aleve paprike i 300
grama soli. Ova “logoraška” šoping lista dno doseže kada su u pitanju piće i
komunalije. Pošto je, po njima, porodici dovoljno tri litra kisele vode, dva
piva i dva litra sirupa od maline, nije čudna ni njihova teorija da 100 listova
toalet papira koštaju 5,62 dinara. Da nije možda, polovan? Tu je i tuba paste za
zube po 46,81 dinara, a porodični izdaci za čarape, kao, iznose 51 dinar. Valjda
računaju da cipelama ovde nema mesta, zbog čega pominju obućarske usluge, za
svega 117 dinara – dovoljno za čistače cipela. Dolazimo i do komunalija, još
jedne od utopija, koju prezentuju šaljivdžije iz Republičkog zavoda za
statistiku. Porodici, je pošto nema auto, namenjeno samo 480 dinara, odnosno 40
karata za prevoz koje će kupiti u trafici, a ne u vozilu (podatak relevantan
samo za Beograd, već u Novom Sadu to iznosi 600 dinara). U zacrtanoj ideji
Ministarstva porodice imaju male stanove u kojima struju troše samo za rasvetu.
Kako drugačije objasniti 2.435 dinara dovoljnih za kiriju, grejanje i struju.
Naravno, u ovoj zemlji ne postoje podstanari. Šlag na tortu je PTT račun od 48
dinara, koliko iznosi globa za enterijer-dekoraciju u vidu telefonskog aparata.
Podsećamo da je cifra mobilnih korisnika mreža 063 i 064 odavno premašila
milion.
Sve ovo, nije sprečilo Ministarstvo trgovine da se, u ime Vlade,
pohvali kako je minimalna potrošačka korpa u odnosu na jul pojeftinila za 165
dinara.
Igor Mihaljević