POSLE POTRAGE ZA GENERALOM MLADIĆEM


Francuska veza

General VRS je u jesen 1995. sklapao međunarodne aranžmane i neuputno je tražiti ga samo u Srbiji




Prema zvaničnim saopštenjima, ni najnovija potraga za generalom Ratkom Mladićem na teritoriji Srbije nije dala rezultata. Iz MUP-a je saopšteno da će se i ubuduće svaka anonimna prijava o eventualnom mestu boravka i kretanja nekadašnjeg komandanta Vojske Republike Srpske i dalje proveravati. Ono što je za javnost ostalo sporno svakako jesu podaci koje je o kretanju i mestu eventualnog boravka generala Ratka Mladića u Srbiji vlastima u Beogradu prezentirala Karla del Ponte.

Ako je Del Ponteova imala, ili ima, bilo kakve podatke i ako ih je saopštila domaćim zvaničnicima, onda javnost očekuje najmanje dve stvari: da se saopšte lokacije za koje Karla del Ponte sumnja da su mesta boravka generala Mladića i da MUP saopšti da na tim lokacijama general nije pronađen. Ovako, igra gluvih telefona se nastavlja.

Da li je, dakle, general Ratko Mladić uopšte u Srbiji? Ako jeste, ili je bio, pretpostavka je da čita novine i gleda televiziju i verovatno proučava iskustva onih koji su mislili da je Hag za njih nemoguća opcija, a danas su ipak tamo. General Mladić sigurno ima jako i lojalno obezbeđenje koje je svesno ukupnog konteksta spoljno-političke i unutrašnje situacije u i oko Srbije. Da li oni zajedno sa Mladićem bilo kome u Srbiji veruju? Odgovor je verovatno - ne. Da li su onda toliko neoprezni da borave u Srbiji i ko bi to mogao da ih štiti? Koja bi to struktura u Vojsci SCG mogla da bude toliko autonomna da obezbeđuje generala Mladića bez znanja najviših vojnih instanci? Bonapartizam i pučističke ambicije nikada nisu bile deo psihološko-socijalnog portreta jugoslovenskih oficira, pa ni sadašnjih oficira Vojske SCG.

Pariz – Moskva – Beograd

Odgovor gde se nalazi general Ratko Mladić verovatno najbolje znaju šefovi francuske obaveštajne službe DGSE, jer je sa njihovim agentima i rađen dogovor između Vojske Republike Srpske i Pariza oko puštanja dvojice francuskih pilota, kapetana Frederika Šifoa i poručnika Žozea Suvinjea, čiji je avion "miraž-2000" oboren 30. avgusta 1995. iznad Pala. Naime, francuska obaveštajna služba DGSE uputila je nedugo zatim izveštaj predsedniku Žaku Širaku da su oba pilota ubijena, ali je kasnije agent te službe, Žan Šarl Markijani izvestio francuskog predsednika da su piloti u jednom pritvoru u blizini Han Pijeska.

Od tog trenutka DGSE se povezuje sa Beogradom, ali i sa Moskvom. Petog i šestog oktobra 1995. Markijani zajedno sa Arkadijem Gajdamakom, francuskim državljaninom koji je rođen u Moskvi i koji ima jake veze u ruskom obaveštajnom establišmentu, putuje u Moskvu da bi proučio arhive ruske tajne službe o generalu Mladiću. Njih dvojica zatim, zajedno sa pukovnikom FSB-a, Vladimirom Kuličem dolaze u Beograd i zatim na Pale.

Razgovori sa Mladićem su vrlo teški, jer Srbi zahtevaju da Pariz zvanično prizna Republiku Srpsku, što Žak Širak odbija. Mladić ne potvrđuje da su piloti živi niti da su ubijeni i DGSE 30. oktobra 1995. šalje izveštaj predsedniku Širaku "kako su bosanski Srbi kratko posle hapšenja verovatno ubili francuske pilote i da to potvrđuje jedan izvor blizak Beogradu".

Operacija je plaćena

Operacija putovanja na relaciji Pariz – Moskva – Beograd koštala je oko tri miliona francuskih franaka od čega je Arkadi Gajdamak platio dva miliona, a Jelisejska palata iz svojih specijalnih fondova oko milion francuskih franaka.

U novembru francuski penzionisani general Pjer Mari Galoa razgovara na Palama sa generalom Mladićem i tek tada bosanski Srbi pristaju da vrate pilote Parizu pod uslovom da ih lično preuzme načelnik generalštaba francuske vojske general Žan Filip Duen na teritoriji Republike Srpske i u prisustvu generala Mladića. No, Francuzi se plaše da bi to moglo biti protumačeno kao priznanje Republike Srpske i Žan Šarl Markijani predlaže oslobođanje pilota u blizini Zvornika na mostu koji spaja dve obale Drine.

Mladićevi saradnici pristaju i na tu opciju, a 11. decembra Markijani na Palama celu noć pregovora sa Radovanom Karadžićem o načinu kako da se oslobode francuski piloti. Karadžić pristaje na ceremonijal na mostu i javlja to telefonom Mladiću, koji je opet u međuvremenu saznao da je Žak Širak pristao da piloti budu oslobođeni u Zvorniku, na teritoriji Republike Srpske. Markijani je nezadovoljan ali prihvata ovakav razvoj događaja i 12. decembra Šifo i Suvinje su u Zvorniku predati generalu Duenu. Sledi fotografisanje i rukovanje s generalom Mladićem, da bi iste večeri u pratnji Markijanija piloti sleteli na aerodrom u Vilakubleu, gde ih je dočekao predsednik Žak Širak.

Ekipa za otete

U operaciji oslobađanja francuskih pilota te jeseni 1995. francuska obaveštajna služba DGSE sarađivala je sa ruskom FSB. Markijani i Gajdamak razgovarali su u Moskvi sa šefom FSB generalom Barzukovom. U tim razgovorima učestvovali su i pukovnici Vladimir Kulić i Oleg Primakov, koji je upravljao spoljnom obaveštajnom službom FSB-a. Dozvolu za te razgovore dao je lično Boris Jeljcin.

U Beogradu je Kulić Markijanu i Gajdamaku predstavio pukovnika Valentina Ondinceva, jednog od šefova nekadašnjeg KGB-a, koji je dobro poznavao Karadžića i Mladića. To je vreme kada glavna centrala DGSE u Parizu još uvek uporno ubeđuje predsednika Širaka da su piloti ubijeni. Zbog toga je kasnije šef DGSA i smenjen i postavljen na utešno mesto francuskog ambasadora u Etiopiji. U celu igru uključuju se i neki biznismeni poput Šarla Paskve i Roberta Falkonea...

Da bi Rusima vratili dug oko pomoći u oslobađanju francuskih pilota ista ekipa je intervenisala 1997. u operaciji oslobađanja četiri pripadnika organizacije "Ekilibr" koji su bili oteti u Dagestanu. Ta četvorica su u stvari bili oficiri DGSE, koji su kidnapovani da bi bili kasnije u Čečeniji preprodati profesionalnim ucenjivačima. Markijani je uspeo da ih izvuče 48 sati pre nego što je trebalo da budu ubijeni, ali je platio otkupninu od 3,5 miliona dolara.

Po svemu sudeći, jesen i zima 1995. kriju mnoge tajne u i oko Dejtona, a s tim u vezi i oko aranžmana koji su sklapani da bi se u Parizu potpisao mirovni ugovor za BiH. U to vreme general Mladić je već bio optužen od Haškog tribunala i on je od Francuza tražio garancije u zamenu za puštanje zarobljenih pilota. Obaveštajna igra u tom aranžmanu bila je internacionalna, baš kao i aranžman. Pa zašto onda tražiti Mladića sada samo u Srbiji?

Miroslav Lazanski

Back



http://www.politika.co.yu/

Reply via email to