novosti.rs 
<http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/drustvo/aktuelno.290.html:585328-Milivoje-Ivanisevic-Zlodela-nad-Srbima-i-dan-danas-se-prikrivaju>
  


Milivoje Ivanišević: Zlodela nad Srbima i dan-danas se prikrivaju


Dragan Vujičić

Istoričar Milivoje Ivanišević: U poslednjem ratu u BiH stradalo 31.000 Srba, u 
Prvom svetskom oko 400.000, a Drugom 721.000. Demografske činjenice godinama 
skrivane. RS je naša najveća pobeda u 20. veku

REPUBLIKA Srpska stvorena je životima 31.000 njenih građana koji su poginuli u 
građanskom ratu u BiH od 1992. do 1995. godine. Oko 1.700 Srba i dalje se vodi 
kao nestalo, dok je u ovim sukobima sa svojih ognjišta proterano njih 550.000. 
Pre toga, u Prvom svetskom ratu u BiH je stradalo 400.000 stanovnika srpske 
nacionalnosti, dok ih je u Drugom izginulo 721.000. Toliko surov i nemilosrdan 
verski i nacionalni pogrom nijedan evropski narod nije doživeo, i to od svojih 
komšija. I zbog toga, na Republiku Srpsku treba da gledamo kao na najveću, 
istorijski vidljivu pobedu srpskog naroda u prošlom veku.

Ovako za "Novosti", povodom Dana RS, govori Milivoje Ivanišević, predsednik 
Instituta za istraživanje srpskih stradanja u XX veku.

Profesor Ivanišević do "rezultata" pogroma iz poslednjeg rata u Bosni došao je 
radeći od 1992. sa mrežom saradnika širom BiH. Podatke o stradanju Srba u Prvom 
i Drugom svetskom ratu prikupio je istražujući radove najpoznatijih 
jugoslovenskih demografa iz prošlog veka i sabrao ih je u kapitalno delo koje 
će u javnost izađi ove godine.

* Koliko je zaista ljudi stradalo u Drugom svetskom ratu?

- U Titovoj Jugoslaviji narod se navikao na istinu da je u Drugom svetskom ratu 
na teritoriji Kraljevine Jugoslavije poginulo 1.706.000 ljudi. To je, u stvari 
bila procena Edvarda Kardelja, usvojena od Međunarodne komisije za reparacije u 
Parizu, koja je evidentirana u aktu od 13. decembra 1945. godine. Ovu 
improvizaciju Slovenac je ponovio 1947. godine na zasedanju Generalne skupštine 
OUN. Do stvarnih činjenica o razmerama gubitaka se došlo nakon popisa 
stanovništva u proleće 1948. godine, kada se ispostavilo da su demografski 
gubici Jugoslavije veći za oko milion stanovnika i da iznose negde oko 
2.800.000 ljudi. Ipak, pošto se ispostavilo da su uglavnom ponovo stradali 
Srbi, i to od strane komšija i prijatelja druge vere, Titova vlast je ove 
demografske činjenice držala "u bunkeru".

* Procena o etničkoj pripadnosti nastradalih Jugoslovena prvi put je izneta tek 
1997. godine?

- Životije Đorđević je svojom temeljnom demografskom studijom "Gubici 
stanovništva Jugoslavije u Drugom svetskom ratu" uspeo da obelodani tamne 
strane statističkih podataka koji su decenijama, od prvog popisa, bili u 
funkciji zatamnjivanja, prikrivanja, čak i falsifikovanja činjenica. Posebno 
kad se iskazuju gubici pojedinih naroda koji su živeli u Jugoslaviji. Od 
ukupnih jugoslovenskih demografskih gubitaka, od 2.825.000 ljudi, Srbi su 
činili skoro dve trećine. Neuporedivo manje gubitke beleže Hrvati (192.000) i 
muslimani (97.000). Zbir ostalih demografskih gubitaka jugoslovenske države 
čine ubijeni i proterani Nemci i Austrijanci (495.000 ljudi), Slovenci 
(112.000), Romi (75.000), Jevreji (72.000)...

* Zašto srpski gubici tokom Prvog svetskog rata, u područjima koja nisu 
pripadala srpskoj državi, nikad nisu demografski istraženi?

- U tim vremenima nisu postojale jasno formulisane definicije genocida ili 
etničkog čišćenja i na te zločine nad Srbima van Srbije nije se mnogo osvrtala 
tzv. međunarodna zajednica ni njene humanitarne institucije i pravni 
stručnjaci. Usled toga, zločini počinjeni u vreme Velikog rata nad srpskim 
civilnim stanovništvom u Srbiji, kao i na srpskim teritorijama u sastavu 
Austrougarske monarhije, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Vojvodini, nisu dobili 
pravnu kvalifikaciju genocida ili etničkog čišćenja. Prikrivanje zločina nad 
srpskim narodom traje koliko traju i ti zločini. Posle Drugog svetskog rata 
dominantna tema, kad je reč o žrtvama, bili su poginuli partizani, komunisti 
ilegalci i civili stradali kao antifašisti. Tako je prikrivano nacionalno 
poreklo žrtava.

SRPSKA GROBLjA OD GRČKE DO AFRIKE * Prebrojali ste da oko 300.000 poginulih 
Srba iz Prvog rata koji leže van granica zemlje.
- Pre svega oni su sahranjeni u "plavoj grobnici", Albaniji, a ima ih u Alžiru 
oko 350, u Tunisu 2.500, Francuskoj 748... Približne brojke nalazimo i u 
Italiji, Egiptu, Velikoj Britaniji, Norveškoj, Poljskoj, Rumuniji, 
Makedoniji... U zarobljeničkim logorima Austrougarske u Olomoucu skončalo je 
1.200 Srba, a u Jindrihovicama 7.200 (oba su na teritoriji današnje Češke), u 
Austriji u logoru u Rajedndorfu njih 8.000...

* I prema teritorijalnoj pripadnosti, u Drugom ratu najveće gubitke beleži 
Srbija?

- U Srbiji je tada stradalo 926.000 ljudi srpske nacionalnosti. Posle Srbije po 
broju žrtava dolazi BiH - 904.000 stanovnika, od toga je Srba 721.000, 
muslimana 68.000 i Hrvata 24.000. Na teritoriji Hrvatske stradalo je 876.000 
ljudi. I ovde su najobimniji srpski gubici, koji iznose 486.000, a hrvatski 
160.000 građana. Ove neverovatne disproporcije, odnosno ogromne gubitke srpskog 
naroda, u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj uplašile su tadašnje rukovodstvo i 
podaci su "bunkerisani" za sva vremena.

* Veliki broj Hrvata u Drugom svetskom ratu stradao je u kvislinškim 
formacijama! 

- I nalaz Vladimira Žerjavića svedoči da je 125.000 Hrvata i muslimana poginulo 
za vreme NDH u kvislinškim jedinicama. Posle rata su Srbi zajedno sa svojim 
ubicama, u istoj koloni i pod istom zastavom, više nevoljno, morali da kliču 
bratstvu i jedinstvu.

* O broju stradalih Srba u BiH tokom Velikog rata govorilo se još 1920, ali 
krišom...

- Relativno je prihvatljiva tadašnja procena da je u Velikom ratu u Bosni i 
Hercegovini stradalo oko 400.000 stanovnika srpske nacionalnosti. To su 
pretežno deca, žene, bolesni i stari, stradali od gladi, bolesti, ali i ubijeni 
tamo gde su zatečeni: u svojim selima i u vlastitim kućama, sabirnim centrima, 
logorima i zatvorima. Tu su i srpski dobrovoljci, kao i 100.986 dece uzrasta do 
deset godina, o kojima svedoči Vladimir Ćorović, i koja su u razdoblju od 1914. 
do 1917. godine pomrla od gladi. U vreme tog rata su nastali i prvi 
koncentracioni logori u Evropi, ali i u Bosni i Hercegovini, koji su bili 
namenjeni isključivo nepokornim Srbima, tadašnjim buntovnicima protiv 
Austrougarske monarhije. 

USTAŠE SE DIČILE JASENOVCEM

* Ustaštvo u Hrvatskoj je i danas na delu, i na to se u takozvanoj međunarodnoj 
zajednici niko ne osvrće. 

- To govori o međunarodnoj zajednici. Vladimir Umeljić u rukopisu svoje studije 
"Okcidetalno - evropska kulturološka tradicija, veliki genocidi u Evropi 
sredinom i balkanski ratovi krajem 20. veka" citira komandanta logora 
Jasenovac, franjevca Miroslava Filipovića, nalogodavca i očevica događanja u 
Jasenovcu, koji se na jednoj internoj svečanosti prilikom dodele odlikovanja 
zaslužnim čuvarima logora, 9. oktobra 1942. godine, pohvalio i izneo sledeće: 
"Mi smo ovde u Jasenovcu samo u jednoj godini pobili više ljudi nego što je to 
učinila Osmanska imperija za čitavo vreme svog celokupnog prisustva u Evropi."

 

-- 
Srpska Elektronska Informativna Mreža - SIEM
--- 
Ову поруку сте добили зато што сте пријављени на Google групу „Srpska 
Informativna Mreza“.
Да бисте отказали пријаву у ову групу и престали да примате имејлове од ње, 
пошаљите имејл на [email protected].
Да бисте постављали у овој групи, пошаљите е-поруку на [email protected].
Посетите ову групу на https://groups.google.com/group/siem.
Да бисте видели ову дискусију на вебу, посетите 
https://groups.google.com/d/msgid/siem/000801d14bba%243de93930%24b9bbab90%24%40gmail.com.
За више опција посетите https://groups.google.com/d/optout.

Reply via email to