ONAZISOV 'LABUĐI PIJEV'
by Emil Vlajki
Ovo je zapis o jednom od balkanskih velikana. Nazvat ćemo ga, s obzirom da je
oduvijek bio bogat, Onazis, doduše bez brodova i bez supruge Žakline, bivše
udovice jednog od amerskih predsjednika, ali i bez pravog imena. Mnogima će to
sigurno biti neobično. Ipak, takvi moraju shvatiti da je ta osoba još uvijek
aktualna, i da bi bilo nepravedno pisati o njoj pravim i punim nazivom kako se
ne bi dalo povoda za kojekakve tračeve.
Prvo o rodoslovlju. Pošto je za života postao božanstvo, i to nenormalno
bogato, postoji opravdana sumnja da dio njegove porodice ima grčko porijeklo
koje vodi do antičkog, lidijskog carstva kome je ondašnji Krezus, tadašnji
najbogatiji čovjek na planeti, bio na čelu. Drugi podaci govore da je lako
moguće da je Onazis, ustvari, balkanska inkarnacija vrhovnog boga Zevsa. To bi
značilo da je, kao legitimni nasljednik Kronosa i Reje, bog Olimpa i svih
drugih bogova, gospodar svjetlosti i oluja. U tom je slučaju bio predodređen da
održi red, mir i stabilnost u ograničenom kozmosu izvjesne Republike nazvane
Entitet do njenog konačnog osamostaljenja od moguće Đamahirije suvremenog cara
Murata Izetbakira. Ali ga je, barem do sada, međunarodna zajednica bogova
Slobodnog Svijeta, SS-a, u tome uporno ometala.
Onazis, alias Lemi, kome nisu manjkale ideje, shvatio je da je novi boj
klasičnog tipa repriza onog iz 1389., anakron i nepotreban. SS-ovska
demokracija i doktrina ljudskih prava, pružala je nove mogućnosti borbe: od
izjašnjavanja o evroatlantskim integracijama 'bez alternative', preko
prihvaćanja 'humanog bombardiranja' kao legitimnog i legalnog u međunarodnim
odnosima, pa do parade ponosa. Našem Grku se učinilo da je u toj postmodernoj
lepezi, referendum izrazito pogodan, jeftin i brz način da se dođe do
osamostaljenja.
Teorijski, to je lijepo zvučalo, ali je Onazis zaboravio onu latinsku 'Quod
licet Jovi, non licet bovi' ('Ono što je dozvoljeno Bogu, nije dozvoljeno
volu'). Drugim, SS-ovskim, riječima: „Kad uđete u Evropu, prestat ćete biti
volovi, pa će vam i referendum biti dostupan“. Ali je Onazis bio tvrdoglavo
hrabar tvrdeći: „Nikada, nijedna đamahirija, pa bila ona i Izetbakirova, neće
ući u Evropu. Shodno tome, dozvolite nam kao 'volovima' da održimo taj
referendum o osamostaljenju, kako bi kao kršćanska zemlja, nakon toga, ušli u
EU i postali ljudi,“ I tako je ON, preko svoje Skupštine, posegnuo za tim
demokratskim sredstvom.
Ali SS nije popustio 'volovima', a Onazis je spoznao svoje limite. Tri dana
nakon izglasavanja odluke o referendumu, dobio je poziv iz SS-ovske
protektorske kancelarije gdje mu je jasno rečeno da, ukoliko za mjesec dana
Skupština Entiteta ne povuče tu odluku, bit će smijenjen, neopozivo.
Nekad davno, profesori na Fakultetu su mu govorili kako je politika odnos
snaga, a da je u pozadini svega ekonomska moć. ON je to dobro upamtio, ali bi
to znao i bez predavanja koja je pohađao, i držao se toga čitavog života.
Ostvario je svoj san, postao predsjednik Republike i istinski se još više
obogatio.
Ali kada je htio ući u historiju svog naroda, zapelo je. Ustvari, bilo je
mnogo gore od toga. Shvatio je da direktnom metodom koju je pokušao primijeniti
kako bi se Entitet osamostalio, to mu nikad neće biti dozvoljeno. A ON ipak
nije bio Aleksandar koji bi Gordijev čvor nemoguće države presjekao mačem.
Svakako je imao migrene koje su trajale i po nekoliko dana, međutim sada su
bile učestale i produžile se. Ipak, bol zbog iskazane nemoći bila je za njega
nešto najstrašnije i za to nije bilo lijeka.
Povrh svega, ekonomsko i socijalno stanje u Republici je bilo katastrofalno.
Naravno, ON nikada ništa nije nelegalno uradio. Ali prethodne pljačkaške
privatizacije koje su uništile realni sektor, svjetska ekonomska kriza, lopovi
svih vrsta, posebno na lokalnom nivou, koji su u njegovo ime djelovali, a sa
kojima nije imao snage da se razračuna, mutne afere u kojima je i on bio uvučen
jer je pravio usluge kumovima i prijateljima, kao i nepostojanje strateškog
plana razvoja Republike, konstanto su pogoršavale situaciju u zemlji. Na sve se
to nadovezala otvorena težnja đamahirijaca da zavladaju čitavim teritorijem
nemoguće države, mada je na Balkanu, u principu, sve moguće.
Odlučio je, da što se tiče referenduma kojeg je uvijek mogao raspisati, da
to ostavi to za bolja vremena, a da se angažira u popravci ekonomskih prilika.
Kao i sva druga djeca, gledao je nekada filmove tipa 'Ostrvo s blagom'. U
svojoj je svijesti tu vrst mašte pretvorio u san o velikim idejama i brzim
projektima koji će na volšeban način popraviti lošu situaciju. Stoga je
dobronamjerno bio otvoren za sve ideje koje su bile senzacionalističkog
karaktera, a naizgled su ličile na „ono pravo“ koje će čarobnim štapićem sve
riješiti: razvoj, ekonomiju, socijalu i nezavisnost. Kao prvo, na granici sa
Kroejšom i Montenegrom, osnovao je avio kompaniju 'Flaj, flaj trevl' kojoj je
jedino falio nikad izgrađeni aerodrom. A onda su slijedili drugi „aerodromi“.
Ono što nije nikada shvatio, a svi su ovakvi, vrlo skupi, poduhvati propali,
to je da se nešto istinski dobro za razvoj neke zemlje ne može učiniti na
brzinu, osim u holivudskim filmovima. I tako je zemlja, bez obzira na NJEGOVE
dobre namjere, nastavila da pati.
Međutim, tko zna? Pošto se NJEGOV jednodecenijski „labuđi pjev“ bliži kraju,
možda će i o NJEMU Holivud jednog dana snimiti neki film pošto se Onazisov
utjecaj za ovu zemlju neda ignorirati. Jedino se ne zna koja bi mu uloga u
takvom filmu bila dana: Obilića ili Brankovića?
--
Srpska Elektronska Informativna Mreža - SIEM
---
Ову поруку сте добили зато што сте пријављени на Google групу „Srpska
Informativna Mreza“.
Да бисте отказали пријаву у ову групу и престали да примате имејлове од ње,
пошаљите имејл на [email protected].
Да бисте постављали у овој групи, пошаљите е-поруку на [email protected].
Посетите ову групу на https://groups.google.com/group/siem.
Да бисте видели ову дискусију на вебу, посетите
https://groups.google.com/d/msgid/siem/001201d14bbb%24b84a0000%2428de0000%24%40gmail.com.
За више опција посетите https://groups.google.com/d/optout.
