politika.rs <http://www.politika.rs/sr/clanak/376527/Na-Cetinju-talasanje-u-Vasingtonu-b ura>
Na Cetinju talasanje u Vašingtonu bura Slobodan Kljakić Američki kongresmen iz Arizone Džon Mekejn (80), predsedavajući Odbora američkog Senata za oružane snage, prošle nedelje je rekao da njegov kolega senator Rend Pol (54) iz Kentakija, takođe republikanac, ,,sada radi za Vladimira Putina", zato što se protivi pokretanju debate i stavljanju na glasanje sporazuma koji bi omogućio ulazak Crne Gore u NATO. Na Mekejnovu tvrdnju da time ,,ostvaruje ciljeve Vladimira Putina", Pol je odgovorio da je njegov kolega ,,pomalo poremećen", da je ,,njegovo vreme prošlo" i da je njegovih 80 godina života ,,snažan dokaz" da za mesto u Senatu treba uvesti starosnu granicu. Dogodilo se tako da posle više od sto godina tekuća talasanja i glasovi o Podgorici i Cetinju, kao ustavnoj prestonici Republike Crne Gore, uzburkaju Vašington, što se prvi put dogodilo davne 1909. godine. Četiri godine ranije, u oktobru 1905, kada su uspostavljeni zvanični odnosi između SAD i Kneževine Crne Gore, poslanik Džon Džekson, obavljajući ovu dužnost iz Atine, predao je akreditive knjazu Nikoli Prvom Petroviću. Luksuzan prijem na koji je naišao na Cetinju i sve što sleduje izgleda da su ga opčinili, te je u izveštajima za Stejt department naglašavao da se u Crnoj Gori, zemlji ,,siromašnoj", u kojoj je ,,luksuz nepoznat", razvija i učvršćuje parlamentarna vlast. Džekson je na ovoj dužnosti bio do 1907. a nasledio ga je Ričmond Pirson. Već je prva ponuda kralja Nikole, ona za Valdanos iz 1909, značila i poziv da se SAD upletu u unutrašnje poslove Crne Gore. Pošto je aneksiona kriza oko Bosne i Hercegovine tek bila okončana, uplitanje SAD bi izazvalo reakciju Austrougarske i Rusije, možda i Italije, zaključuje akademik Dragoljub R. Živojinović. Davanje na poklon Ulcinja 1911. poklopilo se s neuspehom ustanka albanskih plemena protiv truske vlasti. Pod pritiskom Austrougarske i Rusije, kralj Nikola je morao da prekine s davanjem pomoći albanskim plemenima, što je narušilo njegov ugled u okruženju. Ali i u Crnoj Gori, gde je tinjao sukob između kralja i demokratskih snaga. Sve je to ,,verovatno podstaklo kralja Nikolu da obnovi i proširi predlog o izgradnji američke baze u Crnoj Gori", u Ulcinju, ali su ti ,,predlozi bili nerealni i neostvarljivi", zaključuje akademik Živojinović. U oproštajnoj poseti on se na Cetinju u maju 1909. godine susreo s dr Lazarom Tomanovićem, poreklom iz Boke, predsednikom crnogorske vlade u četiri navrata, prvakom Srpske narodne stranke na Primorju. U tom razgovoru, Tomanović je preneo ponudu knjaza Nikole i predložio Pirsonu da Crna Gora ustupi SAD ,,zauvek i besplatno, bezuslovno i bez rezerve", zaliv Valdanos blizu Ulcinja, uključujući obalski pojas koji od uvale seže do obližnjeg venca planina - teritoriju od oko tridesetak kvadratnih kilometara. Ponuda je učinjena zato da SAD ,,uspostave pomorsku bazu i stanicu za snabdevanje u evropskim vodama", objasnio je Tomanović, koji je verovatno znao da u tom trenutku Vašington ne vidi Evropu, pogotovo ne Balkan, kao prostor na kome SAD treba da igraju važniju ulogu. Iznenađen, možda i zbunjen ovom ponudom, Pirson je ipak izneo stav da SAD treba da prihvate predlog, što je obrazložio i u izveštaju za Stejt department, ukazujući na korist koju bi Valdanos imao ne samo za američku mornaricu. ,,Čudna ponuda", ocenjeno je u Ministarstvu spoljnih poslova SAD, ali su ponudu Cetinja ipak prosledili na procenu Ministarstvu mornarice. Prošlo je punih godinu dana u vaganju ove ideje, da bi konačan odgovor bio da američka mornarica nema nikakvih potreba za bazom u Crnoj Gori. Kada je novi američki poslanik Džordž Mozes uručio ovakav odgovor Tomanoviću u maju 1910, premijer Crne Gore odbio je da o njemu uopšte razgovara. Trebalo je sačekati da se izjasni knjaz Nikola. Prilika za to se ukazala kada je Mozesa 1911. primio glavar Crne Gore, koji je u međuvremenu postao kralj. Rekavši da je ranija ponuda Valdanosa i okolne teritorije bila pogrešna, kralj Nikola je sada bio šire ruke - Americi će darivati Ulcinj, jedini grad na obali Jadrana kojim je Crna Gora u to vreme mogla slobodno da raspolaže. Ovu širokogrudu ponudu Mozes je ,,odlučno odbacio", ali ju je na insistiranje kralja Nikole ipak prosledio tadašnjem predsedniku SAD Vilijamu Hauardu Taftu. Ako je u Vašingtonu ona ponuda Valdanosa procenjena kao ,,čudna", ideja da Amerika dobije na poklon Ulcinj i teritoriju oko tog primorskog grada, svakako je bila još čudnija. Taj šapat pristigao s Cetinja, mora da je izazvao makar malu buru u kabinetima ondašnje američke administracije. U svakom slučaju, nekoliko meseci kasnije, u avgustu 1911, na Cetinje je stigao odgovor predsednika Tafta da vlada SAD neće prihvatiti predlog kralja Nikole Prvog Petrovića. Moji prijatelji Crnogorci, koji sve i svašta znaju iz istorije Crne Gore, o kojoj rado govore, kada bi čuli za ovu epizodu i darežljivost kralja Nikole, uobičajeno bi odmahivali glavom i izražavali nevericu da je mogao ponuditi Americi Ulcinj. Uglavnom ne bi vredelo moje pozivanje na Bogdana Lj. Popovića koji je o tome pisao još 1960. i na akademika Dragoljuba R. Živojinovića, koji pominje ovu epizodu u jednom radu iz 1984. godine. Jedino mi je ostajalo da se poslužim dosetkom koja će ih možda odobrovolji: umesto da se čude i negiraju ponudu kralja Nikole, neka osmotre taj potez iz ugla njegove moguće dalekovidosti. Za razliku od predsednika SAD Vilijama Tafta i eksperata američkog ministarstva mornarice. Ko je danas dalekovid - više od sto godina kasnije i u promenjenim okolnostima? Da li senator Džon Mekejn i vlast u Crnoj Gori koja se opredelila za NATO, ili je to senator Rend Pol? Ne samo pronicljivost, nego i strpljenje, potrebni su da bi na ovo pitanje bio dat odgovor. Pogotovo zbog toga što NATO, ako već ne dobije nešto na poklon, otima ono što mu treba, kao što je pokazano i na primeru Kosova i Metohije. -- Srpska Elektronska Informativna Mreža - SIEM --- Ову поруку сте добили зато што сте пријављени на Google групу „Srpska Informativna Mreza“. Да бисте отказали пријаву у ову групу и престали да примате имејлове од ње, пошаљите имејл на [email protected]. Да бисте постављали у овој групи, пошаљите е-поруку на [email protected]. Посетите ову групу на https://groups.google.com/group/siem. Да бисте видели ову дискусију на вебу, посетите https://groups.google.com/d/msgid/siem/006701d2a250%24531d53c0%24f957fb40%24%40gmail.com. За више опција посетите https://groups.google.com/d/optout.
