rs-lat.sputniknews.com 
<https://rs-lat.sputniknews.com/komentari/201708311112493820-momir-bulatovic-kilibarda/>
  


Crna Gora kao Kilibarda: Odričemo se svega što smo do sad bili!


Sputnik

4-5 minutes

  _____  

Komentari i Analitika <https://rs-lat.sputniknews.com/komentari/> 

19:30 31.08.2017(osveženo 21:54 31.08.2017) Preuzmite kraći link

Država je politički nestabilna do mjere da se mnogi plaše sukoba širokih 
razmjera. Zbog izborne krađe, vlast i opozicija se mjesecima gledaju preko 
(političkih) nišana, a Parlament Crne Gore više ni ne liči na ono što mu ime 
kazuje.

Još se nije stišalo oduševljenje zvanične Crne Gore pohvalama koje joj je 
uputio potpredsjednik SAD Majkl Pens prilikom nedavne zvanične posjete. Crna 
Gora se, prema njegovom priznanju, i prije nego li je i formalno postala 
članica NATO-a, hrabro i odlučno suprotstavila „zločinačkom naumu“ Rusije da 
izvrši državni udar, ubije tadašnjeg premijera i prolije more nedužne krvi.

Njegovo divljenje junaštvu Crnogoraca koji su spriječili takvu i toliku rusku 
surovost prolilo je brojne suze radosnice i ponosom ispunilo srca stopostotnih 
Crnogoraca. Oni sa manjim procentom crnogorstva u krvi i sa većim sklonostima 
da razmišljaju, samo su zgranuto odmahnuli glavom.

Majklu Pensu nije pokazana nijedna crnogorska vojna jedinica, niti dio njenih 
vještina i opreme. Umjesto toga, njegovoj je supruzi upriličena posjeta seoskom 
domaćinstvu gdje je mogla da vidi kako crnogorske pčele prave crnogorski med. 
Nije to bilo previše atraktivno, ali treba imati u vidu da u Crnoj Gori nije 
preostala nijedna druga ozbiljnija proizvodna djelatnost, pa je izbor za 
pokazivanje bio prilično sužen.

Ipak, po čemu je to Crna Gore zaslužila silne pohvale?

U ekonomskom smislu, država je blizu kolapsa. Stopa nezaposlenosti je rekordna, 
a trećina stanovništva se nalazi u zoni teškog siromaštva. Svi važni državni 
resursi prodati su strancima koji se prema njima odnose kao prema prilici da 
ostvare što veće kratkoročne profite, a zatim se pokupe i odu kućama. 
Korupcionaške afere vezane uz sadašnje i bivše funkcionere ne samo da lebde nad 
njom, već su dijelom i sudski dokazane u iznosima od stotinjak miliona evra. 
Crna Gora je politički nestabilna do mjere da se mnogi plaše sukoba širokih 
razmjera. Zbog izborne krađe, vlast i opozicija se mjesecima gledaju preko 
(političkih) nišana, a Parlament Crne Gore više ni ne liči na ono što mu ime 
kazuje.

Zdravorazumski, ništa od rečenog nije ni za kakvu pohvalu. Ipak, Crna Gora je 
uvedena u NATO, nezavisno od činjenice da je većina stanovnika bila protiv 
toga, a gotovo svi (osim trenutne državne vrhuške) su tražili da se odluka 
donese na referendumu. Nadalje, Crna Gora je priznala Kosovo i čak ušla u 
proces razgraničenja sa tom lažnom državom. Paralelno sa tim bezumljem, ona je 
nastavila da izgrađuje „istorijski nikad bolje odnose sa Srbijom“, što je 
paradoks koji nije moguće objasniti, a da se ne baci pogled i u drugo dvorište 
(Beograd). Najvažnije je, ipak, bilo uvođenje sankcija Rusiji i izmišljanje 
državnog udara. Naravoučenije je očigledno, što se podigne veća dreka (ma 
koliko bila lažna) na Rusiju, stići će (ne)zaslužene pohvale sa vrha američke 
administracije. I to je ključ za razumijevanje šizofrenog stanja u kojem je 
savremena Crna Gora.

Sve je počelo prije gotovo dvije decenije postupkom prof. dr Novaka Kilibarde. 
Da bi se prihvatio potpredsjedničkog mjesta u ondašnjoj Vladi on, dotadašnji 
stopostotni i profesionalni Srbin, morao je da izjavi: „Odričem se svega što 
sam govorio i pisao u prethodnih dvanaest godina!“. Ne dvanaest minuta — koliko 
bi trebalo da se nadvlada agresivno pijanstvo. Ne dvanaest dana — za koliko bi 
se mogla primiriti neka akutna boleština. Njemu je trebalo da poništi više od 
decenije svog „kreativnog“ rada, kako bi napravio dvjesta postotni idiotizam i 
postao stoprocentni Crnogorac. Nažalost, on nije bio jedini, iako je ostao 
najupečatljiviji primjer ovakve vrste.

Kada su njemu slični preuzeli vođenje državne politike Crne Gore, naišli su na 
niz problema od kojih je jedan bio posebno težak. On se zove Petar II Petrović 
Njegoš, drugo ime za pravu Crnu Goru. Pokazujući da ne znaju šta da čine sa 
vladikom Radom, oni su jedino dokazali da ne znaju šta bi sami sa sobom.

U međuvremenu, Majkl Pens je otišao i ne zna se koliko je upamtio Crnu Goru. 
Ruska „invazija“ je nastavljena. Turisti iz Rusije, sa širokom dušom i dobro 
popunjenim novčanicima, preplavili su crnogorska ljetovališta. Neka su zdravi i 
vazda dobrodošli u Crnu Goru koja ni malo ne liči na riječi kojima ju je opisao 
američki potpredsjednik.

 

-- 
Srpska Elektronska Informativna Mreža - SIEM
--- 
Ову поруку сте добили зато што сте пријављени на Google групу „Srpska 
Informativna Mreza“.
Да бисте отказали пријаву у ову групу и престали да примате имејлове од ње, 
пошаљите имејл на [email protected].
Да бисте постављали у овој групи, пошаљите е-поруку на [email protected].
Посетите ову групу на https://groups.google.com/group/siem.
Да бисте видели ову дискусију на вебу, посетите 
https://groups.google.com/d/msgid/siem/000601d322ae%24063cad10%2412b60730%24%40gmail.com.
За више опција посетите https://groups.google.com/d/optout.

Reply via email to