standard.rs <https://standard.rs/2024/09/09/makronovo-preuzimanje-rizika/>  


Makronovo preuzimanje rizika


Иван Јокановић

8–11 minutes

  _____  

Da li je imenovanjem Mišela Barnijea za novog premijera Pete Republike Makron 
pružio ruku „Nacionalnom okupljanju”? Izgleda da je tim činom uvećana moć ove 
političke snage, koja može balansirati u sukobu predsednika sa levicom

Nepuna dva meseca od održavanja drugog kruga prevremenih izbora za Narodnu 
skupštinu, francuski predsednik Emanuel Makron je, petog septembra, za 
premijera imenovao sedamdesettrogodišnjeg Mišela Barnije (Michel Barnier). 
Barnije je, inače, član stranke Republikanaca (Les Républicains – LR), sa 
bogatim političkim iskustvom, kako na nacionalnom nivou, tako i unutar 
institucija Evropske unije.

U Francuskoj je u nekoliko navrata obavljao dužnost ministra u vladama pod 
vođstvom konzervativnih partija Okupljanje za republiku (Rassemblement pour la 
République – RPR) i Unija za narodni pokret (Union pour un mouvement populaire 
– UMP). Što se tiče organa Evropske Unije, Barnije je bio deo Evropske komisije 
kao komesar za unutrašnje tržište i usluge, kao i glavni pregovarač Evropske 
Unije u procesu izlaska Ujedinjenog Kraljevstva iz ove supranacionalne 
organizacije.

Vredi naglasiti da se sadašnji francuski premijer istakao manje-više žestokim 
izjavama, koje odaju njegovu konzervativnu prirodu. Primera radi, iskazao je 
stav da Francuska treba da suspenduje imigraciju iz država koje nisu članice 
Evropske Unije u trajanju od tri do pet godina (OVDE 
<https://www.independent.co.uk/news/uk/politics/france-suspend-immigration-ban-barnier-b1845533.html>
 ). Autoru ovih redova je, kao pravniku, svakako najzanimljivija njegova 
izjava, dostojna Ustavnog suda Poljske, o potrebi ponovnog uspostavljanja 
„pravnog suvereniteta“ Francuske, koga ugrožavaju presude Suda pravde Evropske 
Unije, sa sedištem u Luksemburgu, i Evropskog suda za ljudska prava iz 
Strazbura (OVDE 
<https://www.lefigaro.fr/politique/la-classe-politique-divisee-apres-les-critiques-de-michel-barnier-contre-la-justice-europeenne-20210912>
 ).

Zanimljivo je da je poziciju predsednika vlade dobila politička stranka, koja 
je u drugom krugu izbora osvojila svega 5,41 odsto glasova. Naime, predsednik 
Makron je prethodno odbio da za premijera imenuje kandidatkinju prvoplasirane 
levičarske koalicije Novi narodni front (Najznačajniji članovi ove koalicije su 
stranke Nepokorena Francuska (La France insoumise), Socijalistička partija 
(Parti socialiste – PS), Ekolozi (Les Écologistes) i Komunistička partija 
Francuske (Parti communiste français)), tridesetsedmogodišnju Lusi Kaste (Lucie 
Castets), pravdajući takvu odluku nemogućnošću da ova koalicija uspostavi 
institucionalnu stabilnost. Valja spomenuti da hipotetičko imenovanje Lusi 
Kaste ne bi predstavljalo prvi slučaj postojanja kohabitacije na francuskoj 
političkoj sceni.

Novoimenovani francuski premijer Mišel Barnije (Foto: Firas Abdullah/Abaca/Sipa 
USA/AP)

Stoga deluje opravdan gnev unutar navedene koalicije levih stranaka izazvan 
imenovanjem Barnijea. Olivije For (Olivier Faure), lider Socijalističke 
stranke, koja je Petoj republici dala dva predsednika – Fransoa Miterana 
(François Mitterrand) i Fransoa Olanda (François Hollande) – je imenovanje 
Barnijea nazvao „demokratskom izdajom“ (OVDE 
<https://www.liberation.fr/politique/elections/michel-barnier-nomme-premier-ministre-olivier-faure-assure-quaucun-socialiste-nentrera-au-gouvernement-20240906_QFY2KP6XSBESHFKFLK53A5NXM4/>
 ), dok je osnivač i šef Nepokorene Francuske Žan-Lik Melanšon optužio Makrona 
da je „francuskom narodu ukrao izbor (premijera – dodao I. J.)“, pozivajući 
svoje simpatizere da na ulicama iskažu neslaganje sa ovom odlukom (OVDE 
<https://www.marianne.net/politique/macron-a-vole-l-election-au-peuple-francais-de-melenchon-a-le-pen-les-reactions-a-la-nomination-de-barnier>
 ).

Imajući u vidu radikalno protivljenje članova Novog narodnog fronta, praćeno 
vatrenim izjavama, valja se zapitati kakva je budućnost Barnijea kao 
predsednika vlade, odnosno da li on može garantovati institucionalnu 
stabilnost. Odgovor na ovo pitanje zavisi od rezultata, od strane spomenute 
levičarske koalicije već najavljenog, glasanja o nepoverenju.


Glasanje o nepoverenju


Iako važeći francuski Ustav iz 1958. godine predviđa da predsednik Republike 
imenuje  premijera (čl. 8, st. 1), te i ostale članove vlade na predlog 
premijera (čl. 8, st. 2), ne treba zanemariti uticaj Narodne skupštine. Naime, 
ovo zakonodavno telo može izglasati nepoverenje vladi (motion de censure). U 
istoriji francuske Pete republike, nepoverenje vladi je uspešno izglasano samo 
jednom, 1962. godine, što je navelo tadašnjeg premijera Žorža Pompidua (Georges 
Pompidou 1911-1974) da podnese ostavku.

Za pokretanje glasanja o nepoverenju je neophodno da takav zahtev potpiše 
najmanje jedna desetina članova Narodne skupštine (čl. 49, st. 2), odnosno 58 
poslanika. Kako Novi narodni front, koji je već najavio da će pokrenuti 
glasanje o nepoverenju, raspolaže sa ukupno 182 poslanička mesta, više je nego 
jasno da je navedeni početni uslov ispunjen.

Međutim, za izglasavanje nepoverenja je potrebna podrška (apsolutne) većine 
članova Narodne skupštine (najmanje 289 poslanika), pri čemu se uzimaju u obzir 
jedino glasovi u korist takvog predloga (čl. 49, st. 2). Zbog toga je 
prihvatljivo tumačenje da su oni poslanici koji su ostali uzdržani zapravo dali 
glas podrške vladi. Konačno, ako Narodna skupština izglasa nepoverenje vladi, 
predsednik vlade je dužan da podnese ostavku predsedniku Republike (čl. 50).

Zgrada francuskog državnog Parlamenta u Parizu (Foto: Wikimedia 
commons/DiscoA340/CC BY-SA 4.0)

U ovom trenutku je izvesno da poslanici iz redova makronističke koalicije 
Zajedno za Republiku (Ensemble pour la République – 
<https://www.lemonde.fr/les-decodeurs/article/2024/07/07/l-evolution-de-la-composition-de-l-assemblee-nationale-depuis-2017_6247604_4355770.html>
  168 poslanika), te iz stranke Republikanaca (46 poslanika) neće glasati u 
korist izglasavanja nepoverenja vladi, dok Novi narodni front sam ne raspolaže 
apsolutnom većinom glasova. Stoga ključnu važnost dobija buduće postupanje 
koalicije okupljene oko Nacionalnog okupljanja (143 poslanika).

Ukoliko bi poslanici koji pripadaju ovoj koaliciji glasali zajedno sa Novim 
narodnim frontom, ostavka Žorža Pompidua više ne bi bila jedini slučaj uspelog 
izglasavanja nepoverenja u istoriji Pete republike, a predsednik Makron ne bi, 
za razliku od njegovog slavnog prethodnika Šarla de Gola 1962. godine, mogao 
opet raspustiti Narodnu skupštinu i raspisati ponovne (prevremene) izbore, 
budući da Ustav to zabranjuje u roku od godinu dana nakon održavanja izbora 
(čl. 12, st. 4).

Bivša predsednica Nacionalnog okupljanja, koja je sada na čelu poslaničke grupe 
ove partije, Marin le Pen je već iznela zahtev da novi predsednik vlade mora da 
poštuje 11 miliona Francuza koji su glasali za njenu stranku, dok je kao teme 
koje je nova vlada dužna uzeti u obzir posebno navela nekontrolisanu 
imigraciju, porast nesigurnosti i kupovnu moć Francuza (OVDE 
<https://www.lindependant.fr/2024/09/05/nouveau-premier-ministre-le-rassemblement-national-ne-prevoit-pas-de-censurer-immediatement-le-futur-gouvernement-de-michel-barnier-mais-il-pose-ses-12178636.php>
 ).

Takođe, navela je da Nacionalno okupljanje neće biti deo Barnijeove vlade. Na 
osnovu navede izjave se ne može sa sigurnošću tvrditi da li će ova stranka 
podržati predlog za izglasavanjem nepoveranja. Eventualna uzdržanost 
Nacionalnog okupljanja u najvećoj meri zavisi od Barnijerovog političkog 
programa.


Posledice po političku scenu


Jasno da je glavna posledica Makronove odluke da imenuje Barnijea za premijera 
naglo jačanje uloge Nacionalnog okupljanja. Podsetimo da je, posle drugog kruga 
izbora, koalicija okupljena oko ove stranke predstavljana gubitničkom, iako je 
osvojila najveći broj glasova.

Međutim, danas je stanje radikalno drugačije. Pri tome, treba imati u vidu da 
će Nacionalno okupljanje vršiti ogroman uticaj na rad vlade u budućnosti i 
izvan hipotetičkog neuspešnog izglasavanja nepoverenja. Naime, zajedničkim 
delovanjem sa Novim narodnim frontom, može biti izbegnuto i sprečeno usvajanje 
vladinih predloga zakona.

Dalje, može se tvrditi da za Makrona levičarske stranke okupljenje u Novom 
narodnom frontu predstavljaju veću i ozbiljniju opasnost od (krajnje) desnih 
stranaka. Sledstveno, spreman je prihvatiti rizik da postojanje i budući rad 
vlade u ključnoj meri zavise od ekstremno desne političke grupacije, kojoj je 
nastojao i uspeo smanjiti broj poslanika koristeći se „prednostima“ 
uninominalnog većinskog izbornog sistema.

Žan-Lik Melanšon, francuski levičarski političar, u predsedničkoj kampanji, 
2022. (Foto: Olivier Chassignole/AFP/Getty Images)

Takođe, visok nivo nedoslednosti je primetan i kod Republikanaca, posebno ako 
se uzme u obzir ozbiljna unutrašnja kriza koju je ova stranka pretrpela zbog 
odluke njenog tadašnjeg lidera Erika Ćotija (Éric Ciotti) da na izborima 
nastupa zajedno sa Nacionalnim okupljanjem.

Na koncu, vredi podvući da su upravo krajnje desne stranke navikle da budu te 
protiv kojih se stvaraju neprincijalne koalicije i „sanitarni kordoni“, što su 
pokazali i nedavno održani izbori za Evropski parlament.

U tom smislu, Francuska može predstavljati izuzetak, te stoga ovakvo, 
prvenstveno Makronovo, postupanje sprovedeno sa ciljem onemogućavanja pristupa 
karikama moći strankama krajnje levice – uz rezervu da još nije izvesno da li 
će uroditi plodom, uz ogromnu verovatnoću, odnosno izvesnost, da Nacionalno 
okupljanje neće biti deo vlade u smislu predstavljenosti preko ministara iz 
redova stranke, te imajući u vidu različite istorijske okolnosti – mnogo više 
podseća na višedecenijsku praksu isključivanja Komunističke partije Italije iz 
vlasti za vreme Hladnog rata, poznatu kao conventio ad excludendum.

Naslov i oprema teksta: Novi Standard

Izvor: Kompas 
<https://kompasinfo.rs/ivan-jokanovic-makronovo-preuzimanje-rizika/> 

Naslovna fotografija: Ed Alcock/MYOP

BONUS VIDEO:

 

-- 
Srpska Elektronska Informativna Mreža - SIEM
www.antic.org
--- 
Ову поруку сте добили зато што сте пријављени на Google групу „Srpska 
Informativna Mreza“.
Да бисте отказали пријаву у ову групу и престали да примате имејлове од ње, 
пошаљите имејл на [email protected].
Да бисте видели ову дискусију на вебу, посетите 
https://groups.google.com/d/msgid/siem/0c3201db035e%2431b3d5c0%24951b8140%24%40gmail.com.

Reply via email to