>Glas javnosti<, 17. avgust 2001. 
Umesto u evro, sumnjivo bogatstvo ce marku mesati
Direktor podgoricke nevladine organizacije Centar za tranziciju, Nebojsa
Medojevic ocenio je da je najavljena zamena nemacke marke za evro u
Crnoj Gori prilika da se otkriju bogatasi.

On je rekao da se po propisima Evropske unije samo odredjeni iznos
domace valute, u ovom slucaju nemacke marke, moze zameniti za evro bez
ispitivanja njenog porekla, i uz odredjenu proviziju. Za vece iznose,
trebalo bi podneti dokaze o poreklu novca, jer ono sto mi zovemo "kes"
novac, nije isto kako se to shvata na Zapadu.

- Kes nije novac u dzepu i u slamaricama, vec novac na ziro-racunima,
rekao je Medojevic i dodao da je poslednjih deset godina malo ko
bogatstvo mogao da stekne na legalan nacin.

Tesko je, kaze on, proceniti broj onih koji u Crnoj Gori poseduju
nelegalno steceni kapital i procenjuje da ce zamena marke u evro, sto je
u Crnoj Gori najavljeno za kraj ove godine, biti nova prilika za "lov u
mutnom". Mnogi "novokomponovani tajkuni" ce, smatra Medojevic, posegnuti
za kupovinom nekretnina, jer nece moci zameniti sav novac u markama za
evro.

Centar za tranziciju priprema Predlog zakona o porezu na bogatstvo.

"Politika", 17. avgust 2001. 

Pise Milan Galovic 

Licna karta sa magnetnim zapisom

Licna karta buducnosti u Srbiji bice plastificirana, otporna na fizicko
i hemijsko habanje, imace vise sistema zastite medju kojima i magnetni
zapis i bar kod, sto ce biti nesavladiva prepreka za falsifikatore. Za
vizuelnu identifikaciju sluzice najverovatnije digitalna fotografija,
dok ce magnetni zapis i bar kod, provlacenjem dokumenta kroz citac,
obezbediti dodatnu kontrolu vizuelno vidljivih i posebnih informacija
kao sto je otisak prsta.

Ipak, gradjani Srbije nece se tako brzo osloboditi postojecih licnih
karti u obliku knjizice, koje se nisu bas pokazale kao prakticno
resenje. Konacni izgled nove licne karte znace se posle zavrsetka
projekta po tenderu MUP-a Srbije za nabavku informaticke opreme i
softvera vezanih za integrisani automatizovani sistem za izradu
identifikacionih dokumenata.

"Rec je o izuzetno obimnom poslu. Nije sve u uvodjenju nove kompjuterske
i multimedijalne tehnologije. Neophodno je da ove izmene prati donosenje
novih zakona koji regulisu tu oblast, moraju se postovati standardi
Evropske unije, a treba i obuciti ljudstvo za rad na jednom takvom
sistemu", ukazuje Aleksandar Borovski, zamenik nacelnika Uprave za
informatiku MUP-a Srbije.

On istice da se racunari u ovoj instituciji koriste vec 25 godina,
postoji automatizovano vodjenje evidencija, ali ne i automatizacija
samih procesa rada, sto prvi put treba da omoguci nova tehnologija za
izradu identifikacionih dokumenata. Novi sistem treba videti kao
funkcionalni podsistem postojeceg informacionog sistema MUP-a i on ima
za cilj da "pokrije" izdavanje licnih karata, oruzanih listova,
saobracajnih i vozackih dozvola, putnih isprava, raznih potvrda i
uverenja... Kada se stvori inicijalni fond fotografija i otisaka
prstiju, policija ce, preko maticnog broja, moci da im pridruzi
jednoznacno sada postojece podatke iz automatizovanih evidencija.

"Sustina uvodjenja nove informaticke opreme i multimedijalnih
tehnologija nije u skracivanju rokova za izdvanje dokumenata, vec u tome
da se gradjanin sto krace zadrzi pred salterom i da dobije sto
bezbedniji dokument, koji se tesko moze falsifikovati ili zloupotrebiti
na drugi nacin", objasnjava Borovski.

Redovi samo u radno vreme

Nadlezne sluzbe MUP-a Srbije, a posebno Uprava pogranicne policije, za
stranice i upravne poslove, suocene su za zaista neverovatnim obimom
posla - tokom prosle godine izdato je vise od 1,5 miliona licnih karata,
pasosa i vozackih dozvola. "To dovoljno govori o znacaju koji za nas ima
nova informaticka oprema. Inace, odeljenje za upravne poslove, koje radi
u okviru Uprave pogranicne policije za strance i upravne poslove,
obavlja poslove vezane za drzavljanstvo, prebivaliste, boraviste, licnu
kartu, odredjivanje jedinstvenog maticnog broja gradjanina, dokumenta
vezana za oruzje i registrovanje drustvenih organizacija i udruzenja
gradjana", kaze Milan Kuruzovic, nacelnik Odeljenja za upravne poslove.

Uprkos tome, po njegovim recima, licne karte se danas izdaju, ako ne
odmah, onda u roku od jednog dana nakon podnetog zahteva ukoliko je on
potpun. Najvise primedbi stranaka je na redove pred salterima, ali je tu
sustina problema kako u materijalno-tehnickoj opremljenosti salterske
sluzbe, tako i u stecenim navikama gradjana. U Beogradu, primera radi,
salteri rade do 20, subotom do 15 casova, a najveca guzva je tokom
prepodneva. Vecina gradjana zavrsava privatne poslove u radno vreme
cekajuci u redovima, a po podne i subotom gotovo da nema nikoga.

"Ima ponekad slucajeva i da su nasi radnici neazurni, pa se napravi
problem tamo gde ne bi trebalo da ga bude. Gledano na godisnjem nivou
,spicevi' se pred salterima prave tokom leta ili uoci praznika, kada se
i nasi ljudi na radu u inostranstvu obracaju zahtevom za izdavanje licne
karte", objasnjava Kuruzovic, koji ocekuje da ce nova kompjuterska
tehnologija uciniti efikasnijim i preciznijim posao linije rada
Odeljenja za upravne poslove.

>Danas<, 17. avgust 2001. 

Pise Milica Jovanovic 

Intervju: Goran Paskaljevic

Danas je besmisleno praviti film o Milosevicu

Umesto sada vec svima dobro poznate vesti da ce najnoviji film Gorana
Paskaljevica "Kako je Hari postao drvo" biti prikazan u zvanicnoj
konkurenciji Filmskog festivala u Veneciji, reditelj neocekivano pruza
Danasu pravu ekskluzivnu informaciju: dan uoci zakazanog razgovora
vratio se iz Rima gde je potpisao ugovor za snimanje novog filma.

- U pitanju je roman Nikola Amanitija "Dolazim po tebe i vodim te sa
sobom", predlog mog sina Vladimira koji mi je preporucio i kinesku pricu
po kojoj je nastao Hari. Roman je vrlo tezak za adaptaciju, ali nikoga
ne ostavlja ravnodusnim, i vec sam poceo da radim osnovnu verziju
scenarija sa Vladimirom. Jos nisu svi detalji dogovoreni, postoji
mogucnost da se film snima u Jugoslaviji ili u Irskoj. Vreme u romanu se
sa danasnjih dana cesto prebacuje u doba od pre sest godina, i ukoliko
bi se film radio kod nas skoro je nemoguce ne uci vrlo duboko u dnevnu
politiku, sto mislim da se ne svidja ni mom producentu a ni piscu.

Projekat Tristan i Izolda je, dakle, definitivno stao. Ni francuskom
producentu se neke stvari ovde nisu svidele?

- Cinjenica je da posto su vec sve pripreme zavrsene, u trenutku kada je
trebalo uloziti 25 miliona maraka, ovde pocinje da dominira politicka
neodlucnost u odnosu na niz nekih problema. To je vreme kada je
Milosevic uhapsen, razvija se jalova debata oko Haga, pljackasi su i
dalje nekaznjeni, odnosi sa Crnom Gorom ne obecavaju da ce se u nekoj
perspektivi znati hocemo li snimati u jednoj ili dve drzave. Da bi TF 1,
prvi program francuske televizije ovde ulozio taj novac, potrebno im je
inace jako skupo osiguranje od politickog rizika, jer to je kapital
jedne od najmocnijih evropskih kompanija. Pokazalo se da je kod nas
problem u zaista haoticnoj situaciji, ali se do danas nista nije
promenilo.

Kakvu ste situaciju zatekli u kulturi?

- Kinematografija je i dalje u krajnje nesredjenom stanju, zakon o filmu
je u povoju, filmski radnici su podeljeni razlicitim interesima. Da ne
pominjem problem autorskog prava, piraterije, zastite kinematografskih
dela, sto mene jako boli jer za svog zivota vidim kako nestaju neki moji
filmovi. Njujorski Linkoln centar zeli da mi napravi retrospektivu, i to
je nesto najlepse sto autoru moze da se dogodi, a moji stari filmovi
nemaju kopije, negativi su nezasticeni. Sada pokusavam da sam obezbedim
neka sredstva sa "trulog Zapada" da spasem sopstveni filmski fond.

Cujem da je "Bumerang" od ministarstva kulture dobio 33.000 maraka, sto
je manje od milostinje. Film ne moze da se napravi bez minimalnih
700-800 hiljada. Ne znam kako je u drugim oblastima kulture, mozda je
tamo sve brilijantno uradjeno, ali sto se filma tice ne vidim konkretne
rezultate i moram reci da sam razocaran. Nedostaju sistemska resenja.
Sigurno je da novca u opljackanoj zemlji nema, ali ako ga nema onda je
po meni neukusno da ministar putuje u Kan. Cujem da se sprema i za
Veneciju. Koliko uostalom kosta prezentacija naseg filma u Malti. Kosta
verovatno onoliko koliko bi trebalo da se zavrsi film pokojnog Zike
Pavlovica, a mislim da nasa prezentacija tamo apsolutno ne znaci nista.
Svakako bi za nasu kulturu vise znacilo pokazati posmrtno Zikin film u
Veneciji ili Berlinu.

Vec ste najavili neke susrete koje ste sami organizovali u Veneciji. O
cemu se radi?

- Trudim se, i osecam to kao svoju duznost, da zainteresujem neke ljude
da ne cekaju da kultura dodje posle politike. Nas ulazak u Euroimage,
koji ima puno para, pa u program Medija isto tako, koci to sto jos nismo
u Savetu Evrope. U Veneciji organizujem radni sastanak, doci ce i
ministar Svilanovic i njegov pomocnik za kulturu Aleksandra Joksimovic
na poziv direktora Euroimage-a Djani Mersara. Da bar neke pare mogu ovde
da udju sto pre, da mozemo legalno da ulazimo u koprodukcije.

Temu filma "Kako je Hari postao drvo", snimanog u Irskoj po kineskoj
prici, lako je prepoznati kao "tipicno" srpsku. Mnoga Vasa ostvarenja
govore univerzalnim jezikom.

- Pre neko vece sam ponovo gledao "Poseban tretman", film koji nisam
video od kada je nastao, skoro dvadeset godina, i vidim, po mojoj oceni,
a i nekih prijatelja koji su me zvali te veceri, da taj film i dan danas
stoji. Ocigledno je da se stvari ne menjaju bitno, sustina obicno ostaje
ista, posebno u toj prici koja me je oduvek zanimala, o odnosu malog,
nezasticenog coveka i hipokriziji vlasti koja mu stalno stoji nad
glavom. Kada sam pripremao rad na filmu "Kako je Hari postao drvo",
jednoj svojoj prijateljici sam u telefonskom intervjuu ispricao osnovnu
temu - o coveku koji je izgubio smisao zivota pa izmislja sebi
neprijatelja koga mora da unisti, a sto je neprijatelj veci to je
njegova slava veca - ona se nasmejala i odmah u tome prepoznala
Milosevica. Danas je, medjutim, besmisleno praviti film o Milosevicu. U
ovom vremenu ta se prica ne odnosi ni na koga konkretno, ali film
izrasta u opomenu da se tako nesto vise ne dogodi.

I sami ste jedno vreme bili "neprijatelj". Da li ste ocekivali da ce se
to promeniti za jedan dan?

- Posle onog kratkog, gorkog teksta koji sam objavio u vasem listu, kada
sam rekao da sam i ja izdajnik ako je Filipovic izdajnik, poslali su mi
dva policajca na vrata, jer nisu znali da sam to pisao iz inostranstva.
Pri tom moram da pomenem da sam kao uvredu doziveo cinjenicu da mnoge
moje kolege umetnici koji takodje zive napolju, nisu reagovali na tu
spregu Milosevic-Mira Markovic-Seselj, koja je u tom trenutku ovde
harala i gde su ljudi nestajali preko noci.

Iskreno, ja sam jedan od retkih koji je ocekivao naglu promenu. Mnogi su
ljudi tvrdili da se ce to trajati jos deset godina, neki prijatelji koji
su pratili sta se ovde desava tvrdili su da od Srbije nema nista,
govorili su vi stalno setate i duvate u pistaljke, inertni ste a to mora
radikalno da se resi. Medutim, prelazak praga obesnosti otprilike dva
meseca pred izbore, dovelo je do neminovne eksplozije gneva. Ono sto me
je iznenadilo, to je da je 5. oktobar prosao bez zrtava. Ne mogu da se
otmem utisku da smo suvise jeftino prosli, i da ce biti zrtava druge
vrste. Ljudi koji su opljackali narod i dalje su nekaznjeni, i ako ce u
buducnosti njihova deca tim pokradenim novcem gospodariti nasom decom,
onda nista nismo uradili.

Kako ocenjujete proces suocavanja sa odgovornoscu za proteklu deceniju?
Verujem da ste culi vic o Srbima i psima koji je jedan pozorisni
reditelj nedavno ispricao.

- Znam za taj odvratni vic, i taj "veliki levicar" koji je svojim
delovanjem svakako doprineo da se te jame napune bolje da cuti. Pre par
meseci sam imao prilike da razgovaram citavo vece sa Jovankom Broz i
prosto me iznenadilo kad je rekla da Tito nije trebalo da zakopava jame,
bilo cije. Problem je sto se opet zataskava, ne znam zasto intelektualci
cute. Prvih sest meseci sam video mnoge stvari koje mi se nisu dopale,
pa ipak su na vlasti neki od najpametnijih ljudi koje smo ikada imali,
ne svi naravno, i onda im prastate. Ali sad je vec vreme da se cuju
glasovi ljudi koji ne bi trebalo sebi da oproste ako predugo cute. Na
zalost, kod nas kritika i suceljavanje misljenja uvek prerastu u svadju.

Kakva je filmska buducnost Harija, nakon Venecije?

- Dogovoreno je da posle dodele nagrada 8. septembra uvece u Veneciji,
dobili nagradu ili ne nije ni vazno, vec 9. napravimo svetsku premijeru
u Beogradu, bice prisutni i Kol Mini i producent. U Torontu nas 12.
ocekuje gala premijera, a tamo cemo definitivno odluciti i ko ce biti
americki distributer. Za sada se razmatraju ponude Miramaksa, Fajnlajna
i Paramaunta. Vec sam rekao, vise mi je stalo da film izadje u 200
kopija u Americi nego da dobije Zlatnog lava a ne izadje na svetsko
trziste, sto se cesto desava. Ukoliko bi se desilo da nas kupi Miramax,
onda je skoro izvesno da ce Kol Mini biti kandidat za Oskara, ostvario
je zaista fantasticnu ulogu. A mozda pored njega bude jos kandidata.
Videcemo.

>Blic<, 17. avgust 2001. 

Pise Ljiljana Rakovic 

Intervju: Milorad Bata Mihailovic

Uplasio sam se jednog novog srpstva koje ja ne priznajem. To nije moje
srpstvo. Svet se ne deli na male i velike narode, male i velike ljude,
vec na one koji imaju osecaj dostojanstva ili ga nemaju. Jedina energija
koju imam je osecanje dostojanstva. To niko ne moze da nam pozajmi, to
samo mi mozemo sami u sebi da gajimo i zato imamo milion maraka, rekao
je slikar Milorad-Bata Mihailovic na otvaranju probne izlozbe njegovih
slika u likovnoj galeriji u Raski, gde je ovih dana izlozeno samo sedam
njegovih dela. Medju njima su "Sveti ratnik", "Srbija", "Ktitor", "Loza
Nemanjica". A, najavljena je i njegova velika izlozba, do kraja godine.

Prilikom dodele priznanja "Stefan Prvovencani" Raskih duhovnih
svecanosti gradjanima Raske, akademik Milorad-Bata Mihajlovic je
porucio: "Ja u sebi imam osecaj da sam sa vama bio hiljadu puta do sada.
Mnogo ste me usrecili. Veliko vam hvala!" I podsetio ih da ima 78
godina, ali da za njega nagrade tek predstoje. Naravno, saljivo ne
skrivajuci osmeh i srecu sto je tu.

Sta za Vas predstavlja priznanje "Stefan Prvovencani"?

- Dirnut sam. Kao da sam dosao u familiju svoju, medju sestre i bracu,
pa mi kuvaju neko jelo koje volim, pa dodaju malo vise nego sto treba,
da bi me vise voleli. Ovde sam pun energije i zivotnih radosti i
optimizma, i mnogo mi znaci sto sam na prostoru bivse Raske drzave.

Predsednik SRJ Vojislav Kostunica uputio vam je povodom ovog priznanja
cestitku, posredstvom medija. Koliko Vam to znaci?

- Mislim da je to jedan lep gest koji meni cini cast... Dajem vam casnu
rec, svaka mu cast, jer kod nas je zavladao neki pomodarski odnos prema
dekorativnom racionalizmu Zapada, gde je sve citljivo, prevodljivo u
rec. Sve. I seks, i ljubav, muzika, slikarstvo. Sve moze preko telefona
da se objasni, a to je laz. Radost ne moze uopste da se pretvori u nista
drugo nego samo u radost, ili da ne bude radost. Ne bi mi bilo zao da mi
je Djindjic poslao cestitku. Verujte mi. Ono sto je najtragicnije
trenutno kod nas je sto se otac i mati svadjaju, a najveca zrtva je uvek
dete. Zato nasi roditelji treba da shvate da je njihova svadja
egzibicionizam, besplatan i nedostojan. Neka se posvadjaju kod kuce, pa
kada se jave narodu kojim vladaju, neka taj narod bar ima osecaj da se
roditelji ne mrze. I nek se razvedu.

Zivite, kao umetnik, u drugim svetovima. Da li osecate ili predosecate
da ce srpskom narodu biti bolje?

- Ubedjen sam da hoce, jer sada dok sedim sa vama vidim da nista nije
osteceno u sustini neke srpske duse. Ceo svet je ponovo na nekom ispitu,
ali vidim da cemo ga poloziti. Ja sam bio opsednut time da se nesto
tragicno desava u svetu kome ja pripadam pa sam svojim delima pokusao da
opomenem ljude da nesto urade da se to ne desi. Vec na akademiji, kao
mlad, slikao sam jednog bika koji stiti srpstvo, a srpstvo je samo
rusevina jednog manastira sa svetim ratnikom koji nesto brani. Ali,
vidim da nista nije odbranjeno do sada. U isto vreme sam i ocajan i
srecan. Vidim da nista nije zauvek, ni pobeda ni poraz, da se sve krece
u ciklusima, i da je to neko cistiliste, dragoceno nama, da bi dosli do
sebe ponovo jer smo se izgubili. Postali smo pomodari uopste. Umesto da
se radujemo bogatstvu duha koje imamo, mi zavidimo drugima kojima je
bogatstvo materija.

Zivite i radite na Zapadu, a pripadate, mozda, Istoku. Koja je razlika
izmedju ta dva sveta?

- Ja sam svojevremeno rekao "ne postoji potcinjen i nepotcinjen svet"
jer to je jedan svet, komponovan od Istoka i Zapada, severa i juga.
Zelja Zapada da dominira Istokom je smesna. Kao kada bi neko hteo po
svaku cenu da leva noga bude vaznija od desne, ili obratno. Tako levu
nogu greje zimi, leti hladi, a desnu pokusava da izdegenerise. Mudrost
nije u skoli. Mudrost je na njivi, planini, moru, u ljubavi, mrznji, u
stvarima koje su vezane za ljudsku sustinu. U skoli se ljudima daju samo
podaci. Opasnost moderne civilizacije je u tome sto su velike
institucije intelektualaca sve manje vezane za sustinu ljudske sudbine,
a sve vise su abmciozne promocije genija, po principu: "Ja necu biti
najpametniji, ako mi ti to ne kazes", ili "Trajaces veoma dugo, ja sam
tvoj prijatelj, imam mogucnosti, ja drzim policiju"... ", za to bih ga
ja oterao u onu stvar! Sve sto pripada prirodi, po nekim principima
zakona prirode, trajace duze nego ono sto su ljudi izmislili kao zamenu.
Mislim da jedan kantarion, ili bokvica, lala, samo su na nov nacin
pretvoreni u nova imena i na drugi nacin servirani. Od kise i sunca
zavisi covekova sudbina. Mnogo vise nego od aspirina.

Kako ste doziveli poziv da dodjete u Rasku po priznanje koje nosi ime
prvog srpskog kralja?

- Malo sam se zabrinuo da li da dodjem i da primam neke pocasti kada
jedino verujem u Orden Karadjordjeve zvezde. To je bio jedini posten
orden jer ga je davao vojnik vojniku. Meni sada neko daje ovoliku cast,
a ja ne pripadam nijednoj grupi. Ja najubedljivije pripadam Vizantiji.
Ona je donela mastu da ucestvuje u ljudskoj sudbini i da radost bude
mera stvari. Dok je na Zapadu, gde ja zivim, racionalno bice jedino bice
koje je potrebno da dominira ljudskom sudbinom sto je apsolutna glupost.
Verujte, nekada su mi blizi majmuni nego zapadni intelektualci, koji cim
nesto ne zna, ili nema na nekoj strani nastavak teksta kako treba
ziveti, on ne zna sta da radi sa sobom. Srbi samo treba da se dogovore
sta su: Srbi, Crnogorci, Bosanci, Licani... Jos se nisu dogovorili.
Akademija nauka i intelektualci treba da se dogovore da je ovo srpski
narod, ali je podeljen na okupacije, geografske i klimatske uslove, na
sudbine razlicite, ali je Srbin. To je toliko infantilno. Toliko je
tuzno i ruzno da ne znam sta da vam kazem...


Одговори путем е-поште