>Glas javnosti<, 17. avgust 2001. Umesto u evro, sumnjivo bogatstvo ce marku mesati Direktor podgoricke nevladine organizacije Centar za tranziciju, Nebojsa Medojevic ocenio je da je najavljena zamena nemacke marke za evro u Crnoj Gori prilika da se otkriju bogatasi. On je rekao da se po propisima Evropske unije samo odredjeni iznos domace valute, u ovom slucaju nemacke marke, moze zameniti za evro bez ispitivanja njenog porekla, i uz odredjenu proviziju. Za vece iznose, trebalo bi podneti dokaze o poreklu novca, jer ono sto mi zovemo "kes" novac, nije isto kako se to shvata na Zapadu. - Kes nije novac u dzepu i u slamaricama, vec novac na ziro-racunima, rekao je Medojevic i dodao da je poslednjih deset godina malo ko bogatstvo mogao da stekne na legalan nacin. Tesko je, kaze on, proceniti broj onih koji u Crnoj Gori poseduju nelegalno steceni kapital i procenjuje da ce zamena marke u evro, sto je u Crnoj Gori najavljeno za kraj ove godine, biti nova prilika za "lov u mutnom". Mnogi "novokomponovani tajkuni" ce, smatra Medojevic, posegnuti za kupovinom nekretnina, jer nece moci zameniti sav novac u markama za evro. Centar za tranziciju priprema Predlog zakona o porezu na bogatstvo. "Politika", 17. avgust 2001. Pise Milan Galovic Licna karta sa magnetnim zapisom Licna karta buducnosti u Srbiji bice plastificirana, otporna na fizicko i hemijsko habanje, imace vise sistema zastite medju kojima i magnetni zapis i bar kod, sto ce biti nesavladiva prepreka za falsifikatore. Za vizuelnu identifikaciju sluzice najverovatnije digitalna fotografija, dok ce magnetni zapis i bar kod, provlacenjem dokumenta kroz citac, obezbediti dodatnu kontrolu vizuelno vidljivih i posebnih informacija kao sto je otisak prsta. Ipak, gradjani Srbije nece se tako brzo osloboditi postojecih licnih karti u obliku knjizice, koje se nisu bas pokazale kao prakticno resenje. Konacni izgled nove licne karte znace se posle zavrsetka projekta po tenderu MUP-a Srbije za nabavku informaticke opreme i softvera vezanih za integrisani automatizovani sistem za izradu identifikacionih dokumenata. "Rec je o izuzetno obimnom poslu. Nije sve u uvodjenju nove kompjuterske i multimedijalne tehnologije. Neophodno je da ove izmene prati donosenje novih zakona koji regulisu tu oblast, moraju se postovati standardi Evropske unije, a treba i obuciti ljudstvo za rad na jednom takvom sistemu", ukazuje Aleksandar Borovski, zamenik nacelnika Uprave za informatiku MUP-a Srbije. On istice da se racunari u ovoj instituciji koriste vec 25 godina, postoji automatizovano vodjenje evidencija, ali ne i automatizacija samih procesa rada, sto prvi put treba da omoguci nova tehnologija za izradu identifikacionih dokumenata. Novi sistem treba videti kao funkcionalni podsistem postojeceg informacionog sistema MUP-a i on ima za cilj da "pokrije" izdavanje licnih karata, oruzanih listova, saobracajnih i vozackih dozvola, putnih isprava, raznih potvrda i uverenja... Kada se stvori inicijalni fond fotografija i otisaka prstiju, policija ce, preko maticnog broja, moci da im pridruzi jednoznacno sada postojece podatke iz automatizovanih evidencija. "Sustina uvodjenja nove informaticke opreme i multimedijalnih tehnologija nije u skracivanju rokova za izdvanje dokumenata, vec u tome da se gradjanin sto krace zadrzi pred salterom i da dobije sto bezbedniji dokument, koji se tesko moze falsifikovati ili zloupotrebiti na drugi nacin", objasnjava Borovski. Redovi samo u radno vreme Nadlezne sluzbe MUP-a Srbije, a posebno Uprava pogranicne policije, za stranice i upravne poslove, suocene su za zaista neverovatnim obimom posla - tokom prosle godine izdato je vise od 1,5 miliona licnih karata, pasosa i vozackih dozvola. "To dovoljno govori o znacaju koji za nas ima nova informaticka oprema. Inace, odeljenje za upravne poslove, koje radi u okviru Uprave pogranicne policije za strance i upravne poslove, obavlja poslove vezane za drzavljanstvo, prebivaliste, boraviste, licnu kartu, odredjivanje jedinstvenog maticnog broja gradjanina, dokumenta vezana za oruzje i registrovanje drustvenih organizacija i udruzenja gradjana", kaze Milan Kuruzovic, nacelnik Odeljenja za upravne poslove. Uprkos tome, po njegovim recima, licne karte se danas izdaju, ako ne odmah, onda u roku od jednog dana nakon podnetog zahteva ukoliko je on potpun. Najvise primedbi stranaka je na redove pred salterima, ali je tu sustina problema kako u materijalno-tehnickoj opremljenosti salterske sluzbe, tako i u stecenim navikama gradjana. U Beogradu, primera radi, salteri rade do 20, subotom do 15 casova, a najveca guzva je tokom prepodneva. Vecina gradjana zavrsava privatne poslove u radno vreme cekajuci u redovima, a po podne i subotom gotovo da nema nikoga. "Ima ponekad slucajeva i da su nasi radnici neazurni, pa se napravi problem tamo gde ne bi trebalo da ga bude. Gledano na godisnjem nivou ,spicevi' se pred salterima prave tokom leta ili uoci praznika, kada se i nasi ljudi na radu u inostranstvu obracaju zahtevom za izdavanje licne karte", objasnjava Kuruzovic, koji ocekuje da ce nova kompjuterska tehnologija uciniti efikasnijim i preciznijim posao linije rada Odeljenja za upravne poslove. >Danas<, 17. avgust 2001. Pise Milica Jovanovic Intervju: Goran Paskaljevic Danas je besmisleno praviti film o Milosevicu Umesto sada vec svima dobro poznate vesti da ce najnoviji film Gorana Paskaljevica "Kako je Hari postao drvo" biti prikazan u zvanicnoj konkurenciji Filmskog festivala u Veneciji, reditelj neocekivano pruza Danasu pravu ekskluzivnu informaciju: dan uoci zakazanog razgovora vratio se iz Rima gde je potpisao ugovor za snimanje novog filma. - U pitanju je roman Nikola Amanitija "Dolazim po tebe i vodim te sa sobom", predlog mog sina Vladimira koji mi je preporucio i kinesku pricu po kojoj je nastao Hari. Roman je vrlo tezak za adaptaciju, ali nikoga ne ostavlja ravnodusnim, i vec sam poceo da radim osnovnu verziju scenarija sa Vladimirom. Jos nisu svi detalji dogovoreni, postoji mogucnost da se film snima u Jugoslaviji ili u Irskoj. Vreme u romanu se sa danasnjih dana cesto prebacuje u doba od pre sest godina, i ukoliko bi se film radio kod nas skoro je nemoguce ne uci vrlo duboko u dnevnu politiku, sto mislim da se ne svidja ni mom producentu a ni piscu. Projekat Tristan i Izolda je, dakle, definitivno stao. Ni francuskom producentu se neke stvari ovde nisu svidele? - Cinjenica je da posto su vec sve pripreme zavrsene, u trenutku kada je trebalo uloziti 25 miliona maraka, ovde pocinje da dominira politicka neodlucnost u odnosu na niz nekih problema. To je vreme kada je Milosevic uhapsen, razvija se jalova debata oko Haga, pljackasi su i dalje nekaznjeni, odnosi sa Crnom Gorom ne obecavaju da ce se u nekoj perspektivi znati hocemo li snimati u jednoj ili dve drzave. Da bi TF 1, prvi program francuske televizije ovde ulozio taj novac, potrebno im je inace jako skupo osiguranje od politickog rizika, jer to je kapital jedne od najmocnijih evropskih kompanija. Pokazalo se da je kod nas problem u zaista haoticnoj situaciji, ali se do danas nista nije promenilo. Kakvu ste situaciju zatekli u kulturi? - Kinematografija je i dalje u krajnje nesredjenom stanju, zakon o filmu je u povoju, filmski radnici su podeljeni razlicitim interesima. Da ne pominjem problem autorskog prava, piraterije, zastite kinematografskih dela, sto mene jako boli jer za svog zivota vidim kako nestaju neki moji filmovi. Njujorski Linkoln centar zeli da mi napravi retrospektivu, i to je nesto najlepse sto autoru moze da se dogodi, a moji stari filmovi nemaju kopije, negativi su nezasticeni. Sada pokusavam da sam obezbedim neka sredstva sa "trulog Zapada" da spasem sopstveni filmski fond. Cujem da je "Bumerang" od ministarstva kulture dobio 33.000 maraka, sto je manje od milostinje. Film ne moze da se napravi bez minimalnih 700-800 hiljada. Ne znam kako je u drugim oblastima kulture, mozda je tamo sve brilijantno uradjeno, ali sto se filma tice ne vidim konkretne rezultate i moram reci da sam razocaran. Nedostaju sistemska resenja. Sigurno je da novca u opljackanoj zemlji nema, ali ako ga nema onda je po meni neukusno da ministar putuje u Kan. Cujem da se sprema i za Veneciju. Koliko uostalom kosta prezentacija naseg filma u Malti. Kosta verovatno onoliko koliko bi trebalo da se zavrsi film pokojnog Zike Pavlovica, a mislim da nasa prezentacija tamo apsolutno ne znaci nista. Svakako bi za nasu kulturu vise znacilo pokazati posmrtno Zikin film u Veneciji ili Berlinu. Vec ste najavili neke susrete koje ste sami organizovali u Veneciji. O cemu se radi? - Trudim se, i osecam to kao svoju duznost, da zainteresujem neke ljude da ne cekaju da kultura dodje posle politike. Nas ulazak u Euroimage, koji ima puno para, pa u program Medija isto tako, koci to sto jos nismo u Savetu Evrope. U Veneciji organizujem radni sastanak, doci ce i ministar Svilanovic i njegov pomocnik za kulturu Aleksandra Joksimovic na poziv direktora Euroimage-a Djani Mersara. Da bar neke pare mogu ovde da udju sto pre, da mozemo legalno da ulazimo u koprodukcije. Temu filma "Kako je Hari postao drvo", snimanog u Irskoj po kineskoj prici, lako je prepoznati kao "tipicno" srpsku. Mnoga Vasa ostvarenja govore univerzalnim jezikom. - Pre neko vece sam ponovo gledao "Poseban tretman", film koji nisam video od kada je nastao, skoro dvadeset godina, i vidim, po mojoj oceni, a i nekih prijatelja koji su me zvali te veceri, da taj film i dan danas stoji. Ocigledno je da se stvari ne menjaju bitno, sustina obicno ostaje ista, posebno u toj prici koja me je oduvek zanimala, o odnosu malog, nezasticenog coveka i hipokriziji vlasti koja mu stalno stoji nad glavom. Kada sam pripremao rad na filmu "Kako je Hari postao drvo", jednoj svojoj prijateljici sam u telefonskom intervjuu ispricao osnovnu temu - o coveku koji je izgubio smisao zivota pa izmislja sebi neprijatelja koga mora da unisti, a sto je neprijatelj veci to je njegova slava veca - ona se nasmejala i odmah u tome prepoznala Milosevica. Danas je, medjutim, besmisleno praviti film o Milosevicu. U ovom vremenu ta se prica ne odnosi ni na koga konkretno, ali film izrasta u opomenu da se tako nesto vise ne dogodi. I sami ste jedno vreme bili "neprijatelj". Da li ste ocekivali da ce se to promeniti za jedan dan? - Posle onog kratkog, gorkog teksta koji sam objavio u vasem listu, kada sam rekao da sam i ja izdajnik ako je Filipovic izdajnik, poslali su mi dva policajca na vrata, jer nisu znali da sam to pisao iz inostranstva. Pri tom moram da pomenem da sam kao uvredu doziveo cinjenicu da mnoge moje kolege umetnici koji takodje zive napolju, nisu reagovali na tu spregu Milosevic-Mira Markovic-Seselj, koja je u tom trenutku ovde harala i gde su ljudi nestajali preko noci. Iskreno, ja sam jedan od retkih koji je ocekivao naglu promenu. Mnogi su ljudi tvrdili da se ce to trajati jos deset godina, neki prijatelji koji su pratili sta se ovde desava tvrdili su da od Srbije nema nista, govorili su vi stalno setate i duvate u pistaljke, inertni ste a to mora radikalno da se resi. Medutim, prelazak praga obesnosti otprilike dva meseca pred izbore, dovelo je do neminovne eksplozije gneva. Ono sto me je iznenadilo, to je da je 5. oktobar prosao bez zrtava. Ne mogu da se otmem utisku da smo suvise jeftino prosli, i da ce biti zrtava druge vrste. Ljudi koji su opljackali narod i dalje su nekaznjeni, i ako ce u buducnosti njihova deca tim pokradenim novcem gospodariti nasom decom, onda nista nismo uradili. Kako ocenjujete proces suocavanja sa odgovornoscu za proteklu deceniju? Verujem da ste culi vic o Srbima i psima koji je jedan pozorisni reditelj nedavno ispricao. - Znam za taj odvratni vic, i taj "veliki levicar" koji je svojim delovanjem svakako doprineo da se te jame napune bolje da cuti. Pre par meseci sam imao prilike da razgovaram citavo vece sa Jovankom Broz i prosto me iznenadilo kad je rekla da Tito nije trebalo da zakopava jame, bilo cije. Problem je sto se opet zataskava, ne znam zasto intelektualci cute. Prvih sest meseci sam video mnoge stvari koje mi se nisu dopale, pa ipak su na vlasti neki od najpametnijih ljudi koje smo ikada imali, ne svi naravno, i onda im prastate. Ali sad je vec vreme da se cuju glasovi ljudi koji ne bi trebalo sebi da oproste ako predugo cute. Na zalost, kod nas kritika i suceljavanje misljenja uvek prerastu u svadju. Kakva je filmska buducnost Harija, nakon Venecije? - Dogovoreno je da posle dodele nagrada 8. septembra uvece u Veneciji, dobili nagradu ili ne nije ni vazno, vec 9. napravimo svetsku premijeru u Beogradu, bice prisutni i Kol Mini i producent. U Torontu nas 12. ocekuje gala premijera, a tamo cemo definitivno odluciti i ko ce biti americki distributer. Za sada se razmatraju ponude Miramaksa, Fajnlajna i Paramaunta. Vec sam rekao, vise mi je stalo da film izadje u 200 kopija u Americi nego da dobije Zlatnog lava a ne izadje na svetsko trziste, sto se cesto desava. Ukoliko bi se desilo da nas kupi Miramax, onda je skoro izvesno da ce Kol Mini biti kandidat za Oskara, ostvario je zaista fantasticnu ulogu. A mozda pored njega bude jos kandidata. Videcemo. >Blic<, 17. avgust 2001. Pise Ljiljana Rakovic Intervju: Milorad Bata Mihailovic Uplasio sam se jednog novog srpstva koje ja ne priznajem. To nije moje srpstvo. Svet se ne deli na male i velike narode, male i velike ljude, vec na one koji imaju osecaj dostojanstva ili ga nemaju. Jedina energija koju imam je osecanje dostojanstva. To niko ne moze da nam pozajmi, to samo mi mozemo sami u sebi da gajimo i zato imamo milion maraka, rekao je slikar Milorad-Bata Mihailovic na otvaranju probne izlozbe njegovih slika u likovnoj galeriji u Raski, gde je ovih dana izlozeno samo sedam njegovih dela. Medju njima su "Sveti ratnik", "Srbija", "Ktitor", "Loza Nemanjica". A, najavljena je i njegova velika izlozba, do kraja godine. Prilikom dodele priznanja "Stefan Prvovencani" Raskih duhovnih svecanosti gradjanima Raske, akademik Milorad-Bata Mihajlovic je porucio: "Ja u sebi imam osecaj da sam sa vama bio hiljadu puta do sada. Mnogo ste me usrecili. Veliko vam hvala!" I podsetio ih da ima 78 godina, ali da za njega nagrade tek predstoje. Naravno, saljivo ne skrivajuci osmeh i srecu sto je tu. Sta za Vas predstavlja priznanje "Stefan Prvovencani"? - Dirnut sam. Kao da sam dosao u familiju svoju, medju sestre i bracu, pa mi kuvaju neko jelo koje volim, pa dodaju malo vise nego sto treba, da bi me vise voleli. Ovde sam pun energije i zivotnih radosti i optimizma, i mnogo mi znaci sto sam na prostoru bivse Raske drzave. Predsednik SRJ Vojislav Kostunica uputio vam je povodom ovog priznanja cestitku, posredstvom medija. Koliko Vam to znaci? - Mislim da je to jedan lep gest koji meni cini cast... Dajem vam casnu rec, svaka mu cast, jer kod nas je zavladao neki pomodarski odnos prema dekorativnom racionalizmu Zapada, gde je sve citljivo, prevodljivo u rec. Sve. I seks, i ljubav, muzika, slikarstvo. Sve moze preko telefona da se objasni, a to je laz. Radost ne moze uopste da se pretvori u nista drugo nego samo u radost, ili da ne bude radost. Ne bi mi bilo zao da mi je Djindjic poslao cestitku. Verujte mi. Ono sto je najtragicnije trenutno kod nas je sto se otac i mati svadjaju, a najveca zrtva je uvek dete. Zato nasi roditelji treba da shvate da je njihova svadja egzibicionizam, besplatan i nedostojan. Neka se posvadjaju kod kuce, pa kada se jave narodu kojim vladaju, neka taj narod bar ima osecaj da se roditelji ne mrze. I nek se razvedu. Zivite, kao umetnik, u drugim svetovima. Da li osecate ili predosecate da ce srpskom narodu biti bolje? - Ubedjen sam da hoce, jer sada dok sedim sa vama vidim da nista nije osteceno u sustini neke srpske duse. Ceo svet je ponovo na nekom ispitu, ali vidim da cemo ga poloziti. Ja sam bio opsednut time da se nesto tragicno desava u svetu kome ja pripadam pa sam svojim delima pokusao da opomenem ljude da nesto urade da se to ne desi. Vec na akademiji, kao mlad, slikao sam jednog bika koji stiti srpstvo, a srpstvo je samo rusevina jednog manastira sa svetim ratnikom koji nesto brani. Ali, vidim da nista nije odbranjeno do sada. U isto vreme sam i ocajan i srecan. Vidim da nista nije zauvek, ni pobeda ni poraz, da se sve krece u ciklusima, i da je to neko cistiliste, dragoceno nama, da bi dosli do sebe ponovo jer smo se izgubili. Postali smo pomodari uopste. Umesto da se radujemo bogatstvu duha koje imamo, mi zavidimo drugima kojima je bogatstvo materija. Zivite i radite na Zapadu, a pripadate, mozda, Istoku. Koja je razlika izmedju ta dva sveta? - Ja sam svojevremeno rekao "ne postoji potcinjen i nepotcinjen svet" jer to je jedan svet, komponovan od Istoka i Zapada, severa i juga. Zelja Zapada da dominira Istokom je smesna. Kao kada bi neko hteo po svaku cenu da leva noga bude vaznija od desne, ili obratno. Tako levu nogu greje zimi, leti hladi, a desnu pokusava da izdegenerise. Mudrost nije u skoli. Mudrost je na njivi, planini, moru, u ljubavi, mrznji, u stvarima koje su vezane za ljudsku sustinu. U skoli se ljudima daju samo podaci. Opasnost moderne civilizacije je u tome sto su velike institucije intelektualaca sve manje vezane za sustinu ljudske sudbine, a sve vise su abmciozne promocije genija, po principu: "Ja necu biti najpametniji, ako mi ti to ne kazes", ili "Trajaces veoma dugo, ja sam tvoj prijatelj, imam mogucnosti, ja drzim policiju"... ", za to bih ga ja oterao u onu stvar! Sve sto pripada prirodi, po nekim principima zakona prirode, trajace duze nego ono sto su ljudi izmislili kao zamenu. Mislim da jedan kantarion, ili bokvica, lala, samo su na nov nacin pretvoreni u nova imena i na drugi nacin servirani. Od kise i sunca zavisi covekova sudbina. Mnogo vise nego od aspirina. Kako ste doziveli poziv da dodjete u Rasku po priznanje koje nosi ime prvog srpskog kralja? - Malo sam se zabrinuo da li da dodjem i da primam neke pocasti kada jedino verujem u Orden Karadjordjeve zvezde. To je bio jedini posten orden jer ga je davao vojnik vojniku. Meni sada neko daje ovoliku cast, a ja ne pripadam nijednoj grupi. Ja najubedljivije pripadam Vizantiji. Ona je donela mastu da ucestvuje u ljudskoj sudbini i da radost bude mera stvari. Dok je na Zapadu, gde ja zivim, racionalno bice jedino bice koje je potrebno da dominira ljudskom sudbinom sto je apsolutna glupost. Verujte, nekada su mi blizi majmuni nego zapadni intelektualci, koji cim nesto ne zna, ili nema na nekoj strani nastavak teksta kako treba ziveti, on ne zna sta da radi sa sobom. Srbi samo treba da se dogovore sta su: Srbi, Crnogorci, Bosanci, Licani... Jos se nisu dogovorili. Akademija nauka i intelektualci treba da se dogovore da je ovo srpski narod, ali je podeljen na okupacije, geografske i klimatske uslove, na sudbine razlicite, ali je Srbin. To je toliko infantilno. Toliko je tuzno i ruzno da ne znam sta da vam kazem...

