"Blic", 22. avgust 2001. 
Pise: Velimir Ilic
Rajko Grlic: Momentalno je glad kod svih klinaca u Hrvatskoj ogromna za
proizvodima koji dolaze iz susednih zemalja, jer je to neki pokusaj
njihove rekonstrukcije vremena i prostora, buduci da su ovde ziveli u
vakuumu

Klinci ne pristaju na pranje mozgova Nekada "jugoslovenski", danas
"hrvatski", a po sopstvenom uverenju i ubedjenju koje saopstava u
neobaveznom caskanju, "samo - filmadzija", Rajko Grlic danas spada medju
vodece poslenike hrvatske kinematografije, ciji specifican odnos prema
filmu kao umetnosti ali i kulturi u najsirem smislu, prevazilazi uske
drzavne i globalne medje. To vec trecu godinu za redom pokazuje i
Motovunski filmski festival, ciji je Grlic "jedan od roditelja" i stub
bez kojeg ovaj vec multimedijalni filmski hepening ne bio bio "glavni
hrvatski kulturni dogadjaj sezone", kako su ga proglasili mediji. Na
kraju ovogodisnjeg MFF, dok je jos sredjivao utiske, Grlic, inace
umetnicki direktor Festivala, za "Blic" kaze da je MFF zapravo "zbir
filmova, veselja, nespavanja, zabave i brige, recju - pravi gust, jer
znate da ste ucinili zadovoljstvo i sebi i drugima".

Mozete li sa sadasnje distance napraviti komparaciju kinematografija
nastalih na ex-YU prostorima?

- Tesko je to precizno vrednovati. Uglavnom pokusavam da vidim spic,
najbolje sto se radi. Ali, objektivniji sud o nekoj kinematografiji
mozete dati samo ako poznajete i njenu takozvanu B produkciju, jer to
govori o sustini kinematografije, a ne samo nekoliko art filmova koji su
dobili nagrade. Ipak, sa strane gledajuci, cini se da su pozicije novih
drzava slicne pozicijama kinematografija koju su imale i kao republike
bivse Jugoslavije. One su zbir slucajeva i ni u jednoj se nije desio
neki veliki pomak u misljenju i sve i dalje zavisi od osobe koja je
snazna da neki projekat izvede do kraja. Ipak, mislim da Srbija i dalje
ima puno razvijeniju tu B proizvodnju koja cini repertoar u bioskopima.

Prve godine "Bure baruta", a ove godine "Munje" i "Zemlja, ljubavi,
istine i slobode", pobrali su u Motovunu i hrvatskim medijima aplauze
publike i blagonaklonost kritike. Otkud toliko interesovanje za filmove
iz Srbije?

- Cim nesto vestacki drzite izolovanim, kad pukne taj prazni balon lazne
izolacije - glad je triput veca. Hrvatska je bila prostor koji je
desetak godina jednom strasnom propagandom bio izolovan i prema vani i
iznutra, a isti taj prostor nije inicirao i ne proizvodi nista sto bi tu
glad moglo zadovoljiti. Kad otvorite tu laznu granicu od balona, onda je
potreba da se vidi sta se oko vas dogadja i sve to usisa - mnogo veca.
Znam da ce doci normalno vreme kad ce, govorimo li o filmu, covek
jednostavno ici u bioskop da ga vidi, bez obzira na to odakle dolazi.
Momentalno je glad kod svih klinaca u Hrvatskoj ogromna za proizvodima
koji dolaze iz svih susednih zemalja, jer je to neki pokusaj njihove
rekonstrukcije vremena i prostora, buduci da su oni ovde ziveli u
vakuumu u koji su ih mas-mediji strasnim ispiranjem mozgova pokusali
smestiti. Ali, klinacka, i uopste svest svakog zdravog coveka, otvorena
je i gladna percepcije i nedokucenih znanja.

Za tri godine Festivala imali ste tri filma iz Jugoslavije. Hoce li se
ta praksa nastaviti?

- Dosli smo do faze u kojoj film iz Beograda, Karakasa ili Beca gledamo
istim ocima. Mi znamo da film iz Beograda, recimo, na motovunskom trgu
ima duplu gledanost u odnosu na ostale i to jasno drzimo u svesti. To su
filmovi koji govore slicnim jezicima, i ne samo jezicima vec i izrazom,
mentalitetom. To ce uvek biti tako. Jer, svi vole da slusaju film,
strasno malo njih voli i da cita. Filmovi iz Srbije su u Hrvatskoj
poslednjih par godina prestali da izazivaju cudjenje ili komentare tipa
- da li je hrabrost prikazati ih ili ne. Mislim da ih jednostavno treba
gledati kao filmove i meriti ima li, sa stanovista umetnosti i
komercijale, svrhe ponuditi ih publici. Mi smo nasli bas takve filmove
-"Munje", koje imaju neku vrstu populisticke crte i on je bio u glavnom
programu, te film "Zemlja ljubavi, istine i slobode", koji je, kao jedan
eksperiment u digitalnoj tehnici prikazan u nasoj eksperimentalnoj
radionici "Digitalna kuca". "Zemlja..." je cak imala i ponovljenu
projekciju zbog velikog interesovanja.

Hocete li vi i dalje tvrditi da je Motovunski filmski festival mali, dok
sve vise ljudi smatraju da je vec postao veliki?

- Novac i trgovina su osnovna razlika izmedju malih i velikih festivala.
Na velikim su toalete, glamur i trgovci filmom, a mi ovde dominantno
prikazujemo filmove. To je, zapravo, vise dogadjaj gde je film riblja
kost, a meso slazemo tako, da bude skup raznih ideja i dogadjaja. Zidine
koje omedjuju povrsinu i infrastrukturu Motovuna ce ovaj festival i
dalje ciniti malim, makar neke filmove ljudi gledali i sa okolnih
krovova, jer jednostavno nema kapaciteta. On je, medjutim, ove godine
zahvaljujuci Internetu i on-lajn projekcijama postao neka vrsta
planetarnog dogadjaja, jer je tokom pet dana festivala veb-adresu
motovunonline.com posetilo vise od 65.000 ljudi iz svih krajeva sveta,
iz cak 58 zemalja, od Hong Konga do Njujorka.

"Novo, novo vrijeme"

Dokumentarac "Novo, novo vrijeme" Rajka Grlica i Igora Mirkovica vec od
septembra mogao bi se pojaviti u jugoslovenskim bioskopima. Radjen u
digitalnoj tehnici, film prikazuje devetoricu vodecih hrvatskih
politicara u svakodnevnim prilikama tokom tromesecne kampanje za
parlamentarne i predsednicke izbore.

"To je prica o politicarima koji su postali glavni junaci nase zivotne
sapunske opere, komedija o nasoj tragediji, ali i globalna prica o
politicarima na koju je, dozivljavajuci je kao komediju, slicno i na
istim mestima u filmu reagovala i publika tokom osmomesecnog
prikazivanja u hrvatskim bioskopima i tokom projekcija u, recimo,
Mineapolisu u Minesoti. Mislim da ce se film na isti nacin dopasti i
jugoslovenskoj publici, posebno mladima koji politicare dozivljavaju kao
ljude koje mogu uzeti ili ostaviti, a ne s njima ziveti vecno, kako je
to na ovom prostorima bivao obicaj", kaze Rajko Grlic.


"Blic", 22. avgust 2001 
Vojislav Kostunica: Ili postoji podrska organizovanom kriminalu, ili oni
koji su najodgovorniji za borbu protiv kriminala nisu sposobni

Pise: Srdjan Radulovic

Ne mozemo dalje bez promena u Vladi Srbije

Kriza u DOS dosegla je vrhunac "slucajem Gavrilovic", ali se stekao
utisak da je informacija o sprezi kriminala i nekih ljudi iz Vlade, koja
je potekla iz kabineta predsednika SRJ, ostala na nivou uopstene
kritike, sto je izazvalo burne reakcije iz Vlade i definitivno podelilo
DOS na Kostunicino i Djindjicevo krilo.

Predsednik SRJ i DSS Vojislav Kostunica, tim povodom, u razgovoru za
"Blic" kaze:

- Za mene je bitna cinjenica da se desila jedna stvar koja bi zaista
morala da privuce ozbiljnu paznju javnosti i otvorila pitanje
odgovornosti Vlade ili pojedinih ministarstava. Svaka vlada ima izvesno
vreme da se dokaze, a kritika svake vlade u demokratskim uslovima mora
biti nemilosrdna. Postoje primeri takozvane objektivne odgovornosti
vlade, kad nije potrebno da se dokaze neposredna veza izmedju necega sto
je vlada uradila, a sto je proizvelo stetu u drustvu, jer tada sama
vlada preuzima odgovornost za stetne posledice. To su primeri tragicnih
saobracajnih udesa, kada resorni ministar podnosi ostavku. Ovde se,
medjutim, desilo nesto drugo i mnogo ozbiljnije. Covek koji je pripadao
Resoru drzavne bezbednosti, koji se nalazio na odgovornim funkcijama,
koji je imao vise nego zapazenu karijeru, koji se svojom voljom povukao
iz sluzbe, koji je, umesto da pokuca na vrata odredjenih ministarstava,
pokucao na vrata predsednika republike. Skrenuo je paznju na nesto sto
je i javnosti bilo vise nego dovoljno poznato. Cinjenica je da
kriminalitet nije suzbijen, da je u porastu, da ima veze, po ocenama
javnosti, izmedju ponasanja pojedinih segmenata drzavnog aparata i
mafije, kriminala i pojedinih klanova. Gavrilovic je rekao i nesto vise
nego sto je javnosti poznato. S druge strane, kad takav covek govori i o
onome sto je javnosti poznato, njegove reci imaju posebnu tezinu, jer je
on covek "iznutra". Umesto da se uvaze cinjenice da u Srbiji ima
kriminala, sve da Gavrilovic i nije dosao u Palatu federacije, da
postoje politicka ubistva, da nisu rasvetljena ni ona pre ni ona posle
5. oktobra, izveden je zakljucak da je problem u tome sto se govori o
odgovornosti Vlade. Medjutim, Vlada se mora suociti sa odgovornoscu, s
teskim recima, ali je bolje da se i sama preispita, nego da odgovornost
prebacuje na druge. Zanemaruje se da je ubijen jedan covek, da je ubijen
posle dolaska u kabinet predsednika republike. Tako je sporedno postalo
glavno, ali to ne moze da prikrije cinjenicu da u Srbiji ima kriminala.
Oni koji su nosioci vlasti u Srbiji, a i DSS je do pre neki dan bio u
Vladi, moraju snositi odgovornost za te pojave.

Postoje dve mogucnosti da se objasni sirenje kriminala u Srbiji. Ili
postoji nekakva podrska od pojedinaca iz drzavnog aparata organizovanom
kriminalu, ili oni koji su najodgovorniji za borbu protiv kriminala i
korupcije nisu sposobni. Bez obzira sta je posredi, otvara se pitanje
odgovornosti. Nazalost, to pitanje se u javnoj debati pretvorilo u
pitanje neodgovornosti Vlade, a videli smo u proteklom periodu kakve su
bile posledice neodgovornih vlada.

Premijer Djindjic i pojedini ministri insistiraju na dokazima.

- Sadrzina razgovora koji su u kabinetu vodjeni sa Gavrilovicem
saopstena je jedinom nadleznom mestu, a to je republicki javni tuzilac.
Nista van toga iz kabineta nije izaslo.

Da li u onome sto je saopsteno javnom tuziocu postoje elementi da on
pokrene istragu po sluzbenoj duznosti?

- To ce on sam da odluci, da proceni koji su to elementi za pokretanje
istrage.

Da li su u izvestaju tuziocu spominjana neka konkretna imena kad je rec
o kriminalu?

- Bilo je nekoliko imena, ali ti ljudi su se vec na drugi nacin do sada
pominjali u javnosti. Ilustracije radi, bilo je ukazivanja na nekoliko
ljudi koji su nosioci te pojave.

Koincidencija dolaska Gavrilovica u kabinet, onoga sto je rekao, i
njegovog ubistva izazvala je razlicite komentare u javnosti. Pre dva
dana ministar policije Dusan Mihajlovic je izjavio da DB nikoga ne
prisluskuje i da ste odbili da ljudi iz srpskog MUP pregledaju vas
kabinet. Da li ste ikada pomislili da vas neko prisluskuje?

- Prisluskivanjem se ne mora baviti samo Sluzba drzavne bezbednosti, vec
i pojedinci. Tehnika je uveliko napredovala. Ukoliko DB nije u stanju da
spreci tu pojavu, a ona jeste nezakonita, onda odredjene sluzbe MUP
takodje ispoljavaju nesposobnost. Pre izvesnog vremena je u jednom
nedeljniku i na sajtu jedne beogradske radio-stanice osvanuo navodni
transkript razgovora koji smo vodili ja i gospodin Djindjic uoci
Milosevicevog hapsenja i izrucenja Hagu. Taj transkript je neautentican,
ali se pojavio kao transkript razgovora sto je jos jednom ukazalo na
mogucnost prisluskivanja telefonskih razgovora. Transkript je skinut sa
sajta kad je sa odredjenog mesta upozoreno da razgovori predsednika SRJ
i predsednika Vlade ne mogu biti prisluskivani. Prisluskivanjem mozete
doci i do necega sto je autenticno, ali da se moze iskoristiti kao
osnova za razlicite konstrukcije.

Da li se kriza u DOS moze resiti na sednici Predsednistva i kakav je
kompromis moguc?

- Svaka politicka odluka, posebno zbog okolnosti u kojima se zemlja
nalazi, mora se dobro odvagnuti i mora biti pracena jednim razloznim
kompromisom. Medjutim, postoji samo jedna vrsta kompromisa na koji ni
DSS ni ja licno nismo spremni, a to je kompromis sa neistinom. U okviru
svega ostalog se problem moze resavati, ali se ne moze preci preko
necega sto je istina. Ne moze se preci ni preko necega sto je sustinska
potreba, a to je odgovornost pojedinih ministarstava i Vlade. To pitanje
se mora otvoriti i o njemu se mora razgovarati. Uostalom, zar ministar
unutrasnjih poslova nije izjavljivao da ce da podnese ostavku ako se
brzo ne rese slucajevi ubistva Curuvije, Ibarske magistrale, otmice
Ivana Stambolica i Miskovica... U poslednje vreme desila su se nova
ubistva. Kao da su ministarstvo i Mihajlovic pokusali da krenu jednom
neobicnom logikom, da je lakse resiti stare slucajeve, nego nove ili
neke jos starije, sto prosto nije tacno. Najlakse je resiti nove
slucajeve ubistva, kao sto je ubistvo Momira Gavrilovica, a ako ne moze
da se resi, neko treba da snosi posledice.

S obzirom na stavove "druge strane", izgleda da je kompromis malo
verovatan.

- Uvek sam davao prednost i mislim da je to najbolje za SRJ, reforme,
regulisanje nasih odnosa sa svetom da se resi ustavno pitanje. Za mene
je logican redosled - prvo ustav, onda izbori. Sve drugo stvara probleme
i dovodi do krize. Zato je bitno da se povede rasprava o sprovodjenju
reformi ili o kriminalu, da se stvore uslovi za razgovor koji ne
prejudicira ishod, vec da sama rasprava iznedri resenje koje je za
zemlju najbolje. Medjutim, ima ljudi koji se plase i same rasprave ili
bilo kakve upitanosti o kvalitetu rada Vlade, odnosno pojedinih
ministara. To nije dobro, jer nas vraca u vremena kada su se zakonima
stitili lik i delo pojedinih licnosti ili pojedinih institucija.

Gde je izlaz iz svega toga?

- To ce pokazati rasprava. Hocu da verujem da ce ono sto je razlozno
prevagnuti. Nije moguce nastaviti dalje bez bilo kakve promene u Vladi
Srbije i u njenom delovanju. Nesto se mora promeniti, ali pokusajmo kroz
raspravu u DOS ili u Skupstini da dodjemo do toga sta je to sto bi
trebalo da promenimo, sto ce omoguciti da se proces reformi, koji je
negde u samom zacetku, negde ni u zacetku, nastavi i da se otvori proces
presecanja korena korupcije i organizovanog kriminala. Samo tako
Jugoslavija i Srbija mogu da postanu, i na delu, nosioci demokratskih
promena.

Spomenuli ste raspravu u Skupstini. Da li to znaci da racunate na
glasove SPS i SRS ukoliko bi se islo na izglasavanje nepoverenja Vladi?

- Ne, nismo razmisljali o stavljanju na dnevni red izglasavanje
nepoverenja Vladi. Razmisljali smo o odgovornosti, a o tom pitanju se
moze raspravljati na vise nacina. Ne mislim da je rasprava o nepoverenju
Vladi najbolji nacin da se resi problem, s obzirom na sire posledice
takvog poteza. Namera je da se kroz odgovarajuce institucionalne forme,
anketne odbore ili odgovarajuca skupstinska tela, koja bi se bavila
borbom protiv kriminala i korupcije, te pojave sprece.

Spoj diletantizma i neodgovornosti

Nenad Canak vas je optuzio da ste planirali vojni puc. Niste reagovali.

- Nisam osetio potrebu da reagujem, jer je mali broj onih koji bi
osetili potrebu da odgovore na takve izjave. Pojava Nenada Canka i
njegove izjave predstavljaju zanimljiv spoj diletantizma i
neodgovornosti. Jedno i drugo se sjajno spojilo, uz dobro znanu
naganjacku komunisticku retoriku. Sve to zajedno apsolutno nema veze sa
istinom.


Одговори путем е-поште