Srbija na simsu
Krizom vlade DOS je u�inio sve �to treba da shvatimo da nemaju
alternativu. Posle ovoga manje �emo ih voleti, bi�emo svesniji da �emo, ako ne
njih, ponovo gledati �e�elja, bi�emo sigurni da smo jo� jednom ucenjeni i da se,
kao za Milo�evi�evog vremena, ne borimo za najbolje, ve� za najmanje lo�e.
Prili�no prljava ucenjiva�ka igra, reklo bi se
Autor: �eljko Cvijanovi�
I to
bi valjda trebalo da bude drama: Vojislav Ko�tunica se popeo na sims i preti da
�e da sko�i. A ovo bi, kao, trebalo da bude akcija: pamet Zorana �in�i�a ga
upozorava da to nije mudro, premijerski stomak ga moli da sko�i, dok se
�in�i�eva noga, beznade�no vezana za istog tog Ko�tunicu, jo� dvoumi. Tako bi se
u najkra�em mogla ilustrovati poslednja epizoda konflikta u DOS.
Me�utim,
postoji va�an momenat koji sceni oduzima svaku hi�kokovsku napetost i �ini je
sli�nijom tragi�noj ironiji Dejvida Lin�a. Naime, prvo, Ko�tunici ne pada na
pamet da sko�i; i drugo, to jo� ne zna�i da se ne�e okliznuti i sresti s
asfaltom.
Zato su
DOS i DOS u�li u onu fazu sukoba koji najvi�e li�i na, se�ate se, onaj konvoj od
�est jugoslovenskih predsednika, nad �ijim pregovorima je cela tada�nja zemlja
strepela, dok su se slikali po Brozovim letnjikovcima. Naravno, svi smo
manje-vi�e znali sa kakvih �est tipova imamo posla, ali i to da je alternativa
njima - rat. A onda se �estorka okliznula sa simsa.
Sli�an zaplet je na sceni
i ovaj put: „Otpor“ poziva na zajedni�tvo, G17 strahuje da �e kaznu za vladarsku
neodgovornost platiti reforme, udru�enja potro�a�a bud�etskih para se mrznu,
�arko Kora� strepi...
Kada je i kako sve to po�elo, ima najmanje 18 verzija,
me�u kojima dominiraju dve: da li onog momenta kada je Zoran �in�i� u Srbiji
prigrabio vi�e vlasti nego �to mu pripada po svim zakonima osim zakona brzine i
drskosti; ili onda kada se Ko�tunica, po�to je vreme slave pro�lo, pojavio na
odavno podeljenom kazanu po svoj deo mesa, onoliki kolika je bila njegova uloga
u ru�enju Milo�evi�a...
Gavrilovi�? Ko to be�e?
I tako,
dok �e�elj i socijalisti jedva prikrivaju curenje s kraja usta, DOS je u�inio
sve �to treba da shvatimo da nemaju alternativu: posle ovoga manje �emo ih
voleti, bi�emo svesniji da �emo, ako ne njih, ponovo gledati �e�elja, bi�emo
sigurni da smo jo� jednom ucenjeni i da se, kao za Milo�evi�evog vremena, ne
borimo za najbolje, ve� za najmanje lo�e. Prili�no prljava ucenjiva�ka igra,
reklo bi se.
Tamo gde
de�urni frazeolozi ka�u da su izgubili i jedni i drugi - tamo je, zajedno sa
Momirom Gavrilovi�em, koga pokriva red zemlje i red krize Vlade, ostao kona�no
da le�i dosovski oktobarski mit. Re� je o mitu o dva politi�ka koncepta, koji
se, kad Ko�tunica i �in�i� ustanu na desnu, dopunjavaju, a, kad ustanu na levu,
sukobljavaju. Re� je, dakako, o Ko�tuni�inoj odgovornoj i patriotskoj odbrani
dr�avne �asti, koju jo� samo brani teza da se nevinost mo�e izgubiti najmanje
nekoliko puta. I re� je o �in�i�evoj reformskoj odlu�nosti, koja po�iva na tezi
kako �e upravo on pojesti poslednjeg komunisti�kog ljudo�dera u Srbiji, a onda
�emo svi konstatovati kako su reforme uspele jer je kanibalizam
iskorenjen.
Naime,
mit o Ko�tuni�inoj odgovornosti raspao se onog trenutka kada, na jednoj strani,
nije ispunio obe�anje strancima da �e obezbediti zakon o saradnji sa Hagom. Mit
o patrioti, na drugoj, krunio se onako kako je ko iz Beograda pakovan za
Sheveningen, a on o svemu saznavao naknadno i protestovao onako kako je koji
transport bivao zavr�en. Legenda o tome da �in�i�evim venama te�e reformska krv
bledela je onako kako je njegovom vladom potekla od dr�ave monopolisana nafta,
kako je napravio zakon o privatizaciji koji uklju�uje dr�avu sa velikim D, kako
je uhva�en u la�i da odavno nije video Stanka Suboti�a, kako je u Srbiji sve
manje ostajalo onih koji su poslove zavr�avali u Nemanjinoj (sedi�te Vlade), a
da nisu pre toga bili u Krunskoj (sedi�te DS)...
U krizu Vlade, koja �e
uzdrmati i potro�iti sve, a ne�e sru�iti ni�ta, mo�da su i u�le dve
suprotstavljene politi�ke grupe, ali �e se iz nje iskaliti dva o�i��ena i
pragmati�na centra mo�i, koji �e se u borbi za vlast sve manje koristiti
ideolo�kim glupostima, a sve vi�e onim �to protivnika najbolje tu�e. Bi�e to
veoma bolna pragmatizacija politi�ke scene u Srbiji, gde �e se u igri na�i sve -
od Haga, preko Boga do odnosa prema �enama.
Ko�tunica je pri�om o korupciji udario �in�i�a tamo gde je ovaj
najranjiviji, ali se izlaskom svojih ministara iz Vlade i pretnjom da �e sru�iti
i Vladu i DOS zapravo popeo na sims. I �ta �e da uradi? Potpuno je ta�no da
dobar deo primedbi iz DSS prema Vladi stoji iako je upakovan u tradicionalnu
udari-i-be�i srpsku argumentaciju: Bati�evo pravosu�e osposobljeno je za
krivi�ni nivo d�eparenja u trolejbusu; o Mihajlovi�evoj policiji kao
reformisanoj govori se samo utorkom, kad policajci dr�e konferencije za �tampu;
privatizacija se sprovodi bez tendera...
Problem je, me�utim, �to je
Ko�tunica �utao ili gun�ao sa strane sve do onog trenutka dok �in�i� izru�enjem
Milo�evi�a nije delegitimisao saveznu dr�avu i fakti�ki ga razvlastio. Savezni
predsednik je potom zahtevao novu podelu karata i rekonstrukciju vlade, a kada
je nije dobio, krenuo u njeno ru�enje „�ta ko�ta da ko�ta“, ali na sims ne mo�e
ostati ve�no - ili �e reterirati i vratiti se �in�i�u ili �e sko�iti u kona�no
ru�enje Vlade i DOS, dok �e ga na betonu �ekati neiskreno podignute ruke
socijalista, radikala i „tigrova“. Ako Ko�tunica zakora�i u to, pokaza�e se da
je podcenio da je DOS u igru u�ao sa najmanje tre�inom glasova vi�e od onoga
koliko je nosio zbir dosovskih stranaka pojedina�no. Taman toliko glasova vredi
zajedni�tvo tih 18 stranaka i svaki onaj ko to nije uzeo u obzir - od Milo�evi�a
do Vuka Dra�kovi�a - nije pro�ao najbolje. Ko�tunica to svakako zna, ali on i
dalje stoji na simsu veruju�i da tamo mo�e da ostane dovoljno dugo, onoliko
koliko �e trebati �in�i�u da prihvati da u rekonstrukciju uklju�i Ko�tuni�in
apetit.
Zoran
�in�i� �eleo bi svakako da pitanje vrati na Gavrilovi�evu smrt, gde Ko�tunica,
uverio se, ipak puca iz praznije pu�ke nego tamo gde tra�i svoje mesto u Vladi.
Mada, prili�no neprime�eno je pro�ao �apat nekih medija da su Gavrilovi�a pre
smrti mo�da pratile njegove doju�era�nje kolege, koje bi o njegovoj smrti mo�da
mogle da ka�u bar koliko o pra�enju �uruvije. Osim toga, u senci Ko�tuni�ine
poluoptu�be pro�lo je i to da su njegovi ljudi 3. avgusta, neposredno pre nego
�to je ubijen, u Gavrilovi�u imali sagovornika koji je o vezama kriminala i
politike znao mnogo vi�e nego �to je ikada �eleo da zna Du�an Mihajlovi�.
A
na pitanje za�to je Ko�tunica toliko zapeo da uzme policiju, i za�to je �in�i�
toliko zapeo da mu je ne da, odgovor je veoma turoban. Nije to samo da Ko�tunica
nema poverenja u Mihajlovi�a i da zato nije pustio njegove debeovce u kabinet
kako bi proverili da li je isti ozvu�en. Nije to samo �to je Mihajlovi� do sada
hapsio jedino kriminalce kod kojih se sa krivi�nom odgovorno��u presecala i
politi�ka i �to nije uhap�en nijedan srpski kriminalac kome strana�ka knji�ica
nije mogla da od pi�tolja stane u d�ep. Jer rat za policiju ne govori dobro o
perspektivi Srbije, zemlje u kojoj �e poslovi i dalje da se zavr�avaju tako �to
�e� po�eti da kontroli�e� policiju, medije i pare.
Sa druge
strane, aktuelna kriza Vlade je i o�ekivana i logi�na. Jer ona je zapravo prvo
pravo suo�avanje postmilo�evi�evske Srbije sa svojim odrazom u ogledalu, gde
problemi prvi put postaju autenti�no „na�i“. Kada su po�eli sukobi u Makedoniji,
zapadni svet ostao je bez dotada�njeg univerzalnog odgovora na sva balkanska
pitanja koja su glasila - Milo�evi�. Srbiji je jo� neko vreme ostavljeno da se
zabavlja �ivotom Familije, ali je, kada je pukao rat za srpsku policiju, postalo
jasno da d�oker vi�e ne va�i: Milo�evi� je svakako bio problem, ali ima i
problema koji nose ime ljudi koji su ga nasledili.
Svet je to, naravno,
shvatio malo ranije i odatle, pored ostalog, ni deo onih obe�anih stranih para
nije potekao Srbijom. Jer mnogo toga u Srbiji jo� nije gotovo. A opet, �in�i�evi
su u pravu: ko �e da po�alje novac u zemlju u kojoj niko ne zna ko �e vladati u
ponedeljak. Mada, bez argumenata nije ni Ko�tunica: nema para sve dok Zapad ne
bude siguran ho�e li one zavr�iti na ra�unima Vlade ili d�epovima
postmilol�evi�evskog podzemlja, koje je izgleda svoj metak isapalilo u Vladu pre
nego u Gavrilovi�a.
I tako
izgleda najve�a postmilo�evi�evska aporija u Srbiji. Kada su za sre�nih vremena,
ako je takvih ikada bilo, analiti�ari govorili o Ko�tunici i �in�i�u kao o
ljudima razli�itih karaktera i temperamenata koji se dopunjavaju, danas su
stvari potpuno suprotne - i iste. Bez Ko�tunice, Srbiji u kojoj bi vladao �in�i�
pretilo bi da dr�avna religija dobije naziv of-�or, bez �in�i�a, Ko�tuni�ina
obrenjoksimovi�evska Srbija jo� uvek opreznom svetu delovala bi kao pravoslavna
replika me�ijarovske Slova�ke. Re�ju, do sada oni su se mo�da i dopunjavali,
sada jedan drugom �ine mnogo ve�u uslugu: prednost �in�i�-Ko�tuni�ine Srbije je
u tome �to svaki pokriva ono najgore u svom rivalu.
Zato se DOS ipak ne�e
raspasti do izbora, ako se pod raspadom podrazumeva da to neko od njih objavi;
zato se DOS raspao i pre Gavrilovi�a, ako se pod tim podrazumeva minimum
funkcija. Me�utim, problem i dalje traje.
Mnogi misle - samo do izbora. Kao lep primer kako bi Srbija mogla da izgleda posle izbornog sudara „patriota“, koji imaju podr�ku bira�a, i „reformista“, koje podr�avaju stranci, mo�e da poslu�i neposredno susedstvo. Na primer Republika Srpska, gde sa simsa i „reformisti“ i „patriote“ padaju svakog dana. I posle svakog pada sve vi�e li�e jedni na druge. http://blic.gates96.com/

