http://www.nin.co.yu/2001-09/06/19655.html Lep dan za Karlu u Beogradu U poredenju sa fijaskom proslog cetvrtka u Hagu, boravak gospode Del Ponte u glavnom gradu SRJ bio je gotovo trijumfalan Srpska vlada stekla je ove nedelje jos jednog uticajnog prijatelja u svetu. Rec je o tuziteljici Haskog tribunala Karli del Ponte, koja je u utorak u Beogradu komplimentima upadljivo obasipala iskljucivo srpsku vladu, mada se nalazila u Palati Federacije u kojoj joj je domacin bio savezni ministar pravde Sava Markovic, jedan od prvih DZU zvanicnika sa kojim se u Beogradu tog dana srela (raspored njenih sastanaka bio je dobro cuvana tajna, izgleda u strahu od demonstracija). Pred novinarima se pojavila sa Zoranom Dindicem i Vladanom Baticem, u izdanju u kojem je Beograd do sada nije video, nasmejanu i zadovoljnu saradnjom lokalnih vlasti. "Veoma sam zadovoljna", rekla je ona, "sto srpske vlasti, iz srpske vlade, imaju vremena da sa nama razgovaraju o saradnji..." NJena briga za srpsku vladu nije ostavila ravnodusnom srpskog premijera: Zoran Dindic je zadovoljno obavestio novinare da je tuzilastvo Haskog tribunala odlucilo da srpskim organima prepusti istragu o finansijskim malverzacijama rezima Slobodana Milosevica, uz poseban naglasak na cinjenici da je takva odluka rezultat tuziteljicine brige za "stabilnost Vlade Srbije". Dindicevo obracanje novinarima Del Ponteova je pak propratila recima: "Premijer je rekao sve sto je bilo da se kaze", dodavsi da je njoj najvaznije sto je potvrdio za nju najbitniju cinjenicu: da je ovo njena redovna poseta Beogradu, da ce biti jos mnogo redovnih poseta, da ona sada ima kancelariju u Beogradu, koju jedva ceka da poseti... Bez ultimatuma Ima izvesne ironije u tome sto je gospoda Del Ponte (kojoj je ove nedelje bilo lepo u Beogradu, za razliku od proslog puta kada je, u martu ove godine, imala neugodan susret sa Vojislavom Kostunicom), uprkos naglasenoj naklonosti prema Vladi Srbije, uspela da obraduje oba krila DOS-a. Beograd kao da je odahnuo kada se ispostavilo da tuziteljica nije dosla po "glavu" Milana Milutinovica, kako se strahovalo u oba DOS-ova tabora. Briga za miran istek preostalog mandata predsednika Srbije, koji je zajedno sa Slobodanom Milosevicem optuzen za zlodela nad albanskim stanovnistvom na Kosovu, jedna je od niti koje jos cvrsto povezuju sve stranke posvadane DOS-ove koalicije. U slucaju Zorana Dindica ta briga je tako velika da je sam sebi skocio u usta izjavom da nase medunarodne obaveze prema Tribunalu u Hagu nisu tako velike kao nasa obaveza da postujemo domace propise koji, eto, garantuju imunitet nosilaca funkcija, ukljucujuci tu i one koje Hag tereti za ratne zlocine. Karla del Ponte nije ovog puta, dakle, jos dosla po Milutinovicevu glavu, niti po bilo koju od 15 "glava" koje Hag potrazuje od jugoslovenskih vlasti, sto po zapecacenim, sto po otpecacenim optuznicama. "Mi smo cak bili iznenadeni da nikakve urgencije nije bilo", javno se posle na Studiju B radovao srpski ministar pravde Vladan Batic: "Nije bilo ultimatuma, pritisaka, nije pomenuto apsolutno nijedno ime... Sve je bilo iznad nasih ocekivanja!" I Dindic i Batic su tvrdili, a Del Ponte im nije protivrecila, da je postignut dogovor da se "personalizuju" zlocini pripadnika albanske etnicke zajednice nad Srbima, kao i da se razmotri mogucnost da se kredibilitet domaceg zakonodavstva dokaze time sto ce se u Jugoslaviji suditi "nizim pociniocima" zlocina, ali po pravilima Haskog suda, kako bi potonji sud mogao da se bavi samo krupnim zverkama, odnosno, prema Dindicevim recima, "najodgovornijim nosiocima politickih odluka". Premijer Srbije je kao dobru vest saopstio da se nasa saradnja sa Tribunalom ubuduce nece odvijati "pod prisilom", no nije jasno u cemu ce tacno biti razlika u odnosu na kooperativnost koju je njegova vlada do sada ispoljila. Hocemo li ubuduce "milom" ciniti isto sto i do sada "silom"? Je li onda Milosevic isporucen "pod prisilom", ili dobrovoljno? Ovo nije retoricko pitanje: odgovor nosi sasvim opipljive posledice. Del Ponte je medu prakticnim detaljima buduce saradnje spomenula zahtev Tribunala da ispita pripadnike srpske policije i vojske, kao i civile, dodavsi da to "ne znaci da su ti ljudi na listi", odnosno da ce biti optuzeni, vec samo da ce biti ispitani u svojstvu svedoka. Treba, medutim, znati da su izvesnog oficira Vojske Republike Srpske pod imenom Dragan Obrenovic svojevremeno vise puta ispitivali istrazitelji Haskog tribunala. Uvek je na to rado pristajao i vise puta javno izjavljivao da ce se, ukoliko ga Haski sud trazi, sam predati Tribunalu. Na kraju su ga vojnici Sfora uhapsili, uz za takve prilike uobicajenu primenu prekomerne sile, naocigled porodice u Zvorniku kod koje je dosao da proslavi praznik. Protiv njega je postojala "zapecacena optuznica". Nije dobio priliku da se sam preda. To znaci da nije dobio ni priliku da ublazi buducu, sasvim izvesnu kaznu na sudu koji, po sopstvenom priznanju, mnogo polaze na kajanje i dobrovoljnu predaju. Ravnopravni i ravnopravniji Koliko sud drzi do toga, dalo se lepo videti prosle nedelje u Hagu, gde je Momcilu Krajisniku uskracena mogucnost da u 48-casovnoj poseti Srpskom Sarajevu prisustvuje parastosu za pokojnog oca, dok je Biljani Plavsic odobreno da do sudenja za genocid boravi u Beogradu, uz zastitu i o trosku drzave Srbije. Zvanicno objasnjenje haskog tuzilastva glasilo je da Biljana Plavsic zasluzuje uslovno pustanje na slobodu zato sto se sama predala Haskom sudu. Na stranu to sto postoje indicije koje ukazuju na to da je pravi razlog blagonaklonosti Tribunala prema Biljani Plavsic to sto je ona navodno pristala da svedoci protiv Slobodana Milosevica (bez takvih svedocenja, Slobodana Milosevica, protiv koga, izgleda, takode ne postoje "pisani dokazi" za kojim se u Beogradu ovih dana toliko traga, nece biti lako osuditi, tvrde zapadni eksperti). No ako se objasnjenje tuzilastva i uzme zdravo za gotovo, ostaje cinjenica da Momcilu Krajisniku, kao ni Obrenovicu, nikad nije pruzena prilika da se sam preda i da tako mozda izazove izvesnu blagonaklonost suda. Ne treba biti naivan: Krajisnik bi mozda nestao u nepoznatom pravcu da je mislio da protiv njega postoji zapecacena optuznica. Ipak, ostaje cinjenica da su neki haski optuzenici ravnopravniji od drugih haskih optuzenika: neke, poput Biljane Plavsic, prvo americki ambasador pozove na kafu i nezno im saopsti da protiv njih postoji optuznica, a druge odvode u pidzami posto im razlupaju vrata na ocevoj kuci. Takozvane zapecacene optuznice (Karla del Ponte ne voli kad ih nazivaju "tajnim", vec tumaci da to sto nisu javne samo znaci da nisu "objavljene na Internetu, ali su poznate nadleznim organima drzava ciji su gradani osumnjiceni") bile su i ovog puta predmet tuziteljicinih beogradskih razgovora, bas kao i proletos kada je zbog njih izbio neizgladen spor u kabinetu predsednika Kostunice. Od Vladana Batica javnost je saznala da ima "oko deset, jedanaest jugoslovenskih drzavljana" na tajnim optuznicama, i da Karla del Ponte odbija da se javno obelodane njihova imena. Ostalo je nejasno da li je Del Ponte imena saopstila i optuznice predala kooperativnim srpskim vlastima (V.Batic: Bio je to razgovor ravnopravnih sagovornika), ili su oni to odbili. (Vojislav Kostunica je u martu nagovestio da ce sva imena tajno optuzenih gradana SRJ odmah javno saopstiti, posle cega se Del Ponte predomislila u nameri da mu preda zapecacene optuznice.) Tuziteljica se u martu inace zalila da joj je Kostunica "drzao predavanje" iz oblasti prava, no ocevici kazu da se predsednik Jugoslavije tada ogranicavao na krace replike. Tako je, na primer, Del Ponte s uverenjem zastupala tezu da je najbolje da sve optuznice budu zapecacene do hapsenja. Kad je Kostunica upitao zasto je onda optuznica protiv Milosevica odmah saopstena javnosti (alternativa je, naravno, u ono vreme bila da optuznica ostane tajna i da se teret hapsenja prebaci na medunarodne snage, eventualno na nekoj medunarodnoj konferenciji o zavrsetku kosovskog rata, tj. bombardovanja), Del Ponte se okrenula zameniku Grejemu Bluitu da on odgovori na to pitanje. Bluit je otprilike rekao da je Sud zeleo da spreci NATO u eventualnoj nameri da se nagodi sa Milosevicem o zavrsetku rata i da mu obeca imunitet od gonjenja. To, naravno, otvara pitanje zasto sam sud prihvata nagodbe sa optuzenima, kao sto je upravo ucinjeno u slucaju Dragana Kolundzije, i kao sto ce se moze biti desiti u slucaju Biljane Plavsic. Katkad je medutim tesko sasvim precizno utvrditi ko je sta kome rekao na sastanku kojem je prisustvovala Karla Del Ponte, cak i kad postoje brojni ocevici. Opste zadovoljstvo "ravnopravnih sagovornika" gospode Del Ponte istopilo se vec nekoliko sati posle susreta sa njom, kada je stigla vest sa beogradskog aerodroma da ona tvrdi da su joj "srpske vlasti" obecale saradnju u hapsenju Ratka Mladica. Dindic i Batic su to brze-bolje demantovali, a Dindic je naveo oko 15 svedoka u korist svoje verzije dogadaja. Argumenti Sad znaju kako se osecao britanski sudija Ricard Mej koji je proslog cetvrtka u Hagu, na raspravi u postupku protiv Slobodana Milosevica, upitao tuzilastvo za kada moze zakazati pocetak procesa i kada ce biti kompletirana optuznica protiv bivseg jugoslovenskog predsednika. Gospoda Del Ponte je bila neodredena u odgovorima, sto je kod sudije izazvalo nesto ljutnje i prekora: on ju je otvoreno pozurivao i insistirao na odgovoru o konacnom obliku optuznice. U meduvremenu je odbio njen zahtev da se Milosevicu i protiv njegove volje odredi advokat u postupku, kao i njen zahtev da se Milosevicu u sudu naglas cita optuznica. Nepuna dva sata posle ovog malog verbalnog duela u sudnici, tuziteljica je precizno odgovorila na sva Mejova pitanja, ali pred novinarima. Na travnjaku pred Sudom i pred kamerama Si-En-Ena je sve znala: da ce potpisati optuznicu za genocid u Bosni i Hrvatskoj 1.oktobra, da ce traziti objedinjavanje optuznice zajedno sa ostalim optuzenim za genocid (a takvih ima samo medu Srbima), i da sudenje nece poceti jos bar godinu dana. Zapadna stampa je zabelezila tuziteljicine "poraze" u sudnici (Kif Ricburg u "Vasington postu"), nasuprot Milosevicevom "bravuroznom" nastupu ("Dejli telegraf"). Sve u svemu, gospoda Del Ponte lepse se provela ovog utorka u Beogradu nego proslog cetvrtka u Hagu. Katkad se cak cini da u Hagu ima vise argumentovane kritike na racun Haskog suda i tuzilastva nego u Beogradu. Prosle nedelje u glavnom gradu Holandije organizovana je ugledna tribina o Milosevicevoj tvrdnji da je Haski sud "lazni sud". U dupke punoj sali u centru Haga, cuveni holandski advokat Leo van Hajningen, branilac nacistickog ratnog zlocinca Pitera Mentena, zvucao je ogorceno i veoma energicno uprkos poznoj starosti: "Haski sud je sramota za Holandiju, koja vise nije neutralna zemlja i nema pravo da sudi drugima; hapsenje i ekstradicija Milosevica bili su nezakoniti i vec po tom osnovu njega je trebalo odmah vratiti u Beograd; to nije sud pravde vec sud osvete; ne postuju se ljudska prava Milosevica; zabranjeno mu je da govori u stampi, a Del Ponte to svakodnevno cini..." Drugi govornici se nisu slagali sa ovim istupom, ali je cak i belgijski advokat Lik Valen, covek zbog koga se Arijel Saron vise ne usuduje da dode u Brisel u strahu od optuznice, primetio u svojoj odbrani Suda: "Haski sud je nezavisan, ali Karla del Ponte nije..." LJILJANA SMAJLOVIC

