"Danas", 14. septembar 2001. Komentar SAD na prekretnici Posle najveceg napada u istoriji Sjedinjenih Americkih Drzava od vremena Perl Harbura 1941. godine, na simbole americke ali i globalne moci, ni Amerika, a ni svet nece vise nikada biti isti. Za Ameriku je treci svetski rat u neku ruku vec i poceo, sto je potvrdio i sam Dzordz Bus u obracanju naciji, obecavsi da ce udariti svim sredstvima po organizatorima i saucesnicima. Pitanje je, medjutim, po kome ili protiv koga, uz obavezno podsecanje da gnev i osveta nisu bas najbolji saveznici. I upravo u ravni te nepoznanice sliva se sav globalni kosmar i strah koji se poput aveti nadvijaju nad planetom. Nema, naravno, ni najmanje dileme da Amerika raspolaze sa vise nego dovoljno moci da s lica zemlje zbrise ne samo nekoliko pretpostavljenih teroristickih uporista vec i jednu citavu zemlju. Ali to nece unistiti korene ove posasti modernog sveta. Naprotiv. Na rusevinama i pepelu nici ce desetine hiljade novih ozlojadjenih fanatika, natopljenih mrznjom, spremnih da umru za nekakve imaginarne vise ciljeve. Odgovore na iskrslu dilemu nude, pre svega, dalekosezne poruke ovog teroristickog akta. Nije rec samo o neshvatljivom promasaju i najvecem obavestajnom propustu u istoriji SAD, vec pre svega, o nemoci cak i jedine preostale velesile da se suprotstavi fanaticnoj spremnosti terorista da poginu. Niko danas u svetu nije neranjiv, ni svemocan, pa ni Amerika, uprkos tome sto raspolaze futuristickom elektronskom opremom za nadgledanje i mamutskom vojnom masinerijom na koju su utrosene hiljade milijardi dolara. Na drugoj strani, napadi na Svetski trgovinski centar i Pentagon otkrivaju novo lice terorizma koji se globalizovao. Nije to vise samo saka ludaka rukovodjena iskljucivo neizmernom mrznjom i ogorcenjem, vec su to naprotiv, vrhunski i profesionalno organizovane grupe iza kojih stoje neiscrpna finansijska i ljudska sredstva. Sve ostalo u tom novom liku je staro, narocito uzroci. Istorija dosadasnje borbe protiv terorizma od vremena kad je Palestinka Lejla Kader otela putnicki avion, otkriva sustinsku cinjenicu. Efikasno i globalno suprotstavljanje ovom zlu onemogucavali su uglavnom ideoloski razlozi, dvostruki arsini i sukobi interesa najmocnijih aktera na svetskoj sceni. Drugo, uzroci terorizma leze prvenstveno u dugotrajnim, nerazresenim politickim krizama, nacionalnim pitanjima, ekonomskim problemima, verskim sukobima gde je religiozni ekstremizam samo jedna od komponenti, a danas i u krajnjoj bedi i siromastvu u kojem zivi najveci deo covecanstva. Pokusaj da se tom zlu stane nogom za vrat sa pozicija sile, moci arogancije, dominacije i parcijalnih drzavnih interesa imao je i imace efekat gasenja pozara benzinom. Potvrdjuju to zbivanja na Bliskom istoku, pojava islamskog fundamentalizma i ajatolaha Homeinija, uzlet Sadama Huseina, Cecenija, Avganistan, ili nastanak i uspon Osame bin Ladena. Nista manje ni zbivanja na ovdasnjim prostorima, gde su naoruzane grupe okarakterisane kao teroristicke, kasnije postajale strateski saveznici. Terorizam se, dakle, moze suzbiti, ako ne i potpuno saseci u korenu, iskljucivo otklanjanjem uzroka njegovog nastanka, cime se, inace i hrane teroristi. Bitka se moze dobiti jedino zajednickim i sveobuhvatnim medjunarodnim naporima i politikom, ali bez dvostrukih arsina, skrivenih motiva, planova i akcija. Amerika je danas stigla do prekretnice koja ce i bez sumnje izazvati preispitivanje i revidiranje globalne politike i nastupa. U kom pravcu ce ici te promene, tek treba da se vidi. "Glas javnosti", 14. septembar 2001. Sta se promenilo u sferi telekomunikacija od 5. oktobra Bivsi ministar telekomunikacija Boris Tadic, na pocetku mandata u novembru prosle godine, govorio je da je neophodno da se zaustavi dalje useljavanje u etar, pa je kao prvu meru proglasio moratorijum na izdavanje dozvola. U tom trenutku oko 95 odsto postojecih radio i TV stanica od ukupno 700, nije imalo legalne dozvole za rad, vec neke papire koje im je svojevremeno, posle nikad zavrsenog konkursa za frekvencije, dodelio bivsi ministar Ivan Markovic i kojima je mogao da ih ucenjuje kako mu padne na pamet. Ni godinu dana posle stvari se nisu bitno pomerile u sferi telekomunikacija, a mnogi su se u vakuumu izmedju nikakvih i bar nekakvih propisa, snasli i uglavili u etar, tako da izgleda kao da su sada svi u dobrim odnosima i s vlascu, ali i s propisima. - Resenjem Ace Stefanovica, zamenika ministra telekomunikacija Ivana Markovica (kome se od tada gubi svaki trag) od 5. oktobra prosle godine drzava SRJ dozvolila je upotrebu televizijskih kanala sledecim televizijama: Globusu iz Kragujevca, Mostu iz Novog Sada i Mostu u Raskoj, TV S u Uzicu, TV u Somboru, S kanalu u Cacku, niskom Globalu, TV KL u Kikindi - sve te stanice bile su u sistemu STV Mreze, d.o.o., koja je osnovana krajem avgusta 2000. godine odlukom IO SPS, s ociglednom namerom da podupre predstojece izbore. Osnivacki akt potpisala je Gorica Gajevic, dok je Nikola Sainovic postavljen za predsednika Upravnog odbora novoosnovane medijske firme. Direktori su regrutovani iz RTS-a, najpre je to bio Zoran Zivkovic, a zatim Dragan Kolarevic, kaze za "Glas" Slobodan Djoric, generalni sekretar Udruzenja privatne radio-difuzije "Spektar". Sve bi te stanice ostale nezapazene, a citav posao u domenu "legalnog" da nije uhapsen bivsi ministar Borislav Milacic i to pod optuzbom da je drzavnim parama upravo za te stanice nabavljena oprema vredna dva i po miliona dolara, a preko STV Mreze. - Osim toga, Markovic i Stefanovic su tokom 1999, a narocito prosle godine, koristeci diskreciono pravo, smestili u etar sve miljenike tadasnjeg rezima, pa je tako, recimo, samo RTV Pink dobio 12 novih kanala, TV Kosava sedam televizijskih i dva radijska, Radio Fan koji je bio u sastavu Madone iz Pozarevca, osam radio frekvencija, TV Palma tri kanala, Studio B, Ju Info kanal i RTS kanal po cetiri, a po jedan kanal dobile su BK TV, TV Art, SOS kanal, TV Politika, Interspid (u vlasnistvu Marka Milosevica) i desetak drugih, kaze Djoric. Samo za te dve poslednje godine vlasti, Ministarstvo telekomunikacija dozvolilo je upotrebu 98 televizijskih i 65 radijskih frekvencija i to van bilo kakve konkursne procedure, a u isto vreme 235 prijava sa urednom dokumentacijom podnetom na konkursu jos 1998. godine lezalo je u Ministarstvu. Vracajuci se na obecanje ministra Tadica s pocetka mandata, Slobodan Djoric kaze da je ministar kao slamku spasa prihvatio u decembru prosle godine inicijativu NUNS-a i Medija centra da posebna ekspertska grupa izradi nacrt zakona o radio-difuziji, koji se pred Vladom Srbije nasao u avgustu ove godine. Vlast sada ima predlog kako da resi probleme u radio-difuziji i to po evropskim standardima, ali ostaje pitanje da li ce ceo DOS stati iza takvog resenja, zakljucuje Slobodan Djoric. "Politika", 14 septembar 2001. Pise Sandra Dimitrijevic Kroz igru se najlakse uci Sve je licilo na uobicajeni pocetak casa u bilo kojoj skoli. I kroz zatvorena vrata mogli su se cuti smeh, vriska i glasovi koji su se nadjacavali. Ipak, u odeljenju nije bilo ni klupa, ni table, ni ucenika. U jednoj od prostorija Ministarstva prosvete, u Ulici Svetozara Markovica, pocela je obuka za skolske pedagoge i psihologe iz novog predmeta "gradjansko vaspitanje". Cilj igre "blagi haos" Ovoga puta u zamenjenim ulogama, pedagozi i psiholozi ucili su kako ce nastavnici na prvom casu upoznati ucenika sa novim predmetom i novim nacinom rada. Jer, po zamisli Ministarstva, prvo ce obuku proci pedagozi i psiholozi, koji ce zatim "trenirati" nastavnike koji ce predavati alternativni predmet. - Radni naziv ove radionice je "Ja na pustom ostrvu". Kroz simulaciju procesa nastajanja zajednice, deca ce uciti o vaznosti sporazumevanja i dogovaranja, problemima i neophodnosti komunikacije, o potrebi uspostavljanja i postovanja pravila. Ucenicima se omogucava da upoznaju sebe i druge, da otkriju i prihvate postojece slicnosti i razlike i potrebu za vlastitim angazovanjem u resavanju problema - objasnjava predavac Mirjana Pesic, profesor Filozofskog fakulteta i predsednik Komisije za izradu nastavnih planova i programa Ministarstva prosvete. Po onome sto smo videli, ucenici ce se pre svega dobro zabavljati. A kroz igru se i najlakse uci. "Ja na pustom ostrvu" pocinje tako sto se ucesnici podele u grupe, ali tako da se razlikuju po polu i godinama starosti. Svim ucesnicima se kaze da zamisle da su preziveli brodolom i da su se nasli na pustom ostrvu. Imaju zadatak da organizuju zivot - da pronadju hranu i vodu, mesto i nacin stanovanja, ali tako da svako ima na umu ulogu koja mu je zadata. U momentu kada dodje do "blagog haosa" (sto je i cilj), odnosno do teskoca u funkcionisanju "zajednice na pustom ostrvu", igra se prekida. Od ucenika se trazi da analiziraju prethodnu situaciju: sta je bilo tesko? Jeste li pokusavali da resavate sukobe? Da li ste uveli neka pravila kojih bi se svi pridrzavali? Kakve slicnosti ima ova zamisljena situacija sa vasim zivotnim iskustvima? - Svrha ove radionice je saznanje da niko ne moze da zivi sam, da smo svi jednaki i da svi imamo ista prava. Deca treba da osete sta sve zahteva zivot u zajednici, da vide ko i kako donosi odluke, da nauce da sukobe resavaju nenasilnom komunikacijom - pojasnjava profesorka Pesic. U ovoj grupi je dvadesetak pedagoga i psihologa iz srednjih skola sirom Srbije, a obuka za strucnjake iz osnovnih skola je upravo zavrsena. Svi oni vec imaju iskustva u slicnim programima (Aktivna nastava, Obrazovanje za prava deteta, Zdravo da ste, Edukacija za nenasilje...). Bez ocenjivanja Po zavrsetku ovog trodnevnog programa oni ce u dva navrata obucavati nastavnike koji ce predavati alternativni predmet. Prva petodnevna obuka pocece odmah posto se utvrdi koliko ce dece pohadjati "gradjansko vaspitanje", a druga ce biti organizovana tokom zimskog raspusta. - Sa ovim strucnjacima prelazimo definitivnu verziju programa novog predmeta. U kreiranju programa ucestvuju i pedagozi i psiholozi, a ocekujemo i sugestije nastavnika. Od nastavnika se, izmedju ostalog, ocekuje i da svoje iskustvo beleze u "dnevnicima" - istice profesorka Pesic. Polaznici ovog kursa nisu bili raspolozeni za razgovor, jer, kako kazu, "utisci tek treba da se slegnu", buduci da je ovo bio prvi "cas". Pedagozi i psiholozi do kraja obuke odslusace predavanja o komunikaciji u grupi (samopouzdanje, glasine, neslusanje, debata, (ne)optuzujuce poruke), o resavanju sukoba, o Konvenciji o pravima deteta (odgovornost odraslih, sukob prava, krsenje i zastita prava), o skoli kao zajednici... Uspeh ucenika iz predmeta "gradjansko vaspitanje" bice ocenjivan opisno. Kriterijumi za ocenjivanje su redovnost u pohadjanju nastave, zainteresovanost i aktivno ukljucivanje u proces nastave. Kako su na kraju istakli svi predavaci, gradjansko vaspitanje nije alternativa, niti je suprotstavljeno veronauci. Rec je o izboru izmedju dve mogucnosti, a osim toga, oba predmeta imaju slicne ciljeve i mnoge teme se poklapaju. "Blic", 14. septembar 2001. Pise Zeljko Jovanovic Intervju: Sonja Savic Na nasu molbu da prokomentarise vest da je slovenacki film "Kruh i mleko", u kome ona igra glavnu zensku ulogu, dobio jednu od nagrada u Veneciji, Sonja Savic je bila veoma iznenadjena. Od nas je, naime, prvi put cula za taj podatak. Na pitanje kako objasnjava cinjenicu da igra u Sloveniji a da je nasi reditelji zaobilaze, ona kaze: - Ako pogledamo postenije, u nasim filmovima i nema zenskih uloga. Koliko sam ja videla, u poslednje vreme jedino Ivana Mihic u "Mehanizmu" ima jedinu vecu zensku ulogu. Mada mi se cini da se domaca kinematografija, barem sto se tice ljudi ispred kamere, uglavnom oslanja na one koji ili mogu da nabave novac, ili hoce da rade bez novca. O cemu govori slovenacki film? - To je jednostavan film o hlebu i mleku. Prica o jednoj porodici alkoholicara se desava u jednom danu i jednoj noci, i zavrsava se u zoru. Rec je o novom, savremenom, crnom socijalnom talasu sa puno duhovitosti. To su teme kojima se ljudi u Beogradu ne bave. Ovde se trenutno snimaju filmovi o korupciji, mafiji, politickoj korupciji i slicno, mada, moram da kazem, poslednjih par godina obecavaju. Tu je film "Munje" koji se bavi sitnim socijalnim problemima na duhovit nacin, delimicno Bajicev film "Rat uzivo", ali i ranije Dragojeviceve "Rane". Svi ti filmovi se, naravno, bave nekom drugom generacijom. Po cemu se vasa generacija posebno razlikuje? - Nad mojom generacijom, godista izmedju 1958. i `65, izvrsena je neka vrsta francuske revolucije, odnosno ciscenja. Trista hiljada ljudi je otislo iz Beograda `91. i `92. godine, i posle deset godina ti raseljeni ljudi vise nisu prijatelji, jer su se u medjuvremenu vidjali samo na sahranama roditelja. Boraveci u Sloveniji uocila sam, s obzirom da su stvari tamo ociglednije, da smo mi tehnoloski prevazidjena generacija, samo nase obrazovanje je prevazidjeno. Istovremeno, cela jedna generacija je totalno nestala i iz umetnickog i iz bilo kog drugog zivota, nesto je pomrlo, drugi ne rade, treci nisu u vlasti. Sta je sa ovima koji su danas mladi? - Oni su dovedeni u poziciju da im izgleda kako mogu da uticu na svoj zivot i da mogu da promene sopstvenu poziciju. Hocete da kazete da su mladi ljudi danas zloupotrebljeni? - Da. I da se nalaze u poziciji slicnoj onoj iz `45-46. godine. Mene najvise plase ti mladi ljudi, politicari koji ponavljaju sindrom iz vremena Josipa Broza. Kada ukazete na tu paralelu izmedju Tita i ovih novih lidera i njihovih saradnika-junosa, onda ste paranoik. A deset godina moga zivota, da ne pominjem druge, zrtvovane su da bi se probudili mladi ljudi, da bi se se naucili da razvijaju privatnost, normalnost, umnost, da se nauce cuvanju srpskog jezika. Pretekao nas je neko ko se zove politicki vodja, neko ko je okupio omladinu oko sebe, otvorivsi im velika vrata za ulazak u politicke i ideoloske vode. To je neizbrisiv greh, a posledice ovog greha cemo videti za desetak godina. Isto kao u onom posleratnom dogadjaju iz Pirota. Ugledni trgovac iz ovog grada je 1945, videvsi sina u partizanskoj uniformi kako puca u celo zarobljenika, otisao kuci i obesio se. Obesio se jer je video kolika je vlast u rukama njegovog dvadesetdvogodisnjeg sina koga je poslao da uci ekonomiju, a on zavrsio u Vrhovnom stabu. Da li vam je ta prica nesto poznata danas? Da niste malo radikalni? - Mozda, ali neka mi neko pokaze kako je sasvim slucajno vecina ljudi iz "Otpora" zavrsila u strankama i povlacim sve sto sam rekla. Sta je, po vasem misljenju, alternativni umetnicki pokret u ovom trenutku u Beogradu? - Trenutno u Beogradu ne postoji alternativa. Ako postoji, onda su to dva i po coveka prezivela iz doba ranih devedesetih. Znaci, Fleka, koji ne nastupa, neki vrlo mladi ljudi u pozadini i nista vise. Ono sto je vrlo lepo jeste to da smo stekli klupsku scenu, zahvaljujuci pre svega grupi "Kanda, Kondza i Nebojsa", odnosno Oliverovom vokalu. Oni su prva ozbiljna novost posle Milana Mladenovica, "Darkvud dab" se oformio u jedan ozbiljan klupski bend, volim i Nikolu iz grupe 357, zatim "Neocekivanu silu..." - to je nesto sto je izvesno alternativa, tu je i "Vrooom". Sada je problem sto su oni, na neki nacin, postali mejn strim stanice B92. I onda je Prvi program, prvi put u istoriji, poceo da se ujedinjuje sa "devedesetdvojkom". Odnosno, Televizija B92 je pocela da ustupa spotove Prvom programu RTS-a i ja ocekujem da vidim bivse "Kosavine" ili "Pinkove" pevace na B92. To su relana ocekivanja ili karikiranje? - Tu moju tezu narocito potkrepljuje izvesni Ivan, mislim da je Gavrilovic, poznat kao osnivac turbo-folka, pricalo se i da je bivsi decko Marije Milosevic. Taj momak je onako, krajnje opusteno, cesuci se pred kamerama, sto po rukama sto ispod nosa, dopustio sebi da bez zazora kaze kako posle petog oktobra, pravi umetnici kao on, koji su zabavljali narod deset godina, nisu u opticaju, nego neki narkomanski bendovi koji su izmileli iz nekih rupa. I naravno, nije ga sramota zbog neznanja koje je kao kosmos. Kojim povodom je bio planiran vas put u Nemacku i zasto je propao? - To je film "Kazna" Gorana Rebica koji ce biti prikazan na Festivalu ljudskih prava u Nirnbergu. Taj film je videla beogradska publika na Festu, obisao je mnoge festivale u svetu, ali nijedan distributer nije hteo da otkupi taj film od coveka koji je jedini posvetio paznju Beogradjanima. Izgleda da su ljudi posle petog oktobra umorni, je li, od bombardovanja, i ne zele da se secaju tog ruznog perioda. E sad, trebalo je sama da nadjem pare za kartu, na zajam, jer organizator snosi troskove. Posto ja ni u ludilu ne mogu da skupim tolike pare, hiljadu maraka, cak nemam od koga ni da pozajmim, jer su svi moji prijatelji siromasni, zive u rupama i podrumima, posto nisam mogla da nadjem ni sponzora, odustala sam. Poslacu telegram i napisati ono sto sam htela da kazem tamo. Planovi za dalje? - Nemam vise snage da se ponizavam, da cepam karte i da molim ljude po Srbiji da nam pomognu. Nasla sam novog sjajnog plesaca za svoje pozoriste, koji srecom nije upisao FDU vec Likovnu akademiju. Nastavicu da radim ako treba u svom stanu. Poslednje dve godine zivim od malih para koje sam zaradila u Sloveniji, moj narod i moje drustvo su apsolutno nezainteresovani za mene, pa cu polako i ja prestati da se interesujem za njih. To naravno ne znaci da cete me se lako resiti.

