"Danas", 14. septembar 2001. 
Komentar 
SAD na prekretnici

Posle najveceg napada u istoriji Sjedinjenih Americkih Drzava od vremena
Perl Harbura 1941. godine, na simbole americke ali i globalne moci, ni
Amerika, a ni svet nece vise nikada biti isti. Za Ameriku je treci
svetski rat u neku ruku vec i poceo, sto je potvrdio i sam Dzordz Bus u
obracanju naciji, obecavsi da ce udariti svim sredstvima po
organizatorima i saucesnicima. Pitanje je, medjutim, po kome ili protiv
koga, uz obavezno podsecanje da gnev i osveta nisu bas najbolji
saveznici. I upravo u ravni te nepoznanice sliva se sav globalni kosmar
i strah koji se poput aveti nadvijaju nad planetom. Nema, naravno, ni
najmanje dileme da Amerika raspolaze sa vise nego dovoljno moci da s
lica zemlje zbrise ne samo nekoliko pretpostavljenih teroristickih
uporista vec i jednu citavu zemlju. Ali to nece unistiti korene ove
posasti modernog sveta. Naprotiv.

Na rusevinama i pepelu nici ce desetine hiljade novih ozlojadjenih
fanatika, natopljenih mrznjom, spremnih da umru za nekakve imaginarne
vise ciljeve.

Odgovore na iskrslu dilemu nude, pre svega, dalekosezne poruke ovog
teroristickog akta. Nije rec samo o neshvatljivom promasaju i najvecem
obavestajnom propustu u istoriji SAD, vec pre svega, o nemoci cak i
jedine preostale velesile da se suprotstavi fanaticnoj spremnosti
terorista da poginu. Niko danas u svetu nije neranjiv, ni svemocan, pa
ni Amerika, uprkos tome sto raspolaze futuristickom elektronskom opremom
za nadgledanje i mamutskom vojnom masinerijom na koju su utrosene
hiljade milijardi dolara. Na drugoj strani, napadi na Svetski trgovinski
centar i Pentagon otkrivaju novo lice terorizma koji se globalizovao.
Nije to vise samo saka ludaka rukovodjena iskljucivo neizmernom mrznjom
i ogorcenjem, vec su to naprotiv, vrhunski i profesionalno organizovane
grupe iza kojih stoje neiscrpna finansijska i ljudska sredstva. Sve
ostalo u tom novom liku je staro, narocito uzroci.

Istorija dosadasnje borbe protiv terorizma od vremena kad je Palestinka
Lejla Kader otela putnicki avion, otkriva sustinsku cinjenicu. Efikasno
i globalno suprotstavljanje ovom zlu onemogucavali su uglavnom ideoloski
razlozi, dvostruki arsini i sukobi interesa najmocnijih aktera na
svetskoj sceni. Drugo, uzroci terorizma leze prvenstveno u dugotrajnim,
nerazresenim politickim krizama, nacionalnim pitanjima, ekonomskim
problemima, verskim sukobima gde je religiozni ekstremizam samo jedna od
komponenti, a danas i u krajnjoj bedi i siromastvu u kojem zivi najveci
deo covecanstva. Pokusaj da se tom zlu stane nogom za vrat sa pozicija
sile, moci arogancije, dominacije i parcijalnih drzavnih interesa imao
je i imace efekat gasenja pozara benzinom.

Potvrdjuju to zbivanja na Bliskom istoku, pojava islamskog
fundamentalizma i ajatolaha Homeinija, uzlet Sadama Huseina, Cecenija,
Avganistan, ili nastanak i uspon Osame bin Ladena. Nista manje ni
zbivanja na ovdasnjim prostorima, gde su naoruzane grupe okarakterisane
kao teroristicke, kasnije postajale strateski saveznici.

Terorizam se, dakle, moze suzbiti, ako ne i potpuno saseci u korenu,
iskljucivo otklanjanjem uzroka njegovog nastanka, cime se, inace i hrane
teroristi. Bitka se moze dobiti jedino zajednickim i sveobuhvatnim
medjunarodnim naporima i politikom, ali bez dvostrukih arsina, skrivenih
motiva, planova i akcija. Amerika je danas stigla do prekretnice koja ce
i bez sumnje izazvati preispitivanje i revidiranje globalne politike i
nastupa. U kom pravcu ce ici te promene, tek treba da se vidi.

"Glas javnosti", 14. septembar 2001. 

Sta se promenilo u sferi telekomunikacija od 5. oktobra

Bivsi ministar telekomunikacija Boris Tadic, na pocetku mandata u
novembru prosle godine, govorio je da je neophodno da se zaustavi dalje
useljavanje u etar, pa je kao prvu meru proglasio moratorijum na
izdavanje dozvola. U tom trenutku oko 95 odsto postojecih radio i TV
stanica od ukupno 700, nije imalo legalne dozvole za rad, vec neke
papire koje im je svojevremeno, posle nikad zavrsenog konkursa za
frekvencije, dodelio bivsi ministar Ivan Markovic i kojima je mogao da
ih ucenjuje kako mu padne na pamet.

Ni godinu dana posle stvari se nisu bitno pomerile u sferi
telekomunikacija, a mnogi su se u vakuumu izmedju nikakvih i bar
nekakvih propisa, snasli i uglavili u etar, tako da izgleda kao da su
sada svi u dobrim odnosima i s vlascu, ali i s propisima.

- Resenjem Ace Stefanovica, zamenika ministra telekomunikacija Ivana
Markovica (kome se od tada gubi svaki trag) od 5. oktobra prosle godine
drzava SRJ dozvolila je upotrebu televizijskih kanala sledecim
televizijama: Globusu iz Kragujevca, Mostu iz Novog Sada i Mostu u
Raskoj, TV S u Uzicu, TV u Somboru, S kanalu u Cacku, niskom Globalu, TV
KL u Kikindi - sve te stanice bile su u sistemu STV Mreze, d.o.o., koja
je osnovana krajem avgusta 2000. godine odlukom IO SPS, s ociglednom
namerom da podupre predstojece izbore. Osnivacki akt potpisala je Gorica
Gajevic, dok je Nikola Sainovic postavljen za predsednika Upravnog
odbora novoosnovane medijske firme. Direktori su regrutovani iz RTS-a,
najpre je to bio Zoran Zivkovic, a zatim Dragan Kolarevic, kaze za
"Glas" Slobodan Djoric, generalni sekretar Udruzenja privatne
radio-difuzije "Spektar".

Sve bi te stanice ostale nezapazene, a citav posao u domenu "legalnog"
da nije uhapsen bivsi ministar Borislav Milacic i to pod optuzbom da je
drzavnim parama upravo za te stanice nabavljena oprema vredna dva i po
miliona dolara, a preko STV Mreze.

- Osim toga, Markovic i Stefanovic su tokom 1999, a narocito prosle
godine, koristeci diskreciono pravo, smestili u etar sve miljenike
tadasnjeg rezima, pa je tako, recimo, samo RTV Pink dobio 12 novih
kanala, TV Kosava sedam televizijskih i dva radijska, Radio Fan koji je
bio u sastavu Madone iz Pozarevca, osam radio frekvencija, TV Palma tri
kanala, Studio B, Ju Info kanal i RTS kanal po cetiri, a po jedan kanal
dobile su BK TV, TV Art, SOS kanal, TV Politika, Interspid (u vlasnistvu
Marka Milosevica) i desetak drugih, kaze Djoric.

Samo za te dve poslednje godine vlasti, Ministarstvo telekomunikacija
dozvolilo je upotrebu 98 televizijskih i 65 radijskih frekvencija i to
van bilo kakve konkursne procedure, a u isto vreme 235 prijava sa
urednom dokumentacijom podnetom na konkursu jos 1998. godine lezalo je u
Ministarstvu.

Vracajuci se na obecanje ministra Tadica s pocetka mandata, Slobodan
Djoric kaze da je ministar kao slamku spasa prihvatio u decembru prosle
godine inicijativu NUNS-a i Medija centra da posebna ekspertska grupa
izradi nacrt zakona o radio-difuziji, koji se pred Vladom Srbije nasao u
avgustu ove godine. Vlast sada ima predlog kako da resi probleme u
radio-difuziji i to po evropskim standardima, ali ostaje pitanje da li
ce ceo DOS stati iza takvog resenja, zakljucuje Slobodan Djoric.

"Politika", 14 septembar 2001. 

Pise Sandra Dimitrijevic 

Kroz igru se najlakse uci

Sve je licilo na uobicajeni pocetak casa u bilo kojoj skoli. I kroz
zatvorena vrata mogli su se cuti smeh, vriska i glasovi koji su se
nadjacavali. Ipak, u odeljenju nije bilo ni klupa, ni table, ni ucenika.
U jednoj od prostorija Ministarstva prosvete, u Ulici Svetozara
Markovica, pocela je obuka za skolske pedagoge i psihologe iz novog
predmeta "gradjansko vaspitanje".

Cilj igre "blagi haos"

Ovoga puta u zamenjenim ulogama, pedagozi i psiholozi ucili su kako ce
nastavnici na prvom casu upoznati ucenika sa novim predmetom i novim
nacinom rada. Jer, po zamisli Ministarstva, prvo ce obuku proci pedagozi
i psiholozi, koji ce zatim "trenirati" nastavnike koji ce predavati
alternativni predmet.

- Radni naziv ove radionice je "Ja na pustom ostrvu". Kroz simulaciju
procesa nastajanja zajednice, deca ce uciti o vaznosti sporazumevanja i
dogovaranja, problemima i neophodnosti komunikacije, o potrebi
uspostavljanja i postovanja pravila. Ucenicima se omogucava da upoznaju
sebe i druge, da otkriju i prihvate postojece slicnosti i razlike i
potrebu za vlastitim angazovanjem u resavanju problema - objasnjava
predavac Mirjana Pesic, profesor Filozofskog fakulteta i predsednik
Komisije za izradu nastavnih planova i programa Ministarstva prosvete.

Po onome sto smo videli, ucenici ce se pre svega dobro zabavljati. A
kroz igru se i najlakse uci. "Ja na pustom ostrvu" pocinje tako sto se
ucesnici podele u grupe, ali tako da se razlikuju po polu i godinama
starosti.

Svim ucesnicima se kaze da zamisle da su preziveli brodolom i da su se
nasli na pustom ostrvu. Imaju zadatak da organizuju zivot - da pronadju
hranu i vodu, mesto i nacin stanovanja, ali tako da svako ima na umu
ulogu koja mu je zadata.

U momentu kada dodje do "blagog haosa" (sto je i cilj), odnosno do
teskoca u funkcionisanju "zajednice na pustom ostrvu", igra se prekida.
Od ucenika se trazi da analiziraju prethodnu situaciju: sta je bilo
tesko? Jeste li pokusavali da resavate sukobe? Da li ste uveli neka
pravila kojih bi se svi pridrzavali? Kakve slicnosti ima ova zamisljena
situacija sa vasim zivotnim iskustvima?

- Svrha ove radionice je saznanje da niko ne moze da zivi sam, da smo
svi jednaki i da svi imamo ista prava. Deca treba da osete sta sve
zahteva zivot u zajednici, da vide ko i kako donosi odluke, da nauce da
sukobe resavaju nenasilnom komunikacijom - pojasnjava profesorka Pesic.

U ovoj grupi je dvadesetak pedagoga i psihologa iz srednjih skola sirom
Srbije, a obuka za strucnjake iz osnovnih skola je upravo zavrsena. Svi
oni vec imaju iskustva u slicnim programima (Aktivna nastava,
Obrazovanje za prava deteta, Zdravo da ste, Edukacija za nenasilje...).

Bez ocenjivanja

Po zavrsetku ovog trodnevnog programa oni ce u dva navrata obucavati
nastavnike koji ce predavati alternativni predmet. Prva petodnevna obuka
pocece odmah posto se utvrdi koliko ce dece pohadjati "gradjansko
vaspitanje", a druga ce biti organizovana tokom zimskog raspusta.

- Sa ovim strucnjacima prelazimo definitivnu verziju programa novog
predmeta. U kreiranju programa ucestvuju i pedagozi i psiholozi, a
ocekujemo i sugestije nastavnika. Od nastavnika se, izmedju ostalog,
ocekuje i da svoje iskustvo beleze u "dnevnicima" - istice profesorka
Pesic.

Polaznici ovog kursa nisu bili raspolozeni za razgovor, jer, kako kazu,
"utisci tek treba da se slegnu", buduci da je ovo bio prvi "cas".

Pedagozi i psiholozi do kraja obuke odslusace predavanja o komunikaciji
u grupi (samopouzdanje, glasine, neslusanje, debata, (ne)optuzujuce
poruke), o resavanju sukoba, o Konvenciji o pravima deteta (odgovornost
odraslih, sukob prava, krsenje i zastita prava), o skoli kao
zajednici...

Uspeh ucenika iz predmeta "gradjansko vaspitanje" bice ocenjivan opisno.
Kriterijumi za ocenjivanje su redovnost u pohadjanju nastave,
zainteresovanost i aktivno ukljucivanje u proces nastave.

Kako su na kraju istakli svi predavaci, gradjansko vaspitanje nije
alternativa, niti je suprotstavljeno veronauci. Rec je o izboru izmedju
dve mogucnosti, a osim toga, oba predmeta imaju slicne ciljeve i mnoge
teme se poklapaju.

"Blic", 14. septembar 2001. 

Pise Zeljko Jovanovic 

Intervju: Sonja Savic

Na nasu molbu da prokomentarise vest da je slovenacki film "Kruh i
mleko", u kome ona igra glavnu zensku ulogu, dobio jednu od nagrada u
Veneciji, Sonja Savic je bila veoma iznenadjena. Od nas je, naime, prvi
put cula za taj podatak. Na pitanje kako objasnjava cinjenicu da igra u
Sloveniji a da je nasi reditelji zaobilaze, ona kaze:

- Ako pogledamo postenije, u nasim filmovima i nema zenskih uloga.
Koliko sam ja videla, u poslednje vreme jedino Ivana Mihic u "Mehanizmu"
ima jedinu vecu zensku ulogu. Mada mi se cini da se domaca
kinematografija, barem sto se tice ljudi ispred kamere, uglavnom oslanja
na one koji ili mogu da nabave novac, ili hoce da rade bez novca.

O cemu govori slovenacki film?

- To je jednostavan film o hlebu i mleku. Prica o jednoj porodici
alkoholicara se desava u jednom danu i jednoj noci, i zavrsava se u
zoru. Rec je o novom, savremenom, crnom socijalnom talasu sa puno
duhovitosti. To su teme kojima se ljudi u Beogradu ne bave. Ovde se
trenutno snimaju filmovi o korupciji, mafiji, politickoj korupciji i
slicno, mada, moram da kazem, poslednjih par godina obecavaju. Tu je
film "Munje" koji se bavi sitnim socijalnim problemima na duhovit nacin,
delimicno Bajicev film "Rat uzivo", ali i ranije Dragojeviceve "Rane".
Svi ti filmovi se, naravno, bave nekom drugom generacijom.

Po cemu se vasa generacija posebno razlikuje?

- Nad mojom generacijom, godista izmedju 1958. i `65, izvrsena je neka
vrsta francuske revolucije, odnosno ciscenja. Trista hiljada ljudi je
otislo iz Beograda `91. i `92. godine, i posle deset godina ti raseljeni
ljudi vise nisu prijatelji, jer su se u medjuvremenu vidjali samo na
sahranama roditelja. Boraveci u Sloveniji uocila sam, s obzirom da su
stvari tamo ociglednije, da smo mi tehnoloski prevazidjena generacija,
samo nase obrazovanje je prevazidjeno. Istovremeno, cela jedna
generacija je totalno nestala i iz umetnickog i iz bilo kog drugog
zivota, nesto je pomrlo, drugi ne rade, treci nisu u vlasti.

Sta je sa ovima koji su danas mladi?

- Oni su dovedeni u poziciju da im izgleda kako mogu da uticu na svoj
zivot i da mogu da promene sopstvenu poziciju.

Hocete da kazete da su mladi ljudi danas zloupotrebljeni?

- Da. I da se nalaze u poziciji slicnoj onoj iz `45-46. godine. Mene
najvise plase ti mladi ljudi, politicari koji ponavljaju sindrom iz
vremena Josipa Broza. Kada ukazete na tu paralelu izmedju Tita i ovih
novih lidera i njihovih saradnika-junosa, onda ste paranoik. A deset
godina moga zivota, da ne pominjem druge, zrtvovane su da bi se
probudili mladi ljudi, da bi se se naucili da razvijaju privatnost,
normalnost, umnost, da se nauce cuvanju srpskog jezika. Pretekao nas je
neko ko se zove politicki vodja, neko ko je okupio omladinu oko sebe,
otvorivsi im velika vrata za ulazak u politicke i ideoloske vode. To je
neizbrisiv greh, a posledice ovog greha cemo videti za desetak godina.
Isto kao u onom posleratnom dogadjaju iz Pirota. Ugledni trgovac iz ovog
grada je 1945, videvsi sina u partizanskoj uniformi kako puca u celo
zarobljenika, otisao kuci i obesio se. Obesio se jer je video kolika je
vlast u rukama njegovog dvadesetdvogodisnjeg sina koga je poslao da uci
ekonomiju, a on zavrsio u Vrhovnom stabu. Da li vam je ta prica nesto
poznata danas?

Da niste malo radikalni?

- Mozda, ali neka mi neko pokaze kako je sasvim slucajno vecina ljudi iz
"Otpora" zavrsila u strankama i povlacim sve sto sam rekla. Sta je, po
vasem misljenju, alternativni umetnicki pokret u ovom trenutku u
Beogradu? - Trenutno u Beogradu ne postoji alternativa. Ako postoji,
onda su to dva i po coveka prezivela iz doba ranih devedesetih. Znaci,
Fleka, koji ne nastupa, neki vrlo mladi ljudi u pozadini i nista vise.
Ono sto je vrlo lepo jeste to da smo stekli klupsku scenu, zahvaljujuci
pre svega grupi "Kanda, Kondza i Nebojsa", odnosno Oliverovom vokalu.
Oni su prva ozbiljna novost posle Milana Mladenovica, "Darkvud dab" se
oformio u jedan ozbiljan klupski bend, volim i Nikolu iz grupe 357,
zatim "Neocekivanu silu..." - to je nesto sto je izvesno alternativa, tu
je i "Vrooom". Sada je problem sto su oni, na neki nacin, postali mejn
strim stanice B92. I onda je Prvi program, prvi put u istoriji, poceo da
se ujedinjuje sa "devedesetdvojkom". Odnosno, Televizija B92 je pocela
da ustupa spotove Prvom programu RTS-a i ja ocekujem da vidim bivse
"Kosavine" ili "Pinkove" pevace na B92.

To su relana ocekivanja ili karikiranje?

- Tu moju tezu narocito potkrepljuje izvesni Ivan, mislim da je
Gavrilovic, poznat kao osnivac turbo-folka, pricalo se i da je bivsi
decko Marije Milosevic. Taj momak je onako, krajnje opusteno, cesuci se
pred kamerama, sto po rukama sto ispod nosa, dopustio sebi da bez zazora
kaze kako posle petog oktobra, pravi umetnici kao on, koji su zabavljali
narod deset godina, nisu u opticaju, nego neki narkomanski bendovi koji
su izmileli iz nekih rupa. I naravno, nije ga sramota zbog neznanja koje
je kao kosmos.

Kojim povodom je bio planiran vas put u Nemacku i zasto je propao?

- To je film "Kazna" Gorana Rebica koji ce biti prikazan na Festivalu
ljudskih prava u Nirnbergu. Taj film je videla beogradska publika na
Festu, obisao je mnoge festivale u svetu, ali nijedan distributer nije
hteo da otkupi taj film od coveka koji je jedini posvetio paznju
Beogradjanima. Izgleda da su ljudi posle petog oktobra umorni, je li, od
bombardovanja, i ne zele da se secaju tog ruznog perioda. E sad, trebalo
je sama da nadjem pare za kartu, na zajam, jer organizator snosi
troskove. Posto ja ni u ludilu ne mogu da skupim tolike pare, hiljadu
maraka, cak nemam od koga ni da pozajmim, jer su svi moji prijatelji
siromasni, zive u rupama i podrumima, posto nisam mogla da nadjem ni
sponzora, odustala sam. Poslacu telegram i napisati ono sto sam htela da
kazem tamo.

Planovi za dalje?

- Nemam vise snage da se ponizavam, da cepam karte i da molim ljude po
Srbiji da nam pomognu. Nasla sam novog sjajnog plesaca za svoje
pozoriste, koji srecom nije upisao FDU vec Likovnu akademiju. Nastavicu
da radim ako treba u svom stanu. Poslednje dve godine zivim od malih
para koje sam zaradila u Sloveniji, moj narod i moje drustvo su
apsolutno nezainteresovani za mene, pa cu polako i ja prestati da se
interesujem za njih. To naravno ne znaci da cete me se lako resiti.


Одговори путем е-поште