BRITANSKA STAMPA: AMERIKA I SVET VISE NIKADA NECE BITI ISTI 

Britanski listovi konstatuju danas da je Amerika, najmocnija zemlja
sveta na vrhuncu globalnog uticaja i bogatstva, za samo nekoliko minuta
dovedena u panicno stanje opsade posle jucerasnjih teroristickih napada
na Njujork i Vasington, koji ce promeniti Ameriku, ali i celi svet,
prenosi Srna. Britanska stampa, uz dramaticne naslove - "Rat stigao u
Ameriku", "Objava rata", "Sudnji dan" i fotografije Svjetskog
trgovinskog centra u plamenu, paznju posvecuje analizi mogucih uzroka i
posledica "najstrasnijih teroristickih napada koje je svijet ikada
vidio". "Iako se moglo pretpostavljati da ce do slicnog napada jednog
dana doci, ipak nije moguce shvatiti razmere tragedije niti motive ljudi
koji su izvrsili napade. Narednih dana, kada pocnemo da shvatamo koliko
je ogromno zlo pocinjeno, postace jasno da Amerika, pa i citav svet,
vise nikada nece biti isti" - pise "Indipendent". "Gardijan" ocjenjuje
da se "ne smije potceniti bol koji danas osecaju svi Amerikanci".
"Postoje dve neposredne opasnosti - prva je da se ranjena i razjarena
Amerika povuce u sebe, uverena da joj je svijet neprijatelj, sto bi
znacilo pobedu terorizma, a sa druge strane treba se cuvati preterane
reakcije, narocito na vojnom planu" - istice "Gardijan" i porucuje:
"Ameriko, ostani mirna i pribrana". "Dejli telegraf" smatra da prilikom
odlucivanja kako da reaguje Amerika "ne bi trebalo da se usmeri na
potragu za pojedinacnim teroristima". "Bez obzira da li je u napade
umesan Osama bin Laden, nijedan pojedinac, cak ni neka izolovana grupa,
ne moze da deluje bez podrske drzava. Zemlje poput Irana, Sirije,
Sudana, Avganistana i, prije svega, Iraka udomljuju ljude koji vrse dela
poput onih pocinjenih juce u Americi" - naglasava "Dejli telegraf". Ovaj
list navodi da je rec o akciji "ravnoj napadu na Perl Harbur", koja
predstavlja "napad na slobodu, red i mir, koji su od kljucnog znacaja za
citav svet". "Tajms" napominje da su SAD, njihovi saveznici i citav
civilizovani svijet "danas u ratu protiv neprijatelja koji je, iako
nedeklarisan, dobro organizovan i beskurpulozan". "Meta napada bio je
americki san, ali ne samo on. Izvrsen je napad na civilizovano,
liberalno drustvo, s ciljem da se sve zemlje, koje bi takodje mogle da
se nadju na nisanu, nateraju da u samoodbrani postanu drzave sa snaznim
merama bezbednosti" - istice "Tajms" i zakljucuje da ce ovaj napad
"promeniti politicki pejsaz". "Fajnensl tajms" smatra da ce posle ovih
dogadjaja doci do "temeljnog preispitivanja americke spoljne politike".
"Predsednik Bus pri tome mora da ima na umu cinjenicu da su napadi
isplanirani s ciljem da Ameriku nateraju da se povuce iz sveta, sto ne
bi smelo da se dogodi. Americi je sada potrebna medjunarodna podrska, a
svetu je potreban americki angazman" - zakljucuje ovaj list.

SVETSKA STAMPA: SAD VISE NISU NEPOBEDIVA SUPERSILA 
Jucerasnji razarajuci napadi na centre americke bezbednosne i
finansijske moci narusili su sliku o Americi kao jedinoj svetskoj
nepobedivoj supersili, isticu svetski mediji. Strucnjaci navode da bi
jucerasnja tragedija mogla znacajno podstaci saradnju SAD sa saveznicima
u borbi protiv slicnog nasilja, ali istovremeno dovesti u sumnju
Vasingtonov zestoki diplomatski jezik i samostalne nastupe u svetskim
politickim i bezbednosnim pitanjima. "To je moglo biti Kosovo, Bejrut
ili Zapadna obala. A bili su Njujork i Vasington - srce demokratske
tvrdjave. I najmocnija svetska nacija, cije oruzje moze unistiti svet
nekoliko puta, nije mogla da ucini nista, osim da sa uzasom posmatra
nekoliko teroristickih napada na svete americke institucije, uz
stradanje hiljada ljudi", navodi u urednickom komentaru indijski dnevnik
"Ekspres". Azijski mediji su zaprepasteni "nesposobnoscu" americkih
obavestajnih sluzbi da sprece jucerasnje napade na zgrade Svetskog
trgovackog centra i Pentagona, te obaranje jos jednog putnickog aviona
kod Pitsburga. "Mozemo biti samo zaprepasteni cinjenicom da CIA i FBI
nisu uspeli da sustinski razotkriju aktivnosti jedne tako opasne grupe",
navodi japanski dnevni list "Nihon Kejzai Simbun". Japanski vojni
komentator Kazuisa Ogava tvrdi da je "Amerika omanula u predvidjanju da
ovakva stvar moze da se dogodi na njenom kucnom pragu". Bezbednosni
analiticari smatraju da je u vezi sa ovakvim ekstremnim nasiljem,
ukoliko se ono ikada bude moglo u potpunosti spreciti, od vitalnog
znacaja bolja koordinacija izmedju americkih i saveznickih obavestajnih
sluzbi. "Ovo je veliko upozorenje za Kinu. Ukoliko se ne uspravimo u
borbi protiv ovakvog terorizma, mozda cemo jednog dana doziveti nesto
slicno", izjavio je direktor Medjunarodnog programa za bezbednost na
Univerzitetu u Pekingu Dzu Feng. U komentarima se istice da ce se sirom
sveta pojaviti sumnje i dodatne rasprave u vezi sa vizijom americkog
predsjednika Dzordza Busa o raketnom sistemu nacionalne odbrane od
drzava poput Sjeverne Koreje, Iraka i Irana, te intenzivnom jednostranom
diplomatijom koja je tu viziju pratila. "Nacionalna raketna odbrana je
pitanje koje je dominiralo u americkim politickim raspravama tokom
nekoliko posljednjih meseci. Ali ovi napadi pokazuju da su ostale
pretnje opipljivije, te da je u poredjenju s njima, skupa raketna
odbrana irelevantna", pise hongkongski "Morning post". Profesor sa
Univerziteta u Keju Masao Okonogi kaze da ce "poverenje u raketnu
odbranu opasti, iako bi mogli biti pojacani argumenti ze njenu
neophodnost", te da ce "taj paradoks rasti". "Zastrasivanje i dijalog su
znacajni, ali to je pitanje ravnoteze. Bus ce biti naklonjeniji jacanju
zastrasivanja, kako bi sprecio ovakve iznenadne napade, ali ostale
zemlje to ne mogu pratiti, jer zele vise dijaloga. Pojavice se komentari
da je Busova politika bila suvise ostra", smatra Okonogi.

"Blic", 12. septembar 2001. 

Rajner Kunce: "Suprugu sam upoznao nakon cetirsto razmenjenih pisama.
Svako njeno pismo imalo je bar 25 strana. Preko njih, mi smo se
zavoleli". Piscev dosije spasen sa lomace. Cudesne godine u Istocnoj
Nemackoj

Pise: Milena Marjanovic

Rukopis sacuvan u grudnjaku

Sticajem okolnosti, Rajner Kunce, dobitnik nagrada "Georg Trakl", "Georg
Biner", "Vajlhajmer literaturprajs", i 1988, u Srbiji, Evropske nagrade
za poeziju, inace prevodjenu na trideset jezika, otkrio je jednog dana
svoj policijski dosije. Ukratko, njegova prica izgleda
ovako: posle rusenja Berlinskog zida, Kunce je dosao da poseti grad iz
kojeg je izgnan. Nepoznati mladic mu je zakucao na vrata i ispricao da
je posle Honekerovog pada, bio odredjen za sefa komisije za likvidaciju
arhiva STASI. Trebalo je da spali dosijea. Januara 1990. u Buhenbergu (u
Tirginiji), napravio je veliku lomacu. Ali jedan je
spasen: bio je to Kunceov dosije.

Vatra ga nije htela. Mladic je odlucio da "preziveli" dosije preda
piscu. Tako je dosije pod sifrom "Lirika" postao znacajan dokument, tako
reci snimak licne drame. I upravo kao takav usao je u plan izdavaca KOV
pod istim nazivom, u prevodu Virdzinije Pasku. Ovdasnjim citaocima
poezije i lirsko delo Rajnera Kuncea odavno je poznato. Opet
zahvaljujuci KOV-u objavljen je njegov "Caj od jasmina" u prevodu Zlatka
Krasnog.

Povodom akcije "Gete instituta" u Beograd "Otkrijte nemacki", Rajner
Kunce je bio nas gost. Imali smo priliku da cujemo njegovu zaista
nesvakidasnju ispovest koja pocinje u mestu Elinc usred Rudne gore. A
traje u kucici na obali Dunava, kraj Pasaua... Sin rudara, Rajner Kunce
je studirao filozofiju i novinarstvo u Lajpcigu, potom radio kao naucni
asistent i predavac, a krace vreme i kao bravar. Od 1962. slobodan je
umetnik koji, osim poezije, pise i prozu, kao i knjige za decu.
Nadziran, onemogucavan i proganjan u Istocnoj Nemackoj, Rajner se posle
pojave "Cudesnih godina", u prolece 1977. iseljava u Zapadnu Nemacku.

A da li ste uspeli da sacuvate vasu licnu arhivu?

- Bio sam pred hapsenjem kada sam moj deo arhiva zahvaljujuci
prijateljima sakrio u crkvi ispod dasaka. Sluzbenici bezbednosti su po
njima redovno hodali ne znajuci sta je ispod patosa...

Kako ste odrzavali komunikaciju sa svetom?

- Posta u Istocnu Nemacku nije redovno stizala. Recimo iz Frankfurta na
Majni do Tirginije trebalo je 43 dana za pismo, a sedamnaest za hitnu
posiljku. Da se ne bi znalo kada je pismo poslato, precrtavali bi datum
ili bi ga zabrljali. Trougao na poledjini pisma nikad nije bio ceo. Uvek
je u gornjem delu bio malo pomeren navise. Posta je ipak za nas bila
jedina veza sa svetom. Pezivljavanje. Gubitak pisma bi nas unesrecio.
Preko pisama, ipak, ja sam mogao i morao sest meseci ranije da planiram
sastanak sa nekim. Ali kad bi mi taj neko u pismu tacno naveo datum
susreta, obicno bi mi posiljka stigla sa dan zakasnjenja da ne stignem
na vreme. Isto je bilo i sa telegramima. Jednom sam ga poslao
roditeljima obavestavajuci ih kad cu gostovati na televiziji - da me
vide. Stigao im je tek posle reprize emisije. Ali su me ipak videli jer
su me komsije zapazile na ekranu i javile im.

A slali rukopise izdavacima?

- Svoje rukopise nisam smeo slati u Zapadnu Nemacku. Jer, ako bi
"postara" kojim slucajem uhvatili, vise nigde ne bi smeo putovati.
Snalazio sam se. Pisao sam na veoma tankom papiru koji bih rastavio na
20 pisama, po tri lista u svako. Ubacivao bih ih u sanducice. Pisma bi
stigla na adrese prijatelja, a oni bi ih nosili izdavacu.

Kako ste dolazili do sopstvenih knjiga?

- Kad bi mi knjiga bila objavljena, ja bih poslednji za to saznao.
Jednom sam je dobio zahvaljujuci lektoru i jednom meni nepoznatom
gospodinu. Naslutivsi da bi ga mogli uhvatiti na granici, lektor je
knjigu stavio u kesu i znacajno pogledao gospodina koji je sedeo preko
puta njega. Pricao mi je kasnije: nisu ni rec progovorili, ali su se
razumeli. Gurnuo je kesu ispod sedista. Lektora su ipak izbacili iz
voza. Ali, "posta" je otisla. Nikad nisam saznao ko je bio taj gospodin.
Drugom prilikom, knjigu mi je donela jedna devojka. Predala mi je u
crkvi, izvadivsi je savijenu na dva dela. Tako ju je cuvala ispod
grudnjaka. Moje "Cudesne godine" su odbili da stampaju - pronasli su u
njoj tragove antisocijalisticke propagande. Onda su se predomislili i
objavili je. U petnaest hiljada primeraka. Ali nije dospela u knjizare.
U Zapadnoj Nemackoj ne bih imao nikakav dokaz da ipak imam objavljenu
knjigu, da mi je jednog dana supruga nije donela. Slucajno. Kupujuci
hleb uvek u istoj pekari, vratila se sa vrecicom u kojoj je bila i moja
knjiga. Ne znamo ko ju je stavio u kesu...

Cudesne godine...

- Godine `75. posetio me je jedan mladi inzenjer. Vrlo otvoreno mi je
iznosio svoje misljenje o svemu. Potom mi je pisao pisma. Savetovao sam
ga da pripazi, jer ih svakako neko cita. A on mi je odgovorio da mu to
bas odgovara, jer se jedino tako moze saznati kako nas proganjaju...
Uhapsili su ga. Angazovao sam advokata da ga brani. Ipak, zbog
dopisivanja sa mnom osudjen je na sest godina zatvora. Taj slucaj sam
opisao u knjizi "Cudesne godine"...

A ljubav?

- Suprugu sam upoznao nakon cetiri stotine razmenjenih pisama. Svako
njeno pismo imalo je bar 25 strana. Preko njih, mi smo se zavoleli. Onda
mi je poslala i svoju fotografiju. Bila je ocajna. Nalikovala je na
izvestacenu glumicu. Ali, ja sam je ipak zaprosio. Znao sam da neko ko
ima tako dobru dusu, sto sam spoznao iz pisama, ne moze biti ruzan, cak
i ako to fizicki jeste... Kad sam je konacno posle mnogo godina sreo,
ugledao sam veoma lepu zenu.

Kako stizete do poezije?

- Nikad nisam mislio da nesto pisem o posti. Ali jednog dana, na putu,
posle preteceg razgovora, krenule su iz mene price o posti, politicke
slike o kojima nisam prethodno razmisljao. Sledecih sedmica napisao sam
21 varijaciju na temu poste. Na pitanje suverenosti umetnickog dela,
mogu samo da kazem: ako svoja razmisljanja krivotvorite, nikad necete
doci do poezije. Stepen istine u tim slikama treba sa minimumom
sredstava dovesti do maksimuma, ili izdajete poeziju. Evo kako ja to
cinim u stihu: "Otvor pisma je dva milimetra otvora ka svetu" ili "Pismo
je oblak/ marke su ptice".

Da li ste u kontaktu sa vasim ovdasnjim izdavacem?

- Kada je NATO bacao bombe na Srbiju, naravno da sam pokusao da stupim u
kontakt s mojim ovdasnjim izdavacem Petruom Krduom, i prevodiocima. Slao
sam faksove, pisao pisma - ali bez rezultata. Posta se vracala s
objasnjenjem da su veze sa vasom zemljom prekinute. Sada sam iskoristio
priliku da ih donesem i urucim ih licno...


Одговори путем е-поште