"Danas", 11. septembar 
Ponovo kriza poverenja u institucije
Ekskluzivno za "Danas", Centar za proucavanje alternativa je u periodu
od 25-28. avgusta 2001. godine sproveo istrazivanje putem neposrednog
intervjua na uzorku kvotnog tipa koji je brojao 1.638 gradjana Srbije
(bez Kosova i Metohije). Istrazivanjem je rukovodio Srecko Mihailovic,
sociolog, a u timu su jos bili dr Stjepan Gredelj, sociolog, dr Bora
Kuzmanovic, psiholog, Milan Nikolic, sociolog, mr Zoran Stojiljkovic,
politikolog, i dr Mirjana Vasovic, psiholog.

Institucije su hleb i so demokratije. Naravno, to ne znaci da
nedemokratski rezimi nemaju institucije ili da su one lose u tim
sistemima. To znaci samo to da bez dobro uredjenih, stabilnih i
drustveno delotvornih institucija nema demokratije. Nema ni stabilnog
drustva bez postojanih institucija. Razvijena institucionalna mreza je
okosnica i stabilizator svake drustvene zajednice.

U razorenom drustvu razorene su institucije, pre svega. Nestabilne
institucije su najvidljivija dimenzija nestabilnog drustva. Desetinama
godina u nas su institucije propadale, razarane i nestajale ili se
izradjale u prava cudovista. Gubile su i ono malo normativno regulisane
autonomije, ulazile u jedan sistem feudalnog organizovanja sa nacelima o
vernosti gospodaru i punim dzepovima. Tipican pokazatelj upropascenih
institucija u nas jeste situacija u kojoj grupa pojedinica zaposlenih u
datoj instituciji organizuje njen rad tako da se tu pod institucionalnim
nimbusom pravi profit za njihove dzepove. Sve u svemu, institucijama je
zavladao njihov prirodni krvni neprijatelj - voluntarizam.

DEOBE FOTELJA I FIKUSA

Po pravilu, socijalna delotvornost institucije ne zavisi od ljudi koji
vode instituciju; institucija treba da postojano i dobro funkcionise
nezavisno od toga koji su ljudi na njenom celu. Naravno, odredjeni nivo
sposobnosti se podrazumeva! Poenta je u tome da se s promenom ljudi u
instituciji ne menja identitet institucije. Ljudi su prolazni, a
institucije trajne.

Kod nas su u proteklom desetlecu, stvari okrenute naglavce.
Institucijama su vladali ljudi koji su se ponasali kao da su vecni, a
institucije u njihovim rukama tek glina koju su oblikovali po svojoj
zelji i u svrhu licne dobrobiti. Pre svega oni su instituciju dobijali u
svojinu, kao leno, kao djumrukanu u vreme kneza Milosa, uz odredjene
obaveze, naravno. U pitanju je bio feudalni ili klijentisticki sistem,
svejedno, u kojem su se znala prava gospodara i obaveze podloznika.

Susret gradjana sa takvim institucijama bio je, po pravilu, susret sa
samovoljom! Nepravda, diskriminacija pa i sikaniranje, bili su ceste
"institucionalne pojave". Takve institucije gradjanima nisu pruzale ono
osnovno sto su od njih ocekivali - sistem orijentacija, izvesnost,
sigurnost... A institucije, sa stanovista gradjana, kljucnu ulogu upravo
imaju na planu smanjenja polja neizvesnosti i sirenja polja sigurnosti.
Institucije koje tome ne doprinose ne mogu da ocekuju kredibilitet u
ocima gradjana, kao sto je to potvrdjeno u brojnim javnomnjenskim
istrazivanjima, pa i u ovom koje je obavio Centar za proucavanje
alternativa, krajem avgusta ove godine.

Od promena zapocetih prosle jeseni, pored kljucnih promena na planu
standarda, gradjani su ocekivali isto toliko vazne institucionalne
promene. Pre svega ocekivala se obnova i stabilizacija institucija.
Takvo ocekivanje imalo je i naucnu tezinu, kao da su svi gradjani znali
za sustinsku ulogu institucija u proizvodnji socijalne stabilizacije.

Medjutim, kada su postoktobarski zapocete "deobe fotelja i fikusa" i
onog sto uz njih ide, bez mere i ukusa, vec samo da se oduzi prema onima
s kojima je duznicko-poverilacki odnos uspostavljen, cinilo se da ce
nova vlast biti jos gora. Umesto da se institucije depersonalizuju (jer
one samo kao takve jesu institucije u punom znacenju tog pojma), pocelo
se sa novim "stranackim" ljudima. Za stranke kao da je bilo najvaznije
da se polozaji popune njihovim ljudima. Novi kadrovi na novim poslovima
pokazivali su citavu paletu razlicitog odnosa, od entuzijazma do
primitivizma ("Burazeru, da l' direktor zemzadruge, da l' direktor
pozorista, svejedno, vazno je da je lova dobra!"). Gradjani Srbije su
jedno vreme prelazili preko ovih institucionalnih neuspeha, verovalo se
da je to trenutna slabost i da ce ipak sve krenuti ka boljem. Takvo
uverenje bilo je dominantno sve do ovog leta.

Gradjani svojim poverenjem ili nepoverenjem daju ili ne daju legitimitet
ne samo institucijama, vec sistemu u celini. Treba pogledati, na primer,
izuzetno nizak stepen poverenja u institucije sistema u jesen 1999.
(tabela 2) koje se u istom trendu produzilo sve do septembarskih izbora
koji su oznacili krah prethodnog sistema. Otuda je i te kako indikativna
pojava sa kojom se sada susrecemo, ponovnog opadanja poverenja u
institucije. Gradjani jednostavno kazu da ne mogu imati poverenje u
institucije koje ne funkcionisu valjano, koje se privatizuju, koje svaki
slucaj tretiraju zavisno od volje ljudi iz tih institucija...

U objasnjenju ne/poverenja u institucije, na konkrentom planu nailazimo
na povezanost poverenja u nekoliko cinilaca: percepcija efikasnosti
institucija u celini, ocena delovanja institucija u velikim drustvenim
dogadjajima (npr. vreme bombardovanja Jugoslavije, vreme prelomnih
Sprelomnih� izbora, vreme "oktobarske revolucije"), imidz ljudi na celu
institucija i neposredno iskustvo u vezi sa radom datih institucija.
Generalno, kredibilitet institucija, pogotovu politickih institucija i
institucija poretka, pa i institucija javnih sluzbi, jeste deo poverenja
u sistem u celini. Poverenje u ove institucije snazno utice na
formiranje stava prema sistemu u celini, a ova slika povatno utice na
ocenu kredibiliteta posebnih institucija.

PONOVNI SUNOVRAT

Na opstem planu, pocev od 1993-'94. godine primecuje se konstantni pad
poverenja u politicke institucije i taj trend je konstantan sve do pada
i propasti prethodnog sistema na izborima i drugim dogadjajima tokom
prosle jeseni. Prelom cine septembarski izbori s kojima pocinje trend
povratka poverenja gradjana u politicke institucije. Medjutim, ovog leta
trend uspona poverenja je zaustavljen i imamo naznake smanjenja
poverenja. To ilustruju posetoci poverenja u instituciju predsednika
Jugoslavije, republicku vladu, partije na vlasti... (pogledati tabele 1
i 2).

Poverenje u institucije poretka (vojska, policija, sudstvo) opada do
bombardovanja Jugoslavije, potom se, nakon toga, postepeno podize, da bi
ovog leta ponovo krenulo ka sunovratu!

Na primer, u Vojsku Jugoslavije 1994. godine poverenje ima 62 posto
gradjana, 1995. - 53 posto, 1996. - 51 posto, 1997. - 46 posto, u
septembru 1999. (posle bombardovanja) - porast na 64 posto i ponovo
postepeno opadanje; prvo na 61 posto u junu ove godine i potom, sada u
avgustu, na 51 posto.

U policiju, 1994. godine poverenje ima 44 posto gradjana, 1995. - 42
posto, 1996. - 38 posto, 1997. - 31 posto, u septembru 1999. (posle
bombardovanja) - porast na 39 posto; taj nivo poverenja odrzava se i u
junu ove godine - 40 posto, a onda do kraja avgusta sledi nagli pad na
28 posto.

Slican je i trend poverenja u sudstvo. U 1995. godini poverenje u sudove
i sudjenja ima 38 posto gradjana, 1996. - 36 posto, 1997. - 24 posto,
isto je toliko poverenje i 1999. godine, pa i u junu ove godine
- 22 posto, a potom nagli pad - krajem avgusta nalazimo da u sudstvo
poverenje ima svega 14 posto gradjana.

Ocito da institucije poretka, posebno policija i sudstvo, nisu mogle da
odgovore izuzetno naraslim ocekivanjima gradjana (naraslim u
proslogodisnjim izbornim kampanjama). Ovim institucijama sada se svete
(ocito nerealna) obecanja svojedobno opozicionih a sada vladajucih
lidera o borbi protiv kriminala i korupcije.

CRKVA IZNAD SINDIKATA

Kada je rec o poverenju gradjana u institucije civilnog drustva,
najindikativnije je sporo i tesko uspostavljanje poverenja u nove
institucije (na primer, u nevladine organizacije), nisko poverenje u
sindikate pa i medije, a stabilno i visoko poverenje u Crkvu. Svi nalazi
govore o stabilnom poverenju gradjana Srbije u Crkvu. Crkva je jedina
institucija ciji kredibilitet nije poljuljan u svim nasim menama u
poslednjih dvadesetak godina. Sva relevantna istrazivanja u prosloj
deceniji i pocetkom ove, pokazuju da poverenje prema Crkvi ima izmedju
52 i 58 posto gradjana (sto pokazuje gotovo neverovatnu stabilnost s
obzirom na razlike u uzorcima i statisticku gresku).

Ukupno uzev, poverenje u drustvene institucije opada pocev od 1994. sve
do septembra 2000. godine. Od prosle jeseni do pocetka leta ove godine u
drustvene institucije postepeno je vracano poverenje, da bi krajem leta
vec naisli na znake ponovnog pada poverenje u institucije. Na primer,
pocetkom juna ove godine prosecno poverenja u sve institucije iznosilo
je 3,07 a tri meseca kasnije, dakle u ovom vremenu, prosek je pao cak na
2,63. Ocito je da je mnogo obecano, a malo uradjeno. DOS je obecao mnogo
i premnogo, da bi dobio izbore. Malo je uradjeno, pogotovo spram velikih
ocekivanja stvorenih velikim obecanjima. Gradjanima nije jasno zasto
nije uradjeno. DOS se, umesto da radi vise na ostvarivanju obecanog,
deli na dve strane koje jedna drugu optuzuju za obecano a neobavljeno.
Kao da je poenta ne u radu nego u promeni mnjenja, da se izbegne
odgovornost i sebe prikaze podobnim za pobednika na buducim izborima!

"Glas javnosti", 11. septembar 

Odbor za ljudska prava JUKOM-a tesko optuzuje vlast u Surdulici 

Policija i sudstvo slozno protiv grad/ana

Brutalno pretucena zena, koja je o tome progovorila javno, u opasnosti
da i sama bude osud/ena, jer je svojim iskazom "povredila ugled i cast"
siledzija

pise: Z. J.

BEOGRAD - U "crvenom" pcinjskom okrugu, sporovi izmed/u lokalnih
kabadahija iz redova surdulicke policije i prebijanih grad/ana, mahom
nakon 5. oktobra, ne jenjavaju. Najdrasticniji slucaj je brutalno
premlacene devojke Mirjane Savic, protiv koje su batinasi podneli
krivicnu prijavu, zbog kako je navedeno, klevete.

Prijava policajca Bobana Stamenkovica i civila Nenada Cvetkovica,
podneta je 27. avgusta i za 18. septembar vec je zakazano sud/enje zrtvi
Mirjani Savic u surdulickom sudu. S druge strane, njena krivicna prijava
zbog nanosenja teskih telesnih povreda, od decembra, kada je i
prebijena. "tapka u mestu" i u fazi je optuzenja.

Recepcionarka Mirjana Savic, premlacena je na radnom mestu u hotelu
"Vlasina". Policija, kako navode u Odboru za ljudska prava i JUKOM - u,
nije htela da izad/e odmah na uvid/aj iako je bilo nekoliko poziva.
Mirjana ima teske telesne povrede i gluvocu, koja kako kaze, po
medicinskim nalazima raste.

- Bolje da sam mrtva ostala na mestu. Ima li neko da pomogne nama
sirotinji. Moja krv je jos uvek po zidovima sobe, gde su me bez razloga
tepali. Sada sam ja ispala kriva. Podneli su krivicnu prijavu jer sam za
lokalne novine, rekla da, kada sam se posle nesvesti, od batina
probudila, da sam bila sva razvucena od pola i upisana. Tako je bilo. A
oni kazu da je to rusenje njihove casti i ugleda. U krivicnoj prijavi
stoji da se zbog te moje izjave, umalo razveo policajac Stamenkovic i
kao ne moze da ima decu. A ima ih vec dvoje. Kako ja rusim cast Nenadu
Cvetkovicu, koji nije policajac a koji me je takod/e tukao, kada su
njemu vec ranije sudili za silovanje - pita se premlacena Mirjana Savic,
koja kako kaze, ima svakodnevne bolove u glavi, jos uvek ne moze da
spava i stalno je na lekovima.

Tuzioci Stamenkovic i Cvetkovic terete Mirjanu Savic za klevetu iznetu u
medijima. Podnete su dve krivicne prijave. Ukupno se trazi odsteta, kako
Mirjana kaze, od 200.000 dinara. -- Tolike pare u zivotu nisam videla a
kamoli drzala u rukama. Pored svega sto sam prezivela, sada se jos
plasim sta ce na sudu biti. Nemam nikoga da me zastiti a oni su vlast,
kaze Mirjana Savic.

Pravnik JUKOM -a pri leskovackom Odboru za ljudska prava, Dragutin
Vidosavljevic, kaze da je ovo slucaj koji jasno pokazuje spregu policije
i sudstva na stetu grad/ana. "Zrtvina prijava je posle, vise od osam
meseci u fazi optuzenja a pretres po ovim privatnim tuzbama zakazan je
za mesec dana. Takod/e, sama surdulicka policija, napravila je prostor,
da se i dalje izivljava nad svojom zrtvom. Oni nisu odmah izasli na
uvid/aj i samim tim nije do kraja rasvetljen slucaj i uloga policajca i
drugog civila koji su tukli i zlostavljali Mirjanu. To jasno pokazuje da
surdulicka policija nije spremna da preduzme odred/ene korake u gonjenju
kriminalaca u svojim redovima. Uopste, ovakva sud/enja imaju za cilj da
kriminalci zaplase zrtvu pa da ona sama odustane od tuzbe", kaze pravnik
JUKOM-a Vidosavljevic.

Pisali ministru

Odbor za ljudska prava i kancelarija JUKOM-a u Leskovcu, poslali su
pismo Dusanu Mihajlovicu, ministri MUP-a Srbije. U dopisu ove nevladine
organizacije mole da se ministarstvo angazuje, jer kako je navedeno,
surdulicka policija nije faktor "zastite licne i imovinske sigurnosti
grad/ana, vec nosioc oslobod/enog nasilja cije su zrtve grad/ani, koji
prema policiji osecaju strah umesto poverenja... Utvrdite pravo istinito
cinjenicno stanje o - ovim slucajevima necovecnog postupanja policije
prema obicnim malim ljudima - pripadnicima policije koji su ih mucili i
stanju u samom surdulickom OUP - u, sa ciljem da pocinioci nasilja budu
privedeni pravdi, da zrtve budu oslobod/ene daljeg proganjanja od
policajaca koji su ih vec jednom zlostavljali...". U dopisu su navedena
cetiri najdrasticnija slucaja policijske torure u surdulickom kraju.

"Politika", 11. septembar 

"PRIJATELJ SUDA" MISA VLADIMIROV EKSKLUZIVNO ZA "POLITIKU" 

Branilac bez klijenta

Nas posao je da ucinimo sve sto bi uradio klasicni advokat u interesu
svog klijenta, kaze profesor Vladimirov, objasnjavajuci zadatak novog
instituta Haskog tribunala

pise: Zorana Suvakovic

Samo nad jedan dan svratio je Misa Vladimirov, holandski profesor i
advokat, strucnjak za privredni kriminal, u Beograd, kako bi sa kolegom
Branislavom Tapuskovicem dogovorio preliminarnu strategiju oko nacina na
koji ce zajedno sa trecim imenovanim "prijateljem suda" Britancem
Stivenom Kejom delovati u "slucaja Milosevic" pred Haskim tribunalom.
Ovaj Holand/anin ciji je otac ruskog porekla, rod/en poslednjih dana
Drugog svetskog rata u Hagu, drzi najvecu advokatsku kancelariju za
privredni kriminal sa dvadesetak zaposlenih, u svojoj zemlji.

Bez krvavih mrlja

Specijalost mu je odbrana ljudi u "odelima sa uspravnim prugama",
menadzera i vlasnika kompanija, a ne klasicnih kriminalaca koji obicno,
kao robijasi nose vodoravne pruge. On je i kako kaze, branilac za
intelektualni kriminal a ne za zlocine koje ostavljaju krvave tragove.

Nekadasnju Jugoslaviju proputovao je kao mladic, sa porodicom uzduz i
popreko, s obzirom na to da je to u vreme komunizma bila "jedina
slovenska zemlja kojom si mogao relativno slobodno da se kreces". Od
prirodnih lepota, divi se narocito njenim planinskim vrhovima, a u dodir
sa zemljom iz "svoje mladosti" dosao je ponovo na sasvim drugi nacin,
kad su prve sudije tek osnovanog med/unarodnog krivicnog tribunala za
zlocine pocinjene na prostoru bivse Jugoslavije pocele da pristizu u
Hag. Kao strucnjaka pitali su ga za savet da se preciznije formulisu
odredbe o advokatima. - Kada je prvi pritvorenik Dusko Tadic stigao iz
Nemacke u Hag, postao je zajedno sa Stivenom Kejom njegov branilac.

Misa Vladimirov stigao je za ovaj jedan dan koliko je proveo u Beogradu,
da uz poslovni sastanak, obid/e Beograd, vidi cuvenu Ulicu Kneza Milosa,
zazali zbog srusenih zgrada, poseti "Politiku" i da intervju za nas
list.

Mnogi se pitaju kako cete vi zastupati interese Milosevica, kad ste
toliko puta govorili protiv njega?

- Mislim da to nije fer. Jer ja ne podrzavam ni krad/u ni ubistvo, kao
ni vecina ljudi, ali me to ne ometa da branim nekoga ko je osumnjicen za
krad/u ili za ubistvo. Mislim da ne stoji argumentacija onih koji mi
prigovaraju da sam mozda nekad izgovorio nesto protiv Milosevica. Svi mi
imamo misljenje o onima koji obavljaju javne funkcije. Ali to je nesto
sasvim drugo od profesionalnog misljenja o optuzenom.

Ne znam koliko ste slobodni da kritikujete Haski tribunal, ali me zanima
sta mislite o kritikama koje sada dolaze iz SAD. Tako na primer neki
republikanski kongresmeni, (kao Ron Pol iz Teksasa) kazu da je Tribunal
"uvreda za celu americku inteligenciju". Sta vi o tome mislite?

- Pa dozvolite mi da to ovako postavimo. Osnivanje Tribunala bice jedno
od glavnih pitanja u sud/enju Milosevicu. Gospodin Milosevic se ne slaze
sa postojanjem Tribunala. Kao "amicus curiae" mi cemo pred sudom
ponuditi sve argumente protiv Tribunala koji su u interesu optuzenog.
Zato ne bi bilo u redu da sada javno kazemo koje cemo sve argumente
koristiti pred sudom. Pitanje legitimnosti suda potegnuto je vec na
prvom sud/enju u slucaju Tadica. Odabrao sam sve argumente koji govore
protiv ovog suda, koji su mogli da se nad/u u tom trenutku. Debata je
bila opsirna i duga, da bi na kraju sudsko vece zakljucilo da je Haski
tribunal ipak legitiman. Ne bi bilo pametno da potezemo iste argumente,
jer oni u sudskoj praksi dovode do istih odgovora. Nema sumnje da ce
Milosevic zeleti da izad/e pred sud sa novim argumentima protiv
legitimnosti haskog tribunala. Mi smo tu da ih, takod/e, u interesu
optuzenog potrazimo. Zato neka se ovo shvati i kao moj poziv svim
ekspertima, svim profesorima prava da nam daju do znanja do cega su
dosli kad je ova stvar u pitanju. Gospodin Kej, gospodin Tapuskovic i ja
smo advokati, a ne politicari. Sudnica nije parlament i u sudnici moramo
da koristimo legalne, pravne dokaze.

Da li verujete da ce do 2003. proraditi i pravi med/unarodni sud za
ratne zlocine koji ce se odnositi na celu planetu, a nece, kako to mnogi
smatraju, deliti samo selektivnu pravdu?

- Verujem u sistem koji ce pruziti sansu da se dod/e do pravde, u
slucajevim kad zakaze nacionalno pravosud/e. Ne verujem u sistem u kome
ce med/unarodni sud skrajnuti ili zameniti sud/enje pred nacionalnim
sudovima. Zato mislim da je tribunal za bivsu Jugoslaviju dobar kao
dopuna, jer jos uvek su ljudi optereceni istorijom, pa Hrvati ne sude
Hrvatima, Srbi nece da sude Srbima, itd.

Ali u svetu danas su intelektualci podeljeni na dve grupe. Obicno oni
koji su bili za to da se bivsem cileanskom diktatoru Pinoceu ne sudi van
njegove zemlje, vec u Cileu, oni su za to da se Milosevicu ne sudi u
njegovoj zemlji vec u Hagu? Tribunal je kao ambasada u Hagu

- Mozda je Milosevicu pre osigurano pravedno sud/enje u Hagu, nego u
njegovoj zemlji. Ali Med/unarodni sud ce sigurno poceti da radi za neku
godinu, bez obzira na americko protivljenje. Amerikanci ce se takod/e
prikljuciti ovom sudu, sa zakasnjenjem. Oni na neki nacin vladaju
svetom, ali na kraju krajeva shvataju da su deo tog sveta. To je
realnost i tako ce biti.

Karla del Ponte je sama rekla da ce uskoro zapecacene ili tajne
optuznice prestati da postoje?

- Objasnjenje je logicno. Haski tribunal je ustanova "bez ruku i nogu".
Ona ima prostorije za sud/enje, ali nema svoju policiju. Zavisi od
nacionalnih ustanova. Onog trenutka kad drzave pocnu potpuno da
sarad/aju sa Haskim tribunalo nema vise potrebe za zapecacenim
optuznicama. Tribunal je slucajno u Holandiji, ali Holandija sa tim nema
nikakve veze. To je kao ambasada na njenoj teritoriji.

Jedan od argumenata protiv Tribunala koji se koristi ovde je da odbranu,
zbog visokih troskova, placa Tribunal, pa da prema tome branioci ne
deluju potpuno nezavisno?

- Izvinite, ali to je vrlo glup argument. Svuda u civilizovanom svetu
postoji mogucnost da drzava plati advokata za optuzenog koji to nije u
mogucnosti. Sta bi bilo da optuzeni mora da plati za svoju odbranu, a
troskovi su enormni, svi bi rekli da je to potpuno nepravedno.

Govorite kao da ste Milosevicev branilac, a on je upravo izjavio da ne
zeli nikakvog "cirkus amikusa". Sta je zapravo zadatak "amicus curiae"
ili prijatelja suda u ovom slucaju?

Advokatska tarifa

- Prijatelj suda je, ako hocete uproscenu definiciju, branilac, advokat
odbrane bez svog klijenta. Sve sto bi klasicni advokat odbrane radio u
interesu klijenta je i nas zadatak. Posto ne postoje instrukcije
klijenta, vi se trudite da objektivno pronad/ete sve olaksavajuce ili
oslobad/ajuce okolnosti. Morate se truditi do kraja da artikulisete
interese vaseg klijenta, ali bez njegovih direktnih instrukcija.

Govori se da neki advokati, na zahtev optuzenog, dele ili daju deo svog
honorara optuzenom, sto u nasim uslovima znaci da optuzeni ima sansu da
se obogati dok je u Seveningenu?

- Cuo sam i ja za te price. Mogu samo da vam kazem da advokati kao i
druge profesije, kao lekari, na primer, moraju da se pridrzavaju svog
profesionalnog kodeksa. Jedan od stubova nase profesije je da advokat
mora da sluzi interesima svoga klijenta, ali da u isto vreme bude
nezavisan. Naravno da je branioceva nezavisnost ugrozena ako deli novac
od svog honorara sa svojim klijentom.

Koliko se placaju advokati u Haskom tribunalu?

- Sto deset dolara na sat. To je za jugoslovenske prilike veliki novac,
ali za prilike na Zapadu to je daleko ispod cene koju mi na sat
dobijamo. Moja tarifa u Holandiji je tri stotine dolara na sat. Ali
braniti pred Haskim tribunalom je cast i prestiz. Jos kad bih delio pare
sa optuzenim propao bih. Jer i ovako dobijam samo trecinu od moje
normalne zarade.


Одговори путем е-поште