http://www.pcnen.cg.yu/novi/drugi/12.htm Prve crnogorske nezavisne elektronske novine (PCNEN) Drugi pisu: 04.7.2002. Milo Djukanovic, predsednik republike Crne Gore DAVLJENJE CRNE GORE CRNOGORSKIM RUKAMA Bosiljka Perovic Crna Gora, iako stara, ratnicka zemlja, jedina je od bivsih jugoslovenskih republika u kojoj se nije ratovalo. Jedina je sacuvala mir, ucvrstila multietnicki sklad, sacuvala svoju biolosku i privrednu supstancu, svoje privredne resurse. To je ipak fakat koji niko ne moze pobiti, ni najzesci politicki kriticari u Crnoj Gori i izvan nje, zaslijepljeni neobjasnjivom mrznjom Predsednik Crne Gore, Milo Djukanovic, ovih je dana iz vise razloga u centru zbivanja domace, pa i strane stampe. O njemu pisu i govore mnogi, iz razlicitih pozicija i razloga. "Bulevar" ovom prilikom predstavlja Djukanovica ne samo kroz dnevno-politicku vizuru. Naprotiv, ovaj intervju mozemo citati i kao svojevrsni politicki manifest licnosti koja se vec vise od deset godina nalazi u samom vrhu nase politicke stvarnosti. * U neuobicajeno ranoj zivotnoj dobi dosli ste na visoku drzavnu funkciju predsjednika crnogorske Vlade. Kako u svijetlu znatnog politickog i drzavnickog iskustva, koje ste u medjuvremenu akumulirali, gledate na vlastiti predjeni politicki put? - Malo ste me zatekli ovim pitanjem. Jer, za ovih jedanaest godina, dogadjaji su preticali jedni druge, tako da nije ostajalo vremena za ozbiljniju rekapitulaciju predjenog puta. Sto se politike tice, ne bih rekao da je bilo mnogo mjesta radovanju. Tek sto sam izabran za predsjednika Vlade, uslijedio je raspad zemlje. Mandat sam poceo u jednoj, a vec nakon nesto vise od godinu dana nastavio u drugoj drzavi. Crna Gora je bila do tada jedna od sest jugoslovenskih republika, a onda se Jugoslavija svela na dvije - na Crnu Goru i Srbiju. I odmah nakon njenog postanka, uslijedile su zestoke sankcije medjunarodne zajednice; ratovi u okruzenju, kolone izbjeglica prema Crnoj Gori, hiperinflacija kakvu svijet nije zapamtio. Prakticno, Crna Gora se preselila iz jedne Jugoslavije, koja je i bukvalno nestajala u samrtnom ropcu, u drugu, koja nikad nije zazivjela. A ja sam sa samo 29 godina postao predsjednik Vlade. Moja generacija, kao i mnoge druge, htjela je promjene, ali ne i raspad zemlje. Ne ratove, razaranja, i krv. Mi u Crnoj Gori, mladi i bez iskustva, nijesmo sagledali kretanja na globalnom planu, i nijesmo znali kuda sve to vodi. Pokazalo se, nazalost, da ni u drugim sredinama, mnogo iskusniji od nas, nijesu ni slutili toliku razornu snagu nabujalih nacionalizama, i planove nacionalnih oligarhija. Crna Gora ni kriva ni duzna, nasla se u kovitlacu tih dogadjanja na pocetku posljednje decenije prosloga vijeka. Bukvalno, trebalo je prezivjeti. Nijesam pomisljao kada sam ulazio u politiku, da cu na jednom tako trnovitom putu sticati politicko i zivotno iskustvo, i da ce mi to biti prevashodni zadatak, koji cu morati da izvrsavam. I da ce to biti mjera uspjeha. A ispalo je tako. Ne samo da smo prezivjeli, nego smo sacuvali mir, sacuvali Crnu Goru od sukoba usred ratnog vrtloga. U periodu kracem od jedne decenije, imali smo dvije pobune u Crnoj Gori. Prvu, krajem osamdesetih, i pocetkom devedesetih, protiv ucmalosti jednog istrosenog sistema, ne znajuci kud nas sve to vodi, i u kakve promjene, i neizvjesnost ulazimo. I drugu, na pocetku 1997, kada smo politicki zrelo, i samosvjesno, napravili otklon od pogubne politike beogradskog rezima, krenuli jedinim mogucim - demokratskim, reformskim, proevropskim putem, u sasvim izvjesnu buducnost. Mozda bi se taj predjeni politicki put mogao omedjiti i locirati izmedju te dvije pobune, od neizvjesnosti, do sasvim izgledne buducnosti. U POTRAZI ZA IDENTITETOM * Cercil je svojevremeno ukazao na osnovnu mjeru politickog drzavnickog uspjeha ili neuspjeha. Ona se sastoji u mjeri razlike izmedju toga kakvu je drzavu znacajni politicki djelatnik "zatekao" i kakvom je "ostavlja" poslije sebe. U vasem slucaju vjerovatno jos nije vrijeme za takvu rekapitulaciju, ali jeste vrijeme za vrednovanje vaseg prvog predsjednickog mandata. Kako ga vi ocenjujete? - O tome bi neko drugi mogao govoriti objektivnije od mene. Uostalom, o nekim stvarima i dogadjajima moze se govoriti objektivnije i razloznije tek sa neke pristojne istorijske distance. Usudio bih se ipak da iznesem nekoliko cinjenica u prilog odgovoru na vase pitanje. Kada se raspala bivsa Jugoslavija, i stvorena ova, koje vec nema, Crna Gora je prakticno bila bez identiteta. Sredinom devedesetih odlazio sam u Ameriku, i dugo mi je trebalo da svojim sagovornicima objasnim sta je to, i gdje je Crna Gora. U medjunarodnoj zajednici govorilo se o nepriznatoj Jugoslaviji, ali se pod njom podrazumijevala Srbija. Danas svijet vrlo dobro zna za Crnu Goru, i njenu ulogu u demokratizaciji zemlje i regiona. Od jedne obezdrzavljene Republike u doba Milosevica, danas je to drzava clanica, kao i Srbija, ciji je potpis jednako vrijedan na Sporazumu o polaznim osnovama za preuredjenje medjusobnih odnosa, uz garancije Evropske Unije, i garantovanim pravom da nakon tri godine moze preispitati svoj drzavno-pravni status. Mislim da ovome nije potreban komentar. Crna Gora je presla put od privjeska Miloseviceve drzavne tvorevine, do drzavnog subjekta sa jasno profilisanim strateskim ciljevima drzavnog i ukupnog razvoja. Sem toga, Crna Gora, iako stara, ratnicka zemlja, jedina je od bivsih jugoslovenskih republika u kojoj se nije ratovalo. Jedina je sacuvala mir, ucvrstila multietnicki sklad, sacuvala svoju biolosku i privrednu supstancu, svoje privredne resurse. I u vrijeme dok su na njenim obodima bjesnjeli etnicki ratovi, i u vrijeme NATO kampanje na Jugoslaviju. To je ipak fakat koji niko ne moze pobiti, ni najzesci politicki kriticari u Crnoj Gori i izvan nje, zaslijepljeni neobjasnjivom mrznjom. U tom periodu Crna Gora je rekla odlucno "ne" najmocnijoj diktaturi u novijoj istoriji ovih i sirih prostora. Povratila je svoje drzavno dostojanstvo, okrenula se sebi i svojim interesima. Uzdigla se do odlucnosti i spremnosti da upravlja svojom sudbinom i svojom buducnoscu. Po prvi put nakon 1918. godine, Crna Gora je zaokruzila svoju drzavnu infrastrukturu. Danas ima puni ekonomski suverenitet u monetarnoj sveri, u oblasti spoljnotrgovinskog, poreskog, carinskog i bezbjednosnog sistema, ima svoju autonomnu spoljnu politiku. Crna Gora ima svoju Centralnu banku, i jedna je od rijetkih zemalja u sistemu eura, koja nije clanica EU. Razliciti nivo reformskih dostignuca u Crnoj Gori i Srbiji verifikovan je i beogradskim Sporazumom. Danas je Crna Gora sigurno na putu integracija u evroatlantske strukture. Obnovila je i unaprijedila pokidane veze sa drzavama nastalim na prostoru bivse Jugoslavije. U usponu je saradnja sa svim susjedima, sa zemljama u sirem okruzenju, i sa svim kljucnim faktorima medjunarodne zajednice. I sve to u periodu od samo nekoliko godina. Imajuci u vidu sve unutrasnje teskoce i nepovoljne spoljnje uticaje, mislim da je to uspjeh koji nije za potcjenjivanje. SCILE I HARIDBE * Da li je komplikovano biti predsjednik u drzavi u kojoj se "svi poznaju", u kojoj su "svi" u rodjackim vezama i, sto je mozda najmucnije, u kojoj postoji nasljedna patrijarhalna izvitoperenost odnosa prema svakoj vlasti i javnom autoritetu? - Nije nimalo jednostavno, ni lako, biti na celu drzave koja je u tranziciji, koja je prosla i prolazi kroz sve scile i haridbe, kroz koje prolazi Crna Gora. Nije lako biti nosilac nijedne javne funkcije u takvoj drzavi. To sto je Crna Gora mikroprostor u poredjenju sa drugim drzavama, na kojem se svi znaju, i gdje su isprepletani raznim vezama, ima i svoje prednosti, i svoje mane. Teze je mozda u postojecim uslovima zbog toga sto sistem ne funkcionise, i sto su ljudi naviknuti da rjesavaju zivotne i druge probleme precicom, izvan sistema. U mjeri u kojoj ce Crna Gora postajati ekonomski prosperitetnija, pravna, moderna evropska drzava, te pojave ce sve vise ostajati iza nas. Na Balkanu su uvijek bili prisutni strahovi od novog i drugacijeg, a Crna Gora je i dio takvog Balkana. Medjutim, ona je i mediteranska zemlja, uvijek otvorena za usvajanje novog i boljeg. U Crnoj Gori stasavaju generacije koje zele da grade takvu Crnu Goru, koje ovdje vezuju svoju sudbinu, i ovdje hoce evropska pravila. U Crnoj Gori se sve vise ostaje, i sve vise dolazi. Jeste Crna Gora sredina u kojoj se jos uvijek tesko oprasta uspjeh. Utoliko teze sto zivimo u ovom vremenu politickih podjela, i poremecenih drustvenih i svakojakih vrijednosti. Ali mi zivimo ovo vrijeme, drugog nemamo. * Kroz cijeli XX vijek gradjen je i produbljivan svojevrsni "crnogorski kompleks" pred ekonomski i civilizacijski razvijenim sredinama, osobito crnogorski osjecaj nize vrijednosti u odnosu na Beograd. Cini se da ste vi prvi crnogorski politicki djelatnik, poslije Veljka Milatovica, koji se usudio da se uhvati u kostac s tim kompleksom. Koliko ste do sada imali uspjeha u tom teskom i nezahvalnom poduhvatu? - To koliko sam imao uspjeha, neka drugi cijene. Mislim da smo u Crnoj Gori bas na tom planu, o cemu vi govorite, postigli zavidne rezultate. Ne bih se vracao daleko u proslost, i trazio uzroke zasto je bilo tako, i zasto jos uvijek ima snaznih refleksija te svijesti o kojoj govorite. Gotovo cio vijek Crna Gora je bila izlozena razaranju njenog drzavnog i nacionalnog bica. Ako se sve to ima u vidu, onda se rezultati koje smo ostvarili posljednjih godina granice gotovo sa nemogucim. Maltene otkad postoji Crna Gora je bila upucena na nekog sa strane, od carske Rusije, do Srbije, do SFRJ i Fonda za nerazvijena podrucja. Teska je i surova crnogorska istorija, satkana od buna i ratova. Njeni ljudi su stalno bili izlozeni goloj borbi za opstanak. Nije lako bilo prezivjeti na vrletnom crnogorskom krsu. Crna Gora je imala i tu nesrecu da su je napustali mladi ljudi, odlazili u druge sredine gdje su sticali visoka obrazovanja, najcesce u Beograd i Srbiju, ostajali tamo, i po potrebi bili zloupotrebljavani protiv sopstvene drzave kad god se to prohtjelo tamosnjim vladajucim strukturama. Ali, vjerujem, da je to vec istorija. Danas gradimo jednu novu, samosvjesnu, i samopouzdanu Crnu Goru, koja vjeruje u sebe, u svoje ljudske i druge potencijale. Moj sukob sa Beogradom je i poceo kada sam prije sest-sedam godina u crnogorskom Parlamentu izjavio da je Crna Gora sposobna da sama finansira sve svoje drzavne funkcije. To je izgleda bio alarm za uzbunu kod velikosrpskih krugova, i tada pocinje hajka na mene, i na Crnu Goru. Nijesam od politicara koji misle da od njih pocinje svijet. Mora se odati priznanje ranijoj vlasti koja je osnovala Univerzitet u Crnoj Gori, Radio Televiziju, dnevni list "Pobjeda", Crnogorsku Akademiju nauka i umjetnosti, i sve one institucije koje su atributi moderne drzavnosti. Sve su to bile pretpostavke da mi prije cetiri-pet godina krenemo putem kojim smo krenuli, iako je sve te institucije trebalo, i jos uvijek nazalost treba, temeljno transformisati, i reformisati. Bice dosta posla i za generacije koje dolaze. Ono sto je najvaznije, jeste cinjenica da je vecinski sazrela svijest u Crnoj Gori o Crnoj Gori. I to u uslovima najzesce velikosrpske propagande protiv Crne Gore, politickih i ekonomskih pritisaka, i vojnih prijetnji dojucerasnjeg beogradskog rezima. Time se stvaraju preduslovi za izgradnju savremenog crnogorskog slobodnog, gradjanskog, multietnickog drustva. OTKLON OD NACIONALISTICKOG PROJEKTA * U danasnjim politickim krugovima Srbije nastoji se minorizovati znacenje vaseg sukoba s Milosevicem, cini se ne samo zbog "prvoborackih" pretenzija DOS-a, nego prije svega zbog toga sto se za vase ime vezuje prvi organizovani i ozbiljni ideoloski i politicki otklon od nacionalistickog projekta, jos uvijek tako dragog jakim strujama u DOS-u. Koliko vam se cini odrzivom hipoteza sadrzana u ovom stavu? - Mislim da ste u pravu. Dodao bih da se pozitivni primjer Crne Gore iz tog vremena sve vise zaboravlja i u medjunarodnoj zajednici. Mozda ne toliko u Vasingtonu, ali u Evropi svakako. Kada se danas sretam sa tim ljudima koji su vlast u Beogradu, kao i sa nekima iz medjunarodne zajednice, sticem utisak da su veoma kratkog pamcenja. Ali sve je to politika, sve je to zivot. Mi u Crnoj Gori nijesmo napravili otklon od Milosevica da bi se svidjeli bilo kome u Beogradu, ili u svijetu. Jednostavno, to je bio nas izbor. Demokratija i reforme, ukljucivanje u savremene integracije, nasa su buducnost. Veoma je vazno i za Crnu Goru, i za region u cjelini, da je ta neminovnost prepoznata i u Srbiji. Sukob koji tinja na unutrasnjoj politickoj sceni Srbije omogucio je nekim mocnim strukturama bivseg rezima da se vezu za ovu ili onu struju, sto nazalost usporava te procese u samoj Srbiji, i ima negativne refleksije i na Crnu Goru. * U ovdasnjoj javnosti stvoreno je uvjerenje da vas je iznenadio i zatekao neocekivani i relativno laki pad Milosevica. Stvoren je i utisak da, bar prvih mjeseci poslije pada Milosevica, nijeste imali jasnu politicku strategiju. Varaju li ti utisci? - Ako bi to bilo tacno, onda to nije bilo iznenadjenje samo za mene, vec i za opoziciju u Srbiji, za cio svijet. Dobro je sto je Milosevic tako otisao, a ne kako su mnogi predvidjali. Utisak o kojem govorite nije tacan. Nekoliko dana nakon promjena u Beogradu, izasao sam sa idejom o Savezu dvije nezavisne drzave, u razgovorima sa gospodinom Djindjicem, kao i sa koalicionim partnerima u Crnoj Gori. Bilo je prirodno sto nakon Milosevicevog pada Podgorica vise nije bila centar ovog dijela svijeta, vec Beograd. Mozda su se utisci o kojima govorite mogli steci upravo u vrijeme te, pokazuje se, ipak neutemeljene euforije. Svjetski centri su se poceli takmiciti ko ce prije i brze uspostaviti kontakt sa Beogradom. Politika medjunarodne zajednice prema ovom regionu nije imuna od povrsnosti i improvizacija, i takav odnos prema promjenama koje su se zbile u Beogradu, samo je produzetak tog kontinuiteta. Rekao bih da danas vise nema te euforije, i da ona ustupa pred beogradskog politickom realnoscu. Crna Gora je i u tim danima bila krajnje konstruktivan partner. Sacekali smo da se ucvrsti nova vlast u Beogradu, sacekali izbore, i tek nakon konstituisanja nove Vlade Srbije, izasli sa inicijativom za redefinisanje odnosa Crne Gore i Srbije. Kao sto smo za sve vrijeme Miloseviceve diktature na razne nacine pomagali demokratske snage u Srbiji, tako smo ih podrzali i u tom politicki turbulentnom vremenu. Ni tada, kao ni prije, ni poslije, nijesmo u Crnoj Gori povukli nijedan ishitren potez, koji bi na bilo koji nacin naudio progresivnim snagama u Srbiji. Kao sto nijesmo dozvolili nikome, ni iz Beograda, ni iz svijeta, da u toj euforiji dezavuise autetnicne crnogorske interese. Istina, nije bilo lako, niti je sada lako oduprijeti se takvim namjerama. Ali Crna Gora istrajava, i u tome je snaga nove, samosvjesne Crne Gore. KLJUC JE U EKONOMIJI * Da li vas je iznenadila DOS-ovska "tvrdoca" odnosa prema crnogorskom drzavnom pitanju, koja se osobito ne razlikuje od one Miloseviceve? - Ni slucajno. U vrijeme dok je jos Milosevic bio veoma mocan, sve kljucne medjunarodne partnere upozoravao sam da on nije cio problem u komplikovanim srpsko-crnogorskim odnosima, i da su problemi koji opterecuju te odnose, mnogo stariji od Milosevica. Sjecam se jos iz tog vremena razgovora sa jednim poznatim svjetskim ekonomistom, koji mi je nakon susreta sa nekim clanovima G-17 zacudjeno rekao: kad razgovaram sa njima o ekonomiji, o trzistu, o monetarnoj politici, to su strucnjaci za respekt. Ali, kad u kontekstu tih pitanja pomenem Crnu Goru, oni prestaju biti ekonomisti, i postaju Srbi. Ne bih tome imao sta da dodam. * Proklamovali ste ideju evropeizacije Crne Gore. Ozbiljni politicki analiticari smatraju da se ideja ne slijedi samo iz opsteg duha vremena, nego da je ona i jedini put da Crna Gora prezivi u drzavnom, nacionalnom, ekonomskom i kulturnom smislu. Koje su osnovne tacke otpora na tom putu? - Tesko da se sta moze dodati vasoj konstataciji. Sto se otpora tice, i osnovnih tacaka na tom putu, nazalost, ima ih mnogo. I u Crnoj Gori, i izvan Crne Gore. Crna Gora je politicki podijeljena, i to je jedna od tih tacaka. Jaki su otpori i negativni uticaji sa strane. Retrogradni velikosrpski nacionalizam hrani svoje pogubne aspiracije, pogubne prije svega po srpski narod, situiranjem Crne Gore u korpus srpskog nacionalnog bica. Povrsno sagledavanje aktuelnih procesa u odnosima Crne Gore i Srbije, kao i procesa koji se odvijaju u regionu, od strane medjunarodne zajednice, takodje usporava demokratsko zrijevanje Crne Gore. To zaista jeste nonsens koji prevazilazi njene granice, ako se ima u vidu interes same Evrope, da ovaj region sto prije postane Evropa. Kljuc je ipak u ekonomiji, a ne u politici. Zato su ekonomske i demokratske reforme conditio sine qua non evropske buducnosti Crne Gore. Ali ja sam ipak optimista. Danas niko ne moze sporiti da evropski kurs Crne Gore uziva stabilnu, vecinsku podrsku. To je potvrdjeno na svim izborima, na svim nivoima, od predsjednickih izbora 1997, do posljednjih lokalnih izbora u maju ove godine. * Upuceni u politicke prilike u Crnoj Gori smatraju da postoji znacajna disproporcija izmedju ugleda koga uzivate kao predsjednik drzave i ugleda partije na cijem ste celu. Nije li u tome objasnjenje vaseg velikog angazovanja u kampanji na upravo zavrsenim lokalnim izborima? - Ne bih mogao da se slozim sa takvom konstatacijom, iako je ona prisutna u nasoj politickoj javnosti. Danas su Demokratska partija socijalista, i SDP, jedini stabilan oslonac crnogorskog demokratskog drzavnog projekta. To je partija koja se uzdigla iznad partijskih interesa, i koja uvazava sire drzavne i nacionalne interese, nastojeci da odgovori svakodnevnim potrebama ljudi, da pomogne u rjesavanju njihovih zivotnih problema. Takve, i slicne price o Demokratskoj partiji socijalista sire mnogi, medju kojima su i oni sto u nijma traze alibi za svoje politicke sunovrate, kao sto je to slucaj sa Liberalnim savezom Crne Gore. Ja nijesam proteklih mjeseci isao medju gradjane kao predsjednik DPS, vec kao predsjednik Republike, dakle, predsjednik svih gradjana. Na tim skupovima na kojima sam bio, bilo je pripadnika svih partija. UJEDINJUJUCA MRZNJA * Kako ocjenjujete politicku konstelaciju u Crnoj Gori poslije lokalnih izbora? - Da ste me ovo pitali odmah nakon izbora, vjerovatno bih vam odgovorio sa mnogo vise optimizma. Da se odmah razumijemo - ja sam veoma zadovoljan rezultatima koje je Demokratska partija socijalista, u jednom dijelu opstina i u koaliciji sa SDP, ostvarila, kao i ukupno partije koje preferiraju demokratski razvoj i drzavnu obnovu Crne Gore. Ti zbirni rezultati su iznad ocekivanja, i domace i inostrane javnosti. Kao da je nekome sve to zasmetalo, pa je brzo doslo do politicke konfuzije u Crnoj Gori. Na lokalnom nivou sada dolazi do povezivanja Liberalnog saveza i projugoslovenske (prosrpske) koalicije. Izgleda malo vjerovatno, ali je istinito. Mrznja je zajednicki imenitelj njihovog sporazumijevanja. Ja se uopste ne cudim koaliciji "Zajedno za Jugoslaviju". Liberalni savez pruzio im je sansu da crnogorsko bice zadave crnogorskim rukama. Mali Kabinet Liberalnog saveza imao je do sada dva cilja - nezavisnu Crnu Goru, i rusenje DPS, odnosno Mila Djukanovica. Politicki razumni ljudi, kojima je cilj puna obnova drzavnosti Crne Gore, afirmisali bi Demokratsku partiju socijalista, jer je i politickim analfabetama jasno da bez DPS nema ni drzavnosti Crne Gore, ni demokratije i reformi u njoj. Posto su od prvog cilja izgleda odustali, ostao im je ovaj drugi. Medjutim, prevarili su se i jedni i drugi u svojim politickim racunicama. Ujedinili su se u mrznji prema DPS, odnosno prema Crnoj Gori, ali ce posljedice te mrznje osjetiti prije svega oni sami. Siguran sam da ce im upravo, i jednima i drugima, njihova biracka javnost vratiti pravom mjerom vec na prvim sljedecim izborima, a od njih nijesmo daleko. I jedni i drugi spremni su da se udruze sa crnim djavolom, ne bi li se docepali vlasti. Drugih politickih programa nemaju, o ekonomskim da i ne govorim. Gradjani Crne Gore sve vise uvidjaju da im oni ne nude nista, osim odurne politicke price, jezika mrznje i podjela. I sve to pod firmom demokratije, i borbe za promjene. Htjeli su da detronizuju DPS i Mila Djukanovica, a izdali su svoje birace, i svoje izvorne programske ciljeve. Mrznja nikada nikome dobro nije donijela, u politici posebno. Ocvrsnula je Crna Gora i na takve niske udarce. Ne moze joj vise nauditi ni mali kabinet, svojim maloumnim politickim trikovima. ULOGA SVETOZARA MAROVICA * Izjave Svetozara Marovica u posljednje vrijeme bile su pocesto disonantne Vasim stavovima i oficijelnim stavovima DPS-a. Neki bi ga rado vidjeli na Vasem mjestu, osobito oni koji bi da imaju "manje problema" s Crnom Gorom. Da li je Marovic "enfant terrible" DPS-a? - Ako je tako, to samo potvrdjuje snagu DPS. To je partija koja njeguje sve vise demokratsku borbu misljenja, i unutar svojih redova, i u drustvu u cjelini. Moze, dakle, i neki visoki funkcioner DPS, javno istupati sa stavovima koji disonantno zvuce u odnosu na prepoznatljivu politiku DPS, a da to nimalo ne ugrozi njenu poziciju i njenu politicku snagu. Ja ne kazem da to radi gospodin Svetozar Marovic. Ali sve je to demokratija. Mislim da je snaga danasnje Crne Gore upravo u tome sto nijedan pojedinac, ma kako se on zvao, ne moze tako sudbinski uticati na siroko usvojene strateske ciljeve njene drzavne politike. * Postalo je vec poslovicnim crnogorsko dvojstvo u nacionalnom identitetu, dvojstvo crkava, dvojstvo institucija kulture i nauke. Moze li se naslutiti bilo kakav izlazak iz tih dvojstava? - To je upravo posljedica nametnute raspolucenosti crnogorskog nacionalnog bica i dugog odsustva utemeljene drzavotvorne svijesti u Crnoj Gori. To danasnje crnogorsko dvojstvo, o kojem govorite, nadam se da predstavlja posljednje recidive proslosti, i negativnog istorijskog nasljedja. Danas crnogorsko drustvo sve vise usvaja moderne evropske vrijednosti, i vjerujem da ce u tim procesima biti eliminisani uzroci koji su dovodili, i dovode do ovakvih podjela. Ne ocekujem da to bude brz, i lak proces, ali sam siguran da je neminovan. ULOGA TERAZIJSKIH CRNOGORACA * Ako se izuzmu tzv. "terazijski Crnogorci", Vas projekat suverene i evropske Crne Gore nailazi na jednodusnu podrsku dijaspore u svijetu. Nije li konacno sazrelo vrijeme da ta dijaspora dobije odgovarajuce mjesto u brizi drzavne i nacionalne politike Crne Gore? - Svaka organizovana i normalna drzava posebnu brigu posvecuje svojoj dijaspori. Nazalost, odnos Crne Gore prema dijaspori bio je nedefinisan, kao i sam njen polozaj. Sve podjele i nedoumice koje karakterisu unutrasnji drustveni zivot u Crnoj Gori, imaju odraza i medju nasim ljudima, koji zive izvan Crne Gore. Ja sa zadovoljstvom mogu da potvrdim to sto ste rekli da crnogorski drzavni demokratski projekat nailazi na gotovo plebicitarnu podrsku crnogorske dijaspore. To je i razumljivo, jer su to nasi gradjani po rodjenju, ili po porijeklu, koji su odavno osjetili blagodeti razvijenih, demokratskih drustava. Otuda i razlika izmedju njih, i "terazijskih Crnogoraca" prema Crnoj Gori. Siguran sam da ce Crna Gora u sveopstoj posvecenosti prije svega vlastitim interesima, organizovanije povesti racuna i o svojoj dijaspori. Koliko znam, Ministarstvo inostranih poslova, i Vlada Crne Gore, vec su u tom pravcu preduzeli odredjene mjere. * Poslije potpisivanja Sporazuma o novim drzavnim odnosima izmedju Crne Gore i Srbije nastala je citava poplava razlicitih reakcija i oprecnih interpretacija njegovog smisla i znacenja. Kako u svijetlu te cinjenice vidite proces njegove primjene? - Ukoliko Ustavna povelja drzavne zajednice Srbije i Crne Gore bude uvazila do kraja rjesenja sadrzana u Sporazumu, u svim segmentima, onda nema nikakvih razloga da on ne bude dosljedno primijenjen. Imam utisak da bi i medjunarodna zajednica morala imati konstruktivniju ulogu. Neki analiticari ukazuju da administrativno birokratsko gledanje na proces asocijacije i stabilizacije u ovom atipicnom slucaju, moze ugroziti samu sustinu Sporazuma. A sustina je da Sporazum uvazava cinjenicu da u Srbiji i Crnoj Gori egzistiraju dva razlicita ekonomska sistema, razlicitog nivoa reformskih dostignuca. Znaci, svaki pokusaj da se najprije interno harmonizuju ekonomski sistemi Srbije i Crne Gore, pa zatim da se ide sa harmonizacijom sa sistemom Evropske Unije, unaprijed je osudjen na neuspjeh. To bi znacilo dezavuisanje Sporazuma, i dezavuisanje rezultata dijaloga, a prije svega reformskog procesa. Beogradski Sporazum je tu kristalno jasan. U novu zajednicu Srbija i Crna Gora stupaju sa bitnim sistemskim razlikama, koje samo kroz proces harmonizovanja njihovih sistema sa EU, mogu biti izbrisane u odredjenoj vremenskoj tacki, koju ce diktirati dinamika reformi u objema drzavama clanicama. Sve drugo bi bio politicki voluntarizam i improvizacija. Sto se Crne Gore tice, ona ce do kraja dosljedno i odgovorno izvrsavati obaveze koje iz Sporazuma proizilaze. VEC VIDjENO * Ima jos jedno pitanje koje vam je ovih dana mnogo puta postavljeno, a vezano je za podizanje optuznice protiv vas od strane tuzioca u Bariju za umijesanost u sverc cigareta. Da li tu ima nesto novo? - Nema nista novo ni sto se tice te vijesti, niti je pak sve ovo novo sto radi Tuzilastvo u Bariju, i neki krugovi u Italiji protiv Crne Gore, i mene licno. Rekao bih - vec vidjeno. Ocigledno je da odredjeni domaci i strani politicki krugovi zele da kroje sudbinu Crnoj Gori, i da je usmjeravaju u pravcu njihovih zelja i interesa, a ne u onom u kojem to zeli vecina njenih gradjana. Sva sustina je u tome. Potpuno mirne savjesti gledam na sve ove stvari. Sve je ovo gola, nazalost prljava, politika, u kojoj su isprepletani mnogi interesi, odnosno interesi mnogih. Ne samo prema Crnoj Gori. To je i sastavni dio odredjenih italijanskih, a i sirih politickih igara. Crna Gora je izgleda primjer tvrdnje da se istorija ponavlja. Oni koji polazu na tu zakonomjernost, previdjaju samo jedno. Ovo nije Crna Gora iz 1918., vec nova Crna Gora sa pocetka novog vijeka i milenijuma, sa prepoznatljivim evropskim likom. BULEVAR Srpska Informativna Mreza [EMAIL PROTECTED] http://www.antic.org/
