Refernce: Crna Gora, iako stara, ratnicka zemlja, jedina je od
bivsih jugoslovenskih republika u kojoj se nije
ratovalo.
Je li to on misli da Crnogorci nisu uopste ucestvovali u tim "prljavim"
ratovima? Gde onda spadaju borbe oko Dubrovnika? Je li to bilo ratovanje
ili nesto drugo?
Vasilj Petrovic, Toronto
----- Original Message -----
From: "Miroslav Antic" <[EMAIL PROTECTED]>
To: "'YUGO'" <[EMAIL PROTECTED]>; "'BALKAN'"
<[EMAIL PROTECTED]>; "'News'" <[EMAIL PROTECTED]>; "NSP"
<[EMAIL PROTECTED]>; "'SIM'" <[EMAIL PROTECTED]>; "'SIM Egroups'"
<[EMAIL PROTECTED]>; <[EMAIL PROTECTED]>
Sent: Friday, July 05, 2002 4:27 PM
Subject: SN191:DAVLJENJE CRNE GORE CRNOGORSKIM RUKAMA
>
>
> http://www.pcnen.cg.yu/novi/drugi/12.htm
>
> Prve crnogorske nezavisne elektronske novine (PCNEN)
>
> Drugi pisu:
>
> 04.7.2002.
>
> Milo Djukanovic, predsednik republike Crne Gore
>
> DAVLJENJE CRNE GORE CRNOGORSKIM RUKAMA
>
> Bosiljka Perovic
>
> Crna Gora, iako stara, ratnicka zemlja, jedina je od
> bivsih jugoslovenskih republika u kojoj se nije
> ratovalo.
> Jedina je sacuvala mir, ucvrstila multietnicki sklad,
> sacuvala svoju biolosku i privrednu supstancu, svoje
> privredne resurse. To je ipak fakat koji niko ne moze
> pobiti, ni najzesci politicki kriticari u Crnoj Gori i
> izvan
> nje, zaslijepljeni neobjasnjivom mrznjom
>
> Predsednik Crne Gore, Milo Djukanovic, ovih je dana iz
> vise razloga u centru zbivanja domace, pa i strane
> stampe. O njemu pisu i govore mnogi, iz razlicitih
> pozicija i razloga. "Bulevar" ovom prilikom predstavlja
> Djukanovica ne samo kroz dnevno-politicku vizuru.
> Naprotiv, ovaj intervju mozemo citati i kao svojevrsni
> politicki manifest licnosti koja se vec vise od deset
> godina nalazi u samom vrhu nase politicke stvarnosti.
>
> * U neuobicajeno ranoj zivotnoj dobi dosli ste na visoku
> drzavnu funkciju predsjednika crnogorske Vlade. Kako u
> svijetlu znatnog politickog i drzavnickog iskustva, koje
> ste u medjuvremenu akumulirali, gledate na vlastiti
> predjeni politicki put?
>
> - Malo ste me zatekli ovim pitanjem. Jer, za ovih
> jedanaest godina, dogadjaji su preticali jedni druge,
> tako
> da nije ostajalo vremena za ozbiljniju rekapitulaciju
> predjenog puta. Sto se politike tice, ne bih rekao da je
> bilo mnogo mjesta radovanju. Tek sto sam izabran za
> predsjednika Vlade, uslijedio je raspad zemlje. Mandat
> sam poceo u jednoj, a vec nakon nesto vise od godinu
> dana nastavio u drugoj drzavi. Crna Gora je bila do tada
> jedna od sest jugoslovenskih republika, a onda se
> Jugoslavija svela na dvije - na Crnu Goru i Srbiju. I
> odmah nakon njenog postanka, uslijedile su zestoke
> sankcije medjunarodne zajednice; ratovi u okruzenju,
> kolone izbjeglica prema Crnoj Gori, hiperinflacija kakvu
> svijet nije zapamtio. Prakticno, Crna Gora se preselila
> iz
> jedne Jugoslavije, koja je i bukvalno nestajala u
> samrtnom ropcu, u drugu, koja nikad nije zazivjela. A ja
> sam sa samo 29 godina postao predsjednik Vlade.
>
> Moja generacija, kao i mnoge druge, htjela je promjene,
> ali ne i raspad zemlje. Ne ratove, razaranja, i krv. Mi
> u
> Crnoj Gori, mladi i bez iskustva, nijesmo sagledali
> kretanja na globalnom planu, i nijesmo znali kuda sve to
> vodi. Pokazalo se, nazalost, da ni u drugim sredinama,
> mnogo iskusniji od nas, nijesu ni slutili toliku razornu
> snagu nabujalih nacionalizama, i planove nacionalnih
> oligarhija. Crna Gora ni kriva ni duzna, nasla se u
> kovitlacu tih dogadjanja na pocetku posljednje decenije
> prosloga vijeka. Bukvalno, trebalo je prezivjeti.
> Nijesam
> pomisljao kada sam ulazio u politiku, da cu na jednom
> tako trnovitom putu sticati politicko i zivotno
> iskustvo, i
> da ce mi to biti prevashodni zadatak, koji cu morati da
> izvrsavam. I da ce to biti mjera uspjeha. A ispalo je
> tako. Ne samo da smo prezivjeli, nego smo sacuvali mir,
> sacuvali Crnu Goru od sukoba usred ratnog vrtloga.
>
> U periodu kracem od jedne decenije, imali smo dvije
> pobune u Crnoj Gori. Prvu, krajem osamdesetih, i
> pocetkom devedesetih, protiv ucmalosti jednog
> istrosenog sistema, ne znajuci kud nas sve to vodi, i u
> kakve promjene, i neizvjesnost ulazimo. I drugu, na
> pocetku 1997, kada smo politicki zrelo, i samosvjesno,
> napravili otklon od pogubne politike beogradskog rezima,
> krenuli jedinim mogucim - demokratskim, reformskim,
> proevropskim putem, u sasvim izvjesnu buducnost.
> Mozda bi se taj predjeni politicki put mogao omedjiti i
> locirati izmedju te dvije pobune, od neizvjesnosti, do
> sasvim izgledne buducnosti.
>
> U POTRAZI ZA IDENTITETOM
>
> * Cercil je svojevremeno ukazao na osnovnu mjeru
> politickog drzavnickog uspjeha ili neuspjeha. Ona se
> sastoji u mjeri razlike izmedju toga kakvu je drzavu
> znacajni politicki djelatnik "zatekao" i kakvom je
> "ostavlja" poslije sebe. U vasem slucaju vjerovatno jos
> nije vrijeme za takvu rekapitulaciju, ali jeste vrijeme
> za
> vrednovanje vaseg prvog predsjednickog mandata. Kako
> ga vi ocenjujete?
>
> - O tome bi neko drugi mogao govoriti objektivnije od
> mene. Uostalom, o nekim stvarima i dogadjajima moze
> se govoriti objektivnije i razloznije tek sa neke
> pristojne
> istorijske distance. Usudio bih se ipak da iznesem
> nekoliko cinjenica u prilog odgovoru na vase pitanje.
>
> Kada se raspala bivsa Jugoslavija, i stvorena ova, koje
> vec nema, Crna Gora je prakticno bila bez identiteta.
> Sredinom devedesetih odlazio sam u Ameriku, i dugo mi
> je trebalo da svojim sagovornicima objasnim sta je to, i
> gdje je Crna Gora. U medjunarodnoj zajednici govorilo se
> o nepriznatoj Jugoslaviji, ali se pod njom
> podrazumijevala Srbija. Danas svijet vrlo dobro zna za
> Crnu Goru, i njenu ulogu u demokratizaciji zemlje i
> regiona. Od jedne obezdrzavljene Republike u doba
> Milosevica, danas je to drzava clanica, kao i Srbija,
> ciji je
> potpis jednako vrijedan na Sporazumu o polaznim
> osnovama za preuredjenje medjusobnih odnosa, uz
> garancije Evropske Unije, i garantovanim pravom da
> nakon tri godine moze preispitati svoj drzavno-pravni
> status. Mislim da ovome nije potreban komentar. Crna
> Gora je presla put od privjeska Miloseviceve drzavne
> tvorevine, do drzavnog subjekta sa jasno profilisanim
> strateskim ciljevima drzavnog i ukupnog razvoja. Sem
> toga, Crna Gora, iako stara, ratnicka zemlja, jedina je
> od
> bivsih jugoslovenskih republika u kojoj se nije
> ratovalo.
> Jedina je sacuvala mir, ucvrstila multietnicki sklad,
> sacuvala svoju biolosku i privrednu supstancu, svoje
> privredne resurse. I u vrijeme dok su na njenim obodima
> bjesnjeli etnicki ratovi, i u vrijeme NATO kampanje na
> Jugoslaviju. To je ipak fakat koji niko ne moze pobiti,
> ni
> najzesci politicki kriticari u Crnoj Gori i izvan nje,
> zaslijepljeni neobjasnjivom mrznjom. U tom periodu
> Crna Gora je rekla odlucno "ne" najmocnijoj diktaturi u
> novijoj istoriji ovih i sirih prostora. Povratila je
> svoje
> drzavno dostojanstvo, okrenula se sebi i svojim
> interesima. Uzdigla se do odlucnosti i spremnosti da
> upravlja svojom sudbinom i svojom buducnoscu. Po prvi
> put nakon 1918. godine, Crna Gora je zaokruzila svoju
> drzavnu infrastrukturu. Danas ima puni ekonomski
> suverenitet u monetarnoj sveri, u oblasti
> spoljnotrgovinskog, poreskog, carinskog i bezbjednosnog
> sistema, ima svoju autonomnu spoljnu politiku. Crna
> Gora ima svoju Centralnu banku, i jedna je od rijetkih
> zemalja u sistemu eura, koja nije clanica EU. Razliciti
> nivo reformskih dostignuca u Crnoj Gori i Srbiji
> verifikovan je i beogradskim Sporazumom. Danas je
> Crna Gora sigurno na putu integracija u evroatlantske
> strukture. Obnovila je i unaprijedila pokidane veze sa
> drzavama nastalim na prostoru bivse Jugoslavije. U
> usponu je saradnja sa svim susjedima, sa zemljama u
> sirem okruzenju, i sa svim kljucnim faktorima
> medjunarodne zajednice. I sve to u periodu od samo
> nekoliko godina. Imajuci u vidu sve unutrasnje teskoce i
> nepovoljne spoljnje uticaje, mislim da je to uspjeh koji
> nije za potcjenjivanje.
>
> SCILE I HARIDBE
>
> * Da li je komplikovano biti predsjednik u drzavi u
> kojoj
> se "svi poznaju", u kojoj su "svi" u rodjackim vezama i,
> sto je mozda najmucnije, u kojoj postoji nasljedna
> patrijarhalna izvitoperenost odnosa prema svakoj vlasti
> i
> javnom autoritetu?
>
> - Nije nimalo jednostavno, ni lako, biti na celu drzave
> koja je u tranziciji, koja je prosla i prolazi kroz sve
> scile i
> haridbe, kroz koje prolazi Crna Gora. Nije lako biti
> nosilac
> nijedne javne funkcije u takvoj drzavi. To sto je Crna
> Gora mikroprostor u poredjenju sa drugim drzavama, na
> kojem se svi znaju, i gdje su isprepletani raznim
> vezama, ima i svoje prednosti, i svoje mane. Teze je
> mozda u postojecim uslovima zbog toga sto sistem ne
> funkcionise, i sto su ljudi naviknuti da rjesavaju
> zivotne i
> druge probleme precicom, izvan sistema. U mjeri u kojoj
> ce Crna Gora postajati ekonomski prosperitetnija,
> pravna, moderna evropska drzava, te pojave ce sve vise
> ostajati iza nas. Na Balkanu su uvijek bili prisutni
> strahovi od novog i drugacijeg, a Crna Gora je i dio
> takvog Balkana. Medjutim, ona je i mediteranska zemlja,
> uvijek otvorena za usvajanje novog i boljeg. U Crnoj
> Gori
> stasavaju generacije koje zele da grade takvu Crnu Goru,
> koje ovdje vezuju svoju sudbinu, i ovdje hoce evropska
> pravila. U Crnoj Gori se sve vise ostaje, i sve vise
> dolazi.
> Jeste Crna Gora sredina u kojoj se jos uvijek tesko
> oprasta uspjeh. Utoliko teze sto zivimo u ovom vremenu
> politickih podjela, i poremecenih drustvenih i
> svakojakih
> vrijednosti. Ali mi zivimo ovo vrijeme, drugog nemamo.
>
> * Kroz cijeli XX vijek gradjen je i produbljivan
> svojevrsni
> "crnogorski kompleks" pred ekonomski i civilizacijski
> razvijenim sredinama, osobito crnogorski osjecaj nize
> vrijednosti u odnosu na Beograd. Cini se da ste vi prvi
> crnogorski politicki djelatnik, poslije Veljka
> Milatovica,
> koji se usudio da se uhvati u kostac s tim kompleksom.
> Koliko ste do sada imali uspjeha u tom teskom i
> nezahvalnom poduhvatu?
>
> - To koliko sam imao uspjeha, neka drugi cijene. Mislim
> da smo u Crnoj Gori bas na tom planu, o cemu vi
> govorite, postigli zavidne rezultate. Ne bih se vracao
> daleko u proslost, i trazio uzroke zasto je bilo tako, i
> zasto jos uvijek ima snaznih refleksija te svijesti o
> kojoj
> govorite. Gotovo cio vijek Crna Gora je bila izlozena
> razaranju njenog drzavnog i nacionalnog bica. Ako se sve
> to ima u vidu, onda se rezultati koje smo ostvarili
> posljednjih godina granice gotovo sa nemogucim.
> Maltene otkad postoji Crna Gora je bila upucena na
> nekog sa strane, od carske Rusije, do Srbije, do SFRJ i
> Fonda za nerazvijena podrucja. Teska je i surova
> crnogorska istorija, satkana od buna i ratova. Njeni
> ljudi
> su stalno bili izlozeni goloj borbi za opstanak. Nije
> lako
> bilo prezivjeti na vrletnom crnogorskom krsu. Crna Gora
> je imala i tu nesrecu da su je napustali mladi ljudi,
> odlazili u druge sredine gdje su sticali visoka
> obrazovanja, najcesce u Beograd i Srbiju, ostajali tamo,
> i
> po potrebi bili zloupotrebljavani protiv sopstvene
> drzave
> kad god se to prohtjelo tamosnjim vladajucim
> strukturama. Ali, vjerujem, da je to vec istorija. Danas
> gradimo jednu novu, samosvjesnu, i samopouzdanu
> Crnu Goru, koja vjeruje u sebe, u svoje ljudske i druge
> potencijale. Moj sukob sa Beogradom je i poceo kada
> sam prije sest-sedam godina u crnogorskom Parlamentu
> izjavio da je Crna Gora sposobna da sama finansira sve
> svoje drzavne funkcije. To je izgleda bio alarm za
> uzbunu
> kod velikosrpskih krugova, i tada pocinje hajka na mene,
> i na Crnu Goru.
>
> Nijesam od politicara koji misle da od njih pocinje
> svijet.
> Mora se odati priznanje ranijoj vlasti koja je osnovala
> Univerzitet u Crnoj Gori, Radio Televiziju, dnevni list
> "Pobjeda", Crnogorsku Akademiju nauka i umjetnosti, i
> sve one institucije koje su atributi moderne drzavnosti.
> Sve su to bile pretpostavke da mi prije cetiri-pet
> godina
> krenemo putem kojim smo krenuli, iako je sve te
> institucije trebalo, i jos uvijek nazalost treba,
> temeljno
> transformisati, i reformisati. Bice dosta posla i za
> generacije koje dolaze. Ono sto je najvaznije, jeste
> cinjenica da je vecinski sazrela svijest u Crnoj Gori o
> Crnoj Gori. I to u uslovima najzesce velikosrpske
> propagande protiv Crne Gore, politickih i ekonomskih
> pritisaka, i vojnih prijetnji dojucerasnjeg beogradskog
> rezima. Time se stvaraju preduslovi za izgradnju
> savremenog crnogorskog slobodnog, gradjanskog,
> multietnickog drustva.
>
> OTKLON OD NACIONALISTICKOG PROJEKTA
>
> * U danasnjim politickim krugovima Srbije nastoji se
> minorizovati znacenje vaseg sukoba s Milosevicem, cini
> se ne samo zbog "prvoborackih" pretenzija DOS-a, nego
> prije svega zbog toga sto se za vase ime vezuje prvi
> organizovani i ozbiljni ideoloski i politicki otklon od
> nacionalistickog projekta, jos uvijek tako dragog jakim
> strujama u DOS-u. Koliko vam se cini odrzivom hipoteza
> sadrzana u ovom stavu?
>
> - Mislim da ste u pravu. Dodao bih da se pozitivni
> primjer Crne Gore iz tog vremena sve vise zaboravlja i u
> medjunarodnoj zajednici. Mozda ne toliko u Vasingtonu,
> ali u Evropi svakako. Kada se danas sretam sa tim
> ljudima koji su vlast u Beogradu, kao i sa nekima iz
> medjunarodne zajednice, sticem utisak da su veoma
> kratkog pamcenja. Ali sve je to politika, sve je to
> zivot.
> Mi u Crnoj Gori nijesmo napravili otklon od Milosevica
> da
> bi se svidjeli bilo kome u Beogradu, ili u svijetu.
> Jednostavno, to je bio nas izbor. Demokratija i reforme,
> ukljucivanje u savremene integracije, nasa su
> buducnost. Veoma je vazno i za Crnu Goru, i za region u
> cjelini, da je ta neminovnost prepoznata i u Srbiji.
> Sukob
> koji tinja na unutrasnjoj politickoj sceni Srbije
> omogucio
> je nekim mocnim strukturama bivseg rezima da se vezu
> za ovu ili onu struju, sto nazalost usporava te procese
> u
> samoj Srbiji, i ima negativne refleksije i na Crnu Goru.
>
> * U ovdasnjoj javnosti stvoreno je uvjerenje da vas je
> iznenadio i zatekao neocekivani i relativno laki pad
> Milosevica. Stvoren je i utisak da, bar prvih mjeseci
> poslije pada Milosevica, nijeste imali jasnu politicku
> strategiju. Varaju li ti utisci?
>
> - Ako bi to bilo tacno, onda to nije bilo iznenadjenje
> samo za mene, vec i za opoziciju u Srbiji, za cio
> svijet.
> Dobro je sto je Milosevic tako otisao, a ne kako su
> mnogi
> predvidjali. Utisak o kojem govorite nije tacan.
> Nekoliko
> dana nakon promjena u Beogradu, izasao sam sa idejom
> o Savezu dvije nezavisne drzave, u razgovorima sa
> gospodinom Djindjicem, kao i sa koalicionim partnerima
> u Crnoj Gori.
>
> Bilo je prirodno sto nakon Milosevicevog pada Podgorica
> vise nije bila centar ovog dijela svijeta, vec Beograd.
> Mozda su se utisci o kojima govorite mogli steci upravo
> u
> vrijeme te, pokazuje se, ipak neutemeljene euforije.
> Svjetski centri su se poceli takmiciti ko ce prije i
> brze
> uspostaviti kontakt sa Beogradom. Politika
> medjunarodne zajednice prema ovom regionu nije imuna
> od povrsnosti i improvizacija, i takav odnos prema
> promjenama koje su se zbile u Beogradu, samo je
> produzetak tog kontinuiteta. Rekao bih da danas vise
> nema te euforije, i da ona ustupa pred beogradskog
> politickom realnoscu. Crna Gora je i u tim danima bila
> krajnje konstruktivan partner. Sacekali smo da se
> ucvrsti
> nova vlast u Beogradu, sacekali izbore, i tek nakon
> konstituisanja nove Vlade Srbije, izasli sa inicijativom
> za
> redefinisanje odnosa Crne Gore i Srbije. Kao sto smo za
> sve vrijeme Miloseviceve diktature na razne nacine
> pomagali demokratske snage u Srbiji, tako smo ih
> podrzali i u tom politicki turbulentnom vremenu. Ni
> tada,
> kao ni prije, ni poslije, nijesmo u Crnoj Gori povukli
> nijedan ishitren potez, koji bi na bilo koji nacin
> naudio
> progresivnim snagama u Srbiji. Kao sto nijesmo dozvolili
> nikome, ni iz Beograda, ni iz svijeta, da u toj euforiji
> dezavuise autetnicne crnogorske interese. Istina, nije
> bilo lako, niti je sada lako oduprijeti se takvim
> namjerama. Ali Crna Gora istrajava, i u tome je snaga
> nove, samosvjesne Crne Gore.
>
> KLJUC JE U EKONOMIJI
>
> * Da li vas je iznenadila DOS-ovska "tvrdoca" odnosa
> prema crnogorskom drzavnom pitanju, koja se osobito
> ne razlikuje od one Miloseviceve?
>
> - Ni slucajno. U vrijeme dok je jos Milosevic bio veoma
> mocan, sve kljucne medjunarodne partnere upozoravao
> sam da on nije cio problem u komplikovanim
> srpsko-crnogorskim odnosima, i da su problemi koji
> opterecuju te odnose, mnogo stariji od Milosevica.
> Sjecam se jos iz tog vremena razgovora sa jednim
> poznatim svjetskim ekonomistom, koji mi je nakon
> susreta sa nekim clanovima G-17 zacudjeno rekao: kad
> razgovaram sa njima o ekonomiji, o trzistu, o
> monetarnoj politici, to su strucnjaci za respekt. Ali,
> kad u
> kontekstu tih pitanja pomenem Crnu Goru, oni prestaju
> biti ekonomisti, i postaju Srbi. Ne bih tome imao sta da
> dodam.
>
> * Proklamovali ste ideju evropeizacije Crne Gore.
> Ozbiljni
> politicki analiticari smatraju da se ideja ne slijedi
> samo iz
> opsteg duha vremena, nego da je ona i jedini put da
> Crna Gora prezivi u drzavnom, nacionalnom,
> ekonomskom i kulturnom smislu. Koje su osnovne tacke
> otpora na tom putu?
>
> - Tesko da se sta moze dodati vasoj konstataciji. Sto se
> otpora tice, i osnovnih tacaka na tom putu, nazalost,
> ima
> ih mnogo. I u Crnoj Gori, i izvan Crne Gore. Crna Gora
> je
> politicki podijeljena, i to je jedna od tih tacaka. Jaki
> su
> otpori i negativni uticaji sa strane. Retrogradni
> velikosrpski nacionalizam hrani svoje pogubne
> aspiracije,
> pogubne prije svega po srpski narod, situiranjem Crne
> Gore u korpus srpskog nacionalnog bica. Povrsno
> sagledavanje aktuelnih procesa u odnosima Crne Gore i
> Srbije, kao i procesa koji se odvijaju u regionu, od
> strane
> medjunarodne zajednice, takodje usporava demokratsko
> zrijevanje Crne Gore. To zaista jeste nonsens koji
> prevazilazi njene granice, ako se ima u vidu interes
> same
> Evrope, da ovaj region sto prije postane Evropa. Kljuc
> je
> ipak u ekonomiji, a ne u politici. Zato su ekonomske i
> demokratske reforme conditio sine qua non evropske
> buducnosti Crne Gore. Ali ja sam ipak optimista. Danas
> niko ne moze sporiti da evropski kurs Crne Gore uziva
> stabilnu, vecinsku podrsku. To je potvrdjeno na svim
> izborima, na svim nivoima, od predsjednickih izbora
> 1997, do posljednjih lokalnih izbora u maju ove godine.
>
> * Upuceni u politicke prilike u Crnoj Gori smatraju da
> postoji znacajna disproporcija izmedju ugleda koga
> uzivate kao predsjednik drzave i ugleda partije na cijem
> ste celu. Nije li u tome objasnjenje vaseg velikog
> angazovanja u kampanji na upravo zavrsenim lokalnim
> izborima?
>
> - Ne bih mogao da se slozim sa takvom konstatacijom,
> iako je ona prisutna u nasoj politickoj javnosti. Danas
> su
> Demokratska partija socijalista, i SDP, jedini stabilan
> oslonac crnogorskog demokratskog drzavnog projekta.
> To je partija koja se uzdigla iznad partijskih interesa,
> i
> koja uvazava sire drzavne i nacionalne interese,
> nastojeci
> da odgovori svakodnevnim potrebama ljudi, da pomogne
> u rjesavanju njihovih zivotnih problema. Takve, i slicne
> price o Demokratskoj partiji socijalista sire mnogi,
> medju
> kojima su i oni sto u nijma traze alibi za svoje
> politicke
> sunovrate, kao sto je to slucaj sa Liberalnim savezom
> Crne Gore. Ja nijesam proteklih mjeseci isao medju
> gradjane kao predsjednik DPS, vec kao predsjednik
> Republike, dakle, predsjednik svih gradjana. Na tim
> skupovima na kojima sam bio, bilo je pripadnika svih
> partija.
>
> UJEDINJUJUCA MRZNJA
>
> * Kako ocjenjujete politicku konstelaciju u Crnoj Gori
> poslije lokalnih izbora?
>
> - Da ste me ovo pitali odmah nakon izbora, vjerovatno
> bih vam odgovorio sa mnogo vise optimizma. Da se
> odmah razumijemo - ja sam veoma zadovoljan
> rezultatima koje je Demokratska partija socijalista, u
> jednom dijelu opstina i u koaliciji sa SDP, ostvarila,
> kao i
> ukupno partije koje preferiraju demokratski razvoj i
> drzavnu obnovu Crne Gore. Ti zbirni rezultati su iznad
> ocekivanja, i domace i inostrane javnosti. Kao da je
> nekome sve to zasmetalo, pa je brzo doslo do politicke
> konfuzije u Crnoj Gori. Na lokalnom nivou sada dolazi do
> povezivanja Liberalnog saveza i projugoslovenske
> (prosrpske) koalicije. Izgleda malo vjerovatno, ali je
> istinito. Mrznja je zajednicki imenitelj njihovog
> sporazumijevanja. Ja se uopste ne cudim koaliciji
> "Zajedno za Jugoslaviju". Liberalni savez pruzio im je
> sansu da crnogorsko bice zadave crnogorskim rukama.
> Mali Kabinet Liberalnog saveza imao je do sada dva cilja
> - nezavisnu Crnu Goru, i rusenje DPS, odnosno Mila
> Djukanovica. Politicki razumni ljudi, kojima je cilj
> puna
> obnova drzavnosti Crne Gore, afirmisali bi Demokratsku
> partiju socijalista, jer je i politickim analfabetama
> jasno
> da bez DPS nema ni drzavnosti Crne Gore, ni
> demokratije i reformi u njoj. Posto su od prvog cilja
> izgleda odustali, ostao im je ovaj drugi. Medjutim,
> prevarili su se i jedni i drugi u svojim politickim
> racunicama. Ujedinili su se u mrznji prema DPS, odnosno
> prema Crnoj Gori, ali ce posljedice te mrznje osjetiti
> prije
> svega oni sami. Siguran sam da ce im upravo, i jednima
> i drugima, njihova biracka javnost vratiti pravom mjerom
> vec na prvim sljedecim izborima, a od njih nijesmo
> daleko. I jedni i drugi spremni su da se udruze sa crnim
> djavolom, ne bi li se docepali vlasti. Drugih politickih
> programa nemaju, o ekonomskim da i ne govorim.
> Gradjani Crne Gore sve vise uvidjaju da im oni ne nude
> nista, osim odurne politicke price, jezika mrznje i
> podjela. I sve to pod firmom demokratije, i borbe za
> promjene. Htjeli su da detronizuju DPS i Mila
> Djukanovica, a izdali su svoje birace, i svoje izvorne
> programske ciljeve. Mrznja nikada nikome dobro nije
> donijela, u politici posebno. Ocvrsnula je Crna Gora i
> na
> takve niske udarce. Ne moze joj vise nauditi ni mali
> kabinet, svojim maloumnim politickim trikovima.
>
> ULOGA SVETOZARA MAROVICA
>
> * Izjave Svetozara Marovica u posljednje vrijeme bile su
> pocesto disonantne Vasim stavovima i oficijelnim
> stavovima DPS-a. Neki bi ga rado vidjeli na Vasem
> mjestu, osobito oni koji bi da imaju "manje problema" s
> Crnom Gorom. Da li je Marovic "enfant terrible" DPS-a?
>
> - Ako je tako, to samo potvrdjuje snagu DPS. To je
> partija koja njeguje sve vise demokratsku borbu
> misljenja, i unutar svojih redova, i u drustvu u
> cjelini.
> Moze, dakle, i neki visoki funkcioner DPS, javno
> istupati
> sa stavovima koji disonantno zvuce u odnosu na
> prepoznatljivu politiku DPS, a da to nimalo ne ugrozi
> njenu poziciju i njenu politicku snagu. Ja ne kazem da
> to
> radi gospodin Svetozar Marovic. Ali sve je to
> demokratija. Mislim da je snaga danasnje Crne Gore
> upravo u tome sto nijedan pojedinac, ma kako se on
> zvao, ne moze tako sudbinski uticati na siroko usvojene
> strateske ciljeve njene drzavne politike.
>
> * Postalo je vec poslovicnim crnogorsko dvojstvo u
> nacionalnom identitetu, dvojstvo crkava, dvojstvo
> institucija kulture i nauke. Moze li se naslutiti bilo
> kakav
> izlazak iz tih dvojstava?
>
> - To je upravo posljedica nametnute raspolucenosti
> crnogorskog nacionalnog bica i dugog odsustva
> utemeljene drzavotvorne svijesti u Crnoj Gori. To
> danasnje crnogorsko dvojstvo, o kojem govorite, nadam
> se da predstavlja posljednje recidive proslosti, i
> negativnog istorijskog nasljedja. Danas crnogorsko
> drustvo sve vise usvaja moderne evropske vrijednosti, i
> vjerujem da ce u tim procesima biti eliminisani uzroci
> koji su dovodili, i dovode do ovakvih podjela. Ne
> ocekujem da to bude brz, i lak proces, ali sam siguran
> da
> je neminovan.
>
> ULOGA TERAZIJSKIH CRNOGORACA
>
> * Ako se izuzmu tzv. "terazijski Crnogorci", Vas
> projekat
> suverene i evropske Crne Gore nailazi na jednodusnu
> podrsku dijaspore u svijetu. Nije li konacno sazrelo
> vrijeme da ta dijaspora dobije odgovarajuce mjesto u
> brizi drzavne i nacionalne politike Crne Gore?
>
> - Svaka organizovana i normalna drzava posebnu brigu
> posvecuje svojoj dijaspori. Nazalost, odnos Crne Gore
> prema dijaspori bio je nedefinisan, kao i sam njen
> polozaj. Sve podjele i nedoumice koje karakterisu
> unutrasnji drustveni zivot u Crnoj Gori, imaju odraza i
> medju nasim ljudima, koji zive izvan Crne Gore. Ja sa
> zadovoljstvom mogu da potvrdim to sto ste rekli da
> crnogorski drzavni demokratski projekat nailazi na
> gotovo plebicitarnu podrsku crnogorske dijaspore. To je
> i
> razumljivo, jer su to nasi gradjani po rodjenju, ili po
> porijeklu, koji su odavno osjetili blagodeti razvijenih,
> demokratskih drustava. Otuda i razlika izmedju njih, i
> "terazijskih Crnogoraca" prema Crnoj Gori. Siguran sam
> da ce Crna Gora u sveopstoj posvecenosti prije svega
> vlastitim interesima, organizovanije povesti racuna i o
> svojoj dijaspori. Koliko znam, Ministarstvo inostranih
> poslova, i Vlada Crne Gore, vec su u tom pravcu
> preduzeli odredjene mjere.
>
> * Poslije potpisivanja Sporazuma o novim drzavnim
> odnosima izmedju Crne Gore i Srbije nastala je citava
> poplava razlicitih reakcija i oprecnih interpretacija
> njegovog smisla i znacenja. Kako u svijetlu te cinjenice
> vidite proces njegove primjene?
>
> - Ukoliko Ustavna povelja drzavne zajednice Srbije i
> Crne
> Gore bude uvazila do kraja rjesenja sadrzana u
> Sporazumu, u svim segmentima, onda nema nikakvih
> razloga da on ne bude dosljedno primijenjen. Imam
> utisak da bi i medjunarodna zajednica morala imati
> konstruktivniju ulogu. Neki analiticari ukazuju da
> administrativno birokratsko gledanje na proces
> asocijacije i stabilizacije u ovom atipicnom slucaju,
> moze
> ugroziti samu sustinu Sporazuma. A sustina je da
> Sporazum uvazava cinjenicu da u Srbiji i Crnoj Gori
> egzistiraju dva razlicita ekonomska sistema, razlicitog
> nivoa reformskih dostignuca. Znaci, svaki pokusaj da se
> najprije interno harmonizuju ekonomski sistemi Srbije i
> Crne Gore, pa zatim da se ide sa harmonizacijom sa
> sistemom Evropske Unije, unaprijed je osudjen na
> neuspjeh. To bi znacilo dezavuisanje Sporazuma, i
> dezavuisanje rezultata dijaloga, a prije svega
> reformskog
> procesa. Beogradski Sporazum je tu kristalno jasan. U
> novu zajednicu Srbija i Crna Gora stupaju sa bitnim
> sistemskim razlikama, koje samo kroz proces
> harmonizovanja njihovih sistema sa EU, mogu biti
> izbrisane u odredjenoj vremenskoj tacki, koju ce
> diktirati
> dinamika reformi u objema drzavama clanicama. Sve
> drugo bi bio politicki voluntarizam i improvizacija. Sto
> se
> Crne Gore tice, ona ce do kraja dosljedno i odgovorno
> izvrsavati obaveze koje iz Sporazuma proizilaze.
>
> VEC VIDjENO
>
> * Ima jos jedno pitanje koje vam je ovih dana mnogo
> puta postavljeno, a vezano je za podizanje optuznice
> protiv vas od strane tuzioca u Bariju za umijesanost u
> sverc cigareta. Da li tu ima nesto novo?
>
> - Nema nista novo ni sto se tice te vijesti, niti je pak
> sve
> ovo novo sto radi Tuzilastvo u Bariju, i neki krugovi u
> Italiji protiv Crne Gore, i mene licno. Rekao bih - vec
> vidjeno. Ocigledno je da odredjeni domaci i strani
> politicki krugovi zele da kroje sudbinu Crnoj Gori, i da
> je
> usmjeravaju u pravcu njihovih zelja i interesa, a ne u
> onom u kojem to zeli vecina njenih gradjana. Sva
> sustina je u tome. Potpuno mirne savjesti gledam na sve
> ove stvari. Sve je ovo gola, nazalost prljava, politika,
> u
> kojoj su isprepletani mnogi interesi, odnosno interesi
> mnogih. Ne samo prema Crnoj Gori. To je i sastavni dio
> odredjenih italijanskih, a i sirih politickih igara.
> Crna
> Gora je izgleda primjer tvrdnje da se istorija ponavlja.
> Oni koji polazu na tu zakonomjernost, previdjaju samo
> jedno. Ovo nije Crna Gora iz 1918., vec nova Crna Gora
> sa pocetka novog vijeka i milenijuma, sa prepoznatljivim
> evropskim likom.
>
> BULEVAR
>
>
Srpska Informativna Mreza
[EMAIL PROTECTED]
http://www.antic.org/
