http://www.glas-javnosti.co.yu/danas/srpski/T02081301.shtml

Glas javnosti, 14.avgust, 2002.

Tema:
              GLAS PITA

              Sta bi bilo ako bi SRJ, pod pretnjama, odbacila americku
"ponudu koja se ne odbija"?

              Strah i pare pisu potpis

              Mozda se dogodi da neko potpise i "na mala vrata"

              Sjedinjene Americke Drzave ponovo su upozorile da ce se
svim
              zemljama, osim clanicama NATO-a, koje ne budu potpisale
              sporazum - kojim se obavezuju da nece isporucivati
americke
              drzavljane stalnom Medunarodnom krivicnom sudu -
              zaustaviti vojnu pomoc i spreciti ulazak u partnerstvo za
mir.
              SAD to trazi na osnovu clana 98 Rimskog akta.

              Ucene za izbore

              Pjer Risar Prosper, zaduzen za sektor ratnih zlocina u
Stejt
              departmentu, dolazi u Beograd u septembru, kako bi se i
SRJ
              "pruzila sansa" da potpise sporazum. Ipak, Vojislav
Kostunica,
              predsednik SRJ, izjavio je da bi medunarodni zakon trebalo
              jednako da vazi za sve, sto implicira da ce Prosper mozda
samo
              baciti pare na bezuspesni put. SAD su trazile od 80
zemalja da
              potpisu ovaj sporazum.

              - Tesko je verovati da ce ga sve potpisati, ali ako se to
desi,
              neka nam je bog u pomoci. Savet bezbednosti je ucinio
              presedan, dozvolio izuzece za Amerikance. Norveska je
odbila
              da potpise dokument, sto je naislo na pozitivan odjek u
Evropi
              i ostatku sveta. Treba imati na umu da se Amerika sprema
za
              rat s Irakom, u kome Evropa nije bas raspolozena da
              ucestvuje. Takode, SAD ima problem s vremenom: moraju
              brzo da rade u svetu, kako bi se zataskala bankrotstva
velikih
              firmi i ljuljanje americkog poretka - kaze Ljubomir
Kljakic,
              politicki analiticar.

              Kostunicina izjava, smatra Kljakic, sasvim je ispravna,
ali je
              pitanje da li moze prakticno da se ostvari u nasoj zemlji
i da li
              ce imati jednoglasni pristanak svih drugih u vlasti. Mozda
cak
              neko pokusa da potpisivanje obavi "na mala vrata".

              Vlast je pod neprestanim pritiskom zapadnih zahteva,
uslova i
              ucena, za sta ce i ova najnovija biti iskoriscena u
unutrasnje,
              sada vec predizborne svrhe, kaze Milos Knezevic, politicki
              analiticar.
              - Predsednik SRJ je vec i navestio imperativ postovanja
nacela
              legaliteta i temeljnih principa medunarodnog prava, dok je
              premijer Dindic primetio da se bilateralni ugovor moze
              sklopiti tek kad se resi pitanje buduce zajednicke drzave.

              Sta bi se, uostalom, desilo ako SRJ odvazno ne bi
potpisala
              sporazum? Da li bi SRJ bila obustavljena vojna pomoc za
              smanjenu i oslabljenu armiju, koju inace ne prima! Da li
bi se
              americke trupe povukle s Kosova, ili bi se, mozda na trecu
              godinu Kumanovskog sporazuma Kosovu dala nezavisnost? Da
              li bi SRJ bila izbacena iz Partnerstva za mir ili NATO, u
koje,
              uzgred, nije ni usla? Da li bi se ubrzala i povecala
americka
              finansijska pomoc ili deblokirala zamrznuta sredstva?
Manji
              strah i vise datog novca - to je ono sto ce ucvrstiti
opredeljenje -
              navodi Knezevic.

              - Sve ono sto je Jugoslaviji obecano na Kontinentu -
ulazak u
              Savet Evrope i postepeno priblizavanja Evropskoj uniji,
              stavljeno je na delikatnu probu. S druge strane,
unipolarna
              realnost americke ekonomske i tehnoloske dominacije, kao i
              politicke i vojne hegemonije u Evropi i svetu, nalaze
trezvenost
              i izbegavanje direktnog sukoba. Isto tako, ono sto SRJ
              razlikuje od ostalih zemlja - Rumunije i Izraela, na
primer,
              protektorsko, tacnije - okupatorsko je prisustvo americkih
              trupa na vlastitoj teritoriji.

              Gle cuda!

              - Otuda ce dileme preostalih delova krnjave dosovske
vlasti
              oscilirati oko dve himere: odanosti Evropi Brisela i
Strazbura, i
              lojalnosti Americi - istice Knezevic.

              Od svih devet zemalja u kojima su njeni vojnici, SAD ih
najvise
              drzi na Kosmetu i u Bosni. Od 9.000 americkih vojnika
sirom
              sveta, cak 7.500 je na prostorima bivse SFRJ.
              - Da ne bude zabune, Amerika ce, prema recima njenih
              zvanicnika, i dalje, bar do 2008, podrzavati ad hok
Tribunal u
              Hagu. Onaj tribunal u kome se u najvise slucajeva sudi
              Srbima. Ali, ono na sta ne pristaje Bela kuca je delikatna
              jurisdikcija Medunarodnog krivicnog suda nad vojnicima
              americke armije, ma gde se oni nalazili.

              Mada, prema naknadnim tumacenjima, i samohvali o
              "neprevazidenim dostignucima u zastiti ljudskih prava",
tim
              cinom Amerika "ne dovodi u pitanje medunarodnu pravdu, vec
              samo tezi skladu s vlastitim nacionalnim zakonodavstvom".
              Gle cuda! Hoce se, dakle, medunarodna pravda, ali da ona
ne
              bude uistinu medunarodna, nego prevashodno, cak
iskljucivo,
              nacionalna - americka pravda - komentarise Knezevic.

              Sa stanovista samih SAD, istice Ljubomir Kljakic, ovaj
potez je
              zapanjujuci. Tesko je shvatiti da ce vrhovna vlast, ovako
              bahato osiona, naici na podrsku sveta.

                                                 D. CIROVIC 

                           Srpska Informativna Mreza

                                [EMAIL PROTECTED]

                            http://www.antic.org/

Одговори путем е-поште