PATRIOT, broj 24, 22.juli, 2002.
Strucnjaci iz Klinicko-bolnickog centra u Kasindolu upozoravaju:
Uranijum i plutonijum ubijaju gradane Srpskog Sarajeva!
Prema podacima do kojih je dosao Patriot, od 1995. do 2001. godine u ovoj bolnici
registrovano je 1.226 pacijenata sa malignim tumorima, od kojih je umrlo 370 lica.
"Eksplozijom se iz legure koja se koristi za pravljenje takve municije, kao iz pandorine
kutije, izdvajaju i razne druge toksicne materije, izmedu ostalog i slobodni atomi
plutonijuma. Znamo da se plutonijum koristi za pravljenje atomske bombe. To je
katastrofalan agens, radijacioni izvor koji je izuzetno kancerogen, i ako se na bilo koji nacin
unese u organizam, odmah izaziva malignome", naglasava dr Guzina
pise: Zoran Zuza
Kada je prije nekoliko godina britanski naucnik Rodzer
Koghil, koji je predvodio opsezna istrazivanja posljedica
koristenja
municije sa osiromasenim uranijumom, saopstio zastrasujucu
prognozu da ce na Balkanu od malignih tumora umrijeti oko 10
hiljada
lica, malo ga je ko shvatio ozbiljno. "Teorijom zavjere" protiv NATO-a
proglasavana su i ispitivanja italijanskih naucnika,
nakon sto je vise
desetina vojnika iz te zemlje koji su sluzili u BiH i na Kosovu umrlo od
leukemije ili drugih vrsta malignih
oboljenja. "Dovoljan je samo jedan
udisaj u trenutku eksplozije da bi uranijum usao u tijelo. Opasnost postoji i u
zatrovanoj
prirodnoj sredini, preko hrane i vode koja je kontaminirana,
ali je to sporiji proces. Prvi simptomi se pokazuju izmedu jedne i
pet
godina", upozoravao je Masimo Dani, hematolog iz Nacionalnog
instituta za rak u Milanu. Umobolni vojni mozgovi, koji i
danas
proizvode municiju punjenu osiromasenim uranijumom i nareduju
njeno koristenje, naucnike-humaniste odavno su proglasili
ludacima koji
pokusavaju da ih sprijece da zarade milione dolara i pokore male
narode!
Zastrasujuci dokazi
Gdje su dokazi za tvrdnje ova dva naucnika? U Bratuncu,
gdje i danas od malignih bolesti umire srpsko stanovnistvo
iz
sarajevske opstine Hadzici, koja je tokom 1995. bila poligon za
izivljavanje NATO-bombardera, i u Klinicko-bolnickom centru
u
Kasindolu, gdje se iz godine u godinu biljezi ogroman porast malignih
oboljenja, kao i broj umrlih. Gotovo svi ti pacijenti su sa
podrucja
grada Srpskog Sarajeva koja su prije sedam ili osam godina bila bombardovana
uranijumskom municijom.
Podaci do kojih je Patriot dosao u kasindolskoj
bolnici nepobitan su dokaz o postojanju onoga sto je prije dvije godine
nazvano
"balkanskim sindromom". Prema tim podacima, od 1995. do 2001.
godine u ovoj bolnici registrovano je 1.226 pacijenata sa
malignim
tumorima, od kojih je umrlo 370 lica. Citave porodice iz Srpskog Sarajeva, u
kojima nikada niko nije bolovao od raka,
danas se lijece u ovoj bolnici
od, slobodno mozemo reci, posljedica dejstva osiromasenog uranijuma. Kad se
pogledaju procenti
rasta bolesti, a koji se, kako nam je receno,
povecavaju i u ovoj godini, situacija je vise nego alarmantna: u odnosu na
1995.
godinu broj zlocudnih tumora limfnog i krvotvornog tkiva porastao
je za 27,7 odsto, tumora koze, vezivnog i mekog tkiva za 50
odsto,
tumora urogenitalnih organa za 58,5 odsto, organa za disanje za 64,9 odsto, a
procenat tumora organa za varenje za cak
109,6 odsto!
Profesor
doktor Trifko Guzina, hirurg i predratni sef Uroloske klinike u Sarajevu, covjek
koji je prije rata operisao preko 25.000
ljudi sa ovog podrucja, nema
drugog objasnjenja za ovakav porast malignih oboljenja izuzev djelovanja
osiromasenog uranijuma i
drugih toksicnih materija koje su se
oslobadale nakon eksplozije te municije. "Hirurg sam citav zivot, prije rata
pratio sam
morbiditet i mortalitet svih vrsta oboljenja u ovom kraju,
ali ovako cudnu patologiju nikada nisam ni vidio ni zabiljezio. Jos kada
su
se pojavile kombinacije malignih tumora na istom bolesniku na dva
ili tri nezavisna organa, koji nisu bili posljedica metastaze
jednog
zlocudnog tumora, bilo mi je jasno da uzrocnik mora biti vanjski faktor. Ti
bolesnici, koji su imali vise zlocudnih tumora
nezavisnih jedan od
drugoga, zivjeli su u neposrednoj blizini bombardovanih mjesta ili su se tu
zatekli u vrijeme bombardovanja",
naglasava dr Guzina u izjavi za
Patriot.
On naglasava da su strucnjaci u bolnici Kasindo, uporedujuci
podatke o broju oboljelih, zakljucili da je 1995. godina bila
pocetna
godina od koje se biljezi drastican rast malignih bolesti na
ovom podrucju. "Najprije su se razbolijevali i umirali oni koji
su
najdirektnije bili izlozeni dejstvu osiromasenog uranijuma, dakle
oni koji su bili bombardovani i koji su udisali vazduh prepun
otrovnih
cestica nakon eksplozije. Veliki broj umrlih, narocito mladih ljudi, nije ni
registrovan u ovoj bolnici. Neki od njih umrli su
u Bratuncu, gdje su
Hadzicani desetkovani, i drugdje gdje su sarajevski Srbi izbjegli nakon
potpisivanja Dejtonskog sporazuma, a
neki i u bolnicama u Srbiji", kaze
dr Guzina.
Uranijum u lancu ishrane i u vodi
Objasnjavajuci zbog cega je, po njegovom misljenju, ovako
povecan procenat zlocudnih tumora organa za varenje, dr
Guzina
upozorava na zastrasujucu cinjenicu da je osiromaseni uranijum
dospio u lanac ishrane i u lanac vode. "Jos prije dvije godine
na
konferenciji za novinare ovdje u bolnici upozorio sam da mozemo
ocekivati povecanje broja oboljenja digestivnog i urogenitalnog
trakta.
Poznato je da je osiromaseni uranijum teski metal koji pada na zemlju, nakon
cega putem kisnice ulazi u zemlju i zagaduje
podzemne vode. Uostalom,
to je potvrdila i analiza Atomske komisije u Becu, koja je, nakon ispitivanja
podzemnih voda na ovom
podrucju, utvrdila da postoji povecana kolicina
osiromasenog uranijuma. Sada polako dolazi vrijeme dejstva tog otrova iz voda
i
lanca ishrane i zbog toga su drasticno povecani indeksi zlocudnih
tumora organa za varenje", istice ovaj strucnjak.
Dr Guzina je uvjeren
da, osim osiromasenog uranijuma, ogromnu opasnost za zivote i zdravlje
stanovnistva cijelog ovog podrucja,
ukljucujuci i gradane Sarajeva,
predstavlja plutonijum, koji se takode oslobadao prilikom eksplozije municije sa
osiromasenim
uranijumom.
"Toksicno dejstvo na ljudski
organizam najprije se pojavljuje od eksplozivnog praha u vazduhu. Te cestice, u
zavisnosti od
kretanja vjetrova, sire se kao kisobran na zonu od 40 do
50 kilometara. Medutim, osiromaseni uranijum nikada nije
cist.
Eksplozijom se iz legure koja se koristi za pravljenje takve
municije, kao iz pandorine kutije, izdvajaju i razne druge
toksicne
materije, izmedu ostalog i slobodni atomi plutonijuma. Znamo
da se plutonijum koristi za pravljenje atomske bombe. To
je
katastrofalan agens, radijacioni izvor koji je izuzetno kancerogen,
i ako se na bilo koji nacin unese u organizam, odmah
izaziva
malignome", naglasava dr Guzina.
Zlocinacka
logika
On kaze da je vrlo tesko preventivno djelovati na sirenje
malignih bolesti u slucajevima kada ih uzrokuje ovakav spoljni faktor
cije
je dejstvo vremenski gotovo neograniceno. "Preporucio bih da se u
sve vodovode na ovom podrucju odmah ugrade filteri koji
zaustavljaju
teske metale. Sem toga, trebalo bi da imamo i maseni spektrometar za
dijagnostiku i verifikaciju bolesti u pocetnoj
fazi. Takvom pregledu
trebalo bi da se podvrgne veliki dio stanovnistva ovoga kraja, pogotovo oni koji
su zivjeli blizu mjesta
bombardovanja. Nazalost, u BiH ne postoji
medicinska ustanova koja ima maseni spektrometar, niti postoji specijalisticka
sluzba
koja bi radila taj posao. Uredaj je vrlo skup, kosta i do
300.000 maraka", kaze dr Guzina.
Na novinarsku primjedbu da bi taj
aparat trebalo da doniraju oni koji su i posijali osiromaseni uranijum po ovom
podrucju, dr
Guzina odgovara da, kad je rijec o njegovom iskustvu,
vojna logika nikada nije bila spojiva sa zdravim razumom. "U
Briselu,
gradu u kom je i sjediste NATO-a, odrzao sam nekoliko
predavanja o posljedicama djelovanja osiromasenog uranijuma na
ovom
podrucju. Cak smo i vodili jednog naseg pacijenta kome smo
operisali vise zlocudnih tumora. Oni su se ponasali kao da nista o
tome
ne znaju, ali je simptomaticno da njihovi vojnici ne piju vodu sa ovih podrucja.
Stekao sam, medutim, utisak da njih nije briga
ni za njihove vojnike, a
kamoli za lokalno stanovnistvo. Oni na to naoruzanje gledaju samo kao na idealno
sredstvo za unistavanje,
sto je katastrofa za covjecanstvo. Ako postoji
i zrno savjesti u ljudima, ne bi se smjelo dozvoliti da se takva municija ikada
vise
upotrebljava", zakljucuje dr Guzina u izjavi za nas
list.
Izmedu zlocinacke logike NATO-oficira i njihovih politickih
sefova i sporadicnih, ali uzaludnih pokusaja da se dokaze
stetnost
upotrebe municije sa osiromasenim uranijumom, odnosno zabrani
njena upotreba, u Srpskom Sarajevu umiru ljudi.
Leukemija
Od 1996. do 2000. godine u kasindolskoj bolnici
zabiljezeno je 18 smrtnih slucajeva ciji je uzrok bila akutna leukemija.
Medu
umrlima su i jedan djecak od cetiri godine, djevojcica od 15,
djecak od 16 godina i mladic od 23 godine. Do kraja prosle godine
od
zlocudnog tumora limfnog i krvotvornog tkiva u Srpskom Sarajevu
oboljelo je ukupno 85 pacijenata.
Kukaju k'o kukavice!
"Nakon predavanja u Briselu, pitali su me kako od istih bolesti ne
obolijevaju Albanci na Kosovu. Tada sam im rekao da
sacekaju dvije do
tri godine, pa ce vidjeti! Eno, sada Albanci na Kosovu kukaju k'o crne kukavice
zbog ogromnog mortaliteta od
karcinoma koji imaju tamo. Obolijevaju i
strani vojnici, medu kojima ima i Amerikanaca, iako su svoju bazu izvukli u
istocni dio
Kosova, tamo gdje su najmanje dejstvovali municijom sa
osiromasenim uranijumom. Oni takve slucajeve kriju jer porodice
vojnika
imaju mogucnost da tuze drzavu i dobiju ogromne odstete", naglasava dr Guzina i
pita se kome da se zale i koga da tuze
gradani Srpskog Sarajeva i
cijelog ovog podrucja. "Davno sam rekao da ni Sarajevo nece biti postedeno jer
se vodom snabdijeva
sa ovog podrucja. Porucio sam to svojim kolegama,
koji nisu vjerovali u ono sto smo mi iz Kasindola govorili. Sada
vjeruju!"
Zataskavanje posljedica
Zeljko Samardzic, sumar iz okoline Sarajeva, prezivio je i
NATO-bombardovanje i operacije tri tumora. Karcinom debelog
crijeva
odstranjen mu je u decembru 1999. godine, a u aprilu 2000. otklonjen mu je i
zlocudni tumor velicine mandarine na
nadbubreznoj zlijezdi. U maju
2000. godine prsti lijeve ruke pocinju da mu se deformisu. Ljustila se koza,
otpadali su nokti, a
ljekari su konstatovali gangrenu i izvrsili
amputaciju prsta lijeve ruke. Samardzic, koji je zajedno sa ljekarima iz
kasindolske
bolnice prisustvovao skupu o zrtvama "balkanskog sindroma"
u Briselu, tvrdi da su mu vojnici NATO-a oboljeli od raka i
clanovi
porodica umrlih vojnika ispricali da imaju sve beneficije i
novcana primanja, ali samo dok cute. "Ako neko od porodice uputi
tuzbu
za odstetu ili se pozali zbog onoga sto se desilo NATO-vojniku, gubi sva prava",
ispricao je Samardzic.
Italija izgubila 17 vojnika
U srijedu 3. jula u Italiji je od posljedica malignog tumora umro
Antonio Milano (23), vojnik koji se cetiri mjeseca ranije vratio
iz
misije NATO-a na Balkanu. Milano je 17. pripadnik italijanskog
kontingenta NATO-a u balkanskim misijama koji je umro od
raka, ili,
kako vlasti te zemlje kazu, "pod sumnjivim okolnostima". Italijanske vlasti se,
naime, i dalje oslanjaju na ankete naucne
komisije po kojima maligna
oboljenja vojnika povratnika iz misija na Balkanu nisu povezana sa upotrebom
municije sa
osiromasenim uranijumom. Nevladina udruzenja u toj zemlji,
medutim, smatraju da je hitno potrebno sprovesti jos jednu anketu
o
patoloskim oboljenjima vojnika koji su sluzili na
Balkanu.
