Trijumf opozicionih partija na
vanrednim lokalnim izborima u nekoliko opstina u Srbiji
Osveta razocaranih gradjana

Ako je neuspeh predsednickih izbora u Srbiji i bio ocekivan zbog blede kampanje, neatraktivnih kandidata, ili "zamora materijala", trijumf opozicionih partija na vanrednim i dopunskim lokalnim izborima u desetak opstina u Republici je, u najmanju ruku, signal za uzbunu vladajucoj koaliciji. Naime, u pet opstina koje su dosad bile pod prinudnom upravom (Leskovcu, Despotovcu, Raznju, Ubu i Barajevu) dobro su se kotirale Socijalisticka partija Srbije, Srpska radikalna stranka, Stranka srpskog jedinstva i, sto je posebno indikativno, najmladja medju njima - Socijalisticka narodna stranka Branislava Ivkovica, koja samo sto se registrovala posle odvajanja od SPS.
I pored "bogate ponude", kandidati ovih partija za gradonacelnike uspeli su da udju u finale za drugi izborni krug. U stopu ih slede kandidati Demokratske stranke Srbije, koja samu sebe proglasava opozicionom partijom, ostavljajuci daleko za sobom predstavnike drugih politickih grupacija. Tako je u Despotovcu najveci broj glasova osvojio kandidat SSJ, a sledi ga predstavnik SNS sa kojim ce se u drugom krugu takmiciti za titulu predsednika opstine. Slican odnos snaga bice i u opstinskom parlamentu, jer su od 45 odbornickih mesta koje ce deliti osam stranaka, po devet osvojile SSJ, DSS i DS, a solidnih sedam - SNS.
Glavnim dobitnikom na lokalnim izborima u Leskovcu smatra se SNS, iako je najveci broj odbornickih mesta osvojila vladajuca koalicija DOS. Samo sto je, dvadesetak dana ranije, u Leskovcu odrzana osnivacka skupstina ove stranke, njen predstavnik Gojko Velickovic je, sa 19 odsto osvojenih glasova koliko je dobio i njegov protivkandidat iz SPS i SRS, uspeo da se plasira za drugi izborni krug. Velickovic je funkciju predsednika Skupstine opstine vec obavljao u dva mandata. Sa nje je smenjen 1997, posle frakcijskih borbi unutar opstinskog odbora SPS.
U opstini Ub, cije su se ambicije da se izdvoji iz Kolubarskog okruga i pripoji Beogradu izjalovile na propalom referendumu, za mesto gradonacelnika ce se, u drugom izbornom krugu, nadmetati jedan socijalista i jedan kandidat grupe gradjana. Najvise odbornickih mandata u ovoj opstini pripalo je SPS, potom DSS i SRS, a najmanje DOS, SPO i ostalima.
Kandidat SPS za odbornika na dopunskim izborima u Pozarevcu "potukao" je svoje protivkandidate iz DS i DSS. Time je koalicija SPS i JUL uspela da povrati vecinu u opstinskom parlamentu. Od ukupno 68 mandata ona sama sada ima 35. Jedino je posle dopunskih izbora u Pirotu odnos snaga ostao nepromenjen, buduci da su po jedan odbornicki mandat osvojili DOS, DSS, SPS i NS "Pravda".
Ovi
podaci ne govore toliko o jacanju opozicije koliko o slabljenju aktuelne vlasti
koja se dve godine bavi samom sobom. Njome kao da je zavladao jedan palanacki
duh u kome podmetanja, svadje, javna prepucavanja, skandali i slicno, postaju
glavni metod politicke borbe. Novi odnos snaga u pomenutim opstinama, a narocito
munjevito Ivkovicevo napredovanje, mogli bi se pripisati i opadanju popularnosti
vladajuce koalicije zbog nesposobnosti da sprovodi sopstvene reforme, ciji je
rezultat nizak standard, socijalna beda i
neizvesnost.
Potpredsednik Vlade Srbije Nebojsa Covic izrazio je zabrinutost zbog "radikalizacije" situacije u Srbije i rekao da "vise ne sme da se tolerise nevladavina prava", misleci i na rezultate lokalnih izbora, koji su posledica nekih nesredjenih odnosa unutar izvorne koalicije DOS.
Cinjenica je da je stvorena duboka politicka nestabilnost u kojoj nema mesta za investicije, jer niko nece da ulaze u rovito drustvo. Proizvodnje nema, a sve je teze privoleti ljude i na privatizaciju, jer se strahuje da ce to biti jedno mafijasko preoblikovanje svojine. Niko vise i ne pita odakle ljudima pare za kupovonu firmi, iako je opste poznato da se od prosecne plate jedva moze pristojno ziveti. Jos ce veca neizvesnost i apatija nastati kada se predje na privatizaciju velikih sistema. Na pomolu su masovna otpustanja, pa se moze pretpostaviti da ce se nezadovoljni ljudi okretati starim, a mozda i nekim novim politicarima koji ce umeti da ih pridobiju.
Upravo se dogadja ono sto su druge istocnoevropske zemlje vec iskusile. Kod nas se na mikroplanu projektuje fenomen tranzicije. Posle prvih smena ranijih rezima padale su nove vlade, jer se u vreme naglih promena efekti reformi jos nisu osecali, a cenu tranzicije placao je obican svet koji se sve vise otudjuje od politicara.
Prema poslednjim istrazivanjima u Poljskoj, nove kategorije siromasnih ljudi, nezadovoljnih promenama, prestaju da se interesuju za politiku i da ucestvuju na izborima. Sve je vise onih koji zale za autokratskim rezimima otvoreno kritikujuci vlast za napustanje socijaldemokratskih ideala i preterano podredjivanje nacionalnih interesa politici Zapada. Time se stvaraju uslovi, kako kazu istrazivanja, za delovanje sve agresivnijih demagoskih, populistickih, odnosno desnicarskih kleronacionalistickih partija koje obecavaju da ce krenuti u ostar obracun sa korupcijom i kriminalom, zavesti gradjanski red i spreciti rasprodaju domace imovine strancima.
Ipak,
bilo bi pojednostavljeno pripisati trijumf opozicije na lokalnim izborima
slabljenju ugleda DOS. Posmatraci i strucnjaci Centra za slobodne izbore i
demokratiju skloni su da veruju da je to vise zasluga pojedinaca. Portparol
CeSID Marko Blagojevic podseca da je dosad uvek SPS imao svog coveka na mestu
predsednika skupstine opstine, jer je to bio, po pravilu, i najbolji domacin,
covek od ugleda, autoriteta i poverenja, koji je mnogo uradio za svoju, lokalnu,
zajednicu. Izbor za gradonacelnika, koji se po novom Zakonu o lokalnoj
samoupravi obavlja neposredno, uvek je "izbor za pravog coveka". Stoga je, po
Blagojevicu, "greska govoriti o ponovnom usponu
socijalista".
Najbolja potvrda su lokalni izbori u Barajevu. Oni su tipican primer kako iste stranke gube na odbornickim izborima, a dobijaju na predsednickim. U ovoj beogradskoj prigradskoj opstini najveci broj odbornickih mandata (osam) osvojila je koalicija DSS, DA, ND i NS, a istovremeno je najvise glasova za gradonacelnika osvojio kandidat SPS, dok kandidat pomenute koalicije za njim kaska sa znatno manje glasova. Jos je izrazitiji primer Leskovca u kome gradjani biraju kandidata SNS za gradonacelnika, a odbornicka mesta osvajaju predstavnici DOS.
Isti glasaci se razlicito opredeljuju zavisno od toga koga biraju. Najzad, nikakvih podudarnosti izmedju predsednickih i lokalnih izbora nema. Utisak da je, na primer, Leskovac bio i ostao, uslovno receno, "crveni grad" moze da navede na pogresan zakljucak. Ivkovicev uspon moze da bude i rezultat dobro osmisljene taktike i istrajne kampanje. Nije za potcenjivanje ni uloga radikala u popunjavanju redova istomisljenika. Iako su osvojili manje odbornickih mandata u mestima koja su nekada predstavljala uporiste socijalista, njihovi glasovi mogu da budu presudni.
Na opasnost od klisea u rasudjivanju i izvodjenju zakljucaka upozoravaju i zapazanja nekih domacih analiticara. Ognjen Pribicevic, na primer, istice da se ne moze na osnovu rezultata lokalnih izbora praviti projekcija rezultata buducih parlamentarnih izbora. I on deli misljenje mnogih da glasaci na lokalnim izborima upozoravaju vlast za nizak standard, sukobe, blokadu institucija, ali to, po njemu, ne znaci i da se menjaju odnosi snaga na politickoj sceni Srbije. Jer, tesko je prognozirati ko bi mogao da profitira od daljeg opadanja rejtinga vladajuce koalicije.
Ima i onih koji smatraju da na glasove biraca u lokalnim sredinama ne mogu da uticu poruke stranaka iz Beograda, jer gradjani najbolje znaju da li im rade salteri, saobracaj, grejanje i ko je za to zasluzan. Mnogi se slazu da su za uspeh stranaka bivseg rezima zasluzni pojedinci.
Milica Torov
Osveta razocaranih gradjana
Ako je neuspeh predsednickih izbora u Srbiji i bio ocekivan zbog blede kampanje, neatraktivnih kandidata, ili "zamora materijala", trijumf opozicionih partija na vanrednim i dopunskim lokalnim izborima u desetak opstina u Republici je, u najmanju ruku, signal za uzbunu vladajucoj koaliciji. Naime, u pet opstina koje su dosad bile pod prinudnom upravom (Leskovcu, Despotovcu, Raznju, Ubu i Barajevu) dobro su se kotirale Socijalisticka partija Srbije, Srpska radikalna stranka, Stranka srpskog jedinstva i, sto je posebno indikativno, najmladja medju njima - Socijalisticka narodna stranka Branislava Ivkovica, koja samo sto se registrovala posle odvajanja od SPS.
I pored "bogate ponude", kandidati ovih partija za gradonacelnike uspeli su da udju u finale za drugi izborni krug. U stopu ih slede kandidati Demokratske stranke Srbije, koja samu sebe proglasava opozicionom partijom, ostavljajuci daleko za sobom predstavnike drugih politickih grupacija. Tako je u Despotovcu najveci broj glasova osvojio kandidat SSJ, a sledi ga predstavnik SNS sa kojim ce se u drugom krugu takmiciti za titulu predsednika opstine. Slican odnos snaga bice i u opstinskom parlamentu, jer su od 45 odbornickih mesta koje ce deliti osam stranaka, po devet osvojile SSJ, DSS i DS, a solidnih sedam - SNS.
Glavnim dobitnikom na lokalnim izborima u Leskovcu smatra se SNS, iako je najveci broj odbornickih mesta osvojila vladajuca koalicija DOS. Samo sto je, dvadesetak dana ranije, u Leskovcu odrzana osnivacka skupstina ove stranke, njen predstavnik Gojko Velickovic je, sa 19 odsto osvojenih glasova koliko je dobio i njegov protivkandidat iz SPS i SRS, uspeo da se plasira za drugi izborni krug. Velickovic je funkciju predsednika Skupstine opstine vec obavljao u dva mandata. Sa nje je smenjen 1997, posle frakcijskih borbi unutar opstinskog odbora SPS.
U opstini Ub, cije su se ambicije da se izdvoji iz Kolubarskog okruga i pripoji Beogradu izjalovile na propalom referendumu, za mesto gradonacelnika ce se, u drugom izbornom krugu, nadmetati jedan socijalista i jedan kandidat grupe gradjana. Najvise odbornickih mandata u ovoj opstini pripalo je SPS, potom DSS i SRS, a najmanje DOS, SPO i ostalima.
Kandidat SPS za odbornika na dopunskim izborima u Pozarevcu "potukao" je svoje protivkandidate iz DS i DSS. Time je koalicija SPS i JUL uspela da povrati vecinu u opstinskom parlamentu. Od ukupno 68 mandata ona sama sada ima 35. Jedino je posle dopunskih izbora u Pirotu odnos snaga ostao nepromenjen, buduci da su po jedan odbornicki mandat osvojili DOS, DSS, SPS i NS "Pravda".
| CENA TRANZICIJE |
Potpredsednik Vlade Srbije Nebojsa Covic izrazio je zabrinutost zbog "radikalizacije" situacije u Srbije i rekao da "vise ne sme da se tolerise nevladavina prava", misleci i na rezultate lokalnih izbora, koji su posledica nekih nesredjenih odnosa unutar izvorne koalicije DOS.
Cinjenica je da je stvorena duboka politicka nestabilnost u kojoj nema mesta za investicije, jer niko nece da ulaze u rovito drustvo. Proizvodnje nema, a sve je teze privoleti ljude i na privatizaciju, jer se strahuje da ce to biti jedno mafijasko preoblikovanje svojine. Niko vise i ne pita odakle ljudima pare za kupovonu firmi, iako je opste poznato da se od prosecne plate jedva moze pristojno ziveti. Jos ce veca neizvesnost i apatija nastati kada se predje na privatizaciju velikih sistema. Na pomolu su masovna otpustanja, pa se moze pretpostaviti da ce se nezadovoljni ljudi okretati starim, a mozda i nekim novim politicarima koji ce umeti da ih pridobiju.
Upravo se dogadja ono sto su druge istocnoevropske zemlje vec iskusile. Kod nas se na mikroplanu projektuje fenomen tranzicije. Posle prvih smena ranijih rezima padale su nove vlade, jer se u vreme naglih promena efekti reformi jos nisu osecali, a cenu tranzicije placao je obican svet koji se sve vise otudjuje od politicara.
Prema poslednjim istrazivanjima u Poljskoj, nove kategorije siromasnih ljudi, nezadovoljnih promenama, prestaju da se interesuju za politiku i da ucestvuju na izborima. Sve je vise onih koji zale za autokratskim rezimima otvoreno kritikujuci vlast za napustanje socijaldemokratskih ideala i preterano podredjivanje nacionalnih interesa politici Zapada. Time se stvaraju uslovi, kako kazu istrazivanja, za delovanje sve agresivnijih demagoskih, populistickih, odnosno desnicarskih kleronacionalistickih partija koje obecavaju da ce krenuti u ostar obracun sa korupcijom i kriminalom, zavesti gradjanski red i spreciti rasprodaju domace imovine strancima.
| OPASNOST OD KLISEA |
Najbolja potvrda su lokalni izbori u Barajevu. Oni su tipican primer kako iste stranke gube na odbornickim izborima, a dobijaju na predsednickim. U ovoj beogradskoj prigradskoj opstini najveci broj odbornickih mandata (osam) osvojila je koalicija DSS, DA, ND i NS, a istovremeno je najvise glasova za gradonacelnika osvojio kandidat SPS, dok kandidat pomenute koalicije za njim kaska sa znatno manje glasova. Jos je izrazitiji primer Leskovca u kome gradjani biraju kandidata SNS za gradonacelnika, a odbornicka mesta osvajaju predstavnici DOS.
Isti glasaci se razlicito opredeljuju zavisno od toga koga biraju. Najzad, nikakvih podudarnosti izmedju predsednickih i lokalnih izbora nema. Utisak da je, na primer, Leskovac bio i ostao, uslovno receno, "crveni grad" moze da navede na pogresan zakljucak. Ivkovicev uspon moze da bude i rezultat dobro osmisljene taktike i istrajne kampanje. Nije za potcenjivanje ni uloga radikala u popunjavanju redova istomisljenika. Iako su osvojili manje odbornickih mandata u mestima koja su nekada predstavljala uporiste socijalista, njihovi glasovi mogu da budu presudni.
Na opasnost od klisea u rasudjivanju i izvodjenju zakljucaka upozoravaju i zapazanja nekih domacih analiticara. Ognjen Pribicevic, na primer, istice da se ne moze na osnovu rezultata lokalnih izbora praviti projekcija rezultata buducih parlamentarnih izbora. I on deli misljenje mnogih da glasaci na lokalnim izborima upozoravaju vlast za nizak standard, sukobe, blokadu institucija, ali to, po njemu, ne znaci i da se menjaju odnosi snaga na politickoj sceni Srbije. Jer, tesko je prognozirati ko bi mogao da profitira od daljeg opadanja rejtinga vladajuce koalicije.
Ima i onih koji smatraju da na glasove biraca u lokalnim sredinama ne mogu da uticu poruke stranaka iz Beograda, jer gradjani najbolje znaju da li im rade salteri, saobracaj, grejanje i ko je za to zasluzan. Mnogi se slazu da su za uspeh stranaka bivseg rezima zasluzni pojedinci.
Milica Torov

