Zasto je premijer DJukanovic odbio da se pojavi u Hagu:
Da se obeshrabre i oni koji bi da svjedoce u Italiji
Da li se premijer Milo DJukanovic nalazi pred trecim radikalnim politickim zaokretom, poslije sukoba sa Milosevicem i potpisivanjem beogradskog sporazuma, ili je u etar pustena jedna nesvakidasnja izjava samo za internu upotrebu, neka vrsta poruke nevjernicima sa kucnog praga?
Odbijanjem da svjedoci na sudjenju Slobodanu Milosevicu u Hagu uz obrazlozenje “da ne spada u Crno-gorce koji su trckarali van Crne Gore da ponude kakav dokaz ako ga imaju, ili makar sumnju, pa bila i neosnovana”, DJukanovic je napravio politicki luping u odnosu na sve sto je dosad rekao o saradnji sa haskim tuzilastvom i uopste Trubunalom.
“Puna saradnja” ili “puna kooperativnost”, bile su rijeci kojima je DJukanovic u svakoj prilici oznacavao odnos Crne Gore prema Tribunalu i njegov, kao predsjednika Republike, a zatim premijera. U vise navrata, javno, decidirano je tvrdio da ce se uvijek odazvati Tribunalu u bilo kom svojstvu, kao svjedok ili eventualno optuzeni.
Najnovijom izjavom DJukanovic nije doveo u pitanje samo sve ono sto je govorio, vec je posredno redefinisao i to sto se dosad iz Crne Gore i okruzenja cinilo u saradnji sa Hagom. Ako, DJukanovic nije Crnogorac koji okolo trckara sa nekakvim dokazima, je li predsjednik Hrvatske Stjepan Mesic “neki Hrvat” koji okolo trckara sa takvim dokazima, ili je Milan Kucan “neki Slovenac” koji se bavi istom rabotom... Sta je, onda, sa onim Crnogorcima koji su se dosad odazvali pozivu Tribunala, neki od njih cak i kao zasticeni svjedoci, jer im je glava bila u torbi. Kakvi su Crnogorci dvojica DJukanovicevih partijskih potpredsjednika Filip Vujanovic i Svetozar Marovic koji su na sjednici Vrhovnog savjeta odbrane donijeli odluku da se svi dokumenti VSO, zapisnici i ostalo, “nekakvi dokazi” dakle, proslijede Tribunalu.
U ovom trenutku nije najznacajnije sta bi Hag eventualno mogao preduzeti protiv DJukanovica. Vjerovatno i nece nista preduzeti, sudeci po uzdrzanosti zvanicnika Tribunala kojim se, izmedju ostalog, uvazava dosadasnja kooperativnost crnogorskog premijera. Ali, premijer svojom izjavom amnestira i sve buduce Crnogorce, a vjerovatno i druge, koji odbiju da se pojave pred Tribunalom pozivajuci se na gest premijera.
DJukanovic bi za ovakav postupak mogao imati dva motiva. Jedan je da bi se mogao nelagodno osjecati prilikom unaksrnog ispitivanja tokom kojeg bi ga Milosevic podsjetio na vrijeme kada su saradjivali, mozda i na neke neugodne odluke iz toga perioda. To ipak nije dovoljan razlog, jer je DJukanovic snaznim otklonom od Milosevica sredinom devedesetih godina proslog vijeka, postao tacka oslonca medjunarodne zajednice protiv srpskog vodje i dao nemjerljiv doprinos njegovom svrgavanju. Izvinjenje za rat u Hrvatskoj i istorijski zrelo drzavnicko ponasanje tokom napada NATO, uz azil za stotine hiljada izbjeglica, dovoljno ga amnestiraju i cine njegov ukupni politicki skor ubjedljivo pozitivnim.
Ako Hag nije problem, onda motiv treba vezati za istrage o svercu cigaretama, koje se vode u Italiji, odakle se povremeno poteze i DJukanovicevo ime kao jednog od osumnjicenih. Njegova bravura o “Crnogorcu koji trckara okolo sa nekakvim dokazima ili neosnovanim sumnjama”, najbliza je dosadasnjim opisima sa te adrese na racun funkcionera SNP-a Vuksana Simonovica koji je kao predsjednik parlamentarne komisije za ispitivanje istinitosti tekstova iz “Nacionala”, sve spise odnio u Bari i predao tuziocu Selziju. Ako je DJukanovic mislio na takve Crnogorce, onda sa ovog mjesta ponovo vode dva logicna kraka: ili je premijer htio da izbjegne analogiju sa Simonovicem koju bi SNP mogao dobro marketinski da iskoristi, ili je poruka odaslata nekom drugom ko se Simonovicevim tragom sprema ka Italiji da se “pokaje” i isprica sto zna.
Vec duze, bez potvrde relevantnih izvora, na sceni su medijske spekulacije kako su na svjedocenje protiv DJukanovica pristali neki njegovi raniji bliski saradnici, cak i cuvari najvecih tajni. Provjerom tih spekulacija, prema izvorima “Vijesti” bavi se i tajna policija, ali je zasad tesko doci do nekog ko bi potvrdio rezultat. Ako u svemu ima osnova, onda je premijer, pored pripreme javnosti na novi udar s one strane Jadrana, poslao i ne mnogo sifriranu poruku kakva osuda moze snaci takve “pendite”.
DJukanovic je, u svakom slucaju, iskusan politicar koji ne bi iz puke hirovitosti zrtvovao sliku o sebi kao primjeru kooperativnosti sa Hagom, da na drugoj strani, bar privremeno, ne racuna na neki dobitak.
Previd moze nastati u moralnoj ravni - svjedocenje o svercu i svjedocenje o zlocinima nije isto.
VIJESTI
Sta je DJukanovic govorio o saradnji sa Hagom:Odazvao bih se u bilo kom svojstvu
- Crna Gora ostaje do kraja privrzena saradnji sa Haskim tribunalom, sto je na liniji njene demokratske evropske orjentacije da usvaja standarde razvijenog svijeta, i da postuje medjunarodna pravila. Efikasno djelovanje Tribunala i individualizacija krivice za zlocine oslobadja negativne hipoteke cijele narode na ovim prostorima, i u skladu je sa brzom ekonomskom, politickom i moralnom obnovom cijelog regiona, na njegovom putu u evropske i transatlantske integracije - istakao je predsjednik Crne Gore Milo DJukanovic prilikom susreta sa glavnim tuziocem Haskog tribunala Karlom del Ponte. On je dodao da inspiratori i pocinioci zlocina moraju snositi odgovornost, a odnos bilo koje vlasti prema tome bice, izmedju ostalog, stvarni izraz koliko je ona demokratska i proevropska orjentisana. Karla del Ponte je zahvalila Crnoj Gori i predsjedniku DJukanovicu na saradnji i razumijevanju, koji su “nesumnjivi i transparentni”. (“Vijesti” 16. februara 2001) *** DJukanovic ce kasnije napraviti drzavnicki gest i izviniti se svim zrtvama tog pohoda, a prije neki dan kazao je da smatra da se on ni po kojem osnovu ne moze naci u Hagu. Ali, ako bi Haski tribunal njega sumnjicio ili pozvao u svojstvu svjedoka, sam bi otisao pred taj sud. (Monitor 9. marta 2001.) *** Sto se Haga tice, nimalo se ne plasim eventualne odgovornosti pred Haskim tribunalom, uvjeren da ne postoji nikakav osnov u bilo kojoj odluci tadasnje vlade, ili predsjednika vlade, za tako nesto. Svemu sto bi eventualno stiglo iz Haga, odazvao bih se u bilo kom svojstvu. Nijesam od one vrste politicara koji pricaju jedno, a rade drugo. Uz to, uvjeren sam da se odgovornost uvijek mora personalizovati, i da je to sto se tice nesrecnih dogadjaja na prostoru eks Jugoslavije, sastavni dio procesa za obnovu povjerenja i skidanja hipoteka sa cijelih naroda. (Intervju , “Nedjeljni telegraf”, 25. oktobra 2001) *** Moj stav i stav drzavne politike Crne Gore u vezi sa Hagom je poznat i nepromjenljiv. Dakle, spremnost za punu saradnju od prvog dana postojanja Tribunala u Hagu. (Intervju, “Nezavisne novine” 20. maja.2002) *** Premijer Milo DJukanovic izjavio je da za Crnu Goru nije prihvatljivo da se zbog neispunjavanja uslova koji se postavljaju pred drzavnu zajednicu, na sta Crna Gora objektivno ne moze da utice, dovode u pitanje finansijski aranzmani i tempo integracije u medjunarodne asocijacije. On je, prilikom jucerasnjeg susreta sa glavnim tuziocem Haskog tribunala Karlom del Ponte ponovio da ce Crna Gora i dalje biti konstruktivan partner i da ce odgovorno izvrsavati svoje medjunarodne obaveze, i odgovorno participirati u realizaciji obaveza drzavne zajednice.
(“Vijesti” 19.februara 2003.)
