|
Medija centar, Beograd www.yumediacenter.com email: [EMAIL PROTECTED] Medija Centar,
Makedonska 5, 11000 Beograd, Jugoslavija, Tel: (381 11) 3343-225, Faks:
(381 11) 3343-420.
|
KVADRATURA OKRUGLOG STOLA VLASTI
I OPOZICIJE (17. 09.
2003.) |
|
"U (pred)izbornoj godini, prostor za dijalog
kao 'politiku moguceg', cak i u stabilnijim i zrelijim
politickim zajednicama znatno je suzen, a kamoli u
'politickom zverinjaku' kakav je srpska politicka
scena", kaze Stjepan Gredelj |
Ne sumnjajuci apriori u dobru
nameru predlagaca ideje o okruglom stolu vlasti i
opozicije, ona mi je nejasna i u pogledu svrhe i
metodologije rada i dnevnog reda, a pogotovo u pogledu
aktera i privodjenja stolu oprecnih politickih volja. A
iznad svega mi se cini zakasnelom.
Svrha:
istorijsko iskustvo (Poljska) govori da je smisao
ovakvog okupljanja bio redefinisanje osnova politicke
zajednice, odnosno postupna tranzicija politickog i
drustvenog sistema kroz dijalog u institucionalnom
vakuumu, tj. nedostatku demokratskih institucija. Da li
je sada "podgrevanje" ove ideje priznanje da je rec o
paralizi uspostavljenih i postojecih institucija, i da
treba krenuti od pocetka?
Metodologija rada: ko
bi sazvao okrugli sto? Ko bi bio pozvan i ko bi se
odazvao? O kojim temama bi se raspravljalo: ponovo o
medjustranackim medjusobicama, aferama i (predizbornim?)
konfliktima, ili o zastrasujucoj cinjenici da gradjani
zive u najbednijoj zemlji Evrope danas (statistika kaze,
u drustvu Albanije i Belorusije)? O "popravci" sistema
vrednosti? O korupciji, dubioznoj privatizaciji, o
bogacenju na jednom, i siromasenju na drugom polu
drustvene strukture? Da je bilo politicke volje,
dijaloga bi bilo u postojecim institucijama (napose,
parlamentu) bez ovakve ocajnicke, ma kako dobronamerne
"palijative". Surogat-institucija nije
institucionalizacija.
Akteri su velika zagonetka.
Sta je "vlast", a sta "opozicija"? Neki delovi formalne
("konstruktivne") opozicije su blizu "vlasti", ili je
bar svojim glasovima (p)odrzavaju (Ivkovic), dok su neki
delovi "vlasti" cesto u "opoziciji" (DHS, da ne
pominjemo vise DS). Da li je precutni sinonim za "vlast"
aktuelna vlada (i njen saroliki stranacki background), a
za "opoziciju" sve ono sto je strateski ili situaciono
protiv nje? Kakav bi bio status vanparlamentarnih
stranaka, ali i "drustvene opozicije" (treceg sektora,
NVO, sindikata...)? Gradjane, tj. javnost, ionako niko
vise nista ne pita, bar do izbora.
Kasnjenje: u
(pred)izbornoj godini, prostor za dijalog kao "politiku
moguceg" cak i u stabilnijim i zrelijim politickim
zajednicama znatno je suzen, a kamoli u "politickom
zverinjaku" kakav je srpska politicka scena, koja uporno
opstaje kao "mala bara, a puna krokodila", politickoj
stabilizaciji i normalizaciji uprkos, ili u inat.
Dr Stjepan Gredelj, sociolog
| |
| |