|
Poštovani
korisnici,
Mi
vam nikada nećemo
slati mejl sa atačmentom. Ako dobijete takav mejl potpisan kao da je pošiljalac
DSS, odmah ga obrišite pošto se verovatno radi o
virusu.
DSS je podnela Narodnoj skupštini Republike Srbije
predlog za izglasavanje nepoverenja Vladi RS. Kada je izabrana 18. marta ove
godine, ova vlada je, po rečima njenog predsednika, članova i onih koji su za
nju glasali, bila vlada kontinuiteta čiji se program ne razlikuje od programa
vlade izabrane 25. januara 2001. Međutim, vlada izabrana u januaru 2001. imala
je za zadatak da menja sistem, da sprovodi reforme, a ne da uskoči u stari
sistem i reforme i tranziciju pretvori u mrtvo slovo na
papiru. Međutim, ova vlada, koja za tri godine nije podnela
nijedan izveštaj o svom radu iako je na to bila obavezna i po zakonu i po
poslovniku, kršila je Ustav i zakone, pravdajući to efikasnošću. Ismevali su
legalizam, pravdajući se da je reč o Miloševićevim zakonima – iako nove zakone
sami nisu donosili. Vladali su uredbama. Setite se uredbe o duvanu kojom je
legalizovan promet akcizne robe u Srbiji i na Kosovu, što je otvorilo vrata
švercu duvana u Srbiji, pri čemu su još septembra 2001. godine odbili predlog za
formiranje anketnog odbora o duvanu kojim bi se utvrdilo koliko su ovom uredbom
oštećeni budžeti tadašnje SR Jugoslavije i Republike Srbije.
Iako su dobijene velike donacije za reformu državne
uprave, Vlada nije to učinila, već je preko agencija i Biroa za komunikacije
stvorila sistem paralelan ministarstvima i samoj vladi i povećala birokratski
aparat. Time je Skupštini uskraćena mogućnost kontrole završnog budžeta i novca
koji je Vlada potrošila. Pri tom se dobar deo sredstava prelio u te agencije.
Afera sa šećerom je dovela do ukidanja preferencijala za
trgovinu sa EU, što je teško naškodilo poljoprivredi. Potpredsednik Jovanović je
tada kazao da je reč o omaški koja će biti ispravljena, kao i da će o svemu biti
sačinjen izveštaj do jula ove godine. Izveštaj nismo dobili i pitanje je da li
je ministar Pitić izveštaj sačinio, pa ne sme da ga objavi, ili to uopšte nije
uradio; ili su pak navodi iz štampe, koji upućuju na glavnog aktera afere i
njegovu bliskost sa Vladom, tačni. Sama vlada nije dala predlog zakona o sukobu interesa;
sve što postoji sa njihove strane je u formi prednacrta, o tome se priča, ali se
ništa konkretno nije preduzelo. DSS je, međutim, podnela svoj predlog zakona o
sukobu interesa. Započetu reformu pravosuđa po predlogu DSS Vlada je
sprečila, tužioce je promenom zakona svela na državne činovnike, a brzim
razrešenjem sudija koji su bili perjanice borbe protiv Miloševićevog režima,
dakle Zorana Ivoševića i Leposave Karamarković, pokazala da joj nije potreban
sistem koji funkcioniše nezavisno, već onaj koji služi očuvanju njihove lične
vlasti. Ministarstvo unutrašnjih poslova uopšte nije
reformisano, kao ni bezbednosni sistem, niti ima govora i o civilnoj kontroli
službe bezbednosti. Formirani Savet za nacionalnu bezbednost nije nikakva
civilna kontrola. Niko nije pomenuo da bi bilo ko u tom savetu trebalo da
odgovara za atentat na premijera Đinđića. Ovo što govorim i što sam govorio
znači da je Vlada upropastila službu bezbednosti, a Skupština Srbije nema
mogućnost da raspravlja bilo šta drugo osim našminkanih izveštaja o radu MUP-a.
Setićete se izveštaja pred samo ubistvo premijera Đinđića, koje je dostavio MUP
i ministar Mihajlović, gde je stajalo da je suzbijen organizovani kriminal u
Srbiji i da praktično i ne postoji, a da oni koji pominju mafiju u Srbiji to
čine ne bi li oklevetali reformsku vlast. Nakon ubistva Zorana Đinđića saznali
smo da je u Srbiji postojala najbolje organizovana kriminalna grupa na Balkanu,
koja je bila veza za trgovinu drogom. Ono što mogu reći je da ovakvi izveštaji,
o kojima smo mi raspravljali na Odboru za bezbednost, jasno pokazuju na koji
način je Vlada doživela obavezu da izveštava građane Srbije o svom učinku, kao i
to da se ona u stvari selektivno borila protiv organizovanog kriminala. Mi
očekujemo da se u procesima koji će se voditi pokaže ne samo način na koji je
Vlada delala već i ko je sve od njenih službenika bio povezan sa organizovanim
kriminalom. Poseban problem su mediji i odnos prema njima. Tužbe
sada već bivšeg direktora vladinog Biroa za komunikacije protiv niza medija, kao
i brzopotezni procesi i osude tih novinara i glasila, govore dovoljno o ovom
odnosu. Izjava ministra Lečića o donacijama za Savet za radiodifuziju je u
stvari odgovor na najavu nekih donatora da ovakvom savetu neće dati novac. Zakon
o radiodifuziji je promenjen u odnosu na tekst koji je dogovoren sa
predstavnicima medija i nevladinih organizacija. Savet je krnj, protivzakonito
napravljen i nema nikakav legitimitet niti legalitet da donosi bilo kakve
odluke. On je legalan samo za pojedine medijsko-finansijske moćnike koji preko
elektronskih medija koje kontrolišu pokušavaju da nametnu jedan način mišljenja
i jedan sistem vrednosti. U Srbiji imamo dirigovanu privatizaciju koja se pretvara
u otimačinu i rasprodaju, gde se šećerane prodaju za 3 evra, tenderi kao u
slučaju Beogradske pekarske industrije poništavaju zbog veza učesnika u
privatizaciji sa nekim predstavnicima vlasti. Da ne pričam o privatizaciji koja
se vrši bez denacionalizacije, kojom bi se ispravile neke nepravde, a što je za
DSS neprihvatljivo. Nastavljajući stazom Mirka Marjanovića, mešanjem u rad
preduzeća, suzbijanjem mogućnosti za tržišnu privredu, neispunjavanjem obaveza
preuzetih zbog reformi zdravstva, kulture, nauke, agrarne politike, Vlada je
neodgovorno vodila ekonomsku politiku, nije stvorila ambijent za tržišnu
utakmicu, i uvela nas je u dužničku krizu. Došli smo u situaciju da se agrarni
budžet za prošlu godinu smanjio na kontu budžeta u toku godine koji je bio
izdvojen za budžet MUP-a, iako je to nešto što bi trebalo da bude prioritet u
Srbiji. Subvencije nisu isplaćivane, kao što nije ni sve ono što je neophodno da
bi Srbija ostvarila rast bruto proizvoda. Nije uspostavljena ili pospešena
kontrola javnih preduzeća niti utroška sredstava preko javnih preduzeća i otud
afere vezane za EPS. Nije imenovan direktor Naftne industrije Srbije, pa tako
imamo više godina v.d. direktora ovog preduzeća. Što je najvažnije, Vlada je
krenula u tranziciju i reformu bez socijalnog dijaloga. I zato Srbiju svakog
dana potresaju štrajkovi. Ministar je bio predsednik jednog beznačajnog
sindikata i pokušao je da uspostavi kontakt samo sa svojim sindikatom. Iako je
pokušao da to predstavi kao nekakav socijalni dijalog, suštinski, o njegovom
početku nema govora. U bolnom procesu kakav je tranzicija, u državi koja je u
reforme ušla napaćena i čija su očekivanja izneverena nakon promena, ne postoji
bilo kakva saradnja. Ova vlast je, to slobodno mogu reći, usavršila način
vladanja koji su uspostavili Slobodan Milošević i Mirko
Marjanović. PITANJA
NOVINARA: Da
li ste obezbedili većinu za ovu inicijativu i s kojim ste strankama razgovarali
o tome? DSS nije razgovarala sa strankama opozicije u parlamentu
Srbije o ovoj inicijativi. Ovo je razgovor DSS sa građanima. DSS smatra da će
svi oni koji žele dobro državi i građanima učiniti sve da ova vlada padne i da
se što pre konstituiše nova skupština koja će doneti ustav i stvoriti novu vladu
koja će odgovorno krenuti putem tranzicije, reformi i ka izgradnji pravne
demokratske države, i zato je kao odgovorna stranka pokrenula ovo pitanje.
Hoće
li DSS moći sama da obori vladu? DSS očekuje podršku svih onih u Skupštini Srbije koji
smatraju da Vlada Srbije nije radila dobro. Takvih je u Skupštini Srbije 90
posto, a kad to kažem, mislim i na poslanike većine. Međutim, teško da se zbog
njihove partijske discipline i verovatno straha od gubitka one vlasti koju imaju
može očekivati podrška većine. Ali mi želimo da vidimo i čujemo u raspravi o
poverenju Vladi ko jeste i ko nije zadovoljan rezultatima rada Vlade, kao i ko
će na sebe preuzeti odgovornost za neuspehe ove
vlasti.. Kada očekujete da će se vaš predlog naći na dnevnom redu
u Skupštini i zašto tu inicijativu niste pokrenuli nakon predsedničkih
izbora? Predsednički izbori su priča za sebe i i sama
inicijativa nije povezana sa njima. Raspisivanje predsedničkih izbora sada je
neodgovorno i možda predstavlja način da se otkloni pažnja sa svih afera u Vladi
Srbije. Mi smatramo da pažnja mora biti uperena na one probleme koji najviše
tište građane Srbije, kao i na one koji su najodgovorniji za stanje u Srbiji. A
to nisu ni predsednik Srbije, niti predsednički izbori, već Vlada. Što se roka
za stavljanje na dnevni red tiče, redovno zasedanje je počelo, a po Poslovniku
postoji obaveza predsednika Skupštine da najkasnije za 15 dana ovu inicijativu
stavi na dnevni red. Zahtev smo predali
juče. Kakav
je Vaš stav o predstojećim razgovorima između Beograda i Prištine, ali i o
sastavu delegacije? DSS smatra da razgovori između Beograda i Prištine
moraju obuhvatiti pitanja bezbednosti, energetike, životnih problema uopšte. To
nisu razgovori o konačnom statusu, i mi tu nemamo dileme. Na to nas obavezuje i
usvojena Deklaracija, koja jasno kaže da je reč o razgovorima, a ne o
pregovorima. Što se sastava delegacije tiče, o tome još nije bilo reči. Ali mora
se ostaviti prostora kako bi se postigla saglasnost između koalicije Povratak i
svih nadležnih. Ona u svakom slučaju mora biti reprezentativna kako bi na pravi
način zastupala interese najvećeg mogućeg broja političkih činilaca u
Srbiji. Informativna služba Informativna
služba Demokratske stranke Srbije --------------------------------------------------------------------- Ukoliko
ste mejl primili greškom ili ne želite više da primate novosti od nas, pošaljite
nam poruku koja glasi: «Ne želim više da primam
novosti». Srdačan
pozdrav! |

