Ratna istina – svojerucno
Pre nekoliko dana iz stampe je izasla zbirka ratnih pisama koje je bivsi lider bosanskih Srba Radovan Karadzic tokom nekoliko ratnih godina u Bosni, sve do svog povlacenja iz javnog zivota, slao stranim drzavnicima, diplomatama, vojnim komandantima i predstavnicima UN. U predgovoru dvotome zbirke "Ratna pisma" napominje se da, najverovatnije, sva pisma nisu dosla u ruke izdavaca - Medjunarodnog odbora za istinu o Radovanu Karadzicu.
Zbirka koja sadrzi oko 250 Karadzicevih pisama pocinje pismom ambasadoru Zozeu Kutiljeru, koje su mu pod oznakom "hitno" Radovan Karadzic i Momcilo Krajisnik uputili 4. aprila 1992. godine:
- Upravo se nalazimo pred gradjanskim ratom i situacija je krajnje dramaticna. Nismo sigurni da cemo moci biti i dalje sa Vama u kontaktu. Naime, g. Izetbegovic je izdao neovlasteno naredjenje za mobilizaciju teritorijalne odbrane i mars na Bijeljinu, grad u kome postoje sukobi. Istovremeno, veoma snazne oruzane snage iz Hrvatske napadaju srpska mesta u BiH i ubijaju ljude.
G. Izetbegovic je - navodi se dalje u pismu - povukao veoma neodgovorne poteze mobilisuci celo stanovnistvo. Drzava ne funkcionise, haos se ubrzava. Ovo je i nacin da g. Izetbegovic derogira rezultate nasih pregovora. Molimo Vas da, ako imate mogucnosti da uticete na g. Izetbegovica u pravcu ocuvanja mira, odmah to i ucinite.
Nezamislivo je sada, kao sto je bilo nezamislivo u toku Drugog svetskog rata, da se nadjemo na suprotnim stranama. Bilo je mnogo komentara o slicnosti situacije u BiH i u Zalivu.
Nema nikakve
slicnosti. Mi nismo usli u stranu zemlju, ne pretimo da cemo dominirati nad
naftom i ometati zapadne privrede, ne obecavamo da cemo uputiti rakete sa
bioloskim i hemijskim bojevim glavama u srediste Evrope. Mi smo Bosanci i
umiremo na bojnom polju koje nam je doskora svima bilo dom.
ISKRIVLJENA
ISTINA
Osim toga, rukovodstvo bosanskih Srba nisu klonovi Sadama Huseina ili njegovih ludih generala, mi nismo autokrate, diktatori, pa ni politicari. Ja sam, kao sto mozda znate, doktor i psihijatar. Kao takav posebno sam kvalifikovan da prepoznam prve znake ludila kod svakog mog kolege. Dok pisem ovo pismo Hrvatska vojska i snage lojalne predsedniku Izetbegovicu napadaju gradove bosanskih Srba. Srpski civili umiru, a SAD ne traze od UN-a da osude Hrvatsku vojsku sa istim entuzijazmom sa kojim osudjuju bosanske Srbe...
(3. jul 1992. pismo americkom predsedniku DZordzu Busu)
Srpska strana u BiH je spremna na trenutan prekid vatre i mirno resenje krize u BiH. S druge strane, muslimanska strana, posto nije izlozena nikakvom pritisku, nije zainteresovana za mirno resenje. I dalje trazi medjunarodnu vojnu intervenciju, koja bi bila katastrofalna po civilno stanovnistvo. Zbog toga muslimanska strana nastavlja sa borbom da bi pokazala da mirno resenje nije moguce.
Radi dobrobiti mnogo stotina civila, mi Vam se zahvaljujemo na stavu protiv vojne intervencije, koja ne bi doprinela miru vec bi predstavljala ne samo ukljucivanje nego i arbitrazu u ovom ratu. Ceneci Vas stav, bosanski Srbi spremni su da stave sve svoje polozaje oko Sarajeva i u sirem podrucju oko Sarajeva pod nadzor oficira UNPROFOR-a. Isto tako, bosanski Srbi su spremni da pruze sve garancije za punu sigurnost svih humanitarnih konvoja koji stizu sa obale mora i iz drugih pravaca u Sarajevo.
(11. jul 1992. pismo generalnom sekretaru UN Butros Butros Galiju)
...Istina o ovom gradjanskom ratu je iskrivljena, tako da je veoma mali broj ljudi upoznat sa sustinom stvari. Ovde se vodi gradjanski rat na bazi vekovnih antagonizama. Bosanski Srbi nisu dosli iz Srbije, vec u Bosni zive vekovima. Srbi uglavnom kontrolisu svoju teritoriju i spremni su na kompromise, ali ne mogu da prihvate nepravednu mapu, koja ih gura u bedu i ugrozava opstanak...
Nametanje Vens-Ovenovog plana samo zato sto je jedini, nece prekinuti rat u Bosni, nego ce ga intenzivirati...
(28. april 1993.
pismo americkom predsedniku Bilu Klintonu)
LUTKE KAO
LESEVI
...Sa punom odgovornoscu za svaku rec obavestavam vas da se na pijaci u Sarajevu desila velika i uz to nevesta prevara. Na pijaci se desila eksplozija i ubila i ranila nekoliko ljudi. Sve ostalo oko tog incidenta je rezija. Nije bilo nikakvog minobacackog napada. Evo cinjenica:
Na pijaci je bilo vrlo malo robe, i to na svega nekoliko tezgi. Ocevici nisu videli da je na pijaci neposredno pred eksploziju bilo preko tri stotine ljudi vec svega nekoliko. Ne bi bilo ni logicno da na maloj pijaci na kojoj nema robe boravi preko trista ljudi. Muslimanska strana je odbila istragu, koju bi sproveli strucnjaci UN uz ucesce srpskih i muslimanskih strucnjaka. Razgovor sa prezivelima, kao i patoloski nalaz uzroka i vremena smrti pokazali bi celu prevaru. Naime, svedoci, pa i muslimanski na muslimanskim medijima izjavili su da je to bila neka "cudna mina, jer se pre eksplozije nije culo karakteristicno zvizdanje". Na mestu eksplozije vidi se trag samo jedne mine koja nije mogla doleteti pod tim uglom, i koja nije ni doletela jer se nije cuo zvuk. Mina je bacena sa obliznje zgrade. Eksplozija je obogacena dodatkom eksplozivnih naprava. Na TV snimku se jasno vidi a se manipulise lesevima starim nekoliko sati. Medju "lesevima" je bilo cak i plasticnih i tekstilnih lutaka. Ovakav incident ne sme da prodje bez svestrane balisticke i patoloske istrage koju je onemogucila muslimanska strana. Ovde je u pitanju sudbina citavog naroda, kao i sudbina mira u regionu i Evropi. Ne smemo dozvoliti da celu medjunarodnu zajednicu, ukljucujuci i najodgovornije sile, Ameriku i Rusiju i njihove predsednike jedna strana u sukobu vara i navodi na pogresne zakljucke. To je velika sramota. Molimo Vas da svim sredstvima sa kojima raspolazu Vase mocne zemlje dodjete do prave istine. Stvar je isuvise ozbiljna da bi se politika i odluke velikih sila zasnivale samo na muslimanskim izvorima."
(8. februar 1994. pismo Bilu Klintonu i Borisu Jeljcinu)
U zbirci "Ratna pisma" nasla su se i tri pisma Slobodanu Milosevicu.
MiloSeviCu, to je izdaja
Gospodine Predsednice, ako je istina da je politika umesnost moguceg, onda Vi do sada niste pokazali veliko umece. Bilo je moguce spreciti pad Zapadne Slavonije, ali to iz nerazumljivih razloga nije uradjeno. Umesto toga, Vasi su mediji i Vase politicke marionete okrivile rukovodstvo Republike Srpske. Bilo je takodje moguce spreciti i sadasnju hrvatsku agresiju na citavu Republiku Srpsku Krajinu. Umesto toga Vas rezim nudi jalove osude, sto se ni u cemu ne razlikuje od cinicnih osuda medjunarodne zajednice. Sadasnji trenutak jasno govori da Vase dosadasnje zalaganje za srpske nacionalne interese nije bilo iskreno... Poceli ste popustati pred spoljnim pritiscima do te mere da se to granici sa izdajom. Zato Vas je Zapad proglasio svojom jedinom nadom...
Razarali ste srpsku snagu u RSK politickim igrama i vojskom na koju ste imali neposredan uticaj. Zavaravali ste narod garancijama o politickom resenju a sve ste uradili da ljudi poput Mikelica i njemu slicnih oslabe drzavu i narod i tako bespomocne predaju ustasama na nemilost. Isto se pokusava uraditi u Republici Srpskoj, sto uostalom pokazuje i Vase pismo upuceno generalu Mladicu. Takvo delovanje ne doprinosi jedinstvu srpskog naroda koje je posebno u ovom momentu neophodno.
(8. avgust 1995.
otvoreno pismo Slobodanu Milosevicu)
NADE U JELJCINA
Karadzic je 18. septembra 1994. godine u jednom od brojnih pisama Borisu Jeljcinu, izmedju ostalog napisao:
Jugoslavija je
pre mesec i po dana stavila Republiku Srpsku prakticno u karantin. Ne samo da su
prekinute ekonomske i politicke veze, nego je reducirana mogucnost dotura
humanitarne pomoci preko Jugoslavije, prekinut je telefonski saobracaj, a
rukovodstvu Republike Srpske je zabranjen ulazak u Jugoslaviju. To istovremeno
znaci da smo apsolutno izolovani od sveta. Nemamo reci objasnjenja za ove
nerazumne mere Jugoslavije i ponovo Vas molim, gospodine Predsednice, da u
Beogradu urgirate kako bi se ukinula barem ekonomska i informativna blokada RS
od strane Jugoslavije.
HEMIJSKO ORUZJE
Dobijamo sve vise
informacija u vezi sa novim oruzjem koje stize bosanskim Muslimanima, cime se
krsi embargo UN na oruzje. Danas se dogodio ozbiljan incident koji bi zeleo da
ispita treca strana. Dobijam informacije da je u zoni Bihaca po prvi put
upotrebljeno hemijsko oruzje. Izgleda da je lansirano minobacacima turskog
porekla. Siguran sam da ce opremom za detekciju bojnih otrova koju poseduju
snage UN moci tacno da se utvrde tip i priroda hemijskog sredstva koje je
upotrebljeno."“ (4. septembar 1992. pismo britanskom premijeru DZonu
Mejdzoru)
OBJASNJENJE
Zbirka "Ratna pisma" ne sadrzi pisma koja su drugi upucivali Radovanu Karadzicu. U predgovoru knjige to se objasnjava cinjenicom da su u zbirci kopija bila samo 24 pisma, koja su bila povod za Karadziceve odgovore, a skoro ni jedno pismo - odgovor na prethodna Karadziceva pisma.
VECERNJE NOVOSTI
www.pcnen.cg.yu/

