8. 3. 2004.
Diskriminacija Srba izbjeglih iz Hrvatske
Srbi krivi što su – Srbi
Podrška velike većine onih ljudi koji smatraju da je osnovno biti human i pomagati onome koji je u težoj situaciji bila je apsolutna. Politika, međutim, nije učinila ništa. Što je još ružnije, sa nekim, pomalo zadovoljstvom, rekao bih, očekuje se da se više čak ni alternativni smještaj izbjeglicama iz Hrvatske neće morati plaćati
piše: Mirjana Miljanović
I dok političari na svim nivoima u BiH bezglavo i bez prestanka jure kako bi do početka ljeta donijeli silne nove zakone i formirali čudo institucija, Hrvatska u približavanju Evropskoj uniji ima dva glavna problema – jednog Antu i gotovo 400.000 Srba.
Da Hrvatska zaista ima problem u poštivanju ljudskih prava (pogotovo ako su ti ljudi Srbi), zaključio je (čak) i američki Stejt department u svom godišnjem izvještaju o ljudskim pravima u svijetu za 2003. godinu.
Nastavljena je, kaže se u tom izvještaju, diskriminacija Srba u pravnom postupku, zapošljavanju, stanovanju i slobodi kretanja, a Srbi su, u područjima koja su bila pogođena ratom, predmet zlostavljanja, zastrašivanja i povremenog nasilja.
Srbi koji su tokom rata izbjegli iz Hrvatske u Republiku Srpsku suočeni su i sa mnogo drugih problema.
U Hrvatskoj ne mogu da dođu do svoje imovine jer u njihovim kućama "privremeno" žive Hrvati, koji, kao privremeni korisnici imovine, još uvijek imaju prednost nad pravim vlasnicima. Povratu stanarskih prava samo još krajnji optimisti mogu da se nadaju, a oni koji su svoju imovinu mijenjali za imovinu Hrvata i Bošnjaka u RS, u potpunoj su agoniji. Strah da će biti deložirani, a da im pri tom neće biti omogućeno da u Hrvatskoj vrate svoju imovinu, sve je izraženiji. Programi za povratnike koje nudi hrvatska vlast umnogome se razlikuju od onog što se povratnicima omogućava u BiH...
Kada Srbin, bez obzira na sve ove teškoće, ipak odluči da se vrati u Hrvatsku, lokalne vlasti mu često na sve moguće načine otežavaju dobijanje dokumenata koji su mu neophodni za sticanje državljanstva. Put do dobijanja "domovnice" dug je, neizvjestan i skup. Većina Srba se pak ne usuđuje ni pomisliti na povratak jer niko ne može sa sigurnošću tvrditi da neće biti uhapšen zbog sumnje da je počinio ratne zločine. A, kako je nedavno objavila Misija OEBS-a u Hrvatskoj, poseban problem je pitanje sposobnosti hrvatskog pravosudnog sistema da sprovede poštena i transparentna suđenja za ratne zločine.
S druge strane, u BiH, koja takođe hrli u "evropske integracije", vodi se polemika da li su Srbi izbjegli iz Hrvatske u Republiku Srpsku državljani ove zemlje, azilanti ovdje ili možda ipak izbjeglice iz Hrvatske ( iako h rvatsko državljanstvo po zakonu nije smetnja za sticanje državljanstva BiH, jer Zakon o državljanstvu BiH omogućava da se izbor između ta dva državljanstva može izvršiti do 1. januara 2013. godine, ako se do tada bilateralnim sporazumom tih država ne utvrdi pravo na dvojno državljanstvo)...
Da li su izbjegli izbjeglice?
Usaglašenim tekstom Nacrta zakona o izbjeglicama RS sa Zakonom o izbjeglicama BiH Srbi izbjegli iz Hrvatske gube ovaj status, rekao je nedavno ministar za izbjeglice i raseljena lica RS Jasmin Samardžić. On je kazao da se pokušalo prelaznom odredbom omogućiti ovim ljudima i dalje status izbjeglica iz Hrvatske, ali da nije dobijena potrebna saglasnost.
Narodna skupština RS je u petak zaključila da se ovom problemu mora posvetiti više pažnje. Takvog stava su i u Misiji OEBS-a u BiH. "Amandmani na Zakon o izbjeglicama RS usklađen sa Zakonom o izbjeglicama BiH i Zakonom o izbjeglicama Federacije BiH, koji će uskoro biti proslijeđeni Narodnoj skupstini RS, ukidaju zaštitu za Srbe iz Hrvatske. OEBS poziva odgovorne državne i entitetske vlasti da nastave da rade na rješavanju ovog problema. Potrebno je pronaći stalno rješenje za ovu osjetljivu kategoriju stanovništva, te sve zainteresovane i odgovorne vlasti moraju zajedno raditi kako bi se obezbijedio što bezbolniji prelaz sa trenutnog na novi sistem zaštite. Ovaj proces trebalo bi da konstruktivno uključi i hrvatske vlasti da se posvete pitanjima koja bi olakšala povrat imovine, rekonstrukciju i stvarni povratak", rekla je za Patriot portparol OEBS-a u Banjaluci Vedrana Dimitrijević.
Petar Džodan, predsjednik Udruženja izbjeglih Srba iz Krajine i Hrvatske, nije optimističan. "Pribojavam se da je gašenje imena 'izbjeglica iz Hrvatske' dogovor između vlasti u Zagrebu i Sarajevu. Kada se to uradi, onda će rukovodstvo iz BiH moći bez problema potpisati Hrvatskoj kao susjednoj zemlji da u BiH nema izbjeglica iz Hrvatske pa da, prema tome, Hrvatska bez problema može ući u EU. Mislim da je to jedna smišljena i dugoročna politika, koja je vjerovatno potekla iz Zagreba, jer Sarajevo je i ranije prihvatalo instrukcije iz Zagreba", kazao je on za naš list.
Prema njegovim riječima, očito je da politička rukovodstva u RS od 1995. do danas apsolutno ništa nisu učinila u rješavanju pitanja Srba izbjeglica. Ljudi su se sami snalazili... "Srećom, imali su podršku naroda koji ovdje živi. Podrška velike većine onih ljudi koji smatraju da je osnovno biti human i pomagati onome koji je u težoj situaciji bila je apsolutna. Politika, međutim, nije učinila ništa. Što je još ružnije, sa nekim, pomalo zadovoljstvom, rekao bih, očekuje se da se više čak ni alternativni smještaj izbjeglicama iz Hrvatske neće morati plaćati", kaže Džodan naglašavajući da povratka u Hrvatsku nema dok se imovina ne vrati. Stanarsko pravo je, upozorava on, kategorija koju Hrvatska ne prihvata. "Ne znam da li je jasno (naše udruženje je na to posebno upozoravalo gospodu iz vlasti) da će na ovom području ostati, po mojoj procjeni, negdje oko deset hiljada ljudi koji ne mogu do svoje imovine, koji ni ovdje nisu ništa ostvarili i koji gube izbjeglički status. To je jedna gola sirotinja. Kako će i na koji način RS i BiH to rješavati, ne znam. Ako se prihvati stav Hrvatske, izbjeglica ovdje neće biti. Predstavnici međunarodne zajednice su svojim duplim pristupom problemima (‘jednima' su bili naklonjeni) doprinijeli tome da se Srbi uzimaju kao agresori koji praktično treba da budu kažnjavani. Ovaj slučaj Srba iz Hrvatske samo je nastavak daljeg kažnjavanja. Ja neću o Srbiji govoriti. Tamo je takođe teška situacija, ali tamo ljudi ne nailaze na ove probleme na koje nailaze u RS", ogorčen je Džodan.
Prema njegovim riječima, opasna je namjera da se Srbima porijeklom iz Hrvatske uskrati sticanje državljanstva u BiH. Time bi im se, upozorava on, nametnuo status stranaca, odnosno imigranata i azilanata u BiH i izvršilo bi se njihovo protjerivanje iz BiH.
Procjenjuje se da je iz Hrvatske izbjeglo najmanje 400.000 Srba. Najviše ih je otišlo u Srbiju, zatim u treće zemlje, a u Republici Srpskoj trenutno boravi oko 35 hiljada Srba izbjeglih iz Hrvatske.
Zakon je garant
Veliki broj ljudi koji su iz Hrvatske došli u RS mijenjali su svoju imovinu sa Bošnjacima i Hrvatima. Kako se proces implementacije imovinskih zakona u BiH privodi kraju, njihov strah od deložacija sve je izraženiji. Mnogi od njih su na sudovima, gdje dokazuju da su ugovori o zamjeni imovine urađeni bez prisile. Na ovaj problem je u posljednje vrijeme posebno ukazivalo Udruženje "Zajedno do istine".
Zbog svih ovih problema Narodna skupština RS je 23. januara ove godine donijela zaključke kojima je zatražila od Vlade Republike Srpske i nadležnog ministarstva da privremeno obustave izvršenja svih akata u upravnom postupku povrata imovine gdje nije omogućeno obostrano izvršenje prava na povrat zamijenjene imovine do donošenja izmjena i dopuna Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenoj imovini, kojim će biti regulisana ova pitanja.
Parlament je od Vlade tražio i to da putem Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH pokrene inicijativu za donošenje međudržavnog sporazuma o ujednačavanju prakse u sprovođenju imovinskog zakonodavstva BiH, Hrvatske i SiCG. Skupština je takođe od Vlade i resornog ministarstva zahtijevala da pokrene postupak izmjene Zakona o prestanku primjene Zakona o korištenju napuštene imovine, da bi se omogućilo ravnopravno rješavanje imovinskih problema lica koja su zamijenila svoju imovinu, kako stanarska prava, tako i privatnu imovinu;
Kao i u OHR-u, i u OEBS-u kažu da se deložacije ne mogu odgađati i da zakon nije potrebno mijenjati. "Zakon o prestanku primjene Zakona o korištenju napuštene imovine obezbjeđuje dovoljno garanta u slučaju ugovora o razmjeni imovine. Njime se naznačava da će ugovor o razmjeni ostati pravovaljan (bez obzira na to što su stranke u sudskom procesu), ako se ne može uspostaviti ono stanje prije razmjene, tj. ako ne mogu sve strane ući u svoju imovinu onako kako je to bilo i prije razmjene. Amandmani na ovaj zakon koji su doneseni u decembru 2001. godine garant su da neće ostati na ulici oni koji se toga boje. Ta odredba je i dodana u zakon da bi se riješili slučajevi u kojima su lica na osnovu ugovora o zamjeni dobila imovinu u Hrvatskoj i sad podnose zahtjev za povrat prijeratne imovine", kaže Vedrana Dimitrijević.
Svaki slučaj ugovora o razmjeni, kaže ona, treba da se pojedinačno razmatra.
Ukoliko se na sudu utvrdi da je prenos vlasništva izvršen dobrovoljno i u skladu sa zakonom, nema razloga za bojazan. Međutim, dok se sudski proces ne okonča, strepnja ostaje, jer, dok se u BiH proces povratka uveliko završava, u Hrvatskoj će se na to još morati pričekati.
Srbi koji su zainteresovani za povratak imovinske zahtjeve moći će predavati do kraja ove godine, a određeno je da do kraja 2006. godine problem zbrinjavanja povratnika bude u potpunosti riješen. Uslov je, kako su ranije iz Zagreba poručivali, da oni nisu vlasnici ni suvlasnici stana ili porodične kuće u Hrvatskoj, ili na području država nastalih raspadom SFRJ. Takođe, pravo na zbrinjavanje neće moći ostvariti oni koji su kuću ili stan prodali ili darovali nakon 10. oktobra 1991. godine.
Različiti pristupi rješavanju imovinskih problema u regionu, očito je, ipak ne garantuju Srbima povratnicima nikakvu sigurnost.
Slično misle i u OEBS-u jer kažu da je potrebno pokrenuti proces regionalnog usaglašavanja imovinskih zakona: "Na osnovu bilateralnih dogovora i buduće saradnje između BiH, Hrvatske i SiCG trebalo bi da se primijene standardi koji važe širom cijele Evrope. BiH je u principu obezbijedila poštivanje evropskih standarda u pogledu imovinskih zakona, te bi na taj načim mogla dalje da, u saradnji sa susjednim državama, omogući da se ti standardi primijene u regiji."
OEBS nezadovoljan suđenjem za ratne zločine u Hrvatskoj
Srbi optuženi za ratne zločine kojima se sudi u Hrvatskoj, na svim nivoima sudskog postupka su u nepovoljnijem položaju u odnosu na Hrvate, saopštila je nedavno Misija OEBS-a u toj zemlji.
Izvještaj Misije OEBS-a u Hrvatskoj zasniva se na praćenju 75 sudskih procesa za ratne zločine tokom 2002. godine. U izvještaju se navodi da je veća vjerovatnoća da će pred sudom biti osuđeni Srbi nego Hrvati, jer je u 2002. godini bilo proglašeno krivim 83 posto Srba optuženih za ratne zločine, dok je istovremeno za ista krivična djela osuđeno 18 odsto Hrvata.
OEBS kao primjer nepovoljnijeg položaja Srba u odnosu na Hrvate navodi i suđenja u odsustvu, koja se praktikuju uglavnom za Srbe, a konstatuje se da visok stepen preinačenih presuda protiv Srba, 95 posto, koje je preispitao Vrhovni sud, a među kojima su mnoge oslobađajuće, dokazuje proceduralne nedostatke nižih sudova.
OEBS u izvještaju dodaje da nedostatak ujednačenosti u tretmanu ratnih zločina pred sudovima i dalje predstavlja prepreku povratku izbjeglica u Hrvatsku. Tvrdi se da su polovina od ukupno uhapšenih Srba u 2002. godini bili povratnici. OEBS u saopštenju ističe da su zabrinutost Misije takvim nalazima potvrdili i zvaničnici Hrvatske vlade i da je državni tužilac priznao nepravilnosti i naredio reviziju oko 1.850 neriješenih slučajeva ratnih zločina.
Izvještaj o suđenjima za ratne zločine u 2003. OEBS će objaviti uskoro.
Potvrde o nekažnjavanju
I odluka hrvatskih vlasti prema kojoj svi oni koji žive u BiH a rođeni su u Hrvatskoj moraju lično od Hrvatske tražiti uvjerenje o nekažnjavanju, tiče se pritisaka na Srbe koji su tokom rata otišli iz Hrvatske, smatraju izbjeglice iz Hrvatske.
"Negdje od oktobra mjeseca prošle godine iz Republike Hrvatske obaviješteni smo da više ne možemo službenim putem dobivati uvjerenja o nekažnjavanju za Srbe izbjegle iz Hrvatske, nego da oni to moraju lično tražiti. S obzirom na to da je u međuvremenu već izdan određeni broj putnih isprava čiji dosije nije bio kompletiran (nedostajalo je to uvjerenje o nekažnjavanju), iz centara javne bezbjednosti upućivan je poziv tim građanima da lično donesu te potvrde. To je čista situacija što se nas tiče – jednostavno, izmjena propisa u Hrvatskoj dovela je do toga. Srbi izbjegli iz Hrvatske preko konzulata Hrvatske u Banjaluci bez nekih većih problema dobijaju te potvrde i dostavljajuju ih centrima javne bezbjednosti da bi se kompletirao dosije", rekao je za Patriot Zoran Glušac, portparol MUP-a RS.
Međutim, Srbi iz Hrvatske ističu da se iza svega ovog krije nešto drugo. "Ja smatram da je, od ukupno 400.000 ljudi koji su izbjegli iz Hrvatske, 70 do 80 hiljada muškaraca između 30 i 60 godina pod paskom Hrvatske zbog ratnih zločina. Oni, u stvari, ne mogu doći do dokumenta o nekažnjavanju", kaže Petar Džodan.
Pričanje priča
Hrvatski premijer Ivo Sanader nedavno je izjavio da lično garantuje svim izbjeglicama vlasnička prava, kao i da Hrvatska vlada razmatra mogućnosti za rješavanje problema oko priznavanja stanarskih prava izbjeglim Srbima.
U intervjuu jednoj beogradskoj televiziji on je istakao da je problem stanarskih prava složen, ali je izrazio uvjerenje da se može riješiti do kraja juna, kada ističe rok za iseljenje Hrvata koji se nalaze u srpskim stanovima i kućama.
"Neupitno je pravo vlasništva. Svi oni koji su vlasnici kuća i stanova imaju potpuno pravo i hrvatska država će osigurati da se oni mogu vratiti. Istovremeno ćemo osigurati, i to je ono što je novo u našem pristupu, i Hrvate koji žive u tim zgradama, kućama i stanovima i riješiti pitanje njihovog smještaja, jer ne možemo dopustiti da budu na ulici", kazao je Sanader.
"Ja sam, nakon dolaska HDZ-a na vlast, rekao samo to da ne očekujem puno, jer nemam razloga da mislim drugačije. Ne vjerujem da su se ti ljudi toliko preobrazili – jedan Mesić, jedan Šeks, Sanader... Oni su upravo bili vinovnici svih tih događaja i etničkog čišćenja iz Hrvatske i sad odjednom pričaju drugačije... Ovo je, po mom mišljenju, jednostavno pričanje priča prema svijetu i pokazivanju velike humanosti, ali na djelu – ni jedan jedini potez", upozorava Petar Džodan.
On kaže da su u Hrvatskoj još uvijek na snazi diskriminatorski zakoni doneseni tokom rata. Srbi, ističe on, nisu pred zakonom ravnopravni u odnosu na ostale građane Hrvatske. Ukidanje diskriminatorskih zakona, vraćanje stanarskih prava i omogućavanje slobode kretanja, kaže Džodan, tri su ključne stvari koje se moraju ispuniti da bi se moglo razgovarati o tome koliko se ljudi uopšte želi vratiti i hoće li se vratiti. "Sada se govori da se mi ne želimo vratiti... Pa čovjeku je osnovni preduslov to da ima gdje da svrati da prespava. Da li će u Hrvatskoj raditi ili ne, to ne možemo znati, jer i tamo je ekonomska kriza, ali će raspolagati svojom imovinom. Ako tu ne bude mogao naći rješenje, on će je prodati, jer je njegova, i ići će u bijeli svijet... Ne znači da će doći u RS, FBiH, u Srbiju... Možda će ići u Australiju, Kanadu... Možda će ostati u Hrvatskoj...", kaže Džodan.
Dijalog
Predsjednik Vlade RS Dragan Mikerević kaže da će problemi građana koji su svoju imovinu mijenjali za imovinu u RS, osim kroz institucije RS i BiH, biti rješavani i kroz dijalog sa zvaničnicima Hrvatske.
Kako je Patriotu rečeno u Vladi RS, u tom smislu je premijer Mikerević najavio da će o problemima Srba iz Hrvatske koji danas žive u RS razgovarati sa hrvatskim premijerom Ivom Sanaderom.
"Vlada RS, odnosno Ministarstvo za izbjeglice i raseljena lica RS, u smislu realizacije zaključaka Narodne skupštine RS, u ovom trenutku priprema izmjene Zakona o prestanku primjene Zakona o korišćenju napuštene imovine, o čemu će javnost biti upoznata nakon što se okončaju sve propisane procedure", rekli su nam u Birou Vlade za odnose s javnošću.
Takođe, kažu u Vladi, resorno ministarstvo deložacije lica koja su mijenjala imovinu izvršava samo u slučajevima kada nadležni sud utvrdi da je ugovor o zamjeni imovine na relaciji Hrvatska–BiH iz bilo kojeg razloga nevažeći, i kada je takva sudska odluka postala pravosnažna.

