8. 3. 2004.
Direktor Instituta za kriminološka istraživanja o paktu mafije i politike u Srbiji
Kriminalci naplatili 5. oktobar
To da je 5. oktobra postojao dil između pobednika na izborima i organizovanog kriminala, samo je moja teza, ali sam duboko uveren da je ona tačna. Premijer Zoran Živković me je u jednoj TV-emisiji žestoko nagrdio zbog te teze. Ali, poznajem mnogo uglednih ljudi iz sveta kriminala i oni su mi potvrdili da je sve što govorim tačno – kaže Radovanović
piše: Nenad M. Stevanović
Promena vlasti u Srbiji 2000. godine obavljena je uz asistenciju organizovanog kriminala, ali tu nema nečeg mnogo neobičnog, s obzirom na to da se u celom svetu u takvim poslovima koriste i angažuju kriminalci, tvrdi stručnjak za pitanja kriminala, direktor beogradskog Instituta za kriminološka istraživanja Dobrivoje Radovanović.
On je, govoreći studentima Pravnog fakulteta na tribini "Organizovani kriminal u Srbiji", kao problem naveo to što ovde taj posao nije obavljen "na pametan način" kao u nekim drugim zemljama.
– Uobičajeno je da se za takve usluge kriminalcima plaća u novcu, ma koliko to koštalo. A kod nas je to urađeno na glup način – ta usluga nije plaćena, već su zauzvrat obećane kontrausluge. Međutim, kada nove vlasti nisu tim ljudima više mogle da opraštaju njihove prestupe i kada su počele da stežu obruč oko "zemunskog klana", onda su konačno platile dug organizovanom kriminalu: ubistvom premijera Zorana Đinđića – kazao je Radovanović, navodeći da "veruje" da je ubistvo Đinđića izazvano koliko stezanjem "zemunskog klana", toliko i političkim razlozima takozvanog antihaškog lobija u zemlji.
Dil
– To da je 5. oktobra postojao dil između pobednika na izborima i organizovanog kriminala, samo je moja teza, ali sam duboko uveren da je ona tačna. Premijer Zoran Živković me je u jednoj TV-emisiji žestoko nagrdio zbog te teze. Ali, poznajem mnogo uglednih ljudi iz sveta kriminala i oni su mi potvrdili da je sve što govorim tačno – kaže Radovanović.
Niko, pa ni Đinđić, niti bilo ko drugi da se našao na njegovom mestu, nije mogao da ima toliko snage da uništi organizovani kriminal, nastavio je Radovanović i zapitao se kolike bi bile razmere krvoprolića da je Đinđić pokušao s njim da se razračuna na radikalan način, "s obzirom na opštu podeljenost društva na patriote i izdajnike, ponajpre u državnim strukturama, u vojsci i policiji".
– Verovatno i sami znate ko je ubijao ljude bliske vrhovima vlasti koji su bili umešani u organizovani kriminal, to se ne mora posebno napominjati – rekao je mladim pravnicima Dobrivoje Radovanović. – Ali šverc cigaretama je zapravo sitan posao u odnosu na ono što se radilo u telekomunikacijama, građevinarstvu i drugim oblastima.
– Mnogo ljudi ne zna, ali je vreme da se počne pričati o tome da je u noći između 5. i 6. oktobra 2000. iz Jakova na Beograd krenuo jedan raketni divizion i da su krenule još neke vojne jedinice. Informacija o tome potekla je tada od jednog kapetana Vojske Jugoslavije, pa su neki ljudi iz DOS-a sprečili taj napad u kontaktu s podzemljem, a Koštunica preko Pavkovića – naveo je direktor Instituta za kriminološka istraživanja, navodeći da "u principu nema ništa protiv tog Đinđićevog dila".
– Zastrašujuće je i pomisliti koliko bi bilo mrtvih da su samo dva hamera uletela u masu ispred Skupštine 5. oktobra; na hiljade bi poginule, i to ne od rafala, već samo od gaženja. Bojim se da je, zato, Đinđić morao da plati glavom zbog mnogih od nas – ukazao je Radovanović.
Saradnja države i organizovanog kriminala
Govoreći o organizovanom kriminalu u Srbiji, direktor Instituta za kriminološka istraživanja naveo je da je država skoro uvek sarađivala s kriminalom. Kada je nastao organizovani kriminal kod nas, ne može se precizno reći, kazao je, ali to svakako nije bilo, kako se to možda često misli, devedesetih godina prošlog veka.
Radovanović se zapitao šta je, nego saradnja države i organizovanog kriminala, kada policija ne može godinu dana da otkrije ko je prepakivao šećer?
– Pa svaki bi inspektor to mogao sam da istraži za jedan mesec. Ili, priča o dvojici službenika Vlade koji su optuženi za pranje novca. Jasno je da to nije bilo pranje novca, već da je reč o proviziji za prodaju jedne firme. U pitanju je svota koja tačno odgovara procentu u takvim poslovima – kaže Radovanović.
– Smatram da se to desilo dok je Stane Dolanc bio na čelu ondašnje jugoslovenske policije. On je, naime, prvi počeo da koristi domaće kriminalce za obračune s političkom emigracijom, odnosno kriminalce srpskog porekla za eliminaciju ustaške emigracije, a hrvatske kriminalce protiv četnika. Potom je došlo vreme raspada Jugoslavije i ratova. Izvestan broj političkih i policijskih funkcionera tadašnje vlasti u Srbiji pozvao je te kriminalce da se vrate u zemlju i da, organizujući paravojne formacije, brane srpstvo. Oni su to žestoko radili, ratujući po Bosni, Hrvatskoj, Krajini, na strani jugoslovenske vojske, i na tim su ratištima odigrali važne uloge. Neki od njih počinili su i ratne zločine, a većina ih je, ratujući, i pljačkala. Kada su se dovoljno nakrali, oni su se vratili u Srbiju i od vlasti dobili dozvolu da se bave unosnim poslovima, poput šverca cigaretama i naftom – kaže Radovanović, navodeći da u to vreme, do 1995. ili 1996. godine, u Srbiji nije bilo ni jedne jedine političke partije koja nije bila kriminalizovana.
– Neke žestoke opozicione stranke tada su, u beogradskim opštinama u kojima su imale vlast, lokale naplaćivale po 20.000 nemačkih maraka. Takođe, sve partije, sem jedne, tada su imale svoje paravojne formacije.
Onda se, nastavio je, zbog jednih predsedničkih izbora u Crnoj Gori, sve promenilo.
Dva kandidata za predsednika su se (jedan koji se do tada nalazio na toj funkciji i njegov potonji naslednik) u jednom predizbornom TV-duelu međusobno optuživala za organizovanje šverca cigaretama.
Naime, pojasnio je Radovanović, u Srbiji su u to vreme četiri čoveka koje je angažovao vrh vlasti kontrolisala sav šverc cigaretama, koji je išao ili preko Mađarske ili preko aerodroma u Podgorici, na čemu je, kaže, zarađivao i sam aerodrom, naplaćujući osam maraka po kartonu cigareta. U Crnoj Gori su za kontrolu šverca bile zadužene dve visokopozicionirane osobe u državnom aparatu.
– Onda su Crnogorci počeli da varaju ove u Srbiji i da im uzimaju milione dolara, ne dostavljajući im cigarete ili im poturajući lažni "marlboro". Srbija je odgovorila uspostavljanjem carine na Brodarevu, na granici dve republike, a naše su vlasti to obrazložile sprečavanjem sitnog kriminala. Potom su Crnogorci pozvali jednog ovdašnjeg na dogovor i na sastanku ga ubili. Tako je krenula ona serija ubistava ljudi iz državnog vrha – priča Radovanović.
Politiku van policije
Radovanović ukazuje da niko u policiji više ne bi smeo da bude politička ličnost, izuzev naravno ministra unutrašnjih poslova. Takođe, smatra, policija bi morala da bude decentralizovana.
– Nužno je, makar u prvom periodu, da se i lokalni šefovi policije, baš kao i gradonačelnici, biraju direktno na izborima, kako se to radi u nekim zemljama na zapadu. Tako bi lakše ostali nezavisni – kaže Radovanović.
On je naveo da su potrebne i reforme krivičnog zakonodavstva jer su "naši procesni zakoni, uz neke promene, isti kao i 1952. godine".
– Godine 1984. u Nemačkoj su ukinute istražne sudije, dok se to kod nas još nije desilo, iako je naše zakonodavstvo kopija nemačkog. Nikada nećemo imati efikasnu policiju dok njeni dokazi ne budu validni na sudu. Čak 95 odsto okrivljenih za privredni kriminal kod nas istražne sudije posle hapšenja puštaju na slobodu, jer nemaju dobre dokaze – ukazuje Radovanović.
Cigarete na kilometar
Opisujući kakvi su bili bosovi srpskog organizovanog kriminala tokom devedesetih (uz ogradu da ne želi da pominje imena, jer je jednom prilikom zbog toga proveo "tri dana u apsani"), Radovanović je rekao da je jedan od njih bio takav da u krugu od kilometar oko njega niko nije smeo da zapali cigaretu.
– Kod drugog u prostorije u kojima je boravio nisu smeli da uđu ni njegovi najbliži saradnici. Treći, policajac i džudista, bio je grozan nasilnik – priča Radovanović.
– Pa svaki bi inspektor to mogao sam da istraži za jedan mesec. Ili, priča o dvojici službenika Vlade koji su optuženi za pranje novca. Jasno je da to nije bilo pranje novca, već da je reč o proviziji za prodaju jedne firme. U pitanju je svota koja tačno odgovara procentu u takvim poslovima
####

