Istinom za Srbiju (39)
Prećutkuje saradnju ustaša i komunista
Nikom u partizanima nije smetao apel Vladimira Bakarića
I jedni i drugi iz istog razloga, da bi svoj "historijski prostor
očistili od vlaške gamadi".
F. Koen zamera, bez osnova, Dragoljubu - Draži
Mihailoviću zbog njegove navodne saradnje sa Milanom Nedićem, a prećutkuje
saradnju između hrvatskih komunista i ustaša. F. Koen bi morao da zna da nikom u
partizanima nije smetalo što je Vladimir Bakarić apelovao na članove
Komunističke partije Hrvatske da se svojski stave na raspolaganje vlastima tzv.
Pregovori Bakarića i Kvaternika
Nezavisne države Hrvatske i da pomognu zavođenju reda, rada i mira u njoj. Isto to je preporučio svima Hrvatima i V. Maček, vođa Hrvatske seljačke stranke". Morao bi da zna da je V. Bakarić "nastavio šurovanje sa ustašama i u dogovoru sa Hebrangom, vodio pregovore sa Pavelićevim maršalom Kvaternikom o uzajamnoj pomoći za borbu protivu srpskih četnika.
Po jednom sporazumu ove trojice,Kvaternik je dostavio tri vagona municije i oružja komunističkom štabu za Liku, a pre toga upoznao sa ovim sporazumom Pavelićevog ministra vojnih poslova dr Mladena Lorkovića, koji ga je odobrio, pa su i oružje i municija isporučeni na Kamenskom u nadležnost OK KPH za Liku, preko sekretara komiteta Jakova Blaževića. Tom prilikom susreli su se Hrvat-komunista Ivo Rukavina i njegov polubrat Juco Rukavina,najveći ubica Srba Like u prošlom ratu".
Takva ponašanja nikog nisu iznenadila. Andrija Hebrang je 1929. bio osuđen od Suda za zaštitu države na deset godina robije "zbog rada sa ustaškom organizacijom na rušenju države Kraljevine Jugoslavije" i "dok je slobodno šetao po ustaškom Zagrebu leta 1941, Hebrang je održavao stalnu vezu sa Vjekoslavom Paverom, šefom ustaškog Političkog ured u Zagrebu".
Ostalo je još mnogo toga da se o saradnji KPJ i OO KPJ sa ustaškim pokretom iznese pred javnost, iako se već danas raspolaže sa dovoljno dokaza da je ta saradnja besprekorno funkcionisala za sve vreme postojanja ustaškog pokreta. Slučaj u selu Ribniku nikako nije usamljen. "Počiteljski i Medački četnički odred napali su na ustaše 20. decembra 1941. u selu Ribniku, Bjelaju i zaseoku Dukovica. Razvila se žestoka borba između četnika i hrvatskih ustaša. Četnici su zauzeli železničku stanicu u Ribniku, kao i predgrađe u ovom naselju.
Leteći odred
Ustaše su potisnute iz naselja... Noću 30/31. januara 1942. za vreme borbe sa ustašama na o vom položaju (Tokić-Njegovani), napadnute su četničke snage s leđa od partizanskog letećeg odreda, pod komandom Đoke Jovanića... Sada su četnici napustili položaje prema ustašama i Italijanima i okrenuli su se protiv komunista. Leteći odred Đ.Jovanića je razbijen i isti se povukao prema Mogoriću".
Načelnik VŠ OO KPJ je 8. februara 1942. izdao naređenje: "Svi odredi treba da usaglase svoja dejstva,a to je: da se teritorija Istočne Bosne očisti od četnika i bude van svakog četničkog uticaja. To znači: glavno dejstvo treba upraviti prema Drini, a ne ka Sarajevu i reci Bosni, kako je to dosada bio slučaj". Očigledno Vrhovni štab oružanih odreda Komunističke partije je trupe usmeravao prema terenima koji su bili u rukama KJVUO, ostavljajući na miru Sarajevo i dolinu Bosne, koji su bili u rukama ustaša. Izvršavajući naređenja, Prva i druga proleterska brigada su zajedno sa ustašama izveli niz napada na Dangićeve "četnike".
Dangić u logoru
Na intervenciju A. Pavelića Berlin je izdao naređenja i Dangić je, na prevaru, uhapšen od jednog odreda 714. divizije i poslat u koncentracioni logor. O ovim bobama su ostali tragovi u nekoliko nemačkih dokumenata.
U desetodnevnom izveštaju, koji je Bader poslao 20.03.1942. komandi Jugoistoka, skrenuo je pažnju da "između hrvatskih komunista,ustaša i nastupajućih delova proleterske brigade iz Crne Gore izgleda da je postignut sporazum po kome se ove grupe ne bore jedne protiv drugih". Jedanaest dana kasnije Bader je javio da se "ustaše, domaći partizani i na kraju nastupajuće bande iz Crne Gore bore ovde (u Istočnoj Bosni - I. A.) rame uz rame protiv borbenih snaga pod Dangićevom komandom. Šesnaestog aprila 1942. se u izveštaju Komande Srbije spominje da je u više mahova javljeno da "ustaše i partizani" zajedno idu".
Bliska saradnja
P. Bader javlja u svom izveštaju komandi Jugoistoka 10. aprila 1942: "Četnička grupa Dangića jako razbijena u borbama sa hrvatskom vojskom i ustašama, u saradnji sa komunistima"
Načelnik štaba Jugoistoka je u izveštaju nemačkoj Vrhovnoj komandi 22. aprila 1942. javio: da je major Dangić, vođa jedne veće nacionalističke bande uhvaćen u Rogačici kod Bajine Bašte, u noći između 11. i 12. aprila 1942. i odveden u zarobljeništvo u Nemačku, čime je "slučaj Dangić" bio skinut sa dnevnog reda.

