Srbija se brani na –
Kosmetu
E.V.N. 3/13/2004, 6:56:17 PM
SpotiČemo se o poražavajuću činjenicu da i dalje nemamo normalnu državu. Prava država je žrtvovana da bi se ugodilo unutrašnjem separatizmu i spoljnom pokroviteljstvu. Umesto države, dobili smo nedržavu, labavu i nefunkcionalnu državnu zajednicu sa smešno kratkim rokom trajanja.
Posle dvesta godina državne punoće, ušli smo, neodgovorno i lakomisleno, u državnu prazninu. Okruženi pravim državama, suočeni smo sa procesima prestruktuiranja postojećih država i saveza na kontinentu. Neoprezno i opasno smo se našli na vetrometini regionalnih i evropskih promena, sa realnim pretnjama da nas one mimoiđu ili se čak okrenu protiv nas.
Zbog toga je prvi prioritet naših nacionalnih i državnih interesa da što pre zauzmemo stvarni državni zaklon. Sadašnji provizorijum ne odgovara istinskim potrebama i težnjama oba dela našeg naroda, izuzev malobrojnim, ali organizovanim i glasnim separatističkim grupama i političkim krugovima. Obnavljanje zajedničke države, u kojoj bi oba njena dela živela u ravnopravnosti i usklađenosti interesa imperativni je zadatak sadašnje generacije.
Moramo dosledno i bez kompromisa insistirati na našoj tapiji na Kosovo i Metohiju i sve učiniti za povraćaj te pokrajine u naš državno-pravni poredak. Sve dok čvrsto stojimo na tom stavu, drugi relevantni faktori (stalni članovi Saveta bezbednosti Rusija, Kina, možda i Francuska i Velika Britanija) će nas podržavati i odupirati se projektima za nezavisnost te južne pokrajine ili njenom otcepljenju od Srbije na neki uvijeniji način (kao eventualni treći član sadašnje državne zajednice).
Budući da spoljni zagovornici nezavisnosti Kosova i Metohije uviđaju da ne mogu da ignorišu našu tapiju na tu pokrajinu, niti mnogo veruju u to da Srbiju mogu, milom ili silom, da navedu na odricanje od nje, oni računaju sa Haškim tribunalom kao saveznikom u političkoj završnici koju užurbano najavljuju i za koju pripremaju međunarodnu javnost.
Iako neravnopravna, istorijska borba za očuvanje suvereniteta Srbije nad Kosovom i Metohijom i reintegraciju te pokrajine u njen državno-pravni sistem, sastavni je deo paralelnih napora za očuvanjem državnog jedinstva Srbije u njenom ostalom delu.
Ne sme se smetnuti s uma da se proces rasturanja SFRJ neće završiti dok se on ne kompletira i u Srbiji.
Državno jedinstvo Srbije ugrožava i ubrzani proces podržavljenja Vojvodine, sa pretnjom internacionalizacije tog procesa ako se vlada Srbije tome suprotstavi.
Neophodan je opštenacionalni i svestranački konsenzus da je ravnopravni tretman Srbije u regionu i Evropi uslov za svaki razgovor o njenoj daljoj integraciji u evroatlantske strukture.
Očigledno je da planirano približavanje EU i NATO, bez prethodnog raščišćavanja njihovih stavova prema svim elementima naše bezbednosti ne bi bila sasvim dobra politika.
Sadašnji njihov, u najmanju ruku ambivalentan stav u pogledu budućnosti Kosova i Metohije i nedovoljno odlučan stav prema tinjajućem separatizmu u tri opštine na jugu Srbije, opominju da ne smemo da im se lakomisleno izručujemo tj. da gotovinu zamenjujemo veresijom.
Naše eventualno članstvo u Partnerstvu za mir treba da sadrži konkretne obaveze da će NATO imati dosledan pozitivan odnos prema svim aspektima naše bezbednosti, posebno onim koji se tiču zaštite i očuvanja teritorijalne celokupnosti Srbije i Crne Gore u svim njihovim međunarodno priznatim granicama.
NOVI VAZALI
UČčeŠĆe naših vojnih snaga u mirovnim operacijama OUN ne samo da nije sporno nego je i vrlo poželjno, ukoliko nam to materijalne mogućnosti dopuštaju. Međutim, naše eventualno učešće u okupacionim snagama u trećim zemljama, posebno u Iraku, a donekle i u Avganistanu, ne samo da nije poželjno nego bi bilo u punom raskoraku sa našom celokupnom slobodarskom istorijom. Značilo bi vazalni odnos prema stranom sizerenu i vratilo bi nas u doba Kraljevića Marka i despota Stevana Lazarevića, koji su, kao turski vazali, morali da se za tuđe interese bore u drugim zemljama.
PRIMENA DEJTONSKOG SPORAZUMA
KAO jedan od supotpisnika i sugaranata Dejtonskog sporazuma, Srbija ima pravo i dužnost da insistira na doslednoj primeni tog sporazuma i suprotstavi se svim pokušajima njegove jednostrane ili prisilne revizije u korist unitarne BiH. Nažalost, sem par časnih izuzetaka, vlast posle 5. oktobra 2000. godine nije posvećivala posebnu pažnju revizionističkim težnjama i potezima u susednoj BiH, što su unitarističke snage u njoj mogle shvatiti kao nezainteresovanost Srbije za dalju sudbinu RS ili čak kao prećutno saglašavanje sa pojačanim ucenama RS i ubrzanim unitarističkim merama. Obavezu da bdiju nad doslednim ispunjavanjem i poštovanjem Dejtonskog sporazuma imaju i druge države garanti, ali Srbija kao matična zemlja ima posebnu obavezu da registruje ozbiljnija odstupanja i neprincipijelne postupke i da povodom toga kontaktira druge međunarodne garante.
E.V.N. 3/13/2004, 6:56:17 PM
SpotiČemo se o poražavajuću činjenicu da i dalje nemamo normalnu državu. Prava država je žrtvovana da bi se ugodilo unutrašnjem separatizmu i spoljnom pokroviteljstvu. Umesto države, dobili smo nedržavu, labavu i nefunkcionalnu državnu zajednicu sa smešno kratkim rokom trajanja.
Posle dvesta godina državne punoće, ušli smo, neodgovorno i lakomisleno, u državnu prazninu. Okruženi pravim državama, suočeni smo sa procesima prestruktuiranja postojećih država i saveza na kontinentu. Neoprezno i opasno smo se našli na vetrometini regionalnih i evropskih promena, sa realnim pretnjama da nas one mimoiđu ili se čak okrenu protiv nas.
Zbog toga je prvi prioritet naših nacionalnih i državnih interesa da što pre zauzmemo stvarni državni zaklon. Sadašnji provizorijum ne odgovara istinskim potrebama i težnjama oba dela našeg naroda, izuzev malobrojnim, ali organizovanim i glasnim separatističkim grupama i političkim krugovima. Obnavljanje zajedničke države, u kojoj bi oba njena dela živela u ravnopravnosti i usklađenosti interesa imperativni je zadatak sadašnje generacije.
Moramo dosledno i bez kompromisa insistirati na našoj tapiji na Kosovo i Metohiju i sve učiniti za povraćaj te pokrajine u naš državno-pravni poredak. Sve dok čvrsto stojimo na tom stavu, drugi relevantni faktori (stalni članovi Saveta bezbednosti Rusija, Kina, možda i Francuska i Velika Britanija) će nas podržavati i odupirati se projektima za nezavisnost te južne pokrajine ili njenom otcepljenju od Srbije na neki uvijeniji način (kao eventualni treći član sadašnje državne zajednice).
Budući da spoljni zagovornici nezavisnosti Kosova i Metohije uviđaju da ne mogu da ignorišu našu tapiju na tu pokrajinu, niti mnogo veruju u to da Srbiju mogu, milom ili silom, da navedu na odricanje od nje, oni računaju sa Haškim tribunalom kao saveznikom u političkoj završnici koju užurbano najavljuju i za koju pripremaju međunarodnu javnost.
Iako neravnopravna, istorijska borba za očuvanje suvereniteta Srbije nad Kosovom i Metohijom i reintegraciju te pokrajine u njen državno-pravni sistem, sastavni je deo paralelnih napora za očuvanjem državnog jedinstva Srbije u njenom ostalom delu.
Ne sme se smetnuti s uma da se proces rasturanja SFRJ neće završiti dok se on ne kompletira i u Srbiji.
Državno jedinstvo Srbije ugrožava i ubrzani proces podržavljenja Vojvodine, sa pretnjom internacionalizacije tog procesa ako se vlada Srbije tome suprotstavi.
Neophodan je opštenacionalni i svestranački konsenzus da je ravnopravni tretman Srbije u regionu i Evropi uslov za svaki razgovor o njenoj daljoj integraciji u evroatlantske strukture.
Očigledno je da planirano približavanje EU i NATO, bez prethodnog raščišćavanja njihovih stavova prema svim elementima naše bezbednosti ne bi bila sasvim dobra politika.
Sadašnji njihov, u najmanju ruku ambivalentan stav u pogledu budućnosti Kosova i Metohije i nedovoljno odlučan stav prema tinjajućem separatizmu u tri opštine na jugu Srbije, opominju da ne smemo da im se lakomisleno izručujemo tj. da gotovinu zamenjujemo veresijom.
Naše eventualno članstvo u Partnerstvu za mir treba da sadrži konkretne obaveze da će NATO imati dosledan pozitivan odnos prema svim aspektima naše bezbednosti, posebno onim koji se tiču zaštite i očuvanja teritorijalne celokupnosti Srbije i Crne Gore u svim njihovim međunarodno priznatim granicama.
NOVI VAZALI
UČčeŠĆe naših vojnih snaga u mirovnim operacijama OUN ne samo da nije sporno nego je i vrlo poželjno, ukoliko nam to materijalne mogućnosti dopuštaju. Međutim, naše eventualno učešće u okupacionim snagama u trećim zemljama, posebno u Iraku, a donekle i u Avganistanu, ne samo da nije poželjno nego bi bilo u punom raskoraku sa našom celokupnom slobodarskom istorijom. Značilo bi vazalni odnos prema stranom sizerenu i vratilo bi nas u doba Kraljevića Marka i despota Stevana Lazarevića, koji su, kao turski vazali, morali da se za tuđe interese bore u drugim zemljama.
PRIMENA DEJTONSKOG SPORAZUMA
KAO jedan od supotpisnika i sugaranata Dejtonskog sporazuma, Srbija ima pravo i dužnost da insistira na doslednoj primeni tog sporazuma i suprotstavi se svim pokušajima njegove jednostrane ili prisilne revizije u korist unitarne BiH. Nažalost, sem par časnih izuzetaka, vlast posle 5. oktobra 2000. godine nije posvećivala posebnu pažnju revizionističkim težnjama i potezima u susednoj BiH, što su unitarističke snage u njoj mogle shvatiti kao nezainteresovanost Srbije za dalju sudbinu RS ili čak kao prećutno saglašavanje sa pojačanim ucenama RS i ubrzanim unitarističkim merama. Obavezu da bdiju nad doslednim ispunjavanjem i poštovanjem Dejtonskog sporazuma imaju i druge države garanti, ali Srbija kao matična zemlja ima posebnu obavezu da registruje ozbiljnija odstupanja i neprincipijelne postupke i da povodom toga kontaktira druge međunarodne garante.

