Tako Srbi
mere
Dragana ČABARKAPA 3/14/2004, 6:39:51 PM
BEOGRAD - Rezultati nedavno objavljenog istraživanja po kojem je Josip Broz Tito ličnost koja je u poslednja dva veka najviše doprinela ugledu Srbije u svetu, izazvala je nedoumice. Utoliko više što je jugoslovenski maršal iza sebe ostavio Nikolu Teslu, Zorana Đinđića, Karađorđa i Miloša Obrenovića, Nikolu Pašića, Kralja Petra Karađorđevića, Vladu Divca, Slobodana Miloševića - rangirane upravo ovim redosledom.
Reakcija dela javnosti je da ovde nešto nije u redu - da se greška potkrala ili istraživačima ili anketiranima. Više je, ipak, onih uverenih da je sve to rezultat “svežeg sećanja” na vreme kada se u ovoj zemlji sasvim komotno i bezbedno živelo a čiji je ugled u svetu personifikovao tadašnji predsednik Josip Broz Tito.
Marko Davidović, izvršni direktor agencije Marten bord internešenal, koja je ovo istraživanje sprovela u periodu od 23. februara do 4. marta na uzorku od 617 punoletnih ispitanika (iz gradskih sredina i opština centralne Srbije i Vojvodine) tvrdi da nema razloga za sumnju u relevantnost podataka.
- Ovo je jedna relaksirajuća anketa gde smo građane pitali da kažu šta misle o situaciji koja nas očekuje. Jedno od pitanja glasi ko bi mogao da spase Srbiju i da li bi to mogla samo jedna ličnost, što je, naravno, utopija, a građani su izrekli svoje stavove od kojih neki pokazuju koliko je besmislena situacija u kojoj se nalazimo. Neki su se šalili, a neki ozbiljno mislili. Oni koji spas vide u Bogu, ili junaku iz stripa, očito su digli ruke od ljudi sa naše političke scene i to su obično na izborima apstinenti. Postoji više uglova iz kojih se može posmatrati ovo izuzetno zanimljivo istraživanje - kaže Davidović.
Namera istraživača, tvrdi naš sagovornik, nije bila da poredi Tita i svetog Savu što je, po mnogima, nekorektno.
- Te ličnosti su građani tako percepirali, a ja se ne bih nikad usudio da menjam iskaze građana - kaže Davidović.
TITOV STANDARD
Aleksa Đilas ukazuje da bez obzira koliko je naučno sprovedeno istraživanje i da li je sasvim objektivno, ostaje činjenica da u našem društvu postoji jedan broj ljudi koji ima dobro mišljenje o Titu.
- Moja pretpostavka je da je glavni razlog za to upravo to što pamte relativno dobar standard sedamdesetih godina. Takođe, mnogi ljudi osećaju nostalgiju za Jugoslavijom, a uzgred rečeno, i ja spadam u te. Onda, povezuju Tita sa Jugoslavijom iako to ne stoji. Niti je Tito stvorio Jugoslaviju, niti se ona raspala odmah posle njegove smrti. I, konačno, bio je mir za vreme njegove vladavine - kaže Đilas.
Đilas je, ipak, uveren da bi oni koji bolje poznaju taj istorijski period mogli da se saglase da su, u stvari, sedamdesete godine najnekreativnije i najgore u Titovoj vladavini.
- Tito je baš tih godina napravio najveće političke greške. Ustavom iz 1974. godine je konfederalizovao Jugoslaviju i napravio sistem koji je bio na štetu Srba i u tom smislu srpski nacionalisti imaju izvesnu pravo. Ali ono što je mnogo važnije je to što je taj sistem napravljen tako da onemogućava očuvanje zemlje i da ona može da funcioniše samo dok jedna moćna ličnost kontroliše policiju i vojsku u centru, a to je bio on.
Početkom sedamdesetih godina napravio je vrlo velike čistke. Najveće posledice tih čistki bile su u Srbiji. Sposobni menadžeri, liberalni novinari, komunisti koji su faktički bili reformisti, isterani su iz političkog života. Prema nekim precenama 1972 - 1973. je oko šest hiljada ljudi uklonjeno sa vodećih funkcija u Srbiji. Inače, tada su Srbija, i posebno Beograd, smatrani za najprogresivnije u čitavoj istočnoj Evropi i u samoj bivšoj Jugoslaviji. Sličnih čistki je bilo i u Hrvatskoj, u Sloveniji, Makedoniji - kaže Đilas.
Tito je, smatra sagovornik “Novosti”, napravio veliku grešku uništavanjem kreativne reformističke snage u partiji.
- I to je omoćilo da u partiji Srbije, a i u drugim republikama, dođu na vlast ovi, da kažem aparatčici, nacionalisti koji će uništiti Jugoslaviju. Međutim, zapadu je tada bilo stalo da očuva Jugoslaviju jer je u to vreme Sovjetski Savez stalno vojno jačao. Moglo bi se reći da su ljudi tada u Jugoslaviji bez mnogo rada živeli relativno pristojno. Išli su na more, kupovali na kredit kola i, ljudi su to zapamtili.
KRATKO PAMĆENJE
PolazeĆi od toga da se ovde ne radi o nekoj relevatnoj istorijskoj oceni, Latinka Perović ističe da je za nju upadljiva činjenica što se ne pominju samo političke ličnosti, već je i tu jedan stvaralac, naučnik kakav je bio Nikola Tesla.
- To mi je bilo zanimljivo, jer ljudi reaguju na život drugačije nego što bi se to moglo slutiti na osnovu dnevne politike. Mislim da nemaju u vidu prošlost dugudva veka nego da prosto reaguju na neke stvari koje se neposredno oko njih vrednuju. I mislim da je to negativna reakcija na pokušaj da se istorijska uloga Josipa Broza Tita sagleda u celini. Otuda, verovatno, reagovanje savremenika na jedno razdoblje koje oni pamte na drugačiji način jer, Srbija je tada bila deo jugoslovenske države. Bio je to period koji ima svoja ograničenja, ali ima i svoje pozitivne istorijske rezultate. To je industrijski razvitak zemlje, veliki kulturni razvoj i na kraju to je međunarodni ugled zemlje, koji je sigurno za južnoslovenske narode neponovljiv za jedno veoma dugo razdoblje - smatra Latinka Perović.
Bio je to, kaže naša sagovornica, takav sticaj okolnosti, reakcija na hladni rat i reakcija na podelu sveta, na ideološki hegemonizam, a ljudi danas sa većom ravnotežom i manjom ostrašćenošću gledaju na taj period.
- Isto mislim i na Zorana Đinđića. To je prosto jedna reakcija na pokušaj umanjivanja značaja ličnosti Zorana Đinđića i napora koji je učinjen na zaokret Srbije ka jednom civilizovanijem životu, povratku u razvijeni svet, izlasku iz zaista tragične situacije u kojoj se Srbija nalazi. LJudi u Zoranu Đinđiću prepoznaju čoveka od velikog formata i on to jeste bio. On je, jednostavno, pojava u našoj novijoj istoriji i mislim da normalan čovek oseća stid kad prisustvuje organizovanom pokušaju da se ta ličnost, ono što je ona osmislila kao strategiju evropeizacije Srbije, devalvira. Tako ja to vidim i to ne dovodi u pitanje druge ličnsoti koje su delovale u prošla dva veka, ali to jesu vrlo markantne ličnosti, to su ličnosti vrlo velikih istorijskih zaokreta - kaže Latinka Perović.
NIKOGA SVOGA
Rezultate istraživanja Matija Bećković komentariše ovako:
- Da ste kralju Aleksandru Karađorđeviću, vrhovnom komandantu srpske vojske, rekli da će vojnik koji puca na njega i njegovu vojsku na Kolubari, Ceru i Suvoboru, uskoro doći u Beli dvor i da će ga Srbi decenijama nositi na rukama, verujem da bi vam odgovorio da ne znate ni ko su Srbi, ni šta je Srbija. A to se doslovno obistinilo. Srbi su jedini narod koji je neprijateljskog vojnika uzeo za svog vođu i učitelja. Kažu da mora da ima sličnih slučajeva još negde na svetu, ali niko ne može da se seti tog primera - kaže Bećković.
Možda je on zaista i najveći, ali kakve bi to veze imalo sa Srbima, reći će Bećković.
-I, kad već nemaju nikoga svoga, čudo je da nisu izabrali Kanta ili Dantea i tako pokazali da imaju pameti i ukusa. I oni koji su ga birali onda ostaju dosledni i sada birajući ga za najpopularniju ličnost među Srbima, koje uz to optužuje za netrpeljivost i ksenofobiju - kaže Bećković.
NEGATIVNE LIČNOSTI
Latinka Perović ukazuje da istorijsko razdoblje mogu da obeleže i negativne ličnosti.
-Niko vam danas neće reći, ko dobro poznaje evropsku i svetsku istoriju, da dvadeseti vek nisu obeležili Hitler i Staljin. Ovde se, verovatno, izostavlja Slobodan Milošević koji simbolizuje veliki istorijski pad. Srbija je danas tu gde jeste zahvaljujući politici koju je ta ličnost simbolizovala - a niti je ona tu politiku stvorila niti je ona mogla da bude realizovana bez neke šire podrške - zaključuje Latinka Perović.
NI TITO NI TESLA
- Bez namere da komentariše “jer to ne bi bilo korektno, Radoš LJušić za naš list o ovoj stvari kaže:
- Smatram da ugledu Srbije nisu mogli da doprinesu ni Tito ni Tesla, jer Tito je bio predsednik Jugoslavije, a Tesla nikad nije živeo u Srbiji, niti je bio građanin Srbije.
Ugledu Srbije mogli su da doprinesu Karađorđe i Miloš i njima treba dodati čoveka iz dvadesetog veka, a to je Vlade Divac - kaže poznati istoričar.
Dragana ČABARKAPA 3/14/2004, 6:39:51 PM
BEOGRAD - Rezultati nedavno objavljenog istraživanja po kojem je Josip Broz Tito ličnost koja je u poslednja dva veka najviše doprinela ugledu Srbije u svetu, izazvala je nedoumice. Utoliko više što je jugoslovenski maršal iza sebe ostavio Nikolu Teslu, Zorana Đinđića, Karađorđa i Miloša Obrenovića, Nikolu Pašića, Kralja Petra Karađorđevića, Vladu Divca, Slobodana Miloševića - rangirane upravo ovim redosledom.
Reakcija dela javnosti je da ovde nešto nije u redu - da se greška potkrala ili istraživačima ili anketiranima. Više je, ipak, onih uverenih da je sve to rezultat “svežeg sećanja” na vreme kada se u ovoj zemlji sasvim komotno i bezbedno živelo a čiji je ugled u svetu personifikovao tadašnji predsednik Josip Broz Tito.
Marko Davidović, izvršni direktor agencije Marten bord internešenal, koja je ovo istraživanje sprovela u periodu od 23. februara do 4. marta na uzorku od 617 punoletnih ispitanika (iz gradskih sredina i opština centralne Srbije i Vojvodine) tvrdi da nema razloga za sumnju u relevantnost podataka.
- Ovo je jedna relaksirajuća anketa gde smo građane pitali da kažu šta misle o situaciji koja nas očekuje. Jedno od pitanja glasi ko bi mogao da spase Srbiju i da li bi to mogla samo jedna ličnost, što je, naravno, utopija, a građani su izrekli svoje stavove od kojih neki pokazuju koliko je besmislena situacija u kojoj se nalazimo. Neki su se šalili, a neki ozbiljno mislili. Oni koji spas vide u Bogu, ili junaku iz stripa, očito su digli ruke od ljudi sa naše političke scene i to su obično na izborima apstinenti. Postoji više uglova iz kojih se može posmatrati ovo izuzetno zanimljivo istraživanje - kaže Davidović.
Namera istraživača, tvrdi naš sagovornik, nije bila da poredi Tita i svetog Savu što je, po mnogima, nekorektno.
- Te ličnosti su građani tako percepirali, a ja se ne bih nikad usudio da menjam iskaze građana - kaže Davidović.
TITOV STANDARD
Aleksa Đilas ukazuje da bez obzira koliko je naučno sprovedeno istraživanje i da li je sasvim objektivno, ostaje činjenica da u našem društvu postoji jedan broj ljudi koji ima dobro mišljenje o Titu.
- Moja pretpostavka je da je glavni razlog za to upravo to što pamte relativno dobar standard sedamdesetih godina. Takođe, mnogi ljudi osećaju nostalgiju za Jugoslavijom, a uzgred rečeno, i ja spadam u te. Onda, povezuju Tita sa Jugoslavijom iako to ne stoji. Niti je Tito stvorio Jugoslaviju, niti se ona raspala odmah posle njegove smrti. I, konačno, bio je mir za vreme njegove vladavine - kaže Đilas.
Đilas je, ipak, uveren da bi oni koji bolje poznaju taj istorijski period mogli da se saglase da su, u stvari, sedamdesete godine najnekreativnije i najgore u Titovoj vladavini.
- Tito je baš tih godina napravio najveće političke greške. Ustavom iz 1974. godine je konfederalizovao Jugoslaviju i napravio sistem koji je bio na štetu Srba i u tom smislu srpski nacionalisti imaju izvesnu pravo. Ali ono što je mnogo važnije je to što je taj sistem napravljen tako da onemogućava očuvanje zemlje i da ona može da funcioniše samo dok jedna moćna ličnost kontroliše policiju i vojsku u centru, a to je bio on.
Početkom sedamdesetih godina napravio je vrlo velike čistke. Najveće posledice tih čistki bile su u Srbiji. Sposobni menadžeri, liberalni novinari, komunisti koji su faktički bili reformisti, isterani su iz političkog života. Prema nekim precenama 1972 - 1973. je oko šest hiljada ljudi uklonjeno sa vodećih funkcija u Srbiji. Inače, tada su Srbija, i posebno Beograd, smatrani za najprogresivnije u čitavoj istočnoj Evropi i u samoj bivšoj Jugoslaviji. Sličnih čistki je bilo i u Hrvatskoj, u Sloveniji, Makedoniji - kaže Đilas.
Tito je, smatra sagovornik “Novosti”, napravio veliku grešku uništavanjem kreativne reformističke snage u partiji.
- I to je omoćilo da u partiji Srbije, a i u drugim republikama, dođu na vlast ovi, da kažem aparatčici, nacionalisti koji će uništiti Jugoslaviju. Međutim, zapadu je tada bilo stalo da očuva Jugoslaviju jer je u to vreme Sovjetski Savez stalno vojno jačao. Moglo bi se reći da su ljudi tada u Jugoslaviji bez mnogo rada živeli relativno pristojno. Išli su na more, kupovali na kredit kola i, ljudi su to zapamtili.
KRATKO PAMĆENJE
PolazeĆi od toga da se ovde ne radi o nekoj relevatnoj istorijskoj oceni, Latinka Perović ističe da je za nju upadljiva činjenica što se ne pominju samo političke ličnosti, već je i tu jedan stvaralac, naučnik kakav je bio Nikola Tesla.
- To mi je bilo zanimljivo, jer ljudi reaguju na život drugačije nego što bi se to moglo slutiti na osnovu dnevne politike. Mislim da nemaju u vidu prošlost dugudva veka nego da prosto reaguju na neke stvari koje se neposredno oko njih vrednuju. I mislim da je to negativna reakcija na pokušaj da se istorijska uloga Josipa Broza Tita sagleda u celini. Otuda, verovatno, reagovanje savremenika na jedno razdoblje koje oni pamte na drugačiji način jer, Srbija je tada bila deo jugoslovenske države. Bio je to period koji ima svoja ograničenja, ali ima i svoje pozitivne istorijske rezultate. To je industrijski razvitak zemlje, veliki kulturni razvoj i na kraju to je međunarodni ugled zemlje, koji je sigurno za južnoslovenske narode neponovljiv za jedno veoma dugo razdoblje - smatra Latinka Perović.
Bio je to, kaže naša sagovornica, takav sticaj okolnosti, reakcija na hladni rat i reakcija na podelu sveta, na ideološki hegemonizam, a ljudi danas sa većom ravnotežom i manjom ostrašćenošću gledaju na taj period.
- Isto mislim i na Zorana Đinđića. To je prosto jedna reakcija na pokušaj umanjivanja značaja ličnosti Zorana Đinđića i napora koji je učinjen na zaokret Srbije ka jednom civilizovanijem životu, povratku u razvijeni svet, izlasku iz zaista tragične situacije u kojoj se Srbija nalazi. LJudi u Zoranu Đinđiću prepoznaju čoveka od velikog formata i on to jeste bio. On je, jednostavno, pojava u našoj novijoj istoriji i mislim da normalan čovek oseća stid kad prisustvuje organizovanom pokušaju da se ta ličnost, ono što je ona osmislila kao strategiju evropeizacije Srbije, devalvira. Tako ja to vidim i to ne dovodi u pitanje druge ličnsoti koje su delovale u prošla dva veka, ali to jesu vrlo markantne ličnosti, to su ličnosti vrlo velikih istorijskih zaokreta - kaže Latinka Perović.
NIKOGA SVOGA
Rezultate istraživanja Matija Bećković komentariše ovako:
- Da ste kralju Aleksandru Karađorđeviću, vrhovnom komandantu srpske vojske, rekli da će vojnik koji puca na njega i njegovu vojsku na Kolubari, Ceru i Suvoboru, uskoro doći u Beli dvor i da će ga Srbi decenijama nositi na rukama, verujem da bi vam odgovorio da ne znate ni ko su Srbi, ni šta je Srbija. A to se doslovno obistinilo. Srbi su jedini narod koji je neprijateljskog vojnika uzeo za svog vođu i učitelja. Kažu da mora da ima sličnih slučajeva još negde na svetu, ali niko ne može da se seti tog primera - kaže Bećković.
Možda je on zaista i najveći, ali kakve bi to veze imalo sa Srbima, reći će Bećković.
-I, kad već nemaju nikoga svoga, čudo je da nisu izabrali Kanta ili Dantea i tako pokazali da imaju pameti i ukusa. I oni koji su ga birali onda ostaju dosledni i sada birajući ga za najpopularniju ličnost među Srbima, koje uz to optužuje za netrpeljivost i ksenofobiju - kaže Bećković.
NEGATIVNE LIČNOSTI
Latinka Perović ukazuje da istorijsko razdoblje mogu da obeleže i negativne ličnosti.
-Niko vam danas neće reći, ko dobro poznaje evropsku i svetsku istoriju, da dvadeseti vek nisu obeležili Hitler i Staljin. Ovde se, verovatno, izostavlja Slobodan Milošević koji simbolizuje veliki istorijski pad. Srbija je danas tu gde jeste zahvaljujući politici koju je ta ličnost simbolizovala - a niti je ona tu politiku stvorila niti je ona mogla da bude realizovana bez neke šire podrške - zaključuje Latinka Perović.
NI TITO NI TESLA
- Bez namere da komentariše “jer to ne bi bilo korektno, Radoš LJušić za naš list o ovoj stvari kaže:
- Smatram da ugledu Srbije nisu mogli da doprinesu ni Tito ni Tesla, jer Tito je bio predsednik Jugoslavije, a Tesla nikad nije živeo u Srbiji, niti je bio građanin Srbije.
Ugledu Srbije mogli su da doprinesu Karađorđe i Miloš i njima treba dodati čoveka iz dvadesetog veka, a to je Vlade Divac - kaže poznati istoričar.

