Title: Message
Ukus i miris doma mog
A. GRUJIĆ  3/20/2004, 6:38:28 PM

Kada su članovi srpskog hora iz Sidneja “Sveti knez Lazar” doputovali u Beograd, počeo je da pada krupan sneg. Mnogi od njih, najpre oni mladi, nikada nisu doživeli tako nešto - sada u Australiji prži divlje sunce, a obale zapljuskuju okeanski talasi. U Srbiji, koju mnogi od njih ni ne pamte kao otadžbinu, ničeg takvog nema.
Priča Sanje Drljače, dirigenta hora “Sveti knez Lazar” neobična je i emotivno višeslojna, kao i sam dolazak ovog ansambla u nepoznanicu otadžbine.
- Ovo dirigentsko mesto nije u stvari moje. Ono traje samo za potrebe gostovanja. A dogodilo se sve potpuno neverovatno. U Australiji je sada vrelo leto. Bila sam na moru kad mi je zazvonio telefon. Bio je to prota iz Sidneja i zvao je u pomoć. Tražio je da se iz istih stopa spakujem i dođem da preuzmem hor, jer je njihov dirigent morao da odustane od puta. Izgledalo je besmisleno ali, rekao je - “moraš!”. Put se godinu dana ugovarao, avionske karte kupljene... Mislila sam, nikako ovo neću moći - ljudi me ne poznaju, program je izuzetno težak, sve je trebalo za par dana uraditi. Spremala sam govor kad pred njih stanem ali, sve što sam uspela da progovorim bilo je “Ja sam Sanja Drljača, pa kako vam bude”. Isprva je išlo teško, sa svakim sam ponaosob morala da razgovaram, da se zbližim...
Rodom iz Zenice, vodila je u Sarajevu osamdesetih ženski vokalni oktet “Collegium Artisticum” osnovan da postane deo kulturne slike tadašnje olimpijske prestonice. Ali, rat prekida sve. Put koji je Sanja prešla, od zaštićenog sveta akademske muzike, preko crkvenog hora u Frankfurtu, u koji je uspela da stigne pukom srećom, i u kome je postala kafanska pevačica, onih pravih narodnih pesama (iskustvo ili iskušenje?) doveo je do Melburna u Australiji. Tamo je “ni iz čega” osnovan srpski crkveni hor “Kornelije Stanković” koji sada vodi, a sama je pokrenula, da li kao napor da uhvati pramen iščezle prošlosti, ponovo jedan ženski vokalni oktet, “Balkan Voices” proglašen za najbolji u državi Viktorija. Pored svega ima sopstvenu muzičku školu sa četiri instrumentalna i teorijskim smerom.
- Sećam se Frankfurta i te tezge u kafani. Nisam verovala kada mi je čovek naručio pesmu i pružio bakšiš. Nisam htela da uzmem. Tek posle šest godina uspela sam da stignem u Australiju. Crkveni hor koji sada vodim peva naše narodne pesme i njihove umetničke obrade, Konstantina Babića, Mokranjca, Konjovića... Ali u oktetu je pet profesionalnih muzičarki i sve smo iz bivše Jugoslavije. Od nedavno je tek među našim svetom u Melburnu počela da se traži prava kultura - na Vidovdan, Svetog Savu. Naravno, niko ne propušta kada doće neko od naših narodnih pevača. U širem krugu se družimo jedino po slavama, u crkvi.
Da li baš zbog takvog života, srpski Australijanci iz matice nose utiske pune osećanja. Za ovih par nedelja sve je bilo muzika, umetnost, najčistija duhovna tradicija. Čak se i boje čine jarkije i ukusi jači.
- Svi smo toliko zbunjeni. Divno smo primljeni. S jedne strane najviše koncertne obaveze, s druge, izlasci, život u kafani, stalno se nešto događa... Nismo ni rodbinu stigli da obiđemo, a naravno, ni da vidimo kako se zaista živi. Ja sam sama dospela u potpuno čudnu situaciju. Od onakvog “stresa”, sada me zovu da ostanem sa “Svetim knezom Lazarom”. Iz Melburna me ne daju. Tu je i škola koja mi se ne ostavlja. Učenici su isključivo naša deca i posebno držim do toga da nastava bude na oba jezika. Ali je još nešto posredi. U Bosni su mi svojevremeno rekli da moram da odem, jer nisam njihova. Kada sam probala da živim u Smederevu, rečeno mi je da ne mogu preko noći da postanem Srpkinja. Osam godina nisam dolazila. I tek sada, po prvi put u životu, osećam da sam deo ovoga i da imam gde da se vratim, a mislila sam da nikada neću.
A. GRUJIĆ

http://www.novosti.co.yu/


Yahoo! Groups Sponsor
ADVERTISEMENT
click here


Yahoo! Groups Links

Одговори путем е-поште