http://www.pcnen.cg.yu/pcnen2/drugi/drugi05.htm

PCNEN

01.4.2004.

drugi pisu:

Karadzic - svetac ili duh?!

Pise: Pero Simic

Odmah na pocetku da kazem da uopste nisam opsjednut Radovanom Karadzicem ni u pozitivnom ni u negativnom smislu. Ne pripadam ni vecini ljudi u Republici Srpskoj koji ustaju kada se pjevaju pjesme o Karadzicu pod svadbarskim satorima i kafanama.

Takodje ne mogu da se cudu nacudim kako Karadzicevi fanovi svi zajedno, uzdignutih ruku pjevaju pocetne stihove pjesme o Karadzicu (koje sam jedino i zapamtio): "Radovane sidji sa planine, nisi sis"o cetiri (pet, sest ili ko zna vec koliko godina ima) godine". Razumnije bi mi bilo da, kad ga vec toliko vole, pjevaju: "Radovane bjezi u planine...". No ne bih ja da budem sada i reformator tih epskih pjesama. To bi trebao da razmotri, na primjer, Odbor za zastitu lika i djela Radovana Karadzica, mozda na nekom okruglom stolu ili nekoj drugoj sesiji.

Bez obzira sto prema njemu ne gajim nikakva osjecanja, zapamtio sam kada je jednom rekao vrlo pametnu stvar, vezano za kulturu. U nekom govoru naglasio je kako treba da tu malo prostiju, "krkansku kulturu (mislio na gusle i sl.) proslijedimo u muzeje", odavsi toj kulturi veliku zahvalnost na ocuvanju identiteta i slicno. No, Karadzic je naglasio "da je sada vrijeme (cini mi se 1994. ili 1995. godina) za modernije kulturne sadrzaje". Medjutim, njegovi dosljedni sljedbenici kao da su zanemarili sta im je govorio vodja. Dijeleci svoju ljubav izmedju Radovana i novca, stampaju njegov lik na jeftinim majicama iz Turske, soljama, pepeljarama, casama... Nema gusala koje ne gude o njemu.

Nije mi jasno i zasto se tako malo pise o Karadzicu osim kad ga pokusavaju uhvatiti. Svi nesto zaobilaze tu temu, svi se nesto ustrucavaju kao da je bauk. A tacno je da je istorijska licnost ovog dijela Balkana, za neke pozitivna, a za neke negativna. Plus sto je i na svjetskom nivou medju prva tri. U stvari drugi, odmah iza Osame bin Ladena. Doduse cesto pravi rokadu sa Mladicem pa sa drugog ide na trece mjesto i obratno. A sva trojica zajedno su nocna mora gospodina Busa.

Nije nikakva tajna da Karadzica njegovi skolovaniji obozavaoci vec vide kao sveca. Iz najpouzdanijih crkvenih izvora saznajem da ga neki kane uvrstiti u red mucenika i najozbiljnijeg kandidata za nosioca oreola buduceg pravoslavnog sveca. Medjutim, iako zvanicnih razgovora na tu temu nije bilo, patrijarh Pavle i vladika rasko-prizrenski Artemije su u jednom neformalnom beogradskom razgovoru tu ideju nazvali nemogucom misijom.

Uostalom za vrijeme onih ratnih godina patrijarh Pavle jednom je dosao na Pale, gdje je o narastajucem kriminalu razgovarao zajedno sa Karadzicem, Krajisnikom i Biljanom Plavsic. Biografi kazu da se obratio samo Radovanu i Momi rekavsi im: "Nemojte molim vas to raditi, narod se pati i gine i do mene stizu svakakve vijesti". Provjerena prica kaze da su Momo i Radovan obecali da nece vise. Poslije je sve ostalo istorija.

Na putu ka oreolu sveca, Karadzic je, bar za sada, postao duh koji se pricinjava i Karli del Ponte. Iako je primamljiv i tron sveca, mislim da je i Karadzic licno zadovoljan ulogom duha.

Po nekima je Karadzic bio posten i lakovjeran covjek, kojeg je Milosevic navukao na mnoga zla. U stenogramu prisluskivanog telefonskog razgovora izmedju Slobe i Rase koji je nedavno objelodanjen, Raso za ljubav Milosevica, buduceg prvog diplomatu Srbije Vuka Draskovica naziva funjarom, a Slobo samo vice: "To je, tako je".

Negdje, cini mi se 1996. godine, nasao sam se novinarskim poslom u stanu pjesnika (sada izgleda i predsjednickog kandidata Srbije) Matije Beckovica. Matija mi je pricao da je tada primijetio Karadzicevu opsjednutost Milosevicem. Veliki pjesnik mi je kazao da je rekao Karadzicu: "Sta ce ti Milosevic, kloni ga se". Medjutim, kaze Beckovic, Radovan mu je sav usicen rekao: "E moj Matija, ne znas ti kakav je Slobo dribler".

Nije nikakva tajna da je malo ljudi u Republici Srpskoj koji bi izdali Karadzica, bez obzira o kolikim parama je rijec. Znajuci upravo to, zacudili su me rezultati moje interno provedene ankete u kojoj su, na usmena pitanja "Ko bi prvi izdao Karadzica", moji sagovornici u vecini slucajeva odgovorili Dragan Kalinic. Ako ne znate, rijec je o Beogradjaninu koji se nalazi na privremenom radu u Republici Srpskoj i na funkciji predsjednika Skupstine RS. Dugo sam o tome razmisljao. Zasto bi to bas on ucinio? Radi para sigurno ne, jer ih ima, vjerovatno i vise nego sto mu treba. Pa zasto onda? Ni do danasnjeg dana mi nije jasno. Jedino sto sam primijetio citajuci novine da isto, kao i vecina mojih anketiranih sagovornika, misli i Luka i Ljiljana Zelen-Karadzic. Boze! Pa ko je onda taj Kalinic?

I na kraju dolazi potpuna zbunjenost. Brat Radovanov Luka Karadzic, supruga Ljiljana, kcerka Sonja, te prijatelji Kosta Cavoski i Aleksa Buha izvjesno vrijeme u svojim javnim istupima otkrili su nam, svjesno ili nesvjesno, jednu dobro cuvanu tajnu - da najtrazeniji bjegunac u Evropi Radovan Karadzic u stvari zivi pod garancijom najjace zemlje na svijetu, koju mu je jos poodavno dao Ricard Holbruk, u zamjenu za odlazak sa politicke scene. Ako je tacno to sto svi pomenuti, njemu najblizi, tvrde da jeste, onda u vodu pada mit o srpskom heroju i muceniku koga navodno proganjaju specijalci po sumama i gorama nase zemlje ponosne. Uzalud onda i pjesme i guslarske veceri i slike na pepeljarama, soljama i turskim majicama.

Ako je on jedini covjek koji sve ove godine zivi pod garancijom, onda me ne bi cudilo da nam se Raso grohotom smije bezbjedan i uvaljen u neku dobru fotelju.

Da li je moguce da nas zajebava, sve?!

NEZAVISNE NOVINE

Одговори путем е-поште