Title: Message
TERORIZAM NA KOSMETU
Kosta Bulatovic, iz Kosova Polja, sada stanovnik sela Vis kod Danilovgrada, jedan od prvoboraca za spas Srpstva u juznoj pokrajini:
SIPTARI SU VRSLJALI SAMO KAD JE KOSMET BIO OKUPIRAN, STO JE I DANAS SLUCAJ
@ Jelica ROCENOVIC

       Ova vlast treba da odstupi! Zar misli da ne vidimo sta se radi? Petog oktobra je izvrsen puc u Beogradu. Nasi politicari samo sto jos stolove nisu preneli u americku i britansku ambasadu. Sa Rusijom ne kontaktiraju. Zato, ova vlast nece nista ucintii da se Srbi vrate na Kosovo i Metohiju. I zato, sve ove nase "Amerikance", ako ne podnesu ostavku, treba mrsnuti: to su prodate licnosti. A na vlast da dodju nacionalisti - energicno za svoje godine, ovih dana u Beogradu, prica reporteru "Svedoka" Kosta Bulatovic iz Kosova Polja, sada nastanjen u selu Vis kod Danilovgrada, primecujuci da ovo nije njegovo prvo napustanje kosovsko-metohijske zemlje. A potom, odlozivsi staku, nastavlja ispovest kao covek snazne individualnosti, koji nije klonuo od godina i nevolja kroz koje dugo prolazi i on sam i srpski nacion:
       - Ovo nije ni prvo siptarsko nasilje, niti moje prvo izgnanstvo. Rodjen sam u Dorusi, selu blizu Istoka, kod Peci. Zauvek sam kao dete zapamtio strah od pozara kada su balisti 1941. zapalili selo, a majka me, na ledjima, bezeci, nosila u pravcu Pecke banje. Vratili smo se u Metohiju iz Crne Gore pre one uredbe popa Vlada Zecevica, da se Srbi ne mogu vracati na svoja kosovska ognjista. Popravili smo kucu i nastavili zivot.
       Svedok: Kako ste daleke 1967. ustali protiv tadasnje politike prema kosovskim Srbima, videvsi da je ona u osnovi antisrpska? U to vreme nije bilo jednostavno sukobiti se sa "zvanicnom linijom"?
       Kosta Bulatovic: Pritisak koji su balisti vrsili na Srbe tokom Drugog svetskog rata, nastavljen je posle pod okriljem drzavne politike koju je sprovodila KPJ. Trebalo mi je, medjutim, vremena da shvatim neke stvari. Prvo, da je KPJ na 4. kongresu u Drezdenu, 1928. donela odluku da Kosovo i Metohija pripadnu Albaniji. Drugo, odluke 4. kongresa potvrdjene su na Petoj zemaljskoj konferenciji u Zagrebu 1940. Na osnovu svega toga, Josip Broz Tito je i upucen da razbije srpski narod, sto je i ucinjeno stvaranjem novih nacija u Jajcu, 1943. Sve sto je radjeno posle rata imalo je za cilj razbijanje srpskog naroda i pravoslavnog sveta u celini. Ustavom 1963. rascerecena je Srbija, a Ustavom 1974. ona vise nije imala prava ni na sopstvenoj teritoriji. Zasto su, posle Drugog svetskog rata, na Kosovu i Metohiji seljacke radne zadruge formirane samo u srpskim selima? U mom selu 380 srpskih kuca, a predsednik mesnog odbora iz Starodvorana, Ram Alija. Posle ovog strasnog pogroma pre nekoliko dana, zelim da kazem da je politika KPJ i srpskih komunista vodila ka danasnjem stanju na Kosovu i Metohiji.
       S: Padom Aleksandra Rankovica pojacane su politicke tenzije, pritisci i iseljavanje...
       K.B: Histericna siptarska mrznja ispoljavala se protiv svakog Srbina i na svakom mestu. Smetao si ako si bio inzenjer, lekar, strucnjak... Videli smo kako je iz naziva pokrajine pocela da se izostavlja Metohija. Ostavsi bez bilo cije politicke ili drzavne zastite, nasi ljudi su poceli, jedan za drugim, da beze sa Kosova. Otisli su Ljubisa Miljkovic, Dimitrije Tomovic, Radovan Zikic, koji je osnovao kombinat "Kosmeteksport" u Kosovu Polju, u kome sam radio. Kompletna tadasnja politika bila je duboko antisrpska, ali se o tome nije smelo govoriti jer se zbog toga moglo otici na tesku robiju. Na vazna mesta u lokalnoj politici dosli su oni Srbi koji bi te pre osudili nego njihovi, kako bi pokazali da su lojalni politici "kako je kazao drug Tito". A reke ljudi su se iseljavale sa Kosova i Metohije. Radilo se to krisom, za vreme godisnjih odmora. Taj proces traje od Rankoviceve smene, a povecava se donosenjem Ustava 1974. Od tada Siptari imaju Vrhovni sud, Srbiju ne pitaju nizasta, rade sta hoce. Srpske zalbe nikome nisu pomogle. Uzalud smo isli kod Ljubicica, Ckrebica, u Crnu Goru...
       Na Srbe je vrsen pritisak na jedan podmukao nacin. Uvedena je dvojezicna administracija, a to iskorisceno da se sa radnih mesta proteraju svi koji nisu znali siptarski. A proterivani su mahom skolovani ljudi koji su bili za istinsku ravnopravnost dva naroda, izdati i od partije i od drzave. Kad je, na primer, otisao jedan Jovo Sotra, jedan Milos Sekulovic, jedan Milorad Rocenovic, i masa takvih zaista obrazovanih ljudi, videli smo da se Srbima sprema nesto tesko. Kada je moj direktor, Dusan Samardzic iz Gornjeg Dobreva, bez ikakve krivice prinudno oteran u penziju, kao i mnogi ugledni ljudi, ja sam napustio partiju, sa komunistima zavrsio, i tako je ostalo do danasnjeg dana. Bilo je to na Sv. Jovana, 1967.
       S: Zbog peticije srpskim vlastima u Beogradu, Vi ste bili i uhapseni 1985?
       K.B: Da, bio sam prvi potpisnik jedne peticije za promenom politike prema Kosovu i Metohiji, koju je potpisalo oko 6.000 kosovskih Srba, ali su u Skupstini Jugoslvije proglasili da ih je bilo 2.011. Ispod peticije stavio sam svoju adresu, za odgovor, u Kosovu Polju. Zbog toga sam bio uhapsen 2. aprila 1985. i tri dana proveo u pritvoru, u Prizrenu. E, kad je to cuo narod, kazu, da se oko moje kuce skupilo oko 40-60 hiljada Srba. Tri dana i tri noci narod se nije rasturao, tako da sam petog dana, pod pritiskom naseg sveta, bio pusten. Uskoro posle toga, narodu se u Kosovu Polju obratio Ivan Stambolic. Bio je to neki mlak govor koji nije uticao na promenu naseg ponizavajuceg polozaja. Aprila 1987. direktor Instituta za agroekonomiju, dr Zoran Grujic, bio je prinudjen da ode za Beograd. U ovom sadasnjem naletu, 17. marta, popalili su i njegovu i bratovljevu kucu, stale, garaze, sve je to izgorelo. On je jednostavno smetao samo zato sto je Srbin. Narod je, videvsi da Ivan Stambolic nista nije uradio, pozvao Slobodana Milosevica. Dosao je vozom, u pratnji je bio Azem Vlasi. Narod se okupio oko njega, i Solevic je bio tu - pricao sta se sve radi protiv njega. Kada je iz mase Solevic rekao: "Mi nismo ovde dosli da slusamo monolog". Milosevic je rekao: "Ako je tako, za cetiri dana cu doci u Kosovo Polje". Tako je i bilo. Vi znate kako je tekao taj sastanak 24. aprila 1987, do jutra su ljudi govorili. I, kako je on rekao: "Niko ne sme da vas bije", kad je intervenisala policija. Milosevic je donekle sprecio iseljavanje Srba, novim Ustavom vratio Srbiji nadleznnost na teritoriji Kosova i Metohije. Siptari nista time nisu prakticno izgubili osim Vrhovni sud, jer su u svim demonstracijama, kao sto to rade i danas, trazili nezavisnost i otcepljenje od Srbije. Kad su videli da Srbi nece lako dati kosovsku zemlju, onda su se obratili NATO.
       S: Posle prvog odusevljenja politikom Slobodana Milosevica, Vi ste od kosovskih Srba prvi rekli da je Milosevic srpski narod izdao i prevario. Sta je uticalo da promenite misljenje?
       K.B: Da, ja sam to rekao u NIN-u i "Pogledima", jer sam ga dozivljavao kao komunistu, a ne srpskog nacionalistu, a komunistima nista vise nisam verovao. Sta se desavalo? Nezadovoljni novim srpskim ustavom, Siptari su masovno poceli da napustaju drustvena i formiraju privatna preduzeca, pvezujuci se pri tom sa stranim drzavama i obavestajni sluzbama, aktivno radeci na razbijanju Srbije. Milosevic se nije oglasavao na konferencijama za stampu. Nije me sramota da javno kazem, da sam, kao i mnogi drugi, mislio da je americki covek. A ti Albanci, kad su formirali firme, zaputili su se prema Srbiji i potplatili sve iz SPS i JUL, mnoge direktore vaznih preduzeca, i svu robu uzimali iz prve ruke od "Zorke", pa dalje. A srpska preduzeca su sada od njih kupovala robu. Sta je to nego izdaja drzave? I sada, kad prodate Jevrejima svu privredu, oni ce Srbiji diktirati svu politiku. I to ce biti jevrejska drzava a ne srpska. Petog oktobra izvrsen je puc u Beogradu. U ovoj drzavi nesto mora da se menja! Verujem da istinski rodoljubi, kao i ja, ne veruju nikome od ove vlasti, ni Kostunici, niti bilo kome drugom. Njih je NATO doveo na vlast. Istina je da sam govorio protiv Milosevica, ali sada vidim da on Kosovo od NATO nije mogao odbraniti, osim da ga preda.
       S: Da li je ovo poslednje pustosenje na Kosovu i Metohiji koje je pocelo 17. marta, moglo da se spreci?
       K.B: Moglo je da smo imali nasu vlast. Sada svi kazu da su znali, a ti koji su znali sta su preduzeli? Na Kosovu se uvek vrsljalo samo kad je nad nama bio okupator. A sada su to Amerikanci i NATO-srpski politicari u Beogradu! U ovom ratu protiv pravoslavnih na Kosovu i Metohiji ucestvuju i UN koje vise nisu nista drugo do jedno americko udruzenje, preko koga oni manipulisu svetskom javnoscu. Sa Rugovom treba da pregovaramo, a ne sa drugima, ili da zovemo komandante NATO u pomoc. Nasa vojska treba da se vrati na Kosovo.

UZDAM SE U PUTINA
      S: Mislite li da ce se ipak vremenom stvoriti uslovi za povratak Srba na kosovsko-metohijske prostore?
      K.B: U ovim uslovima - nema povratka! Ali, i ovaj rat ce se zavrsiti. Amerika mora da propadne, ako se sama ne povuce. A ako se ne povuce, bice tuk na luk, pa sta ko ponese. Jer, Putin nazad vise nece! Ja verujem u njega. Sta je Rusija bila dok je Jeljcin njome vladao? Trt drzava! A od dolaska Putina, ona je drzava! I za cetiri godine malo je i ekonomski ozivela. Eto, sta znaci jedan covek. Ako tamo nema "Amerikanaca", Rusija moze da uradi sta god hoce. Pa i da stane iza Srba na Kosmetu. A ako ima "Amerikance", onda ne moze nista! Ja, ipak, verujem da ce Rusija osnaziti i stati iza pravoslavnih naroda. A dotle, prezivecemo, valjda.

Одговори путем е-поште