| Drugi pisu | 13. Jul 2004. |
Trinaesti jul 2006. slavicemo u nezavisnoj Crnoj
Gori
Pise: Andrija Rackovic
Predsjednik Vlade Republike Crne Gore, Milo DJukanovic, povodom
13. jula, Dana drzavnosti, dao je intervju specijalno za �Pobjedu�. Sa
gospodinom DJukanovicem razgovarali smo o najaktuelnijim drustvenim, ekonomskim
i politickim pitanjima u Crnoj Gori, odnosima sa Srbijom i medjunarodnom
zajednicom.
* Gospodine predsjednice, sta je Crna Gora dobila, a sta
izgubila od formiranja drzavne zajednice?
- Ocjenjujem pozitivnim to sto je
nakon formiranja drzavne zajednice uspostavljena politicka stabilnost u odnosima
Crne Gore i Srbije. Prije usvajanja Beogradskog sporazuma, imali smo nekoliko
godina izrazito zaostrenih srpsko-crnogorskih odnosa, sve do posljednjeg dana
trajanja Milosevicevog rezima. Tenzije nijesu sasvim splasnule ni nakon dolaska
DOS-a na vlast u Srbiji, zbog razlika koje su se ispoljile po pitanju drzavnog
statusa Crne Gore i buduceg uredjenja srpsko-crnogorskih odnosa.
Obnova
politickog dijaloga i saradnje pocinje tek potpisivanjem Beogradskog sporazuma
sto omogucava da se i povodom pitanja drzavnog statusa ojaca politicka
stabilnost Crne Gore. A to smo, podsjeticu, potencirali kao najvazniju
pretpostavku uspjeha vladine politike. Dakle, ocuvali smo internu politicku
stabilnost, ucvrstili veze sa drzavama na prostoru edz-Jugoslavije i ukupno u
regionu zapadnog Balkana, i unaprijedili odnose sa Srbijom.
Kada govorimo o
gubicima koje Crna Gora podnosi nakon prihvatanja prelaznog ustavnog aranzmana,
onda na prvom mjestu moram pomenuti vrijeme.
Moje misljenje je da bi i
Crna Gora i Srbija kao nezavisne drzave, sigurno vec formalno usle u proces
stabilizacije i pridruzivanja sa Evropskom unijom, i da bi danas bile clanice
Partnerstva za mir u okviru NATO alijanse. Pokazalo se, naime, da je
insistiranje na sadasnjem veoma atipicnom ustavnom aranzmanu, postalo prepreka
brzem ostvarivanju ovih ciljeva. Zbog odsustva pune saradnje Srbije sa Haskim
tribunalom, ne samo Srbija, nego i Crna Gora je propustila priliku da na
istambulskom samitu postane sastavni dio Partnerstva za mir. Iz istog razloga
Evropska komisija je ocijenila da nijesu stvorene pretpostavke za nastavak rada
na studiji fizibilnosti i za pocetak procesa stabilizacije i pridruzivanja
drzavne zajednice sa Evropskom unijom. Od 1990. godine naovamo iz poznatih
razloga izgubili smo mnogo vremena koje se moglo pametnije iskoristiti za
uspjesno vodjenje tranzicione politike. I zemlje koje su nekad bile daleko iza
nas, sada su uveliko ispred - neke su postale clanice EU, neke ce to ubrzo
postati. Zbog toga je posebno neprihvatljivo da bespotrebno izgubimo makar jedan
dan u narednom periodu.
* Evropska unija uporno insistira da Crna Gora i
Srbija u potpunosti harmonizuju ekonomske odnose. Da li je to moguce primjeniti
za dva potpuno razlicita ekonomska sistema?
- Moguce je, ali po cijenu koja
bi bila veoma skupa za ekonomije, kako Crne Gore, tako i Srbije. Siguran sam da
tu cijenu ne treba placati. Potrebno je da kroz strucni, argumentovani dijalog
saglasno dodjemo do racionalnih rjesenja i da ih predlozimo nasem trecem
partneru u ovom arazmanu - Evropskoj uniji.
Nasilno ubrzana harmonizacija
vrlo razlicitih ekonomskih sistema Crne Gore i Srbije uvela bi u ozbiljne
ekonomske gubitke obje drzave. Jasno je da bi i Crna Gora i Srbija i da su
nezavisne, u procesu stabilizacije i pridruzivanja harmonizovale svoje sisteme
sa sistemom Evropske unije kao sto su to uradile sve drzave na putu do clanstva
u EU. Ali, taj posao podrazumijeva duzi vremenski period prilagodjavanja i
izdasne fondove materijalne i kadrovske podrske tom procesu, kako ne bi doslo do
ozbiljnih ekonomskih i socijalnih lomova u drustvu. Nasuprot tome, od nas se
trazi da dvije veoma razlicite ekonomije harmonizujemo u kratkom vremenskom
periodu ne mareci za posljedice. To nije dobro za Srbiju i Crnu Goru i smatram
da bi nase demokratske vlade i kompetetne institucije i pojedinci trebali bez
oklijevanja kreirati rjesenja koja ce pazljivo zastititi nase vitalne ekonomske
i drzavne interese, a istovremeno ocuvati partnerstvo sa Evropskom
unijom.
* Do kada ce po Vasem misljenju postojati ovakva drzavna
zajednica i koje godine cemo 13. jul slaviti u nezavisnoj drzavi Crnoj
Gori?
- Volio bih da uskoro dodjemo do usaglasene ocjene postojeceg stanja u
nasim odnosima i da zajednicki uspostavimo racionalniji i kvalitetniji odnos
izmedju Crne Gore i Srbije. Prvenstveno zbog brzeg dosezanja nasih evropskih
ciljeva koje dijelimo. Uvjeren sam da Srbija treba da bude nezavisna drzava i da
bi kao takva bila vazan faktor regionalne stabilnosti i oslonac medjunarodne
politike na Zapadnom Balkanu. Iako mi ne pripada da iniciram takve predloge,
vjerujem da bi i za Srbiju bilo blagotvorno da se oslobodi vjekovne preokupacije
bavljenja drugima u svom okruzenju i da se posveti sebi. Cini mi se da ta
svijest zrijeva i u Srbiji i da je samo pitanje mjeseca ili godine kada ce neko
od lidera savremene Srbije smoci snage da to saopsti i pokrene politicke procese
u tom pravcu. Istovremeno, time bi prekinuli ovo neracionalno trosenje vremena i
dosli do rjesenja koje ce na optimalan nacin rijesiti nase medjusobne
odnose.
Ukoliko do toga ne dodje, mi cemo 13. jula 2006. godine sigurno
slaviti u nezavisnoj drzavi Crnoj Gori.
* Poznato je da svaka vlada koja
sprovodi reforme gubi na popularnosti jer su reforme bolne a standard veceg
broja stanovnistva nizak. Kada ce gradjani Crne Gore osjetiti konkretne
pozitivne efekte reformskih poteza Vase Vlade?
- U pravu ste. Vlada koja vodi
reformsku politiku ne moze racunati na zadrzavanje rejtinga sa kojim je pocela
posao. I to je iskustvo bez izuzetka - u svakoj zemlji u tranziciji. To je i
logicno. Opredjeljenje za reforme, a podsjetimo, mi smo sa tim programom dobili
podrsku gradjana na izborima 2002. godine, jasno oznacava neophodnost dubokih
zahvata po samim korijenima dotadasnjeg sistema. A takvo zasijecanje je bolno i
trenutno ili kratkorocno ugrozava mnoge stecene navike, ili osvojene interese.
Dakle, ocekivani su otpori svih koji nijesu spremni da zrtvuju neke privide
koristi izrasle na ideologiji koju je vrijeme odbacilo u zamjenu za trzisno i
demokratsko drustvo koje svima otvara jednake sanse. Cesto se ljudi plase upravo
tih sansi koje se ukazuju, jer su predugo navikli da neko u njihovo ime - u
nasem slucaju drzava - brine o svemu. O skolovanju, lijecenju, zaposljavanju, o
plati cak i kad je zaposljenje samo formalno i neproduktivno... U pitanju je,
zapravo, nepovjerenje u sebe. I to je kljucna tacka reformi.
Reformski
posao neko mora da obavi. Lijepo bi bilo da smo se time bavili devedesetih
godina proslog vijeka, kao sto su to radile drzave koje su sada usle u Evropsku
uniju. Umjesto toga mi smo jos jednom, tipicno balkanski, protracili vrijeme u
sankcijama, blokadama, ratovima, zbrinjavanju izbjeglica... Deset-dvanaest
godina kasnije, reforme su mnogo komplikovanije zato sto je zahvate u sistemu o
kojima sam govorio nuzno izvesti u dodatno osiromasenom drustvu, uz ocekivane
posljedice koje reformska politika proizvodi na ekonomskom i socijalnom planu.
Medjutim, ovakav izbor vladine politike nema alternativu. Moglo bi se nekom
uciniti da odlaganje reformi predstavlja alternativu, da bi taj privid samo
produzio agoniju i ucinio reforme jos tegobnijim u nekoj kasnijoj
fazi.
Mislim da smo za ovih godinu i po dana nove vlade dosta uradili na
planu reformi. Dakle, zadovoljan sam realizacijom postavljenih ciljeva. Crna
Gora je vec dobila novu pravno politicku i ekonomsku infrastrukturu, dobre
temelje za njenu blisko buducu evropsku arhitekturu. Usvajanjem preko 80 zakona,
kao i onim sto je nastalo kao proizvod zakonodavne aktivnosti, novim
institucijama, osnazenim kadrovskim resursima Crne Gore, stvorili smo preduslove
da Crna Gora moze da funkcionise kao zdrava trzisna ekonomija i drustvo stabilne
gradjanske demokratije. Svjestan sam da se to jos uvijek ne osjeca dovoljno u
siroj javnosti. Zato je, ponovicu, nedostatak vremena glavni problem ove vlade.
Razumijem nestrpljenje osiromasenih i ratovima frustriranih ljudi, zeljnih da se
bolja buducnost koju najavljujemo dogodi odmah. Ipak, razum upozorava da se
takve promjene ne mogu izvrsiti na brzinu, a optimizam mi uliva uvjerenje da
nijesmo na pocetku tog tranzicionog tunela, vec da se jasno nazire svijetlo na
njegovom kraju i da su ljudi u Crnoj Gori vec u prilici da uoce sasvim izvjesna
poboljsanja, koja obecavaju novi kvalitet zivota.
* U koaliciji DPS-a i
SDP-a oko nekih bitnih pitanja sve cesce ima oprecnih misljenja i disonatnih
tonova (zakoni o policiji i agenciji za nacionalnu bezbjednost, privatizacija
KAP-a itd). Da li je rijec o krizi odnosa unutar vladajuce koalicije u Crnoj
Gori?
- U nasim politikama postoje odredjene razlike sto je i prirodno.
Uvjeren sam da one nijesu takvih razmjera da bi ugrozile stabilnost vlasti u
realizaciji strateskih ciljeva drzavne politike. Siguran sam da su DPS i SDP
partije u potpunosti svjesne tereta odgovornosti koje smo preuzeli pobjedom na
izborima 2002. godine. A obecali smo da cemo obnoviti crnogorsku drzavnost i
napraviti odlucne korake na pridruzivanju Crne Gore porodici razvijenih
evropskih naroda i drzava. Na oba posla istovremeno i odgovorno radimo, iako
nekom nezahvalna politika reformi moze izgledati nesaglasna sa potrebom ocuvanja
i snazenja povjerenja gradjana u vlast, sto je nuzno za pozitivan ishod na
referendumu. Medjutim, vjerujemo da cemo savladati pocetne tranzicione teskoce,
stabilizovati povjerenje gradjana, ucvrstiti optimizam u kapacitete crnogorske
drzave sto ce dovesti do toga da, ukoliko pitanje drzavnog statusa ne rijesimo
drugacije i ranije, nakon isteka od tri godine gradjani to povjerenje
manifestuju referendumskom podrskom obnovi crnogorske nezavisnosti.
* Ima
li znacajnijih i disonatnih tonova i u unutar samog DPS-a?
- Nema. To sto
slobodnije izjave pojedinih nasih funkcionera djeluju kao da bi mogle ugroziti
jedinstvo partije, nama u rukovodstvu DPS-a ne izgleda tako. DPS je od prvog
dana formiranja bila pod izostrenom lupom javnosti, valjda i dodatno zbog
okolnosti da je formalno naslijedila partiju prethodnicu iz jednopartijskog
sistema. Uprkos sumnjicenju, DPS je pokazala visok stepen demokratske sirine i
punu programsku dosljednost i vitalnost. Kod nas nema kolebanja oko strateskih
programskih prioriteta: da razvijamo Crnu Goru kao multietnicku zajednicu, da
realizujemo reforme koje ce crnogorsko drustvo uciniti kompatibilnim dijelom
evropskog drustva i da obezbijedimo nasim gradjanima pravo da imaju svoju
drzavnu kucu. Mi u DPS vjerujemo da je obnova drzavnosti Crne Gore nuzna upravo
zato da bi kao zdravo drustvo preuzeli odgovornost za svoju evropsku buducnost.
Unutar DPS-a nema nikakvog kolebanja oko bilo kojeg od tih strateskih
programskih prioriteta, niti moze biti mjesta sumnji da ce nejedinstvo DPS
ugroziti ostvarenje nasih najvaznijih drzavnih interesa.
Italijansko
pravosudje najavilo kraj �duvanske afere�
* Da li se presudom suda u
Napulju blizi kraj �duvanske afere�, koja je godinama potresala Crnu Goru?
-
Da. Preostala je jos arbitraza Kasacionog suda u Rimu. Naime, tuzilac je
iskoristio pravo zalbe na odluku Apelacionog suda koji je stao na stanoviste da
se nije smjela pokretati istraga protiv predsjednika republike Crne Gore. Ne
samo zato sto predsjednik Crne Gore uziva puni imunitet po medjunarodnom pravu,
nego i zato sto se, po misljenju suda, Crna Gora nije bavila kriminalnom
djelatnoscu. Vlada Crne Gore je, buduci da Crna Gora nije clanica EU, samo
koristila svoje suvereno pravo da propisuje norme fiskalne politike i da tako
popunjava svoje budzetske fondove. A to, prema misljenju Apelacionog suda nije
kriminalna aktivnost, nego politicki izbor. Dodaje se i to da ovakav izbor ne
moze biti predmet ni moralne osude imajuci u vidu u kakvim je okolnostima Crna
Gora zivjela tih godina.
Dakle, pravosudje u Italiji, ako je suditi po
ovakvom stanovistu, vidi ono sto ne zele da vide partije i pojedinci na
opozicionoj sceni Crne Gore. To samo potvrdjuje da je takozvana duvanska afera
prije svega sluzila za domacu upotrebu - za pokusaj diskreditovanja i
destabilizovanja vlasti u Crnoj Gori. I to se kako - tako jos moze shvatiti.
Politika, posebno na Balkanu, konzumira i dio nefer repertoara u obracunu sa
neistomisljenicima. Ali, ono sto se dogodilo ovim povodom prevazilazi cak i
najciniznija i najprizemnija ocekivanja. Za tradiconalni moral Crnogoraca
donedavno je bilo sramotno, neoprostivo gresno intrigasiti, lagati, denuncirati
na stetu svoje drzave. A u ovom slucaju se pokusalo predstaviti kao uzvisen cin,
kao odgovorna gest, bezmalo kao evropski standard, to sto neki zaludnjak s punom
torbom neistina ogovara svoju drzavu i njene institucie. Necuveno. I nadam se,
neponovljiv prilog bescascu na ovim prostorima.
Ipak, istina mozda sporo,
ali neumitno izlazi na vidjelo. A ona glasi da je Crna Gora u vremenu u kojem je
bila osudjena na umiranje, u skladu sa svojim zakonima obavljala tranzitne
poslove koji su joj obezbijedili da prezivi. A to je moguce i pravno i moralno i
politicki i razumjeti i opravdati.
Moguc razlaz i prije referenduma po
cesko-slovackom modelu
* Pominjana je mogucnost da ce sa rukovodstvom
Srbije poceti razgovori oko eventualnog sporazumnog razlaza po cesko-slovackom
modelu i prije isteka roka za referendum. Da li ce i kada doci do tih
razgovora?
- Sa novom vladom Srbije i gospodinom Kostunicom imamo dijalog o
mnogim vaznim pitanjima koja se donose na buducnost Crne Gore i Srbije. Ti
razgovori bi bili cesci, a vjerujem i efektivniji, da u medjuvremenu nije bilo
izbornih aktivnosti u Srbiji. S obzirom da je u Srbiji izborom predsjednika
republike zaokruzen institucionalni okvir, gospodin Kostunica i ja smo se
saglasili da imamo uslove za nastavak dijaloga. Dogovorili smo se da narednih
dana razgovor produzimo u Crnoj Gori. Siguran sam da ce se na dnevnom redu tih
razgovora, ciji ce ucesnik biti i predsjednik drzavne zajednice gospodin
Marovic, naci pitanja funcionalnosti postojece drzavne zajednice, roka trajanja
prelaznog aranzmana i modela realizacije namjeravane politike drzava clanica
nakon isteka trogodisnjeg perioda.
Nasi razgovori su, inace, veoma
korektni i otvoreni. Vec na prvom sastanku gospodinu Kostunici sam kazao da je
nas plan da, u roku predvidjenom Beogradskim sporazumom, na referendumu
provjerimo raspolozenje gradjana Crne Gore o buducem drzavnom statusu. Tako
eksplicitan i mislim posten stav je istovremeno i ponuda da zajedno razmislimo:
ako referendum neminovno slijedi da li i prije toga imamo neko pametnije i
racionalnije rjesenje do kojeg bi dosli saglasnoscu, ukljucujuci i ceskoslovacki
model uredjenja odnosa medju drzavama te posljednje dvoclane federacije u
Evropi.
Nepravedno je kaznjavati Crnu Goru zato sto Srbija ne saradjuje
sa Hagom
* Iz medjunarodne zajednice stizu najave da ce Crna Gora, iako
nema nikakve veze sa zahtjevima Haskog tribunala, podjednako trpjeti sankcije
kao i Srbija. Kako biste to prokomentarisali?
- Saradnja sa medjunarodnim
institucijama je obaveza svake ozbiljne drzave u svijetu. To se odnosi i na
Tribunal u Hagu. Crna Gora je sve dosadasnje obaveze po tom osnovu izvrsila
odgovorno i efikasno. S obzirom da Srbija ima nerijesene probleme u saradnji sa
Haskim tribunalom, nijesu rijetke najave da ce i Crna Gora kao dio zajednickog
medjunarodno-pravnog subjetka zbog toga trpjeti posljedice kroz politiku
medjunarodne zajednice. Takvi stavovi govore u prilog tezi da je neracionalno, u
ovom slucaju i nepravedno, insistirati posto-poto na ocuvanju zajednice koja je
atipicna, komplikovna, sa mnogo specificnosti drzava clanica i zbog toga sa
mnogo konstrukcionih poteskoca. Crna Gora, koja je konstruktivan partner
medjunarodne zajednice ne smije da se nadje na udaru njene politike samo zbog
toga sto je u drzavnoj zajednici sa Srbijom, ako ni zbog cega drugog, a ono zato
sto je na tom prelaznom ustavnom okviru insistirala upravo medjunarodna
zajednica. Siguran sam da takvi rigidni stavovi iz odredjenih medjunarodnih
struktura samo pospjesuju razdruzivanje i vode brzem uspotavljanju crnogorske
nezavisnosti.
Opozicija usavrsava strategiju sopstvenih poraza
*
Vec vise od godinu dana opozicija je van parlamenta. Uporni su u zahtjevima za
smjenu vlade i za vanparlamentarnim izborima. Vas komentar?
- Takvo ponasanje
smatram izrazitom neodgovornoscu opozicije. Jedan znacajan broj gradjana je na
izborima ukazao povjerenje opozicionim partijama i dao im mandat da zastupaju
njihove interese u politickom zivotu Crne Gore. To povjerenje, oni su ignorisali
napustajuci parlament. Opozicija za ovih desetak i nesto vise godina
usavrsavanja strategije sopstvenih poraza, nije naucila lekciju koja kaze da se
u politici odgovoran posao obavlja i iz vlasti i iz opozicije. Onaj ko se nije
pokazao odgovoran kao opozicija, ne moze racunati na osvajanje vlasti. Opozicija
je u Crnoj Gori svako malo insistirala da provjerava izbornu volju gradjana,
iako su rezultati tih provjera svakog puta po njih bivali sve losiji.
Bez
obzira na nasu dobru volju i stalne pozive opoziciji da se vrati u parlament,
veoma je tesko doci do zajednickog imenitelja, nasih, ocigledno, dijametralno
suprotnih politickih htjenja. Mi zelimo politicku stabilnost, kako bi se
posvetili reformama, u interesu evropske, ekonomske i demokratske perspektive
Crne Gore i njenih gradjana, a interes opozicije je izazivanje krize i paraliza
tranzicionog procesa. Ne libe se da to javno saopste, poput lidera SNS,
podrzanog iz Grupe za promjene, koji poziva strane investitore da ne ulazu u
Crnu Goru.
Razumljivo, valjda da se na takvom stanovistu ne mozemo ni
razumjeti, ni homogenizovati. Raduje, ipak, to sto se opozicija meljusobno
povezuje i blagovremeno priprema za izbore 2006. godine. Do tada, nas poziv
svima koji zele da se prikljuce realizaciji reformi ostaje stalno
otvoren.
Ubistvo Duska Jovanovica atak na stabilnost Crne Gore
*
Kako ocjenjujete dosadasnji tok istrage o ubistvu Duska Jovanovica i ima li
izgleda da se taj zlocin u potpunosti uskoro rasvijetli?
- Dosadasnji tok
istrage je potvrdio odgovoran odnos drzavnih organa Crne Gore prema tom
tragicnom dogadjaju. Ubistvo glavnog i odgovornog urednika jednog lista nije
obicna smrt. To je nesto sto predstavlja tezak udarac politickoj stabilnosti
svakog drustva, posebno onog koje je na pocetku demokratskog razvoja. Zato se
Vlada prema ovom ubistvu nije odnijela samo kao prema tragediji Duska Jovanovica
i njegove porodice. Dozivjeli smo to i kao ozbiljan atak na politicku stabilnost
Crne Gore. Sa tom svijescu smo pristupili organizaciji istrage i posegli za
nekim instrumentima koji ranije nijesu primjenjivani. Sve to dovelo je do
rezultata koji su ohrabrujuci. Nalazi iz njemacke kriminalisticke laboratorije
su podudarni sa saznanjima od kojih se doslo u MUP-u RCG, i mislim da danas vec
imamo dobar dio informacija o tome kako se dogodio zlocin i o jednom broju lica
koja su ucestvovala u njemu. Mislim da je to veoma vazno polaziste koje
ohrabruje u nadi da ce zlocin biti sasvim rasvijetljen i da ce svi njegovi
akteri odgovarati.
POBJEDA
