| Drugi pisu | 29. Jul 2004. |
Posljednji rat generala
Mladica
Pise: Pero Simic
O generalu Mladicu, bivsem komandantu
Vojske Republike Srpske, najvise govori njegovo ime - Ratko. Ko mu je odredio
ime vjerovatno ni slutio nije da mu je predskazao i zivotni put. Jer
najvjerovatnije da samo Mladic zna koliko je vodio ratova, sto stvarnih sto onih
u svojoj glavi, pa sve do danasnjeg dana kada vodi odsudni rat, sam protiv nas
svih.
Oni koji bolje poznaju ovog medijski najpublikovanijeg i, bez
sumnje, najtrazenijeg svjetskog generala, kazu da se poslije svega vidjenog u
njegovoj vojnickoj karijeri, ovakav ishod mogao i ocekivati.
Posljednjih
dana ime generala Ratka Mladica u drugi plan je potisnulo cak i ime Radovana
Karadzica, takodje jednog od najtrazenijih haskih optuzenika. Uostalom, vec smo
navikli da se Mladic i Karadzic ciklicno smjenjuju na prvom mjestu liste
najtrazenijih haskih optuzenika u zavisnosti kako to medjunarodnoj zajednici
odgovara. Medjutim, juli mjesec protice u znaku Mladica, a sve govori da ce
takav biti i avgust. Krenulo je tako sto je americki nedjeljnik “Tajm” u tekstu,
ciji je autor beogradski novinar Dejan Anastasijevic, provukao jednu ciljanu, a
u stvarnosti vise prizeljkivanu, a manje realnu, pricu o tome kako srpske vlasti
vode tajne pregovore sa Mladicem ne bi li ga ubijedili da se preda. I kao sto to
obicna biva ta prica se granala, a usput je i prosirivana iz dana u dan novim
“povjerljivim” podacima te se tako stiglo do informacije da pregovore u ime
Vlade Srbije vodi (ali tajne) niko drugi do mitropolit crnogorsko-primorski
Amfilohije.
Ni kriv ni duzan mitropolit je tu podvalu, u koju je ipak
malo ko povjerovao, brzo demantovao. O navodnom pokusaju Vlade Srbije da
posredno “preko vise kanala, kroz neformalne bezbjednosne strukture...” ubijedi
Mladica da se preda, priznali su da ne znaju i sami clanovi vlade. Medjutim,
prica je dosla, mediji su je primili, a njeni kreatori, ciji su ciljevi samo
naocigled zamagljeni, sigurno su zadovoljni. Oni opet, sto znaju vise, tvrde da
je rijec o spekulacijama, da su pregovori sa Mladicem nemoguci jer mu predaja ne
pada na pamet i kao dokaz podastiru podatak da se Mladic ne razdvaja od pistolja
i bombe i kada spava. Drugo, kazu, ne vide ko bi s tim prijedlogom, a bez
posljedica, smio izaci pred tvrdokornog Mladica.
Postavlja se i pitanje
moze li se glavni kreator srebrenickog zlocina pozivati na razum, a samim tim i
predaju, kad ga vec nije pokazao u Srebrenici. I na kraju, zar Mladic ne bjezi
od Haga zato sto zna da svoju nevinost ne moze braniti jer mu to ne daju
srebrenicke zrtve. Ovako se odlucio da prkosi nama, ali i cijelom svijetu.
Izgleda da se opredijelio, kao po holivudskom scenariju, za pogubnu ulogu
nesrecnog vojskovodje, za manjinu, zasto ne reci, i heroja sa kalendara i
postera, koga niko ne razumije, koga svi proganjaju i traze i protiv kojih ce se
on boriti do posljednjeg dana. Upravo ta uloga, sam protiv svih, je prica
njegovog zivotnog gesla.
Mladic je ocigledno svojeglav, beskompromisan i
takav ce vjerovatno ostati do kraja. On, izgleda, voli posljednji rat koji ce
kao i prethodni kostati sve nas. U ovom momentu Mladic odlucuje o sudbini dvije
drzave, Srbije i Crne Gore, ali i Bosne i Hercegovine, u kojima, kako neki
navode, mijenja mjesta boravista. Medjunarodna zajednica je pred Srbiju vec
stavila zadatak da u najskorije vrijeme generala hapse ili da ubjedljivo dokazu
da nije u Srbiji. U protivnom put ka Evropi bice puzeve brzine. Slicno je i sa
Bosnom i Hercegovinom, kojoj je na vratu i Karadzic. Krivicu za dovodjenje
Srbije u ovakav polozaj svakako da snose i tamosnje vlasti, koje se doskora nisu
osvrtale na Mladiceva pojavljivanja na nekim javnim mjestima. Sada, medjutim,
nemaju kud, a ne znaju kako da sve to rijese. Neki tvrde da bi za Srbiju
najbolje bilo da se Ratko preda i to po mogucnosti u BiH, odnosno Republici
Srpskoj. Time bi se, kazu, ovi u Srbiji izvadili kako Ratko nikad nije bio tamo.
Ali kako se vaditi kada su ga vidjali do prije godinu dana. Uostalom i
obezbjedjenje je znalo poluglasno priznati da im je znao pobjeci oko cetiri, pet
ujutro, te sa grupom Krajisnika na Zelenom vencu u Beogradu piti kafu i
prisjecati se “srecnih vremena”.
Jedna sasvim vjerodostojna prica kaze
da je za vrijeme DJindjiceve vlade vrsena kontrola jedne beogradske kasarne u
kojoj se sumnjalo da se nalazi Ratko Mladic, sto je bilo sasvim tacno. Posto se
nasao u klopci, njegovi saradnici brzo su se snasli. Mladica su stavili u
prikolicu sa buradima punim otpadaka hrane, koje je jedan covjek zastavom 101
vozio redovno, za svoje svinje. Odozgo su ga pokrili ceradom i bez problema su
prosli kapiju kasarne kraj stroge kontrole. Automobilom i prikolicom punom hrane
brzo su se uputili u podrum Vojno-medicinske akademije u Beogradu gdje je Mladic
potom sa najblizom pratnjom presjeo u sanitetska kola, koja su se zatim velikom
brzinom uputila ka Ibarskoj magistrali gdje im se gubi svaki trag. Bilo je to
prvi put da Mladic prizna da ga je uhvatio strah.
Zanimljivo je napomenuti
da iza bivseg komandanta Vojske Republike Srpske ne stoji nikakav odbor za
istinu o njegovom liku i djelu kao iza Karadzica. U odnosu na ispjevane pjesme
vise ih je u korist Radovana. Na majicama i kalendarima, soljama i pepeljarama
stoje podjednako. Istorija kaze da se Ratko i Radovan nisu nesto bog zna voljeli
sto je vjesto koristio Milosevic. Kazu da je Mladic bio posteniji za razliku od
Radovana, koji ipak nije imao mjere. Njihova naizmjenicna popularnost u narodu
za vrijeme rata smjenjivala se kao sada na haskoj listi trazenih.
Radovan je htio da bude otac nacije, a Ratko da nadvisi sve srpske
vojskovodje. Sta se dogodilo ne treba da vam pricam. I jedan i drugi nastavljaju
da prave isto sranje koje nas samo kosta.
NEZAVISNE
NOVINE
