16. 08. 2004.
Muslimanske civilne i vojne vlasti u Srebrenici u toku rata �pijunirale su predstavnike vojnih snaga UN-a i međunarodnih organizacija
�pijuna�a i zločini iz "demilitarizovane" Srebrenice
Kao izuzetno uspje�an način �pijuniranja međunarodnih vojnih snaga i međunarodnih organizacija prisutnih u Srebrenici pokazalo se zapo�ljavanje lokalnih muslimana u ove organizacije u ulozi prevodilaca. Na ovaj način muslimanskoj komandi su postajali dostupni sadr�aji povjerljivih razgovora stranaca, ali i sadr�aji bitnih dokumenata do kojih su prevodioci bili u prilici da dođu. Po�to je "prevođenje" za tada�nje okolnosti bilo odlično plaćen posao, bila je potrebna i "debela �tela" da se dođe do njega. Ali i odobrenje vojne komande da se dotični oslobađa od vojne obaveze
pi�e: Zoran Janković
Područje Srebrenice, pod pritiskom međunarodne zajednice, progla � eno je za demilitarizovanu zonu 18.04.1993. godine. Na osnovu sporazuma o demilitarizaciji sve vojne aktivnosti (uključujući i obavje�tajne) u ovoj oblasti morale su da prestanu, a muslimanske snage u Srebrenici trebalo je da svoje oru�je stave pod kontrolu UNPROFOR-a. Međutim, nije ba� sve bilo tako!
Po nalozima iz Sarajeva komandant muslimanskih snaga u Srebrenici Naser Orić, sve vrijeme u kome je područje imalo status za�tićene zone, zadr�ao je visoku borbenu gotovost jedinica i nastavio izdavati naređenja za izvođenje aktivnih borbenih dejstava protiv Vojske Republike Srpske (čak i u vremenu kad je on boravio u Tuzli). Zapovijesti za ova dejstva dolazile su direktno od Komande Armije RBiH, tako da su vojne aktivnosti u Srebrenici bile koordinirane sa aktivnostima ostalih jedinica ARBiH i planirane na način da vezuju �to veće snage Vojske RS za ovo područje u periodima kad su operacije �irih razmjera vođene na drugim frontovima.
Dokumenti
U dokumentu (str.pov. broj 01-150/95) koji je 29.06.1995. godine načelnik �taba 8. divizije ARBiH Ramiz Bećirović uputio komandi 2. korpusa u Tuzli i komandi 285. IBLBR u �epi, između ostalog se navodi: "Predmetne diverzantske akcije izvedene su na agresorske ciljeve po naredbi zastupnika komandanta 28. divizije KOV (kopnene vojske) (dokument: str. pov. broj 01-127/95 od 20.06.1995. godine), a u cilju odvraćanja četnika od sarajevskog rati�ta i vezivanja dijela njegovih snaga za zonu odgovornosti 28. divizije KOV. Radi �to kvalitetnijeg planiranja i izvođenja diverzije u komandu 285. IBLBR (Istočnobosanska laka brigada, op. a.) uputio sam pomoćnika komandanta za obavje�tajne poslove 28. divizije i komandante 280. i 281. IBLBR. Istom naredbom određen je sastav diverzantske grupe na�ih snaga, a njega su činili cjelokupni izviđačko-diverzantski vodovi 280, 281, 284, i 285. IBLBR, izviđačko � diverzantska desetina 28. BB (Brdska brigada, op. a.) i desetina iz diverzantske čete-pri�tapska jedinica. Istina je da je iz sastava 285. IBLBR u ovim akcijama učestvovala grupa vojnika jačine do jedne lake pje�adijske čete. Od pripadnika spomenutih taktičkih jedinica formirane su manje diverzantske grupe i upućene u vi�e pravaca i na privremeno zauzetu teritoriju (teritoriju RS, op. a.) radi izvođenja prepadnih borbenih dejstava na agresorske ciljeve, čiji su vam rezultati poznati."
Prevodioci � �pijuni
U odnosima sa UNOROFOR-om muslimanske snage u Srebrenici igrale su dvostruku ulogu: na jednoj strani poku�avale su da odglume bespomoćnu, nenaoru�anu �rtvu kojoj je potrebna pomoć, a na drugoj (po potrebi) prikazivale su se kao respektabilna vojna sila sa kojom snage UN-a mogu razgovarati isključivo na ravnopravnoj osnovi.
"Ja jedino �to ti mogu sugerisati vodi računa da bude� dobar sa UN-om a ujedno budi i oprezan, dr�i ih na oku. Ako mo�e� postići sa njima dogovor da ti daju svog oru�ja koje mogu da navedu da su im četnici oduzeli ili ne�to slično, da tra�i� oru�je koje smo im predali da nam ga vrate da se mo�emo braniti (napasti gdje je 100% uspjeh) i uzmi oru�je koje ima municije", savjetuje Naser Orić Ramiza Bećirovića kako da se pona�a sa UN-om u pismu koje je u posjedu Patriota .
Drskost Orića i njegovih jedinica i�la je do te mjere da su "bespomoćnici" obavje�tajno pratili aktivnosti i kretanje međunarodnih snaga, ali i pojedinih oficira i pripadnika drugih međunarodnih i humanitarnih organizacija prisutnih u Srebrenici. "Prenesi svim komandantima brigada da moraju da svoje zone maksimalno pokriju i nemoj da im se vi�e de�ava da sa UN-om idu skupa na liniju i da im broje cijevi, a kako se pona�aju, počeće i municiju. Najveći razlog svega �to se desilo jeste UN i humanitarne organizacije i po tom pitanju treba civilna policija da odradi i preispita ulazak svih lica u enklavu. Andrej je sigurno KGB i vodite računa o njemu. Ne dajte mu da se kreće sam i uvijek ga pratite", navodi Naser Orić u pismu upućenom Ramizu Bećireviću.
Kao izuzetno uspje�an način �pijuniranja međunarodnih vojnih snaga i međunarodnih organizacija prisutnih u Srebrenici pokazalo se zapo�ljavanje lokalnih muslimana u ove organizacije u ulozi prevodilaca. Na ovaj način muslimanskoj komandi su postajali dostupni sadr�aji povjerljivih razgovora stranaca, ali i sadr�aji bitnih dokumenata do kojih su prevodioci bili u prilici da dođu. Po�to je "prevođenje" za tada�nje okolnosti bilo odlično plaćen posao, bila je potrebna i "debela �tela" da se dođe do njega. Ali i odobrenje vojne komande da se dotični oslobađa od vojne obaveze. Rivalitet između civilne vlasti i vojne komande u pogledu toga ko će devizno uhljebiti svoje ljude kod stranaca (i prvi doći do va�nih informacija) doveo je čak do tra�enja arbitra�e od Ministarstva u Sarajevu.
"Takođe �elimo da znamo ko mo�e da vr�i anga�ovanje na�ih građana na rad u međunarodne organizacije, tj. da li međunarodne organizacije mogu da anga�uju koga hoće sa ulice bez na�eg znanja ili je to nadle�nost organa vlasti op�tine Srebrenica, a mi mislimo da jeste. Pitamo se va�e li za te građane propisi RBiH o radnoj obavezi, popuni i sl.
Ističemo da međunarodne organizacije plaćaju direktno tim licima naknadu za rad u DEM, �to izaziva nezadovoljstvo ostalih struktura anga�ovanih u vojsci, prosvjeti, zdravstvu i ostalim djelatnostima. Takođe ističemo da mi nemamo bud�etskih sredstava iz kojih bismo finansirali obavljanje ostalih djelatnosti� Takođe iz razloga bezbjednosti �elimo da imamo uticaja na zapo�ljavanje na�ih građana kod međunarodnih organizacija.
Takođe nas interesuje mo�emo li mi vr�iti raspored na�ih građana na rad kod međunarodnih organizacija preko Sekretarijata odbrane u vidu popune i mo�emo li mi ugovoriti sa međunarodnim organizacijama naplatu sredstava za rad istih kojim bismo plaćali naknadu i ostalim radnicima i da radnike zaposlene kod međunarodnih organizacija vodimo kao radnike na radnoj obavezi", stoji u dokumentu Prelaznog op�tinskog vijeća Srebrenica (broj 04-115/95) od 28.02.1995. godine upućenog ministru Hasanu Muratoviću u Sarajevo.
Ubice nikad nisu ka�njene
U Srebrenici i oko nje muslimanska je vojska ubila veliki broj Srba. Srpski civili koje su pripadnici ARBiH ubijali u toku vojnih aktivnosti smatrani su "legitimnim ciljevima" i niko nije ni pomi�ljao da pozove ubice na odgovornost. Međutim, kada su u pitanju bile klasične likvidacije, gdje je ubica dolazio u kuću, izvodio ljude i ubijao ih, bilo je potrebno da se stvori utisak funkcionisanja institucija dr�ave RBiH. Emir Halilović, na primjer, ubio je vi�e lica srpske nacionalnosti u Srebrenici. Po�to nikom nije odgovaralo da ubica Srba zavr�i u zatvoru, pribjeglo se starim "folovima", najče�će primjenjivanim (i dan-danas) kad pravosuđe �eli da izigra pravdu. Niti je uviđajna ekipa iza�la na lice mjesta i izvr�ila uviđaj, niti je vje�tak medicinske struke izvr�io obdukciju le�eva, čime su stvoreni svi preduslovi da slučaj "padne" na sudu zbog nedostatka dokaza i nezakonite istrage u kojoj se propustilo izvr�iti najznačajnije istra�ne radnje. "Postupajući po va�oj zamolnici br. Kri 600/93 od 12.11.1993. godine dostavljamo vam zapisnik o saslu�anju svjedoka: Klempić Bahra, Alić Indire, Ahmić Omera, Huseinović Ramiza; Muhić Adila, Mujčić Mejre i Mehmedović Adila. Istovremeno vas obavje�tavamo da nismo u mogućnosti da vam dostavimo medicinski nalaz o spoljnom pregledu le�eva Zekić Slobodana i njegove majke Zagorke, isto smo obavije�teni od strane Stanice javne bezbjednosti Srebrenica da niko nije ni izlazio na lice mjesta nakon ubistva istih niti je bilo ko izlazio od medicinskog osoblja. Obavje�tavamo vas da ne raspola�emo nikakvim drugim dokazima vezano za počinjena krivična djela od strane Halilović Emira", pi�e u dopisu Osnovnog suda u Srebrenici broj Kri 1/93 upućenom 19. 11. 1993. Okru�nom vojnom sudu u Tuzli.
Halilović je iz Srebrenice prebačen u Okru�ni vojni sud u Tuzli čime je, dodatno, učinjeno da ne bude izveden pred lice pravde: svi svjedoci ubistava nalazili su se u Srebrenici i s obzirom na to da je Srebrenica bila fizički "odsječena" od ostatka teritorije, nije bilo moguće da oni dođu u Tuzlu i svjedoče; sudija iz Tuzle nije mogao, zbog ratnih dejstava i inih okolnosti, doći u Srebrenicu i uzeti izjave; izjave uzete u Srebrenici bile su "suve", u pisanoj formi, i sudija nije bio u prilici da postavlja dodatna, neugodna pitanja. I, na kraju, najstariji pravosudni fol � u istragu je uključen vje�tak psihijatrijske struke koji je posmatrao Halilovića i dao svoje mi�ljenje prema kome ovaj "u vrijeme izvr�enja krivičnog djela nije bio svjestan svojih postupaka i radnji te je, kao takav, neuračunljiv". Eto, tako je dijeljena "pravda" u toku rata vi�estrukim ubicama Srba u Srebrenici i �irom takozvane Republike Bosne i Hercegovine.
