Od sve sile lobista vajda samo od ambasade

        
        

 


http://www.dnevnik.co.yu/themes/ABD/images/tabs/empty.gif

http://www.dnevnik.co.yu/themes/ABD/images/tabs/empty.gif

http://www.dnevnik.co.yu/themes/ABD/images/tabs/empty.gif

http://www.dnevnik.co.yu/themes/ABD/images/tabs/empty.gif

http://www.dnevnik.co.yu/themes/ABD/images/tabs/empty.gif


http://www.dnevnik.co.yu/themes/ABD/images/tabs/empty.gif

http://www.dnevnik.co.yu/themes/ABD/images/tabs/empty.gif

 <http://www.dnevnik.co.yu/modules.php?name=News&new_topic=22> IVAN VUJACIC
DO DALJEG OSTAJE PREDSTAVNIK SRBIJE U VAŠINGTONU 

Cinjenica da smo nekako uspeli da isposlujemo novu rundu pregovora s
Prištinom nije promenila stav SAD prema konacnom statusu Kosova. Uostalom,
to je nakon nedavnog susreta s americkom državnom sekretarkom Kondolizom
Rajs potvrdio i šef naše diplomatije Vuk Jeremic izjavivši da su “razlike u
stavovima Beograda i Vašingtona po pitanju statusa Kosova velike”. 

 

Medutim, osim što je predstavljala vrhunac njegove diplomatske turneje,
pomenuta Jeremiceva poseta glavnom gradu SAD pokazala se znacajnom još zbog
necega: pod svetla, doduše malih reflektora, izvela je svu apsurdnost našeg
poimanja lobiranja u Vašingtonu. 

Naime, pokazalo se da saborno zalaganje za ocuvanje Kosova u Srbiji ipak
nije zamrzlo staru medustranacku surevnjivost aktuelnih koalicionih
partnera, pa u Vašingtonu vec duže lobiramo na više potpuno nezavisnih
koloseka. Istina, ta surevnjivost je zasad ipak nekako pod kontrolom, o
cemu, na kraju krajeva, svedoci i saznanje našeg lista da Vlada Srbije
uopšte ne razmišlja o povlacenju aktuelnog ambasadora u Vašingtonu Ivana
Vujacica, i to “sve dok traje borba za ocuvanje suvereniteta Srbije”. 

– U Vladi se ne pregovora o bilo kome ko bi eventualno zamenio Vujacica,
niti o tome u ovom trenutku iko razmišlja – tvrdi za naš list dobro
obavešten izvor iz srpskih diplomatskih krugova. 

Vujacic je, podsetimo, za ambasadora u SAD imenovan nakon preranog
povlacenja Milana St. Protica i u Vašingtonu je od kraja 2002. godine. Iako
je na to mesto došao na predlog DS-a, uoci konstituisanja aktuelne Vlade u
brojnim medijima “zaspinovana” je prica kako je na mestu šefa diplomatije za
DSS on prihvatljivije rešenje od Jeremica. Na stranu (ne)simpatije prema
tadašnjem Tadicevom savetniku za spoljnu politiku, mediji su spekulisali da
je posredi pokušaj da se, da li s mesta resornog ministra ili, pak, novog
ambasadora u SAD (ali ovog puta iz druge stranke), preuzme kontrola nad
srpskim kongresnim kokusom. 

Razlog za to je vrlo jednostavan: od kada je kokus poceo da deluje, beleže
se i prvi ofanzivni koraci srpske diplomatije u SAD. E, a takav poen je uvek
znacajno ubeležiti na partijskom kontu. Tim pre što je kokus, ne sporeci
napore u sistematskom lomljenju krutog stava americkih zakonodavaca, punu
dimenziju aktivnosti realno ipak dobijao u Srbiji, gde se vec uveliko
odvijala utakmica za najveceg borca u ocima javnosti za ocuvanje
suvereniteta zemlje. 

U svakom slucaju, uspesi kokusa (formiranog pod paskom Tadicevog kabineta),
cini se, neposredno su isprovocirali preostale takmace da i oni preduzmu
odredene korake: tako je prethodna Vlada – u kojoj je glavnu rec vodio DSS –
pre nešto više od godinu dana, s jednom od najprestižnijih lobi firmi BGR
(Barbour, Griffit and Rogers) potpisala sporazum na period do januara 2009.
vredan 1,8 miliona dolara (60.000 dolara mesecno). 

U ugovoru izmedu BGR-a i Vlade Srbije, koji je vašingtonska firma predocila
americkom Ministarstvu pravde, piše da ce BGR „pružati strateško savetovanje
i takticno planiranje srpske spoljne politike prema americkoj
administraciji”. Cak i da motiv nije sporan – iako se i onda cinilo da se “u
petneast do 12” pokušava korenito promeniti stav americke administracije
prema buducem statusu Kosova – za mnoge je „nesporno sporan” ucinak te lobi
firme. 

– Ako je pitanje Kosova i Metohije jedan od glavnih predmeta ugovora, onda
moram reci da se njihovo prisustvo u Vašingtonu ne primecuje. To ne znaci da
bi njihovo angažovanje sada moglo drasticno da promeni stanje, ali je možda
moglo da utice pre tri ili šest meseci – izjavio je nedavno analiticar iz
Vašingtona Obrad Kesic, koji se i sam bavi lobiranjem. 

Izvor “Dnevnika” kaže da je razocaranost BGR-om kulminirala tokom nedavne
posete Vuka Jeremica SAD. 
– BGR, i pored veoma velikog honorara, ništa nije uradio u vezi s
organizovanjem posete ministra Jeremica, niti s bilo kime razgovaraju o KiM!
Cak više ne rade bilo šta ni po pitanju Pi-Ara. I dalje, medutim, obecavaju
kule i gradove, ali u Vašingtonu apsolutno ništa ne rade. Nisu u stanju ni
najobicniji sastanak da organizuju. Ali, sve se to uklapa u realnu sliku o
tome šta je lobing za strane vlade u Vašingtonu – napominje naš sagovornik
koji je insistirao na anonimnosti. 

Da ne bude zabune, ovde nije samo rec o BGR-u, vec i o firmi, doduše
advokatskoj – “Venebl” – koju je lane angažovalo Srpsko nacionalno vece KiM.
Kljucni covek u toj firmi, koji se nedavno osamostalio, DŽim DŽantras, dobro
je poznat našoj javnosti kojoj se, inace, rado obraca. Cilj mu je da pokaže
da mnogo radi i da je on jedini pravi “srpski lobista”. Istina je, kako
navodi sagovornik našeg lista, da se u Vašingtonu ne vida s bilo kim
relevantnim, i da sve svoje nade polaže u Rusiju i njeno protivljenje;
pojavljuje se samo u medijima koji propagiraju revizionisticku politiku SAD
i ekstremne stavove, a to je margina u Sjedinjenim Državama. 

Sagovornik „Dnevnika” dodaje i da utisak o ucinku lobista pogoršava
cinjenica da Srbija „prakticno ne postoji u americkim medijima”. U opisu
posla trebalo bi, naime, da im bude i odgovaranje na štetne novinske
tekstove i “editorijale”, a uz to i proširivanje baze sagovornika na što
veci krug onih kojima se prezentuju videnja Srbije po pitanju Kosova i
Metohije. O tome, nažalost, nema ni govora. I ne samo to, nego se niko od
svih tih silnih lobista nije ni najmanje potrudio da licno napiše kakav
editorijal ili pismo uticajnim listovima kakvi su “NJujork tajms” ili
“Vašington post”. Uglavnom, veliko razocaranje, zakljucuje sagovornik
“Dnevnika. 
D. Kolundžija

Zaustavljene tri rezolucije 

Preovladujuca ocena je da, uprkos ukopanim stavovima prema Kosovu, odnosi
Srbije i SAD ipak nemaju silaznu putanju, a sam ministar Jeremic je
mišljenja da su dve zemlje “ponovo uspostavile konstruktivan dijalog”.
Srbija je u meduvremenu, posredstvom Srpskog kokusa, uspela da zaustavi sve
tri rezolucije (dve u Predstavnickom domu i jednu u Senatu), koje su
pozivale na jednostrano priznanje nezavisnosti Kosova. Medutim, uz dilemu
kakav ce biti konacan efekat tih aktivnosti, namece se i jedno pitanje,
doduše iz domena “šta bi bilo kad bi bilo”: da li su rezultati mogli biti
drugaciji, odnosno mnogo bolji, da je izmedu onih koji lobiraju za Srbiju
bilo više koordinacije, a kod kuce manje surevnjivosti i potrebe za
samoreklamerstvom? 

                

 

 

http://www.dnevnik.co.yu/

 

 

 

<<image001.png>>

<<image002.png>>

<<image003.png>>

Одговори путем е-поште